Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled
KVADRATURA DRUGA17.10.2009.
đermano ćićo senjanovićnema šanse, moj bakireE, moj Bakire, sve ti je to uzaludan posal. Najebat ćeš ka žuti, a ništa nećeš prominit. Propast ćeš ka i Feral. Svi te gledaju, svi ti plješću, a Bosna nikad gora. Ti si raji ventil, a vlastima dokaz demokracije. A rezultat? Kriminalaca sve više, političari sve korumpiraniji, vjerski vođe sve bahatiji. A narod? Svak u svoje nacionalno jato. Ti bi, Bakire, građansku, uljuđenu, poštenu Bosnu, ravnopravnu zemlju svih konstitutivnih naroda? Ti bi da ratnim zločincima bude suđeno? Ti bi da kriminalcima bude konfiscirana imovina? Nema šanse, moj Bakire!Slika:
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/10/453508.jpg nesretni srećkoNovine pišu da je Srećko Sladoljev dobija otkaz u Imunološkom zavodu jer je upozorava na štetne ugovore sa švicarskon farmaceutskon tvrtkon. A to nije dobro. Ne valja upozoravat. Kad san ja javno upozorava na ponašanje vlasnika i urednika novin u kojima san radija, onda nisan dobija otkaz. Nego su mi ukinili rubrike. A čovika ostavit bez rubrike, to je isto ka da si mu ruku osika. I ča se dogodilo? Ništa. Ja san potražija novi posal, a oni koji su me istirali iz moga prirodnog okruženja, oni su i dalje kreatori javnog mnijenja, moralne veličine, mecene i čuvari hrvatskih interesa.
A more bit da svitu i nije puno briga. Jer, mase se lipidu za bogate i uspješne. Važno da se lola nakesa para i odma mu je sve oprošteno. A usto mora bit arogantan i bezobrazan. I nikad se ne smi pravdat. I objašnjavat porijeklo svoga bogastva. To je svatija i predsjednički kandidat Vidošević koji je izjavija da je u predsjedničku trku uša bogat, a da će se ka predsjednik još više obogatit. To bi se u finijin krugovima moglo prevest ka: posra san vas, a to je ništa koliko ću vas još posrat.
I onda Gloria trče za njin, snima ga po kući, po imanju, uz bazen, sa ženon, pason i krokodilon. A on zgodan, uspješan i bogat. A odakle mu to bogastvo? Pa nije Gloria službeno glasilo Državnog odvjetništva i Porezne uprave da o tome vodi brigu. Čovik je na slobodi, niko ga ne goni, kandidira se za predsjednika, i zašto o njemu ne učinit reportažu? Čista logika.
A Sladoljev? Ma, ko šiša toga gubitnika!
a lipo vrime»Takvo nevrijeme ne pamte ni najstariji stanovnici ovoga mjesta.« A kako će pantit kad su rebambili. Meni ne tribaju najstariji stanovnici. Dosta su meni i moje godine. A to kakvo je nevrime bilo u prvidan, to se ne da opisat. A more bit i da se dâ. Provat ću. Eto, nek naslov toga opisa bude »Nevrime u mome gradu, i to jednoga popodneva kad je sve bilo mirno i kad ništa nije davalo na kišu, a vitra nije bilo ni u naznakama«. Priznajen da je naslov mrvu duži, ali on odlično oslikava stanje toga dana i još više naglašava kontrast između mirnog popodneva i ludog pridvečerja.
Da bi se svatila sva ludavica toga olujnog i bezobraznog ponašanja vrimena, vaja se osvrnit i na prethodno njegovo ponašanje. Zadnju 20 dan u Split je vrime bilo za svaku pohvalu. Čovik ga od dragosti nije moga gledat. Ma baš ono fino i pristojno vrime. Ne mogu garantirat kakvo je bilo na drugin područjima grada, tamo po Rivi ili Pjaci, da ne spominjen daleku periferiju ka ča su Zenta, Trstenik i Gripe, ali mogu bit pouzdan svidok o tome kako se vrime ponašalo na Bačvice.
Pri nego nastavin, evo jedne digresije, a u vezi sa Spliton i periferijon. Tamo na Solurat, pet metri od Matejuške, a to van je centar centra Splita, stanova je Toni Škare. U svoje vrime on je jema trabakul kojin je iz Korčule u Split privozija česminu. Sad zaboravimo ti trabakul i vratimo se u Split. A to je bija Split u ono doba kad su se Melodije Jadrana počele održavat na Prokurative, negdi početkon šezdesetih. Toni je ima lipe godine, šeta je doli uz Belvija, kad mu je jedan pano od toga festivala pâ na glavu. Brzo s njin u auto i put bolnice na Firule. A Firule su danas skoro najstroži dil grada. I kad je Toni vidija di ga vozu, počeja je vikat: »Dico moja, ostavite me doma! Ne vodite me iz Splita!«
Tako i ja, ne želin svidočit o onome ča je bilo vanka Splita, recimo na Pujanke. A na Bačvice je zadnju dvadesetak dan bija raj. Ma, na Bačvice je uvik raj, a ovo je bija raj rajeva. Sunce ne peče, nego te miluje, more ka lata, mista koliko oćeš, jer se kumpirova zlatica vratila u unutrašnjost. A onda na picigin. Znan, čuli ste za picigin, ali sigurno niste za telefonski picigin. To je sto puti boje od običnoga picigina. Obični picigin more igrat ko god oće. Počnete igrat i onda ti neko upadne u ekipu i zajebe dan. Trudi se, muči, sve bi tija, ali mu, bidnome, ne gre. Falije, pravda se, objašnjava, a mi fini, sve kimamo glavon, a u sebi ga šajemo u osanstoosandeset lipih materinih.
E, zato smo izmislili telefonski picigin. Javimo se na telefon i dogovorimo uru. Spustimo se na Bačvice i počnemo igrat. Pet pravih igrači. I još javimo dvojici da dođu pô ure kasnije. Onda to bude ludilo od picigina. Nema falivanja, nema pravdanja, nema glupih prekidi. Tempo, tempo! Vataš, itaš se, dodaješ, guštaš, raspadaš se od lipote. Dogovor je da se prvu 45 minuti niko ne minja. A to je dovoljno da svi popadamo od umora. Onda upadaju zamjene, ali opet vrhunski igrači. I to bude simfonija. Onda cili dan lebdiš.
I tako iz dana u dan. Sve gledan u nebo kad će više oblaci, kad će vitar i kiša. Da učinen pauzu. Da se cili dan zavučen ispod dekice i blaženo kunjan. I pročitan koju knjigu. Evo mi pusto vrimena stoju neotvorene knjige »Bordel u plamenu« Zdravka Zime i »Uspon kapitalizma katastrofe« Naomi Klein. Kako kapitalizmu želin da ga ča pri vrag odnese, to ću prvo proučit njega, a Zimu ću ostavit za poslasticu.
Kad san više bija na izmaku snaga od pustoga sporta, evo mi se nebo smilovalo. Sve je zaškurilo i počelo je lagano puvat. Govori mi Mile: »Ovo će sneverat«, a ja njemu: »Ne virujen, zvali su buru.« Onda se Mile uspizdija: »Ko je zva? Zašto su je zvali? Šta triba buru zvat? Je li ona čuje kad je zovu? Je li svaki put dođe ili dolazi kako je nju volja?« I dok je on tako lamentira, pojača je vitar i počela je kiša. A onda se uragan udružija s povodnjon. Sve se treslo, sve je tuklo, gromi su cipali, munje su šibale, gurle su se izlile, šahte su iskakale. Kroz zatvorenu ponistru je lamatalo koltrinon, a krov mi je počeja tako škripjat da san mislija da će odletit.
Utira san se u posteju i reka: »Fala ti, Bože, konačno lipo vrime.« Uzeja san knjigu o kapitalizmu i odma okrenija zadnju stranicu da vidin oće li završit sa hepiendon. Je, završava najlipje na svitu. Odnit će ga vrag!
Kad-tad.
bakir od bosneNisan zna ko gostuje kod Stankovića pa san otvorija na ćoravo. Kad san vidija da je to urednik najgledanije emisije na FTV, a koja je nešto između Latinice i Stankovice, odma san napeja uši i stavija kapi u oči. Čovik se zove Bakir Hadžiomerović i radi takvu emisiju da su ga morali stavit pod cjelodnevnu policijsku zaštitu. Dere sve živo bez pardona. Ne oprašta ni predsjednicima, ni stranačkin, a ni vjerskin vođama. Naziva ih kriminalcima, razbojnicima i prevarantima, a nekima i tepa da su fašisti. Sve ima dokumentirano. Sve provjereno. Oni ga tuže, a on na sudu sve dobije.
Zamislite koja divna zemlja. Štiti istinu. Pravda pobjeđuje. Živila Bosna! I u toj Bosni je ta Bakirova emisija »60 minuta« najgledanija i najpopularnija. Ljudi se skupljaju isprid televizora, plješću, uživaju, jebu majku političkim kriminalcima i dižu čašu u čast Bakiru. I kod Stankovića Bakir briljira. Pameću, logikon, poštenjen, hrabrošću, dosljednošću. Ima mu 37 godin i cili se dâ u novinarstvo. Ali ono najpoštenije. Guštan ga slušat, a usput se i lagano smješkan. I onako kroz zube komentiran: "E, moj Bakire, sve ti je to za kurac. Uzaludan posal. Najebat ćeš ka žuti, a ništa nećeš prominit. Propast ćeš ka i Feral. Svi te gledaju, svi ti plješću, a Bosna nikad gora. Ti si raji ventil, a vlastima dokaz demokracije. A rezultat? Kriminalaca sve više, političari sve korumpiraniji, vjerski vođe sve bahatiji. A narod? Svak u svoje nacionalno jato. Ti bi, Bakire, građansku, uljuđenu, poštenu Bosnu, ravnopravnu zemlju svih konstitutivnih naroda? Ti bi da ratnim zločincima bude suđeno? Ti bi da kriminalcima bude konfiscirana imovina? Nema šanse, moj Bakire!
A zašto nema? Pogledaj semafor. Na semaforu ti je rezultat. Laž - Istina 6:0, 5:0. Istina je ozlijeđena i u zadnjemu gemu se još uvik bori. A doktora nigdi.
nježne igreMeni je najdraže čitat novine po kantunima. Tako u jednom kantunu piše: "»Slobodni novinar i bloger Željko Peratović podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja što ga je lažno prijavio za zlostavljanje malodobne kćerke.... Peratović u prijavi izražava sumnju da se lažnu prijavu protiv njega može dovesti u vezu s netrpeljivošću koju ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko izražava prema njemu.«
Vijest za smrznit se. Ne znan detalje, ali znan da je policija svojedobno uletila Peratoviću u kuću i uzela mu kompjuter, jer je objavljiva neke, za državu, nezgodne stvari, a njega su zatvorili i ispitivali. Bit će čovik nastavija činit svoj posal, a oni mu sad natovarili seksualne delikte. Čista klasika.
DDR se raspa, KGB se raspa, Udba još miče nogicama, a CIA radi tuta forca. A i naš se MUP drži. Triba čuvat državu ili bar one koji govoru: »Država to san ja« Samo, ko će zaustavit blogere? Nije to šjora Đovana ča bi stala na ponistru i lajala kontra vlasti. Nju se čulo najdaje do dna kalete, a blogere se čuje do na kraj svita. Zato, Peratoviću ne pakovati!
Blog i Hrvati!
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285F2863285928582863285A285828582861286328982897288F286328782877286F2863285C285D285B285D2858286028632863286328592863Jili
http://split-online.info/vijesti/hrvatska/nema-sanse-moj-bakire/