Autor Tema: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska  (Posjeta: 255907 )

0 Članova i 5 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #255 : Prosinac 01, 2012, 12:58:35 prijepodne »
Glas Istre 2012-11-29

Lipi moji

Niki dan san pasa svi Istarski ipsilon, deboto san umra od straha, nideri ninega, nideri viture ni kamijona, nideri krštene duše. Nanke da čoviku dojde slabo nima mu ki pomoći. Istrijani su se prihitili na staru državnu cestu. Ni šoldi za cestarinu.



Ja jako podržavan našega župana, bija san zuz njega i kada je najavljiva rat na Učki proti nepoznatega počinitelja. Sad je ganbija tatiku, sad svaki dan piše jenu tužbu proti Zagreba. Ma ča to nan rabi? Ter nismo Zagorci. Do sad san vika: “Bolje rat nego pakt!”, a sad kad se napijen vičen po oštariji: “Neću tužbe, hoću pakt!” Jebeš čovika ki ne more u jenu večer par puti ganbijati pensir.

Ja jako podržavan našega Nina kada se zalaže za decentralizaciju države. Samo, kako su govorili naši stari, najprije rabi počistiti prid svojin pragon. Zato, dragi Ivane, najprije se moramo zalagati za – decentralizaciju Istre. Kapiš? Ne more biti vajka po tvoju. Ne more vajka biti, ča bi rekla šjora Mafalda: “O koši, o kome vojo mi”.

Niki dan san pasa svi Istarski ipsilon, deboto san umra od straha, nideri ninega, nideri viture ni kamijona, nideri krštene duše. Nanke da čoviku dojde slabo nima mu ki pomoći. Istrijani su se prihitili na staru državnu cestu. Ni šoldi za cestarinu. Ne moreš ti dati škatulu španjuleti za kamo poj i škatulu španjuleti za nazad doj. Bogme, ta naša autoštrada ima tešku guzicu. Forši bi nami domaćima mogli dati kakov popust po zimi, jušto da njin cesta ne bude pusta i tužna, jušto da jeno malo bude u funkciji.

Vidiš ti kako je naš Glas Istre rasadnik kadrova. Svaki naš đornališta ki pojde u Zagreb zajno tamo učini karijeru na HRT-u. Domislimo se samo Rakovac Milana, pak Majić Dražena i sad u ponediljak briljantne Matejčić Sniježane na “Osmen pjanu”. Ćo, ki ce se z nas!?

Pomalo se je počela pisati naša moderna povijest. Svaki bi se stija naj u njoj, klupko će se pomalo razmotati. “Povijest je stara kurba” - kako bi bija umija reći pokonji tetac Gašpar - “ki već računa na nju, tega prvega zajebe”. Zato ežišti marksistička regula: “Ki ne fini u povijest, fini u ropotarnici historije”. Prvo pitanje je - ki je učinija Jakovčić Ivana? Burić Željko iz Kanfanara ili Uljančić Milan iz Filipini? Vezano za tu problematiku Uljančić je vec izjavija: “Ja san stvorija Jakovčića, ja ću ga i zrušiti”. Ma bogati! Željko još muči.

Pala mi je grota z srca. Sad je i Istra sveta zemlja. Ča samo u Međugorju more biti Svetica, ča samo u Lurdu? Sad se je Blažena Divica Marija ukazala i poli nas, u Istarskin toplicami. Ja san stari ateista i komunista, ma moran priznati da mi je bilo jako drago to čuti. Ukazala se je visoko na stini, ne dici, ka se moru svačesa spensati, nego lično i personalno – diretoru Toplic. Ča ćeš već od tega?

Jopet afera z pripisivanjen magisteriji i doktorati. Uvi put se je prepiska delala u policiji. Zašto ne, zašto bi oni bili šljutaviji od drugih?

Kako stvari stoje, jopet će u IDS-u, u najdemokrackijoj stranki na svitu, biti samo jedan kandidat za župana. Tamo je sve strah jenoga od drugega. Za protukandidata Flegu, ja pridlažen Elia. Ne, ne Elia Piska, ne ni našega Elia Velana, nego Bašan Elia, sudca iz žirija Ples sa zvijezdama. On je prije svega Istrijan, pak plesač, šarmantan čovik, normalan, razuman, stručan.

Ale, ale, lipi moji, samo mi plačete mižeriju. Je teško, ma ja pametin i huje dane. Ne padajte mi u afan, dignite uši, kad mi je teško ja se domislin batude šjore Mafalde: “Bizonja viver, per no morir”. Dajte si kuraja, i budite pravi ko morete.

Vajka z vami vaš
                            Zvane Lakodelac

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

La kost
JEDNOUMNI TJEBNIK – PRODUCT OF CROATIA
»Lakodelci svih zemalja, ujedinimo se!»
Lito 30 • Numer 1014 • Poriječ, 29. novembra 2012. (Dan Republike... Istre)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rideo
ergo
Impres
sum
La kost
, otužni humoristično-satirički podlistak četvrtkom u Glasu Istre
• autori Vladimir Bugarin, Drago Orlić i Goran Prodan
• zemaljske adrese: Poreč, Pionirska 1; Pula, Riva 10;
virtualna: lakost@glasistre.hr; telefonin 098 475 359, faks 452 863 i 591 555
• reklame na 388 470 ili epgi@glasistre.hr
• reklamacije s gnušanjem odbijamo

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

klapa Dvd-a Žrnovnica Sv. Florijan Čedo Martinić - Kako ću joj reć' da varin, 03:44

klapa Dvd-a Žrnovnica Sv. Florijan Čedo Martinić - Kako ću joj reć' da varin
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #256 : Prosinac 01, 2012, 01:00:16 prijepodne »
Novi list, 2012 11 29
Prilog četrkom Beseda
 
8 člankov na čakavskomu:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D2863286328632863286328582863J

iliti:

(1/8)
ZAPISANO VA SRCU


Nigdanje muzike na Hreljinu
 
Vavik je bilo puno mladić i divojak. Kašnje su se organizirale »Snježne noći«, »Plave noći«… Za salu ukrasit po jelvice se j' na Fužinu hodilo, šuljke srebrnilo, š njimi vele grme kitilo – pripovidal je Delimir Bilen


Piše Marina TIJAN HAJDINIĆ
 
 
Prvo su se sople tambure. Ja san se, ki bi znal zač, navadil sost armoniku. Samouk san bil. Kako san deset let pikal v Lonji, va klubu su dokunčali da mi se kupi Honerica, ku san z vrimenun moral otplatit. Koštala j' lipe solde. V jutro san igralište popravljal, a kad se j' va mestu ča tribalo dogodit, ku utakmicu ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860285C28632863286328582863R


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(2/8)
RAZGOVOR


OLIVER JAKOVČEV BEREKIN, DALMATINSKI SLAVUJ KI JE ZAKANTAL SKUPA Z ŽENSKUN KLAPUN VOLOSKO

Ženske su mi od sega važneje, zibrat ne moren ke su šesneje
 
Na novom albumu ima jako dobrih pisama – i sporih, i veselica, i balada, samo to triba do judi doć – poveda nan šjor Oliver ki je v' opatijskoj Ville Angioline promoviral prvi samostalni album »Dižen sidro«


Ćakulal Davor ŽIC, slikal Marin ANIČIĆ
 
 
Preko Učke kada se kalan, va našu Istru arivan, zajno se prve konobe ćapan... Ovako kanta Oliver Jakovčev Berekin, va kancone »Istrijanke« s kun je obašal si štacijoni ovoletnje MIK-ovske karavani va društvu ženskic z klapi »Volosko«, a čigov refren govori da »ženske su mi od sega važneje, i zibrat ne moren ke su ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860285D28632863286328582863Y


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(3/8)
DA SE NE POZABI


I dušu bih svoju dao za minule dane..


Spod Meča, viza vi Katuna, Zastazu, va Kusinoj kućici, sastala se j' pasanu nedilju lipa kumpanija. Potle zdravice se j' ovako zapivalo: »...Jesen, kad se kiše spuste,/tamo na sve strane/ i dušu bih svoju dao,/ za minule dane...« Njih osan. Godište 1934. i 1935. Došli su proslavit šeždeset i dvi leta od kad su 1950. ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860285F28632863286328582863M


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(4/8)
Škura bura


Kade san, ki san?


Piše Slavica Mrkić Modrić

 
Ne znan ako znate da Katedra čakavskog sabora Gromišćine i ovo leto, za si zainteresirani osnovci i srednjoškolci z područja prelipe nan Županije, organizira kviz ki se zove »Gdje san – tko sam«, ale ve prevodu »Kade san – ki san«. Kviz, ki se, da ne pozabin napisat, kod i lane, odvija pod pokroviteljstvom Novoga lista, ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860285E28632863286328582863F


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(5/8)
ŠESNE OBLJETNICE


Nekadajni maturanti slavili pul Rubeš


Jednu lepu i šesnu obljetnicu proslavili su bivši učenici, fizioterapeuti škole za zdravstvene tehničare ku su finili v' Reke. Proslavili su 40 let maturi, a fešta na koj su se domisleli svojeh školskeh dan je bila va restorane »Bonaca« pul Rubeš. Na fešte su bili: Biserka Antolović Cesar, Mile Batinić, Sonja Devčić ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860286028632863286328582863U


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(6/8)
NOVITADE


MAURO STARAJ NAPUSTIL COCKTELSI I GRE NAPRVO UZ BEND KI NOSI IME »28«

Presudila je nonotova armunika

 

Deset let smo ga gledali kako kanta, skače, sope armuniku, pohićuje gitaru z ruki va ruku, i vraga, vraga po pozornice. Se hit do hita, a neke pjesmi su postale, moremo reć, himne našeg kraja i živjenja va njin. On je bil Mauro Staraj, a oni Cocktelsi. On je i sad, i Oni su, ma više nisu skupa. Finili su. Deset lepeh ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2860286128632863286328582863B


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(7/8)
KANTUNIĆ OD OTROČIĆ


Dragi Mikula


 
Poznat ćeš me po gumarići. Kada prideš do poneštri, videt ćeš kolači. To san ti ja parićal za obed. Molin te, za me parićaj samo pet mićih igrački.
    Lepo te pozdravja Dino.

Dino Anđelković, 1. razred
OŠ Dr. Andrija Mohorovičić ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2861285828632863286328582863V


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(7/8)
Z VAŠE STRANI


Sveti Mikula


 
    Poneštru ću oprat, postoli poluštrat
    Na škanjić trdo se posest, i ča?
    Ma ta put niš z' dimnjaka past neće
    Takove san sreće...

Olga ...


Nastavek (za pretplatnike):
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28612863285928592863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2858285E2861285928632863286328582863C

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mauro Staraj- Ča bin se otel mu reć, 03:33

Mauro Staraj- Ča bin se otel mu reć
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #257 : Prosinac 05, 2012, 10:21:53 poslijepodne »
Novi list, 2012-11-03

S kamika i mora

Slavica Mrkić-Modrić

Ki krade, a ki kupuje?

To da tata čini prilika, stoji, aš odvavek se zna, ćete va jednoumlju, va dvoumlju ale va bezumlju, najveć su krali oni ki su bili na takovomu mestu da moru ukrast, a da njen samen niki niš ne more.



Neka poveda ki god ča će, ma mi smo z dana va dan se već i već država tati. Krade ki stigne, ča stigne i kade stigne. I to od baze do vrha, od mićeh do stareh nog. Kako vrime prohaja, se mi se više vidi da ćemo jednog dana sami sebe ukrast i prodat onomu ki da više. To da tata čini prilika, stoji, aš odvavek se zna, ćete va jednoumlju, va dvoumlju ale va bezumlju, najveć su krali oni ki su bili na takovomu mestu da moru ukrast, a da njen samen niki niš ne more. Onput su krali i oni kemi j' ukrast kod mane pisat, ča će reć da njin je to zanimanje, a i ljubav. Oni ki su pospojili zabavu i zanat. Kralo se j' i od dosadi, i od dešpeta, ma danas, me par da j' najveć krađ od potrebi.

    Sako malo čujemo ale pročitamo da j' ćapalo nekakovoga brižnića ki j' va butige ukrak pancetu, pečenu kokošu ale laticu z ribun. I onput ta isti fasuje, a sen nan je ćaro da to ni načinil aš je zvicijan ale kleptoman, leh zato aš je lačan. Takove još i moren razumet. Onput sako malo čujemo da j' neki ukral prugu, stup od letriki, ogradu, da j' na toj i toj ceset pokral šahti, a se zato da bi prodal železo. E, pu takoveh se pitan kade to ukradeno gredu prodat. Najme, ma kuliko mašti imela ne moren zamislet komu bin prodala prugu. Ča temin ki otkupljuju ni niš čudno kad njin neki dojde z dva kilometra prugi? Ča misle da j' danas normalno imet prugu va dvorišću?

    Ne opravadavan, ma razumen i oni ki gredu krast va apoteku aš se zna ki su ti i ča jih tira na to. Razumen i mulci ki kradu benzinu, aš benzina j' skupa, oni bi se vozili, ma nimaju š čen. Ma teh teti je se već i već, i se su bezobrazneji. To ča su jadnomu čoviku ukrali auto, otpeljali ga i raskosmali aš će legje prodat deli od auta leh sam auto, to mi ni bizarno, ma kad neki ukrade granitnu ploču z groba, kod ča j' to neki ki'vo dan načinil va Lindaru, i onput još po grobu rastegne pesak i klade rožice, e, to mi j' za čudit se mesec dan, ako ne i više.

    Malo si mislin ča j' ta isti imel va glave kad je šal takovo ča načinit. Ča mu ni bilo neugodno poć kopat po tujemu grobu, i ča mu se pak videlo da j' pokle ča j' sokril grob šal malo popravit opći dojam. Znate ča, mane puno puti nisu si doma, ma ovomu nisu nikada. I na kraju, opet ono pitanje – komu će tu ploču prodat? Ki j' tuliko šviknjen da ju kupi i na svoj grob klade? More bit onaj ki ju j' ukral, ma sopeta, ča mu ne bi bilo neugodno ležat spod tujega krova? Se van ja to tako mislin i premišljan, a onput se domislin kad je ona gospa ukrala čoviku dostavno auto i prodala ga va staro železo, i sopeta se vrnen na ono ključno pitanje, a to je – kad će već jedanput uz tati počet v ršet slat i oni ki robu od tati kupuju? Ma neka daju ča prvo, aš ako ne, jadna nan palenta. Propast će nan sa legalna trgovina, a i prez tati ni baš va nekomu stanju.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285B28632859285A2863285A28582859285A28632893289328632863285E285C2859285A285F286128632863286328592863O

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pro Arte - Ukrast cu te, Mare, 03:50

Pro Arte - Ukrast cu te, Mare
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #258 : Prosinac 05, 2012, 10:26:09 poslijepodne »
Novi list 2012-12-04

S kamika i mora

Piše Kim Cuculić

Slovenci se bune, Hrvati gljedaju
 
    Va Slovenije najprvo su krenuli od mariborskog gradonačelnika. Čovik je optužen za korupciju i išće se njegova smena. Mirnin Slovencimi očito j' pukal film. Onput je slovenski narod pozvan na sveopću pobunu protiv aktualne, ali i bivše slovenske pulitike. Slovenci se bune i proti levih, i proti desnih i proti točkastih.


 
Na jednon domaćen portalu objašnjavaju zač se naši susedi Slovenci bune i zač Hrvati z velin zanimanjen prate te vesti. Z toga se more dokončat da su Slovenci zišli na ulice, a Hrvati sede va teploj kamare spred televizora i zmiron prate ča se zbiva va Slovenije. Bitno j' bit va toku, aš Hrvatimi nekako teško pada na pamet da bi i oni morda trebali poć na cestu i borit se za svoja prava. I to onako masovno. Ma nami j' zgljeda lagje žbaljit va televiziju i gljedat kako pulicija naganja tamo neki Slovenci. I ne leh njih. Judi se bune po celoj Europe, a mi na saki novi porez, rizanje plaća, otpuštanja, se veću nezaposlenost i dalje mučimo. To me spametilo na onog »knjigovođu« z Nedejun na dve uri ki j' rekal da će se va Hrvackoj neč počet menjat leh kad budemo imeli 500.000 nezaposlenih. A ta broj i ni tako daleko.

    Va Slovenije najprvo su krenuli od mariborskog gradonačelnika. Čovik je optužen za korupciju i išće se njegova smena. Mirnin Slovencimi očito j' pukal film. Onput je slovenski narod pozvan na sveopću pobunu protiv aktualne, ali i bivše slovenske pulitike. Slovenci se bune i proti levih, i proti desnih i proti točkastih. Dokončali su da su si oni zaspraven isti i da su vavik ista lica va điru. Va Slovenije j' smanjen budžet za obrazovanje, ča se moglo i očekivat. Onimi na vlasti ni stalo do obrazovanog naroda, aš bi takov mogal mislet z svojun glavun. Z neobrazovanin masami puno j' lagje manipulirat. Od takoveh ni straha da će iskat svoja prava na ulice.

    Slovenci se i dalje bune, a mi gljedamo. Slovenska pulicija razmišlja o ten kako zaustavit narod. Vavik ista štorija. Finalmente će se finit z pulicijskon represijun. Hrvati i dalje z velin zanimanjen prate ča se događa va Slovenije. Moramo bit informirani. Magari to. Nami film još ni pukal, a pitanje j' kad će nan i će nan uopće puknut. Će se i nan pripetit Slovenija? Morda kad dojdemo do magičnog broja 500.000. Znači još leto ali dva. A do tada Hrvati će sedet spred svoga kompjutora i komentirat situaciju na društvenin mrežami.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285C28632859285A2863285A28582859285A28632893289328632863285E285C2859285B2861286028632863286328592863E

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Raspopevana selačka buna  (i) Turopolke, Buševčice Vande Winter
(Vandina roditelska iža v Buševcu ne daleko od (potoka) Bune)

Ervin Baučić & Vanda Winter - Ljubavna pjesma (Gubec-beg), 03:58
Noč mjuzikla
Bun(d)ek
24. lipna 2009.

Ervin Baučić & Vanda Winter - Ljubavna pjesma (Gubec-beg) 
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #259 : Prosinac 06, 2012, 11:29:11 poslijepodne »
Glas Istre, 5. prosinca 2012.

Sam čiulaaa, sam vidilaaa...

Bez aplauzi

Piše šjora Špia

Prontivamo se za fešte, od sveti Nicola do dočeka sledeće godine. Alla bombardiranje! Samo kupi, darivaj svoje najmilije, provedite naj luđu noć simo i  tamo, ovako i onaco. Djeda Mrazi i Sveti Nikole ispadaju van anche iz škatuleta. Sve bi to bilo super da nismo u banani. Šta oni vishe reclamiraju, to mene vishe smeta.

Sve su te fešte komerzializirane, lipo je onima sta imaju čiuda šoldi i mozu si kupovati bez problemi. Mi, doli u bazi, moramo dobro paziti da si ne upropastimo finanzie. Svaki trošak nam je kritičan i dobro se zna gdie mora svaka kuna finiti. Še kapiši, našoj skupoj državi koja nam skoro nista ne daje natrag. Boga ti, ovi političari nisu kapaci njanche dati radnizzima i pemzićima par stotina kuna pred Nova godina! Vidite caco se žalu sindikati od maeštri i medicinske sestre sta su ostali bez bozičnize? Protestiraju i imaju pravo kad im se ukidaju neke štuari koje su prije imali. Penziči ne protestiraju javno i stoje kuco. Toliko godina se već bozicnice ne daju penšionatima da si kupe neki paneton ili regalo za unuke i nikome nista. Kosorica nam hi je popapala a ovi nastavili. Stranke umirovljenika nikako da se izbore i razveselu nas pemziće, barem za kraj lita. Svi oni stoposto pensaju, ma sta će tim starcima bozičnizza! Ne smiju jisti slatko ni masno ni slano, škoda je da državni proračun dela dodatne troškove za fosile. I naturalmente, nikad nisu čiuli za 13. pemziju ili plaću koje postoju u većini normalnih država. Neka, neka, sve se vraća, sve se plaća, je kantala Tereza Kesomoja. Kada grem u špežu sa moj Pićo, on me kaze: “Nona, gledaj ke lipi paneton! A ovaj sa čokoladom je još bolji, šu, kupi!” “Pićo, ne vidim, colico kosta?” se pravin mona. “Sto dvadeset i pet kuna” kaže on. “Lopovi!” kazen ja. “Nona će ti kući napraviti kolač, ćeš vidjeti che dobar. Ovaj ti je pun umjetnih kolori i svacacovih štetnih dodatki. Nećemo se trovati za skupe šolde.” Svasta moran izmisljati da ga uvjerin. “Nona, si pukla? Tebi je sve štetno” Točno, sta je previshe skupo, meni je štetno.

Sve su te fešte komerzializirane, lipo je onima sta imaju čiuda šoldi i mozu si kupovati bez problemi. Mi, doli u bazi, moramo dobro paziti da si ne upropastimo finanzie.
Svaki trošak nam je kritičan i dobro se zna gdie mora svaka kuna finiti. Še kapiši, našoj skupoj državi koja nam skoro nista ne daje natrag. Moramo baratati sa digitron i izračunati colico moramo svaki missec dati toj skulji bez dna. Ako nam posle svega tega ostane nesto, e onda se moremo hititi na darivanje nasih najmilijih. Ali stanite atenti! Čeka nas dosta novih davanja odmah na početak novega lita. Će poskupiti ovo i ono, onaj grdi novi porez od 5% nas čeka na kruhu, mliku i medežijama! Znači anche tu ćemo moramo još davati. A ako krene plaćanje poreza na stanove? Ma sta da rečem, biti ćemo pravi štručnjaki za se ranđati i preživiti. Šam čiulaaa… da čim dojdemo u Europsku uniju, aleee, zajno ćemo morati keširati članarinu u zajednički proračun. Za prvih šest missezzi, ćemo dati 270 milliuni euri. Juka mene, koliko je to lova! Čekajte, ima još. Se planira da posle izračuna novega proračuna EU koji će vrediti od 2014. do 2020. godine, lipa nasha Hrvacka će svako lito morati uplaćivati u ti isti proračun, ižmeđu 850 do 900 milioni euri. Colico sam ja kuzila, to sluzi da bi nam unija natrag davala kredite. A nema credita ako u zajednička kasa nimamo barem 30 % svojih šoldi. Forši sam štupida ali me še para da ćemo jako skupo platiti nashe članstvo. A onda će trebati pametne glave izmisliti projekte koje će unija odobriti ili neće. Već do sada smo potizali sredstva i Eu ma šam čiulaaa da se šoldi nisu rivali špendati jer nije bilo pametnih projekti. I sta to žnači? Imaš šoldi a nemas pojma caco hi uložiti. Mah, ćemo vidjeti dali će nashi kad pojdu gori znati sta delaju i da neće samo grijati europske fotelje za velike plaće u eurima. Ste čiuli caco se naš premier uzbudija kad su mu spomenuli da zasto si još nisu smanjili plaće u saboru? Zajno je odgovorio da njihove plaće nisu velike kada se usporedu sa plaćama političara u EU! Ma inšoma, lipi moj Zoki, si normalan? U ovim teskim momentima, on ide uspoređivati takove štuari. Ja sta nisam ni Pušička ni političarka bin bila recla: “Da, smanjit ćemo naše plaće jer naši građani još ne žive u EU i nemaju isto taco europske plaće i pemzije. Ako nam je država u dreku, onda moramo i mi plivati skupa sa norodom.” Mislim da bi ćapa velike aplauze od svih nas. Pošto njima gori ne padaju na pamet takove besside, nista aplauzi! Samo jedno veliko buuuuuu!

VASHA SPIA
spia@mail.inet.hr

Glas Istre Srijeda, 5. prosinca 2012.
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mladen Grdovic & Bepo Matešić - Nije u šoldima sve ( Zadarfest '95 ), 03:30

Mladen Grdovic & Bepo Matešić - Nije u šoldima sve ( Zadarfest '95 )
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #260 : Prosinac 06, 2012, 11:31:55 poslijepodne »
Novi list, 2012-12-06
Prilog četrkom Beseda
 
4 članki na čakavščine
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D2863286328632863286328592863T
iliti:

(1/4)
TAKO SE REČE


Kada se nikada ne bi niš menjalo, bi nan štufno bilo
 
Znan jenu staru nekadajnu našu poslovicu, ka govori da se mesec menja ne nebe – pa kako ne bi čovek na zemje. A danaska je Mikulova i želin van da i ako niste već deca, dobijete kakov regalić...


Piše Ivanka GLOGOVIĆ KLARIĆ
 
 
Ne moren se spametit kade san to pročitala, ma znan jenu staru nekadajnu našu poslovicu, ka govori da se mesec menja na nebe – pa kako ne bi čovek na zemje. A jedan ruski narod (Oseti) va svojoj poslovice špjeguje da perfin i more menja mesto. Ovi dani su mi se dogajale se neke pomalo čudne stvari, ke su me spametile da dosta dugo vreme se va škole, a ni va novinah ni spominjal Mikula al Sv. Nikola. Zadnjeh let se opet čuda piše o temu, pa mi muž govori neka s ten ne gubin vreme. A ja san se spametila oveh besed, ke san stavila i va naslov, pa san mu rekla da kad se j' i to promenilo, ću i ja malo prekinut z onemi simpatišnemi komentari od njegove dece va škole, pa se ipak malo pozabavit z Mikulun i Mikulovun. Ma najprvo ću vas, ki ovo čitate, pitat da provate ugonit ča j' to: »Nikada ga ni bilo, neće ga ni bit, a sada je!«
   

Dino, Olga i Mikula

Provala san na si mili modi doznat kako se po domaći reče zagonetka (aš ovo ča san vas pitala je zagonetka!), ma nisan doznala. Namesto tega san čula i pročitala čuda stvari, vezaneh za Svetega Mikulu. Sigurno već znate da j' umrl 6. XII. 327. leta, da j' bil biškup, da j' pomogal i kako j' pomogal onen siromašnen divojkan da se ožene, da j' zaštitnik pomorci i dečine, koj sako leto nosi regali. A ja ću van sada povedet zaš san se tako trdoglavo ćapala baš za ta njegov dan.
    Pred malo san prebirala po nekeh libreh keh niman već kade držat, pa bin ih morda mogla kemugod dat, i našla san libar va ken je bilo napisano: »Ivanki od Sv. Nikole«. Ni od kega, ni kada, ma samo san videla kada i kade je libar tiskan. Potle tega me j' pasanega četrtka teta Vida (nekada opatijska, a sada lovranska), zvala da njoj pomoren okol moje pjesmi Mikulova, aš da ni sigurna ako se točno spamećuje seh besed, a libar ne more nać. Ja se nisan mogla zajno spametit ni da san ja to napisala, ma san ipak pjesmu brzo našla – pa smo lepo poćakulale. Va Besede san ta isti dan pročitala srdašno Dinotovo pismo Mikule, ma posebno me j' zaintrigal on Olgin »Sveti Mikula« i on dimnjak kega j' spomenula. To j' bil treći senjal da se moran pozabavit z Mikulun. Tetu Vidu san već prvo rešila, on Olgin dimnjak nima veze z Mikulun, aš je Djed Mraz hital stvari kroz dimnjak (ne znan ši po noven to dela i Djed Božićnjak !?!), ma ono ča me j' najviše čudilo, je on već spomenuti libar.
   

Krampusove šibi

Zvala san svoju najboju prijatelicu Alenčicu da mi pomore, i ona se j' spametila (saka njoj čast!), da smo va prven razrede osnovne školi za Mikulovu bili va današnjen »Imperijale«. (Je to onda već bil hotel »Moskva«?) Bili su tamo Sv. Nikola i krampus. On prvi nan je delil regali, a ov drugi, vrag, je rošćal z verigami i pretil nan da ćemo dobit samo šibu ako smo bili zločesti. Arivala se j' perfin spametit da j' dobila naranču, ka j' bila vela retkost za ono vreme, ma ja se ne spametin san i ja dobila naranču, al morda samo šibu!
    Bilo j' to1945. – va pasanen stoleće i milenije – a on moj libar je tiskan 1946., kada se ni više držalo do Mikulovi. Spominjen ga opet posebno zaradi naslova: »Priče o Lenjinu«. Potle tega ni više bilo Mikulovi ni Sv.Nikole, vezano za »javne manifestacije«, leh su nan samo doma va kalcetu al postol, ki su bili na poneštre, stavili kakov oreh al bunbon. Čula san od Vlasti da bi oni stavjali na poneštru pijat, ma dimnjak se ni nikada spominjal. Kad san pak na kalendare videla da j' Mikulova baš drugi četrtak, morala san se ovo napisat!
    Joj, oprostite, pozabila san na onu zagonetku na početke. Imeli ste dosta vremena za ugonit, a ako niste ipak arivali – to je današnji dan. Mane je to danas, dokle se ovo pišen, a van drugen on dan kada budete ovo čitali. Se nadan da će bit najviše onisteh ki će to pročitat baš na Mikulovu 2012. leta i želin sen njin, magar nisu već deca, da dobiju čagod od Svetega Mikuli.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2859285F2859285C28632863286328592863K

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 KLAPA ŠIBENIK – NIKOLINA, 02:57

KLAPA ŠIBENIK - NIKOLINA


Nastavek na sledečomu listu
« Zadnja izmjena: Prosinac 06, 2012, 11:35:13 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #261 : Prosinac 06, 2012, 11:36:07 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Novi list, 2012 12 06 
Prilog četrkom Beseda, (2/4)


RAZGOVOR
RAJKA JURDANA-ŠEPIĆ, DOKTORICA ZA ZVEZDI, POETESA I UREDNICA ŠESNEH KNJIG

Puntape je kot i naš zajik – nosimo ga blizu srca
 
Ja san najsrećneji pjesnik - aš on ki sako jutro, već od jutro, baren jenemu jedinemu čoveku uljepša dan – ši se more bit bogateji od toliko – zapitala se j Rajka zmed dve promociji knjig – one opatijske i one rečke


Ćakulala Aleksandra KUĆEL-ILIĆ, slikal Vedran KARUZA
 
 
Rajka Jurdana-Šepić, Rukavašćica ka je, se va istoj peršone i doktorica znanosti, fizičarka i astrofizičarka, reklo bi se za boje špjegat »doktorica za zvezdi«, i poetesa inamorana va domaći zajik, parićala je dve nove knjigi va keh je posložila »se najboje pjesmi od čakafskeh per«. Prestavljanje teh lepeh i vredneh knjig bilo je čera, na viliju Mikulove v' opatijskoj Ville Angioline va organizacije Katedri Čakavskega sabora Opatije i Izdavačke kući Adamić. Pasala je tako jena predblagdanska večer od versi i kanta, a s nami je ostala vavek dobro raspoložena Rajka, jušto ona ka se sako jutro oglasi na Radio Reke i vavek nosi novi Puntape. Puntape od čakafskeh besed...

    Za početak, povedite nan par besed od sebe. Prestavite se na vaš mod...
    – Ne volin baš od sebe govorit, draže mi je da od mane govori mojo delo. Ako baš moran onda bin rekla onako kako j simpatično jur rekla jena Rukavašćica za neku žensku – da j »pismena i usmena«. Ja bin rekla da san i ja takova, jena dosti pismena, a pogotovo »usmena« Rukavašćica. Ono ča najviše puti za me reču drugi je da san nepresušni visokoenergetski izvor i to izvor »žive pozitive« i da svoju energiju, entuzijazam i vedrinu lahko prenosin na njih.
    To mi j jako drago čut – pa san onda još veseleja i onda iman se više za prenosit i tako se va kolo. Pitaju me čuda puti i otkuda toliko volji i optimizma pa onda i ja čuda puti citiran Churchila ki je na pitanje kako uspijeva zadržat optimizam i kad je bilo najhuje, rekal »Tek ono drugo ne bi ničemu koristilo«.
   

Prijatelica od besed

Kada su se va vaše živjenje zatakale recitacije, pjesmi i općenito čakavsko stvaralaštvo? Kada ste počela pisat i zač?
    – Pisat san počela od 11 let, onako kako i saki otrok, pisanje je komunikacija, druženje, prijatelstvo i to z samen sobun, a potle i z drugemi. Va oneh leteh kad čovek, otrok počne sam sebe pomalo upoznavat jedan način za to je i pisanje. Ja san bila takov otrok i ja san i sada takov čovek - prijatelica od besed. To prijatelstvo se tiče i govorenja, interpretiranja poezije, od prveh dan školi rukavačke, potle matujske pak se do Puntapa. Više od 40 let govorenja, vavek pred nekemi mikrofoni i pred judi. I to ne samo ja nego i moje prijatelice z nekadajne recitatorske sekcije matujske školi i potle KUD-a Učka Matulji - nas 5 smo ovo leto imele dva javna nastupa i perfin va oveh zreleh leteh va keh bi se malo ki amater odlučil stat na pozornicu i recitirat. Nan je to odvavek bil i još vavek je veli gušt, a kad čovek va nečeren zaspraven uživa, onda ga j baš briga koliko ima let – ta misal je zapravo i jedini eliskir mladosti.

    Kako se j' rodil Puntape na Radio Reke i koliko već tisti projekt dura?
    – Puntape na Radio Reke gre sako jutro od 1. febrara 2009. A kako se j rodil to je već legendarna štorija: ja mužu čuda puti recitiran, doma, va aute, na šetnje, pul kafa.. onda mi je jedanput rekal – ma ti biš to morala lepo snimit pa da se saki dan jedna pjesma emitira na radije. Pred 4 leta spomenula san to Alenu Čemeljiću, programskemu uredniku Radija Reki i zajeno mu se je ideja uha ćapala i zajeno je rekal neka ta čakavska poetska minijatura gre sako jutro va jako slušanen termine okol 8 ur. Onda smo malo misleli kako ju nazvat, odličnu ideju da se zove »Puntape« je imela Nikolina Deranja. Na Krke su mi rekli da Puntapet izgovaraju z slovon T na kraje - puntapeT, a znači kračunaču ili zihericu (iglu sigurnosnicu). Nan ovde okol Rečini znači broš, a broš je neč mićo, ali vredno, ča nosimo spreda na prseh, al na kolete, blizu srca, z čen se štimamo i ča čuda puti od našeh stareh reditamo. Takov je i naš zajik.


Sobotu si va HKD na Sušak

    Povedite nan još dve-tri za kraj...
    – Još jena najava za 2013. -  parićujemo još jenu vrednu čakavsku produkciju. To će bit jedan autentični i umjetnički  »zvučni suvenir« - komplet od 3 CD-a »Čakavski bardi« na keh će bit izbor govorene poezije Dragota Gervaisa, Zorana Kompanjeta i Ljubota Pavešića z posebnun glazbenun podlogun. To je skoro jedan pionirski podhvat, na čakavštine ne postoji još niš temu spodobno, tako da nimamo nikakov predložak i to je veli kreativni izazov za seh ki na ten delamo, a i financijski je isto veli izazov nažalost. Pjesme govorimo Vlasta Sušanj Kapićeva i ja, a prelepu muziku su storili i odsopli dr. art. Mihalj Ivković (armunika), Smiljan Kirinčić (klavir) i Robert Funčić (gitara) ki je i glazbeni producent. Saki CD va ten komplete će imet svoju knjižicu z teksti seh pjesam, a likovno rješenje za se to skupa je, kako i za ediciju Puntape, maestralno storil Vojo Radoičić. 
    I još da ne pozabin – seh pozivan va HKD na Sušak sobotu, 8. decembra na 18 ur na predstavljanje obedveh knjig z biblioteki Puntape. Čera je promocija bila v' Opatije, a pred nami je još jeno novo druženje za seh prijateli od besed.



Juden se lepo vidi

Koliko ste čakavskeh pjesmic odrecitirali na radije i kakove su reakcije publiki?
    – Od febrara 2009. do febrara 2012. bilo je 1.096 emisij Puntape, tri pune leta emitiranja, a da se nijedna pjesma ni ponovila. Ovo leto, od 1.2. 2012. se Puntapa ponavljaju, sad je prva sezona reprizi. Reakcije od slušatelji su zgora seh očekivanji, skoro saki dan mi neki spomene Puntape, prokomentira pjesmu, reče da san mu uljepšala dan, da se je smel al da su mu prišle suzi, prijatelji al poznati mi čuda puti pošalju sms, mail, judi mi parafraziraju, citiraju, recitiraju »ovista je bila danas jutro«, »joj kako je bila lepa pjesma« i slično. Ki put se dogodi da je slušatelj toliko dirnut z stihon da nazovu Radio i pitaju kako se je točno zvala pjesma i ki je autor, aš nisu pazili spočetka, a onda ih je stih jako taknul. Pjesnici čigove pjesme čitan mi isto reču da ako sami i ne čuju svoju pjesmu vavek njin neki reče, susedi, prijateli, prodavačice.. »čera smo čuli vašu pjesmu na Puntape «. To se juden jako lepo vidi, radio je jako propulzivan medij, jutarnji termin kad je Puntape je jako, jako slušan. Mane su posebno drage reakcije od judi ki nisu rojeni čakavci. Aš umjetnost je univerzalni zajik, a poetičnost-duša va čoveke nima ni boju, ni zajik, ni veru, ni naciju. Judi mi i šalju svoji stihi, ki got dan mi se čini da je saki čovek va našen kraje pjesnik, a ja san najsrećneji pjesnik - aš on ki sako jutro, već od jutro, baren jenemu jedinemu čoveku uljepša dan – ši se more bit bogateji od toliko?

    Kako je prišlo do tega da su na svet prišle dve nove zbirki pjesam va keh je pobrano čuda pjesničkega stvaralaštva na čakavštine?
    – Direktor izdavačke kući Adamić, Dragan Ogurlić mi je ponutil ako bin storila jedan izbor od pjesmi z Puntapa ki bi se uredil va skupnu zbirku pjesam. Ideja se je rodila njemu i Alenu Čemeljiću. Na prvu san rekla NE, šćeto neto, a onda smo šli na kafe i tako me je pomalo namutil, rabilo je jeno mesec dan da mi dozrene ta misal i hitili smo se na delo. Vaje j prišlo vanka da to neće moć bit jena knjiga, aš od 1.096 pjesam ja nisan mogla zibrat 120, ali 320 - to je već bilo nekako moguće.
   

Knjigi sestri dvojkinje

Tako su se rodile dve knjigi, sestri, dvojkinje, odlučili smo da
    va jednu gre izbor pjesam napisaneh pretežito na čakavskoj ekavice, a va drugu izbor pjesam pisaneh na čakavsken ikavsken. Va obedveh je više od 300 pjesam od 87 autori. Kad su već zajeno spočetka parićane dve knjigi, a postoji ideja i za naprvo, izdavač je odlučil da se one stave pod jedan pokrov i tako je rojena edicija ili biblioteka Puntape.

    Za ki krug čitatelji ste namenili ove knjigi i ča mislite daje delat?
    – Za najširi krug, za mićeh, veleh, za školani, za njihi nonoti i preknonoti, za si judi ki domaću besedu vole pročitat, čut, govorit, naslišat al kantat. Va knjigah su i pjesme ke su sen nan dobro poznate preko kanta, muziki, festivali, ke su već postale narodne kako ča j napriliku »Lipo j vino pit«. Otela san da va izbore budu i one, aš kad je pjesma uspješno uglazbljena i kad ju publika rado prihvati, vavek se nekako pozabi na onega ki je napisal besedi i retko se pitamo čigove su te besedi ke si znamo i kantamo. Tipični primjer je pjesma »Lipo j vino pit« – sto puti smo ju si kantali, a ki je besedi napisal? Ovde je bila prilika da i to ostane zabilježeno, ime tekstopisca i da se naglasi ta tekstualna dimenzija pjesmi ku za tako popularne kantane pjesmi najviše puti jako ne abadamo mej muzikun. I naslovi oveh dveh knjig su slučajno baš z pjesam ke su uglazbljene. Naslov »Kada vruja zavruja« se je rodil z versa z pjesmi »Potok« Duškota Jeličića, a naslov »Duša zdola kamika« je nastal prema stihu Mirjani Bobuš va pjesme »Prošeći se s manun po Kvarneru«. Tako su nekako Mirjana i Dule krsni kumpari oven dvojkinjan.

    Se moru ljubitelji domaćega zajika nadat još kakovoj novoj knjige?
    – Tako ča ! Za 2013. je va plane treća knjiga z biblioteki Puntape i tista će bit tematska i to ljubavna. Va njoj će bit opeta zastupljeno čuda autori, ikavci i ekavci, si ki su napisali ča lepo od jubavi. Već ju naveliko parićujen. Ljubavnu poeziju jako volin čitat pa mi je posebno veli gušt delat na njoj, samo mi je teško zibirat kad moran odlučit tistu-al-ovistu, aš kad bi se tiskale se pjesme ke su mane drage, za tu knjigu zet naručaj bi rabila dizalica.
   

Odvavek »radioaktivna«

Ča na se ovo skupa reču vaši doma, vaša familija? Aš ni mića stvar saki dan mamu al ženu naslišat preko radija...
    – Pa nekako su navajni aš ja san na radije već toliko let.... Za škerac od besed užan reć da san odvavek »radioaktivna« (ale va fizike to znači neč drugo i ne ni malo lepo) najprej va emisije »Z primorske poneštrice « pa čuda let va emisije »Judi i užanci« Vlasti Sušanj Kapićeve, a zadnjeh let kako urednica Puntapa i znanstveno-popularne minijaturi Baltazar. Za Puntape je vezan još jedan kuriozitet. Emisija je kratka, minijatura – samo jedna (i to ne duga) pjesma. Zato se ja nikad na kraje ne odjavin z imenon i prezimenon, nego samo na početke rečen ime autora pjesmi, naslov, odrecitiran ju i tako Puntape fini. Ale za sen ten, nekako, ne znan baš kako, judi keh i ne poznan, ni oni mane, mi čuda puti reču, na ceste, va butige, va kakovoj file »ča ne da to vi govorite sako jutro na Puntape«?. Pa kako to znaju da san to ja i kako zgledan, ši po glase al mi na čele piše, to još nisan skužila.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2859285F285A285B28632863286328592863Z


Mi(ku)lka
MILKA ČAKARUN LENAC - Ča je ča, 02:45

MILKA ČAKARUN LENAC - Ča je ča


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #262 : Prosinac 06, 2012, 11:37:53 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Novi list, 2012 12 06 
Prilog četrkom Beseda, (3/4)


PRIMORSKE ĆAKULE

Ma, ki to more platit?
 
    Mikulova je i verujen da se je za sakega va škornjice našal neki slatki regalić. Užanca je da se regalići dobiju zajno na početke dana, da se dečina razvesele još prej školi ale azila (vrtića), ma veselja i dobre voji ne bi smelo falit ni zapolnen, ni h večeru, aš su se se negdere organizirale i slatke fešti od Mikuli.


Piše Aleksandra KUĆEL-ILIĆ
 
 
Dule i Bonaca i njegov »Cevul od Porta«, a pokle Rajka Jurdana-Šepić i si oni čakavski pjesniki čigove su pjesmi pospravne va noveh knjigah »Kada vruja zavruja« i »Duša zdola kamika«, pak onputa danaska jeno slatko, bogovsko jutro od Mikuli... Baš je šesno i baš onako »po duše« počel ovisti zadnji mesec va lete 2012. Za pravo reć, se je krenulo po neken noven putiće još pasanu sobotu kada je Opatija Letnju pozornicu pretvorila va Zimsku krajicu. To je bil početak jene lepe zimske štorije ka j' pokazala da zima ne mora bit jušto samo za spat i za čin prej ju pozabit. Pokazalo se j' da ovisti gradić zdola Učki more i mora živet i kada »sunca i mora« ni, (mora za pravo reć je, ma se va njemu niki, pa ni turisti ne banjaju), a dažjevno vreme ko preti i z ten da bi ki ta čas moglo zasnežit, uz dobre ideji i judi ki te ih realizirat, ne mora bit »najslabeja karika«. Ča bi reć – ako letnji sporti i rekreacija va dvanajsten mesece već nisu »va mode« – pripeji va mesto pul mora – neki zimski sport.

    I tako su Opatijci prvi put dobili mićo klizalište z dihon mora. To da je mićo komentirali su neki ki su videli bojeh, većeh i šireh, ma verujte – za sakega je otroka z Opatiji i okolici tisti »praznik na lede« bil baš po mere i ča je najboje – do njega lahko moreš prit i hodeć i niki nikega ne mora popejevat. Ma, ako i mora do mula prit z auton – tu je na ruku šla firma »Liburnija parking« na ku se i domaći i furešti vavek neč jade, njurgaju i prigovaraju, a sada ju trebe pohvalit – aš za seh ki pridu na opatijsko klizalište biljet za parking je besplatan. I tako – otrok drsa po lede, mat kupuje neki regalići na štandeh, a otac popije dva deci kuhanega vina i – si su zadovojni...

    Mikulova je i verujen da se je za sakega va škornjice našal neki slatki regalić. Užanca je da se regalići dobiju zajno na početke dana, da se dečina razvesele još prej školi ale azila (vrtića), ma veselja i dobre voji ne bi smelo falit ni zapolnen, ni h večeru, aš su se se negdere organizirale i slatke fešti od Mikuli. Verujen da ih je na više mesti po celoj okolice, a ča se tiče liburnijskega kraja, jena od bojeh blagdanskeh fešti parićat će se danaska na šest ur h večeru kada će se Mikulu čekat na Letnjoj pozornice v' Opatije. Sa su deca pozvana, ma organizatori znaju da će prit i čuda veleh – roditelji, baš kako i none i nonići, pak su i za njih pripravili sledić decembarske svetlobi, dobreh misli, a tu su i pozitivni susreti z juden keh nisi videl već let i let... Trefit pokle više vremena starega prijatela, nasmet se od srca i pokle čuda let z neken ki ti je drag poć na teplu čokoladu i steplit dušu – ma ki to more platit? Zato, ne ostanite doma, aš ako je već »kriza i mizerija« ćapala saki kantunić i si nas straše da ni va 2013. neće bit boje, ne smemo pustit da se škure misli nakote va našeh glavah – va dobroj kumpanije se će se lagje prepasat, a evo, kad pasa Mikulova, prihajaju »Dani čokolade«...


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2859285F285A285C28632863286328592863C

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *     

Giboni & Oliver Sv. Mikula u Raklju, 04:19
(Sv. Cesarica)

Gibonni, Oliver Dragojević i Bruno Krajcar i ove godine su zasvirali na Sv. Agnjiji u Raklju, ispred crkvice na stijeni iznad Raškog zaljeva. Krajcaru i Oliveru je treći put da otvaraju Rakljansko kulturno ljeto dok im se ove godine pridružio i Zlatan Stipišić Gibonni. Prije koncerta sv. misu predvodio je fra Zvjezdan Linić

Giboni & Oliver Sv. Mikula u Raklju


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #263 : Prosinac 06, 2012, 11:41:59 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Novi list, 2012 12 06 
Prilog četrkom Beseda, (4/4)

LOVRANSKA DOTA
ČAKAVSKI POGOVORI

Lovran i Lovranci: Judi, delo i užanci

 
Lovranska dota ime je nove edicije Katedri Čakavskega sabora Lovran, otprte komać ovo leto ale z namerun da dura i podura čuda let. Prva knjiga tiskana oveh dan je »Lovran i Lovranci: judi, delo i užanci«.


Knjige va podnaslove piše da su va njoj pogovori s judi ki živeju al su živeli va Lovrane al na Lovranšćine na raskršću dva milenija. Namenjena je sen, velen i mićen, starejen na spomen, mlajen za dotu, a mesta se našlo i za oneh keh već ni s nami ale ih se ne bi smelo pozabit.

    Va ovistoj, prvoj knjige, tiskano je 215 pogovori s 210 judi, ki su na bilo ki mod vezani za Lovran, neki rojenjen, neki živjenjen, nekeh tu drži jubav, a nekeh delo. Saki je od njih jedan del svojega živjenja regalal ovemu gradu, ki je zamerital i čuda više od ove knjigi. Pul pogovora je i slikica sakega govornika, na čen treba zahvalit sen ki su pisali i sen ki su slikali, a njih je skupa trejsetak.

    Tiskanje knjigi pomogli su: Općina Lovran, Primorsko-goranska županija, Grad Opatije, Turistička zajednica Opatija, Turistička zajednica Lovran, Croatia osiguranje, ŠRD Zubatac, Udruga umirovljenika Lovran i restoran Knezgrad Lovran.

    Knjiga će bit prestavjena 13. prosinca 2012. leta na 6 ur h večeru va lovransken hotele Park, ki je glavni sponzor za prestavjanje knjigi, a pomoć te Ugostiteljska škola z Opatije i Vinarija Sinčić.

    Program te obogatet Pjevački zbor Lovor Lovran, Mihalj Ivković, dr. armunike, Metod Sironić, mr. flaute, Tonči Trinajstić, mr. klarineta, Hrvoje Puškarić na klavire i Robert Popeskić, najlepji glas Lovrana. Bit će tu i lepeh besed od dveh lovranskeh poetesi Milice Tuševljak i Silvani Milotić, a za se drugo zadužena je Katedra Čakavskega sabora Lovran.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C2859285F285A285D28632863286328592863F

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

DUŠKO I SILVANA JELIČIĆ & Puhački orkestar Lovran - Limena glazba (live MIK 2010.), 04:25

DUŠKO I SILVANA JELIČIĆ & Puhački orkestar Lovran - Limena glazba (live MIK 2010.) 
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #264 : Prosinac 07, 2012, 10:53:47 poslijepodne »
Glas Istre, 2012-12-06

Lipi moji

Uvu šetimanu sve same lipe vijesti. Stari Maje su se zajebale i po njihoven kalendaru neće biti sudnjega dana, ni 12. 12. 2012. ni 21. 12. 2012., kako nan je objasnija Korlević Korado, jedini Hrvat, a i šire, ki se kapi u stare kalendare. Jedino još nismo na čisto ko su stari Maje kalendar brojile po julijansken ili gregorijansken kalendaru.



Kako da mi se je nebo doprlo, kako da mi se je sunce ukazalo, kad san čuja beside našega Nina: “Ipak ne odlazim iz politike!” Fala ti Jakovčić Ivane ča nas imaš rad, fala ti ča nas nećeš puštiti same i nezbrinute. “Ter to van on govori almeno jedan put na misec “ - ruga mi se kuma Jaga - “vas drži za blago, samo ko bite plakali za njin”. Muči grda HDZ-enjara, kulakinja i tajkunica, ni on takov – strisa san se ja na nju.

Uvu šetimanu sve same lipe vijesti. Stari Maje su se zajebale i po njihoven kalendaru neće biti sudnjega dana, ni 12. 12. 2012. ni 21. 12. 2012., kako nan je objasnija Korlević Korado, jedini Hrvat, a i šire, ki se kapi u stare kalendare. Jedino još nismo na čisto ko su stari Maje kalendar brojile po julijansken ili gregorijansken kalendaru.

A ča’š liplje informacije od une ku mi je poslala kraljica Elizabeta: “Biti ću pranona, prinčipeša, mala Kata je zbabna”. Moja Beti mi je još napisala u SMS poruki: “Pošalji mi dva domaća pršuta, me ne uve nove Istarske pršute”. Ma ča i do nje je već došla uva naša falšarija?

Sulejman Veličanstveni more biti veličanstven koliko će, ma da je jebarin - ni. Više je maneken, nego drugo. Ne gre ni u harem, ni mriž svoje zakonite supruge. On je namuran u svoju Hurem i za druge ne bacilja. Ča bi rekla šjora Mafalda: “Un amor per tuta la vita”. Ja san bija u Turskoj od 1930. do 1935. lita savjetnik Mustafi Kemalu Ataturku i pomoga mu osnovati tursku repupliku. Uni put su haremi bili drugačji, a i ženske su bile drugačje: više od kusa, štanjega trbuha, a vero i trbušni ples su plesale sto put bolje od uvih Sulejmanovih manekenki. Ne moreš ti plesati trbušni ples ko okolo pasa nimaš jedan šalvadente od finega sala. Uve nidan ne brusi, pak su ženske nervože i samo delaju smutnju, spletke i urote.

Kako da mi ni dosti smrdljivih martini, hiža mi je puna nikih mušic. Nikad vrag ni tega vidija. Spodobaju na mušuline, ma su antialkoholičarke. I drugi se žale na te male muhe. Jopet će biti kakovo svinjsko ludilo, ptičja gripa ili tigrasti mušati. Koliko ja vidin nisu opasne, ma hoj ti znati, vrag je velik.

Naša vanjska pulitika ima sve težu guzicu, ča će reći da sve već spodoba našoj ministrici Pusićki. Vržmo reći, sad od kad smo članovi NATO-a, moramo zboršati jeno malo šoldi za “zajedničku stvar”. Ma kad rečen “zajedničku stvar” rabi pensati na “merikansku stvar”. Intantor, kako nas informira Pusićka, mi ćemo na lito davati za afganistanske vladine snage, ni manje, ni više nego 500 miljari dolari. Ministrica je još nadudala: “Neke druge zemlje će plaćati miljarde”. Ča me briga za druge zemlje. A partizanima – talibanima u Afganistanu nećemo dati nanke feniga. Pričiža je pulitika vezana za Palestince i priznanje njihove države. Mi ćemo biti - suzdržani, kad se bude glasalo za njihovu državu u UN. Pusićka je rekla: “Palestince volimo, ali SAD i Izrael su Hrvatskoj važniji”. Ala jeben ti pulitiku! Kad će nan brižni palestinski narod reći: “Danke Dojčland!”?

Lipi moji, finila je i današnja štorija. Me ne comoda to vrime. Naši stari su govorili: “Ko je božićnjaka zelene trave, slabo će biti za naše krave”. Ter će! Velikima i malima (i divojkami da njin donese koredo) srićan sveti Mikula, ki pada jušto danas. Dajte si kuraja, i budite pravi ko morete.
Vajka z vami vaš
                           Zvane Lakodelac

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

La kost
JEDNOUMNI TJEBNIK – PRODUCT OF CROATIA
»Lakodelci svih zemalja, ujedinimo se!»
Lito 30 • Numer 1015 • Poriječ, 6. prosunca 2012. (sv. Nikola, biškup)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rideo
ergo
Impres
sum
La kost
, otužni humoristično-satirički podlistak četvrtkom u Glasu Istre
• autori Vladimir Bugarin, Drago Orlić i Goran Prodan
• zemaljske adrese: Poreč, Pionirska 1; Pula, Riva 10;
virtualna: lakost@glasistre.hr; telefonin 098 475 359, faks 452 863 i 591 555
• reklame na 388 470 ili epgi@glasistre.hr
• reklamacije s gnušanjem odbijamo

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GRUPA 777 - Ča je more (MIK 1976.), 02:44
One of the older formations of the legendary Group 777 with Ira Kraljić : Ča je more (A. Dobrić - D. Britvić - Z. Dvoržak)

GRUPA 777 - Ča je more (MIK 1976.)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #265 : Prosinac 12, 2012, 10:26:48 poslijepodne »
Novi list, 2012-12-10

S kamika i mora

Pedeset metri

I pasala j' ralica, ma kod i sako leto ne po mojoj ceste.
Intanto, ja san još vavek na pedeset metri od ostatka svita. I smiron mislin da san silni soldi hitila kupujuć zimske gumi. Bi mi bilo bolje da san kupila kamioncin peska, ale šparala za ralicu. Aš ovako nikad na zelenu gran.

Piše: Slavica Mrkić-Modrić



Jušto to se j' dogodilo mane ovoga vikenda. I ne bin ja njurgala, aš kad sneg pada, ni lipjega mesta leh onoga kraj šparheta, da mi ni bilo poć. A kako? Z auton nikako, z buson nikako, hodeć je dugo. Ponemela san, aš se mi moreš zet ma slobodu kretanja, to nikako. Pohajala san po kuće kod muha prez glavi. Siroti otac je zel lopatu da gre očistit ta sneg, ma j' brzo odustal, aš za to je delo rabilo imet puno manje let leh ih ima on, a od mane nikakove pomoći aš je sakramenska lopata teža leh san ja. Puhala san, namanjala, sovala i kurbu prasicu, i kurbu prasicu i pol, o tomu da mi j' hipohondrija krešila bar za devedeset posto da ni ne govorin, a brižan je otac leh odgovaral da će sad pasat ralica i da j' strpljen – spašen pol zdravlja.

    I pasala j' ralica, ma kod i sako leto ne po mojoj ceste. Stala san na onen ledu i nisan mogla verovat, ta sakramenska ralica načinila j' huje leh je bilo, aš je vas sneg z one ku je čistila nahitala va moju, tako da ju j' za sen sega zaprla. Zaspraven san bila vreštu. Da san ulovila toga ki ju pelje, me par da ni od njega, ni od njegove makine ne bi niš ustalo, aš da j' imalo mislel bi se domislel da va toj ulice ku j' zaprl biva stotinjak ljudi, pretežno stareh i bolneh. Ne daj Bog da j' komu rabila Prva pomoć, me par da bi umrl na pedeset metri od nje, aš jušto pedeset metri je duga ta moja cesta. Pedeset metri, a tuliko muki! Ča bi mu kolo z ralice palo da j' pasal i to malo, i neka mi ne govori o prioritetimi, aš valjda j' glavni prioritet to da sakomu na privrat more doć Hitna. Bi prioritet bil kriv da se j' ča dogodilo? Ča j' najhuje, vjerojatno i bi.

    Intanto, ja san još vavek na pedeset metri od ostatka svita. I smiron mislin da san silni soldi hitila kupujuć zimske gumi. Bi mi bilo bolje da san kupila kamioncin peska, ale šparala za ralicu. Aš ovako nikad na zelenu gran. A znate ča mi j' najhuje? To ča se j' svita dokopal i moj prijatel Maks z Klani, a ja spod Kastva još vavek svit gljedan kroz poneštru. I ča reć leh - da ti pas mater kurbu prasicu i pol, i ralice i prioritetu.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285828632859285A2863285A28582859285A28632893289328632863285E285C285A285B2859285F28632863286328592863O

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Kastav i Mariachi Estrella (Mexico) - Pod Orehon, 03:45
"Pod orehon" video spot klape Kastav iz Kastva i mariachi sastava Estrella iz Pueble (Mexico) snimljen tijekom kolovoza i rujna 2011. godine.

Klapa Kastav i Mariachi Estrella (Mexico) - Pod Orehon
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #266 : Prosinac 12, 2012, 10:27:53 poslijepodne »
Novi list 2012-12-11

S kamika i mora

Piše: Kim Cuculić

Ni med igraljkami ni pravice

Oveh dan po Rike se na raznin mestimi mogal videt plakatić na ken piše »Ovo nije moj medo«. Takove harti bile su zalepljene na štacijonimi, semaforimi, izlozimi od zaprteh butig. Na temi ručno storenin plakatimi j' igraljka medvedića, ma ne bilo kakovog. Ovisti medo nima svoje nogi leh zgljeda kot kentaur.


Sad mi više niš ni bilo ćaro. Pročitala san ča piše na harte i doznala da se dela o akcije »Ne dirajte im djetinjstvo«. Povod za pobunu j' uvođenje zdravstvenog odgoja va škole, ki se ovakov kakov je nekimi ne pijaža.

    E sad, kakove vezi z zdravjen pučkoškolcih imeje medvedić pol medo pol konj? Valjda se z ten otelo reć da se i igraljki dele na »normalne« i »nenormalne«. Medvedić kentaur tako ni normalan, a normalne su se druge igraljki ke ne spadaju va kategoriju pol miš pol tić. Normalna j' čak i Barbika z dugin blondin vlasimi i velin cicami, ča j' dobro za ispravni zdravstveni odgoj. Inicijatori akcije »Ne dirajte im djetinjstvo« poručili su da njin pači to ča prama novon zdravstvenon odgoju jedan dečko more reć da j' spolon dečko, a rodon divojčica. Takov dečkić, moremo dokončat, onput spada va red dizgracijanog medvedića kentaura. O ten da va životu postoje i oni ki su prama merilu »normalne« većine drugači, o ten se va našin školami zgljeda ne bi trebalo vadit.

    Ćaro j' na ča cilja litrat z medon kentauron. Morda decu va toj dobi ne bi trebalo opterećivat z spolnin orijentacijami, ma ni ovakova poruka da su oni ki su na bilo ki način drugači i odstupaju od »normale« zaspraven dizgracijani ni dobra za zdravje. Ovako ali onako, ta današnja deca doznat će prije ali kašnjeje da postoje muški ki vole muški, ženske ke vole ženske, muški ki se ćute kot ženi i ženi ke se ćute kot muškarci. Va, na primer, slovenskin školami to se već vadi i niki okolo toga ne dela barufu. Medvedić kentaur moralno j' upitan i zato aš se more odnosit na, recimo, judi ki su hendikepirani, ki su bolni i ki se po bilo čen ne uklapaju va »normalnu« većinu. Medvedić ki zgljeda kot kentaur poručuje nan da, kot ča bi rekal Krleža, ni med igraljkami ni pravice. I zato j' akcija »Ne dirajte im djetinjstvo«, ka ne prihvaća različitosti, potpuno promašena, pa i opasna, najveć za mentalno zdravje.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285928632859285A2863285A28582859285A28632893289328632863285E285C285A285C285C286128632863286328592863P

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZAČARANA MOČVARA - Ni med cvetjem ni pravice, 04:21

ZAČARANA MOČVARA - Ni med cvetjem ni pravice
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #267 : Prosinac 14, 2012, 11:29:01 poslijepodne »
Novi list, 2012-12-13
Prilog četrkom Beseda
 
7 člankov na čakavščine
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285B28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D2863286328632863286328592863V
iliti:

(1/7)
STO LET:


BAKRANI SU NA SV. MIKULU SLAVILI I ZEMALJSKOGA MIKULU, BARBA NIKOLU LUZERA

Bakru je regalal celoga sebe
 
Sto let od rojenja svoga kroničara Grad Bakar zabilježil je z dva dogajanja. Najprvo su mu na kuću obesili spomen ploču, a onput su va Gradskoj knjižnice pripravili jedno prelipo druženje


Piše Slavica MRKIĆ MODRIĆ, slika Marko GRACIN
 
 
Sto let je pasalo od kad je 6. dvanajstoga jušto na 6 ur jutro bakarska familja Luzer dobila još jednoga člana. Njoj je sv. Mikula va čižmicu klal malčića, ki j' po njemu i dobil ime. Kad je pokla puno let barba Nikola Luzer, poeta, humorist, komediograf, glumac i još čuda toga, ma najprvo i najdulje jušto kroničar svoga voljenoga Bakra povedal o sebe, počel je ovako:
    – Pa..., na ov lipi svit došal san va jedno grdo vrime. Rodil san se dve leta prvo leh je počel Prvi svetski rat... Bilo je to 6.12.1912. leta – na dan sv. Mikuli, kako lipi regal siromašnoj artižanskoj familije. Otac je branil Austrougarsku na ruskoj fronte. Doma smo bili nona, mat i troje dičice, ki smo zajedno imeli 8 - 9 let. Pet ust ka nisu imela ča ist. rat, glad, miserija, petljanje. Glada smo se nauživali - ma, ja mislin da bi boje bilo da se već na to ne domišljamo.
   

Jedno kameno fala

Tako j' o svomu rojenju povedal barba Luzer, a sto let kašnje pred kućun va koj je bival let i let, okupilo se j' na pasanoga sv. Mikulu čuda ljudi ki su voleli i štimali kako samoga Luzera tako i se ono ča j' napisal, ale rekal. Okupili su se kako bi zapljeskali malomu Tinu Petkoviću, komu j' barba Luzer bil bižnono i Tomislavu Klariću, gradonačelniku Bakra ki su sokrili spomen ploču tomu istomu Luzeru, čoviku va čigovomu j' srcu bival celi Bakar, sa semin svjemin manami i lipotami. Parićal ju je Grad Bakar kod jedno kameno fala za se ono ča j' barba Miko Bakru dal. A dal mu je čuda versi, čuda smeha i čuda jubavi.
    Na sokrivanju ploči par su besed rekli i oni ki nisu Bakrani, ma su kapoti od medij s kemin je barba Nikola letimin kumpanjal, povedajuć ale pišuć za njih. Tako j' Branko Mijić, glavni od Novoga lista rekal da j' bakarskoga kroničara upoznal najprvo kod nonića, a tek pokle kod se drugo ča j' bil. Iskreno j' priznal da kako ni imel svoga nonića, da j' Nikice Petkoviću, Luzerovomu vnuku kral njegovoga. E, da j' leh on. Krali su Nikice nonića mnogi, i vela i mića deca, ma niš zato aš je srce od barba Luzera bilo jušto onoliko velo kuliko j' veli bil on. A bil je kus čovika!
   

Nikica o noniću
   
    – Nonić me j' čuda toga navadil, čuda toga mi j' pokazal i pojasnil. Navadil me j' volet knjigi, ljudi, svoj kraj. I ženu mi je našal. A učil me je na svoj način. Recimo, evo jednoga primjera. Kad san bil mići, nekakov čovik se j' doselil va Bakar i si su za njega povedali kako j' opasan po okolinu. I ja san ga se strašno bojal, tuliko jako da nisan tel z kuće zić. Onput mi j' nonić rekal: »Čuj, Nikice, povej ti mene zač se ti opće strašiš toga čovika.« Ja san mu rekal: »Pa zato, aš je opasan po okolinu«. A on će na to: »Ja, razumen. Opasan je po okolinu, ma ne razumen zač je radi toga tebe strah. Tr znaš da mi bivamo va Bakru, a okolina je Sveti Kuzam, Škrljevo, Krasica i ono okolo Bakra. Oni se trebaju bojat, a ne ti.« Pokle toga objašnjenja, mane j' bilo sasma svedno za toga čovika, neka o njemu misle oni zgora Bakra.
    Nonić me j' naučil i da Bog ni leh to ča si misle da je, aš je, recimo, va njegovomu slučaju Bog bil jedinica za težinu. Najme, kad bi kljel Boga, ja bin točno znač kuliko j' teška situacija, aš ni bilo isto kad je zakljel pol Boga, ale sto Bogi, ale vagun Bogi. Onoga jednoga nikada ni kljel.
   
Čovik i pol
   
    Pišuć inmemorjam svomu prijatelju Niku, Vladimir Jugo zmed ostalog je napisal i ovo:
    – Od mićeh nog se Nikola Luzer zabavljal z pozornicun. Pisal je kumedije, njih dvajsetak, dobival nagradi, glumil i režiral ih. Kantal je i va pjevačken zbore Sklad, oživel mu dramsku sekciju, pa i osnoval 1954. KUD Dušan Kopajtić. Bil je aktivan i va DVD Bakar i va SRD Luben. Za svoje velo i samozatajno delo dobil je još 1970. plaketu i Nagradu grada Rijeke. Va lete 2000. zišal je i bakropis, knjiga Nikole Luzera, mići izbor z sega onega ča je napisal. Kot krunu za storeno dobil je 2004. i Nagradu svojga grada Bakra za životno djelo. Ne poznan nikega ki je neč takovo više zaslužil od njega...



Za pocurat se od smeha

O tomu kad je, kuliko i ča se barba Miko delal na Radio Rike povedal je kapo od te Primorcon najdraže radio stanice – Vladimir Rončević. Neki su znali, a nekimi j' bil prvi glas da j' Nikola Luzer došal na radio Riku 1948. leta, tri leta pokle leh je osnovana, da j' bil jedan od pokretači i autori »Gonga«, onda najštimaneje radio revije va besede i mužike na Radio Riki, ku j' delal z Miodragon Lončaron, Slavkon Šestakon, Danilon Maričićen, Brunom Petralijen, Gitun Šerman, Zoranon Kompanjeton, Jožun Vlahovićen, Marijon Kinkelon i Ljubon Pavešićen. Da ča leh su jih zabranili, ma j' već, poveda Rončević, 1960. leta nastala »Mantinjada bez mužike« ku su uz Luzera načinjali Ljubo Pavešić, Meri Doričić, Vlasta Sušanj, Ivan Brdar i još vagun njih. Tri leta kašnje ta j' ista kumpanija pokrenula »Mantinjadu z mužikun« ka j' 1972. leta postala »Primorska poneštrica«.
    A kako j' bilo delat »Primorsku poneštricu«, istoga dana va Gradskoj knjižnice Bakar, kade j' bilo parićano druženje va povodu Luzeroveh sto let od rojenja, povedali su oni ki su ju z Luzeron delali – Vlasta Sušanj Kapićeva, Vedrana Rudan, Izidor Čubranić, Rajka Jurdana Šepić, Vesna Lukanović, Mirta Žefran, Boris Kolić, i si oni ki su »Poneštricu« saku nedelju naslišali. Moderator toga pogovora bil je Nikola Petković, i dohtor književnosti, i precjednik Društva hrvatskih pisci, i profesor na rečkomu Filozofskomu fakultetu, i književni kritičar, ma najprvo i odvavek vnuk staroga Luzera. Si ki su bili na pogovoru dobro su se zabavili, a i do suz nasmeli. Ne zna se su jače kad je Vlasta Kapićeva povedala dva vici i pol, ale kad je Vedrana Rudan povedala o miših na radio Rike, kad je Jurdana ovo, a Izidor ono... Se skupa j' bilo za pocurat se od smeha. Jušto onako kako bi barba Luzer volel da je.
   

Ljubav je pušćal

A ča bi na se to ča se j va njegovu čast na Mikulnu va Bakru dogajalo rekal ta bakarski bard? Vnuk Nikica mišljenja je da bi najprvo rekal ovo:
    – Ča san ja va životu tako vrednoga naredil da san to zaslužil? Si ti siguran da se si skupa niste pomutili?
    Smućeni ale ne, ki god da ga je poznaval, čital, ale naslišal, zajedno bi odgovoril:
–   Ljubav! Ljubav si barba Miko i naredil, i pušćal.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285B28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C285A285F285D285828632863286328592863O

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Baka(la)r
Đani Maršan i grupa More – Bakalar, 02:44

Đani Maršan i grupa More - Bakalar


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #268 : Prosinac 14, 2012, 11:30:03 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Novi list, 2012 12 13 
Prilog četrkom Beseda

(2/7)
CEVUL OD PORTA

POĆAKULALI SMO Z DUŠKOTON JELIČIĆEN DULETON

Sreća je nutre, va čoveke
 
Na seh kioskeh i daje se more kupit CD od Duleta i Bonaci »Cevul od Porta«, ma ki to još nisu storili, a rada bi – boje da popreše, aš je interes judi jako veli – doznali smo od Duleta ki se parićuje i za 30. Balinjeradu


Ćakulala Dolores JURETIĆ, slikal Marin ANIČIĆ
 
 
Poveda se da je onput jedan jako bogat čovek, car, al kralj, ki je za sun bogatijun ku j' imel bil jako nesrećan, pozval svoji sluge i podaniki i rekal kako je jedanput negdere videl jednega sretnega čoveka va stomanje na kvadri kako kosi travu, i rekal njin neka najdu tega čoveka i neka mu donesu njegovu stomanju, aš da i on želi bit jedanput va živote srećan. Si su se za ten razleteli okolo da najdu tega sretnega čoveka, a kad su ga našli nisu mu mogli zet stomanju aš je bilo jako teplo i on je travu kosil gol…Vrnuli su se svojmu gospodaru i rekli »Škužajte, ma srećan čovek ne nosi stomanju«... Priča se izvorno zove »Košulja sretnog čovjeka«, a ja se je saki put spametin kad va letno jutro vidin va opatijsken porte Duleta kako gol do pasa stoji na barke s kun parti van, na škampi, al dohaja nazad…Ti sretan čovek oveh je dan skupa z grupun Bonaca izdal novi CD ki se zove »Cevul od porta«. O temu kako parićat cevula, o sreće, o kantanju, njegovoj slave i se nečeremu, onako usput, z Duleton ćakulan, a kade drugde nego - na mule. A trefili smo se malo zgora porta, i zajednin se ponudil da me na mesto našega dogovora popeje va svojen stojadine. Črjenen, legendarnen…
   

Stojadin – plamena ptica

- Plamena ptica. Tako se zove. Judi imaju danaska osobnega bankara, a ja odnosno moj stojadin ima osobnega automehančara Lučana Saletnika. Auto ima 25 let i niš mu ne fali, i po snege vozi… Baš san pasani petak šal z njin do Reki, vreme je bilo nikakovo, al š njin na ceste ni bilo problema. Drugi su fermevali uz cestu, letnje gumi, moderene makini, ma plamena ptica nas je bez problemi vozila. Nastupili smo v Reke, va Pepe Rosso, dugo su nas tamo pozivali. Dogovoril san nastup dva puti po dvajstipet minuti, a sopli smo skoro dva put po dve ure i više. Bilo je puno judi, i to jako mladeh i si znaju besedi našeh pjesmi. Moren reć da san se i sam iznenadil…
    Ti ili bojeć reć Bonaca nastupate dosti va zadnje vreme, sagdere vas je..
    – Neki reču skoro da bi mogli z pašteti skakat van koliko smo okolo. Samo znaš ča, mi najviše nastupamo humanitarno, ne zovu nas badava rock caritas. Kade se dobro plaća, tamo nas ne zovu…
    Ovaj novi CD, je to bilo dugo va plane?
    – Pul mane nikad ni bilo nekega plana. Se je vavek šlo nekako spontano. Nisan od oneh ki misle prvo škola, fakuletet, pa onda se oženit. Volel san od vavek sost, kantat, lupat po nečeren, neki instument imet v rukah i tako mi je život hodil naprvo.
    Ma bez Silvani niš od tega..?
    – Znaš onu pjesmu, mići čovek, vela duša, se je lagdje va dva. Silvana je super.
    Čujen da biš morda šal va politiku?
    – Ni to za me. Zna se da san simpatizer jedne naše domaće istarske stranki, demokratske. I to j' se. Magari nas se seh politka dotiče, bili mi va njoj al ne.


Čestitke za unuka
   
    Na opatijskoj promocije bilo je čuda judi, dobili ste Silvana, Edi i ti puno regali i čestitki...
    – Ši. A najviše judi mi va zadnje vreme čestita na unuke. Najme, od kada je pjesma »Čovek otrok je zavavek« ku kantan z Antonijon Krištofićen, ili on s manun, si misle da mi je on pravi unuk.
    – Se je to lepo i pjesmi i to ča delate, al najviše van čestitan na oven lepen unuke, rekla mi je šerijo jedna ženska v Opatije. Kad san njoj rekal kako mi to ni zaspraven unuk, nego skupa kantamo, onda je rekla - »Ni važno, sejeno van čestitan na ten ... unuke!«

   

Cevul najboji na gradele

Mislela sam storit intervju tako da si odgovori na pitanja najden va tvojeh pjesam, one su saka za se jedna životna filozofija ma san odustala aš bi nan otpalo ovo druženje. A i otela san za naši čitatelji doznat recept za pripravit tega cevula, al cervula kako j' neki napisal… Vilija Božja je pred vrati pa morda namesto bakalara da parićamo tu šegavu ribu.
    – Neki ga još zovu cipla, cipal, skočac ili cegul. Najboji je ako ima kilo, more i dva. Ako j' veći od tega zove se volpina. Uglavnon, ima ih sedan, osan vrsti, žive tamo kada je boćata voda, znači tamo kade se morska i slatka voda mešaju. To j' zaspraven jedna šegava riba, vidi se iz pjesmi. Dosta ih je na ušću Neretve…Va mreže je obično s z brancinon i oradun. Cevul je najboji na gradele. Mene je cevul boji od oradi i branicina, ma judi reču da to ni neka riba aš je kilo po trejest kun. A judi vavek oteju neš velo, skupo, i ča ja znan ča…
    A sreća ni ni va velen ni va skupen, nego va čen? Pitan to aš saki put kad te vidin, vidin vavek isto - sretnega čoveka…
    – Sreća je va čoveke. Nutre. Ni to niš z vani. Ja san sretan ča mi sada ovde sedimo i pijemo kafe i ćakulamo… Judi bi trebali bit malo više trpežjivi, toleranteniji, iskreneji. Ako j' neš za zlagat neka lažu ma ne previše. Nekada je istina malo preveć špičasta, pa ju rabi malo zlihat… Da neka situacija pasa lišo bez punta. Trebe se volet.
   

Tičić najavil velu zimu

I o semu lepo pisat i povedat. Mi povedamo o novemu CD-u Duleta i Bonaci, a o temu smo najmanje rekli.
    – Treba reć da košta 49 kun, da se more kupit na seh kioskeh, da je izavač Music Star i da je interes velik pa ki misli kupit neka se popreši aš bi mogal ostat bez.
    Nego, se brzo pasuje, kot va pjesme »A ča sada«, i maškare su na vrateh. Beseda o Balinjerade.
    – Trejseta je ov put, jubilarna. Mislin se tu pojavit kot neki supervizor. Računan da će ova bit neš posebno...
    I dok smo povedali z Duškon Jeličićen Duleton on je zagledal blizu jednega tičića i rekal: »Viš, to ti je peteroso, ča bi reć crvenadać. Kad je prišal tako blizu moru, čeka nas vela zima«.
    Ča nas čeka ne znamo, ma od srca preporučamo 22 pjesmi na noven cedee od Bonaci, aš će van poteplit i dušu i telo. A i šire, ako rabi.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285B28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C285A285F285E285D28632863286328592863X

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Liburnija.net TV - Duško Jeličić Dule promocija albuma 'Cevul od porta', 03:56

Liburnija.net TV - Duško Jeličić Dule promocija albuma 'Cevul od porta'


Nastavek na sledečomu listu

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #269 : Prosinac 14, 2012, 11:31:06 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Novi list, 2012 12 13 
Prilog četrkom Beseda

(3/7)
OBAŠLI SMO

NAJMLAJA KATEDRA ČAKAVSKOGA SABORA, CRIKVENIČKI »KOTOR«, ČUVA I OBNAVLJA STARE PISME I SOPNJU

Vidulice Petra Cara Mežnjara, trieštinke i sopele – opet sopu


Piše i slika Franjo DERANJA
 
 
Jedna od najstarijih godišnjic ka se tiče grada va ovomu delu našega kraja i županije upravo gre svojoj finjenici: Crikveničani su celo leto dan slavili 600-godišnjicu prvoga spomena imena svoga grada Crikvenice. Zadnja fešta, ov put domaće besede i pisme, održana j' va Osnovnoj školi Vladimira Nazora. Organizator je bila Katedra Čakavskoga sabora »Kotor« ka djeluje treto leto i – iako j' najmlaja va ovomu kraju, se do Rike i Istre – čuva i obnavlja stare i najstarije pisme i sopnju na tradicijskimi štrumenti. Nje člani pišu i nove pisme va staroj crikveničkoj i modernoj čakavštini.


    To se moglo čut i vidit baš na toj fešti od domaće pisme i sopnje, a kuliko j' tradicija duga – – vidi se i na staroj žutoj sliki ku va svojemu obiteljskomu foto-arhivu čuva Slavko Matejčić.
    - Na sliki su Crikveničani ki su bili dobri prijatelji a zvali su se Društvo petorice, zač ih je bilo pet a bili su i z crikveničkoga kvarta ki se zove Petak. Rado su se družili i voleli pismu i dobru kapljicu, ali dobru kapljicu tek nakon dobroga zalogaja - pripovida Slavko Matejčić, - a pismu su voleli zapivat vavik, va saku dobu dana. Na sliki se vidi kako Petar Car Mežnjar, ki je godinami vodil i crkveni zbor i sviral na orgulje, v ruki drži vidulice. Sopal je i trieštinku. Bil je crikvenički postolar a bavil se i proizvodnjun soda-vode. Doduše ove čašice ke pajdaši na sliki drže v ruki nisu napunjene soda-vodun, ča ne?!– Ova j' slika napravljena pred Prvi svjetski rat i more se slobodno reć da ima najmanje sto let, - rekal nan je Slavko Matejčić, čiji sin Marijan isto tako sope ove domaće štrumenti. Va kumpaniji, kad sopu sopile va pari, š njin je Selčan Mauro Antić. Na fešti od čakavskog stiha, pisme i sopnje nastupila j' i crikvenička Klapa »Kala« i selački zbor Neven, školani z gitarami, pjesnikinje Slavica Car-Frišova i Marina Car, a tu su bile i pisme Mirjane Klement, pa Grižanci Neven Barac kantautor i griški pjesnici Zlatica Balas i Mladen Barac, a uz njih i pivačice starih pisam z Vinodola Marija Kovač i Anica Tomašević. Lipo j' bilo čut i najmlajih – školanih obadvih crikveničkih škol, Vladimira Nazora i Zvonka Cara – i vidit mlade školanice va nošnjami, kako recitiraju pisme va domaćemu govoru, kako sopu na gitare, kako Ivana Šegota i Gracijan Čop sopu na sopele, a Gracijan je posvetil i svoju pismu Crikvenici, ku j' i otpival pred simi ko da j' stvoren za estradu. Crikveničani su pozdravili i svoga donatora i sugrađana Marijana Grbčića ki svojun ženun Christun živi va Njemačkoj a poslal je već čuda toga i za vrime Domovinskoga rata a i sad, pasanih let, ov put za očuvanje tradicije sopnje na domaćih štrumentih – sopelami, trieštinki, pa su tu i vidulice. Se će se to čut opet: tradicija se čuva i obnavlja! Vidulice Petra Cara Mežnjara, trieštinka i sopele – opet sopu!

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285B28632859285A2863285A28582859285A2863288A288D28632863285E285C285A285F285E285E28632863286328592863E

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Crikvenica - Crikvenice moja, 03:33

Klapa Crikvenica - Crikvenice moja


Nastavek na sledečomu listu

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549