Autor Tema: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska  (Posjeta: 255778 )

0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #75 : Rujan 26, 2009, 01:10:29 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 04.09.2009. / Kolumně, komentâri

S KAMIKA I MORA

Krasna zemljo Istro. Za dom parićani



Piše Vladimir JUGO
 
Pul nas kako da vavek žive ono od čera i ono danas, a jutra će bit sivo. A kakovo da bude kad smo takovi kakovi smo. Va svoje vreme bali smo se kantat onu »Krasna zemljo Istro mila, dome roda hrvatskog« aš su nan prigovarali da nismo ovo ča smo. Neki Boduli da su prišli onemu dr. Antetu Pavetu i kot dečica zdignuli ruku na rimski pozdrav – za dom parićani (spremni njin je bilo teško zgovorit).


Pasala je glavna turistička sezona. Magari smo se sprijatelili z našemi dragemi gosti z Europi i sveta, ki su tovari kot i mi, oni su pobegli na svoje stalne destinacije. Sad će jih masirat doma muž, žena, deca i vnučići. Srećno njin bilo,tr se reče da je sagdere lepo, ma doma najlepše. Pa kega vranića su tu iskali? Čovek, genij, munjen al mona, on je se to i više!
    Ma letu još ni kraj. Još će bit veleh koncerti ubibože, pa će doć još kakov »onaj peško«, ča bi rekal dr. Mamić, neki smotani Elton John ki i ne zna kantat po našu. Zapalit će oduševjenu publiku, pa će intervenirat pumpijeri raji leh da gredu na kakovi Kornati kade trava ne raste.
    A bome na rede je, mislin, i Učkarski samanj, morda treti va Parke prirodi Učka. Rekklama je »strašna«: bit će sega za jist i pit, a morda će past i kakov džidži-midži. Puna pest obećanja za ti lokalitet kade je bil ne baš prvo puno let neki kažin slavnega našega više đenerala leh generala. Tako povedaju. Samo neka nas ne tretiraju kot gorili, al pavijani. Nismo primati magari kako bili grdi al lepi. Missice i misteri smo si mi kad nas poprave pravi majstori!
    Ne more leto durat zavavek. Takov je ti Julijanski al Gregorijanski kolendar. Stiže kišna jesen, pa onda hladna zima. I ča se bat i strahovat od »vruće« jeseni kad je ona tu. Tr je već i dosad naša policija intervenirala kad su negdere bunili gospoda selaki z traktori, a ne z balvani, al kad radniki i delavci išću da njun se plati storeno. Briši, ne ometaj vozni red al nered. Pusti tu kuku i motiku, to su ovčice Božje vredne potrpet se i sa. Ne komentiran, najdite nekega psihijatra, više da promatra naši slavni politikanti leh radni narod. Ego njin je narasal jako, ten gore, a špajz njin je pun. Veselo ni jako, a boje teško da će bit, ma juden malo rabi da budu veseli i lahko jih je nasanjkat na ovo i ono.
    Pul nas kako da vavek žive ono od čera i ono danas, a jutra će bit sivo. A kakovo da bude kad smo takovi kakovi smo. Va svoje vreme bali smo se kantat onu »Krasna zemljo Istro mila, dome roda hrvatskog« aš su nan prigovarali da nismo ovo ča smo. Neki Boduli da su prišli onemu dr. Antetu Pavetu i kot dečica zdignuli ruku na rimski pozdrav – za dom parićani (spremni njin je bilo teško zgovorit).
    Tako i daje nismo tu, ni tamo. Prodavaju nan muda za bubregi, a si mi srećni. Si uživaju neku lažnu potporu da ne krepaju od glada, piju kafe i puše dojkle njin oni ministar Mili drži prediki na baš niskoj razine i nivoe da njin pukne srce al jih kapja udrije. Živjeli!


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285C286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C285D2858285A285828632863286328592863T
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #76 : Rujan 26, 2009, 01:11:10 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

02.09.2009.

Ćićo Senjanović

AJME MENI


Tek se polovina turističkih djelatnika nasmiješi gostu.
     Di ćeš se čoviku cerit u lice?!

Rijeci proslava osnivanja HRM-a.
     »Mare, dojdi u gondulu...«


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C285C285D2860285928632863286328592863S
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #77 : Rujan 26, 2009, 01:12:00 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

05.09.2009.

đermano ćićo senjanović

judi, nadan i beštimje

Pokušavan bit pošten sam isprid sebe pa često vrtin kroz glavu jesan li koga bezrazložno obaturnija. Jer, kad nekome javno napišeš da je lupež, onda to mora zabolit njega i sve njegove. I još ako se čovik kandidira za predsjednika države, onda to mora zabolit i cili njegov izborni stožer. A nije lipo kad je stožer bolestan. Je, radi se o Nadanu Vidoševiću. Ne znan koliko je korektno da ja pišen o njemu, jer ja kad ga vidin na sliku, cili se počnen trest

Slika:
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/9/445087.jpg

 

provjereno, mina njet

Cili san život proživija ka u bumbaku. Nit su mi meci fijukali oko glave, nit su mi bombe padale po krovu. Lažen! Ono kad su luđaci sa razarača Split gađali istoimeni grad, dalo je uzbunu, a ja san se sta smijat. Ma di će obični razarač učinit štetu ovolikome gradu?! Moji su utekli u podrum, a ja stojin u banj i brijen se. A kad je jedna granata opizdila u susidnu kuću, nisan zna di san. Stuštija san se niza skale i tast mi je reka da mi u licu nema ni kap krvi. Eto, to su sva moja ratna iskustva. Nije puno, ali neman želje širit vidike. A to je bilo pri skoro dvadeset godin.
    A danas čitan u novine da je poginija jedan pirotehničar. Tamo u Petrinju. Umisto po Gavriloviću, sad Petrinju moramo spominjat po minama. Je li mrvu žalosno da danas usrid Evrope postoji država di ljudi ginu od mina? Bi li državni prioritet triba bit očistit zemlju? A opet, nije ni država blesava. Nek nan je pet posto teritorija pod minama, pa ča je to pet posto? To opašeš žicon i još ti ostaje 95 posto čiste zemlje. Jer vađenje mina je puno skupo. I pipavo. Za bit siguran moraš šipkon probost svaki kvadratni centimetar. Ko će dat toliko pacijence i toliko vrimena.
    I ne znan ima li uopće smisla vadit mine. Jušto izvadiš mine, a eto ti novoga rata.
   

teške note

Svaku peti dan mi se dogodi da povirin je li mi ča došlo u emajliranu poštu, a i neman zašto gledat. Nit ko meni ča šalje, nit ja kome ča šaljen. Ja i da oću ne mogu nikome ništa poslat, jer mi prijatelj Stevo Knežević još nije doša podesit kompjuter na slanje. A ima jušto godinu dan da mi je obeća. Mogu van reć da mi to slanje baš puno i ne fali. Ako mi ko čagod pošalje, nazoven ga na mobitel i zafalin mu. Dogodi se i po misec dan da u emajliranu poštu ničega nema. Jedino mi se redovito javlja Mićo Antolović, buntovnik iz Rijeke. Ali ja to ne računan. Jer, on to ne šalje samo meni, nego još bar dvadesetorici novinara Novoga lista. A kako se 90 posto njegovih primjedbi odnosi na Rijeku, riječku vlast i riječku problematiku, ka ča su gradnja autobusnog kolodvora, dvorana i prometnica, za koje Mićo misli da se gradu po četri puta većoj cijeni od realne, to ja te poruke na brzinu preletin i odma izbrišen, jer ima pozvanijih od mene koji će Mići reć da je u pravu ili da govori pizdarije. A kako svaki put u tekst ubaci i svoje oduševljenje s kojon od pevaljki tipa Cece, a usput se jidi na Novi list jer ne pripoznaju prave vridnosti i ne pišu o tim pevaljkama, evo mu ja javljan da nemamo isti glazbeni ukus. Poštujen ja to njegovo, ali ga molin da me s tin ne davi. Pri samoj pomisli na tu vrst muzike odma mi se stisne štumik. Zato, Mićo, budi drug i prestani me bombardirat s pet tekstova dnevno! Ispizdin se dok očistin kompjuter.
    E, i gledan ja nikidan tu emajliranu poštu, a unutra obavijest da su me izabrali za akreditaciju. Da dođen u Luxora na Peristil u petak ujutro pa da ću dobit akreditaciju za subotu uvečer. Koncert na Peristilu za Runjićeve večeri. Bija san ja nikidan kupit kartu, ali već je bilo sve rasprodano. Obožavan Runjića i od gušta bi bija iša na koncert. A ovo da dođen po akreditaciju, kasno san vidija. A da san i vidija na vrime, ne bi iša. Ne triba meni plastika oko vrata ni mukte karta. Ne tribaju meni izjave izvođača ni toalete splitskih dama. Meni triba Runjić, njegovo stvaralaštvo i njegove emocije iz osame radne sobe. I njegova melodija koja je natkrilila Split. Triba mi Karan i jedna ponistra koja svitli kraj đardina.
    Onda san u novine vidija sliku s Peristila. S koncerta. Slika koja mi je učinila muku. Gledalište za raju, a isprid stolovi za gospodu. Za gradonačelnika, za zastupnike... A ča bi se dogodilo da nije bilo tih VIP stolova?! Ol bi gospoda manje guštala u Runjiću da su sidili skupa s rajon? E, jebi ga, evo mene opet s glupin socijalističkin idejama o ravnopravnosti. Ali Runjić nije kompozitor samo za gospodu. Njegove se note probijaju i u podrume i u šufite. Je, ima ih i po jahtama, ali one su tamo samo ka zvučna kulisa, ka dopuna glamuru. A u šufitu su i snaga, i nada, i lipota, i bit.
   

dokumentarni život

Nikidan ja na Bačvice, a dolazi mi naš piciginaš Rampa i govori: »Slušaj, ti pišeš za novine, ima ti ovde jedan puno interesantan momak. On je potpuno slip i ja san ga zapazija da pliva s jednon crvenon plutačon koju je veza za ruku. Priša san mu i proćakulali smo. Nevjerojatan momak. Pita san ga da kako se uspije kupat, plivat tamo na duboko, izać i doć do kuće, a sve sam, bez ičije pomoći. Govori on meni da mu nije problem doć od kuće do kupališta, onda se spusti na Željezničko, skine se, dođe do tuša, učine deset metri naprid i skalama se spusti u more. Onda zapliva par metri i stane. Čeka koji će mu se obraz zažarit od sunca. Pa krene na tu stranu, prema jugu, prema konopu s bovama koje označavaju kraj kupališta. I pliva uz taj konop, uz te bove, do kraja, i onda nazad prema Željezničkom. Zna da su na početku i kraju konopa tvrđe bove, a po sredini mekše. I kad, na povratku, dođe do tvrde bove, zastane i čeka da ga sunce počne grijat. Tad okrene leđa suncu i krene prema sjeveru. Lagano pliva i osluškuje. Kad začuje šum tuša, krene prema njemu, a onda mu je sve lako...«
    I dok je Rampa to govorija, mene je sve gušilo. Uša san u se, i, škužavajući se, pokuša san mu objasnit da ja neman force za obradit neku takvu temu. Da bi me to uništilo. Ne bi moga ostat ladni reporter i promatrač, cili bi se veza za toga čovika, i sve njegove buduće muke, cili život i izazovi, bili bi ujedno i moji. Jer san preslab da bi teret ciloga svita drža na svoja leđa.
    A to ča ja ne mogu, Dejan Aćimović može. Zato je on kolos i snaga. Evo čitan da je u Motovun prikaza dokumentarni film. O slipon mladiću. Snimija je sto sati filma, da bi na kraju sve to zgusnija u 50 minuti. Napravija je ludo potresan film. I još Aćimović u subotnjen Pogledu objašnjava ča je to hrabrost pa kaže da nije hrabrost skočit s deset metri u Neretvu, nit je hrabrost kad se komšiji uvališ u šipke, a nije ni hrabrost najlipšu curu u gimnaziji pozvat da se nađete, već je hrabrost kad si slijep živit životom kao da nisi. Pa redovito studiraš i još budeš finalista SP-a u atletici za slabovidne...
    Tako zbori moj prijatelj Dejan Aćimović, i to moj najbolji prijatelj, nakon onog njegovog filma »Moram spavat, anđele«, a sreli smo se samo jednom, ali isto mislin da moj Dejan griješi. To ča on naziva hrabrošću, ja mislin da se tu radi o upornosti. Beskrajna upornost i želja da se ne propusti ništa od lipota ovog svita.
    Ma, ili ovako ili onako, Dejanu idu sve moje čestitke. Koliko je tek njemu tribalo hrabrosti da snima sto sati slipog Petra Bešlića, momka koji je Hrvatsku zastupa na Olimpijskim igrama u Pekingu. Koliko se tuge i očaja nataložilo u Dejanu kad je shvatija s čime se sve bori Petar Bešlić. I da je u toj borbi prokleto sam.
    A ja bi rado da san bija u Motovunu. Ali, došle su neke godine kad mi se ne da spavat u šator. A za hotel se nema pinez. I od gušta bi pogleda neke dokumentarne filmove koje nikad neću vidit. Ni ja, ni bilo ko od onih koji nisu bili u Motovun. Od gušta bi pogleda i one filmove s Bunker festivala u Puli. I one s Festivala dokumentarnog filma u Zagrebu. Je, svašta bi ja želija. Reka bi mi tast: »E, ali koza ima kratki rep.« Je, priznajen, iman kratki rep, ali zato iman moju državu. A država bi tribala imat dugi rep. Država ima javnu televiziju. I mi za tu televiziju plaćamo pretplatu. Da nam produži rep. A umisto dugog repa, dobili smo dugi... Sva ta vijeća, direktori, urednici, oni su tamo samo da bi titrali jaja vladajućin političarima, a savršeno in se jebe za javnost, za one kojima tribaju odgovarat. A za koga su svi ti dokumentarni filmovi sa svih tih festivala? Za onih 200 ljudi koji ih vidu na festivalima?
    Zašto ne možemo vidit dokumentarce Gorana Devića, Dejana Aćimovića, Tonka Jovića...? Zašto Televizija, kad i da koji dokumentarac, onda ga prikaže u neke sulude sate i nikad ga ne reprizira? Zašto se Televizija boji dokumenta, zašto se boji stvarnosti? Zašto se boji umjetnosti? I umjetnika? Priznajen, i ja san se pripa Dejana Aćimovića kad san ga prvi put vidija.
    Ali, virujte mi, duša mu je ka pamuk.
   

nadan sveti

Pokušavan bit pošten sam isprid sebe pa često vrtin kroz glavu jesan li koga bezrazložno obaturnija. Jer, kad nekome javno napišeš da je lupež, onda to mora zabolit njega i sve njegove. I još ako se čovik kandidira za predsjednika države, onda to mora zabolit i cili njegov izborni stožer. A nije lipo kad je stožer bolestan.
    Je, radi se o Nadanu Vidoševiću. Ne znan koliko je korektno da ja pišen o njemu, jer ja kad ga vidin na sliku, cili se počnen trest. Beskrajno me iritira. A još kad san mu u Globusa vidija viletinu od miljun kvadrati, počelo me gušit. Ali su me beštimje vratile u život. Pa onda u našu novinu izađe članak o njegovome zemljištu u Medulinu, koje je od poljoprivrednoga naglo napredovalo u građevno, pa ono zemljište u Gorski kotar, pa Meštrovićev atelje, pa Dalmacijacement, pa Hajduk... I sve to sumnjivo. Pa se mislin je li ti čovik ima živce ka konj ili predobro zna ovu našu državu. I on bi sad tija bit predsjednik države. Ima prav želit. Nastupa ka altruista. Govori da puno zna i da želi pomoć. On je veliki privrednik, privreda nan je klekla, i evo – on je tu.
    Iman jedan prijedlog: Nadane, najidi se i sve prodaj! I sve šta dobiješ, daj u dobrotvorne svrhe. Ostavi samo stan od 100 kvadrati i auto, i kreni od nule. Reci: Evo me, čist san od stvari i bankovnih računi, puno znan i želin pomoć mojoj Hrvatskoj! Želin da nan svima bude bolje. Nema nas puno, uvatimo se svi za jedan štap i izađimo iz krize. I od ove naše Hrvatske učinimo Švicarsku!
    Ja ću onda trčat po ulici i vikat: »Živija sveti Nadan!«


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285D286328612863285A285828582861286328982897288F286328782877286F2863285C285C285D28582860285F28632863286328592863X
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #78 : Listopad 07, 2009, 11:58:25 poslijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 08.09.2009. / Kolumně, komentâri

S KAMIKA I MORA

Školski libri kot kapoti



Piše Kim CUCULIĆ
 
… nastala j' ova situacija kakova ni bila moguća va vrime kad san ja hodila va školu. Va ten socijalističkon mraku z isteh libri vadila san i ja i moj deset let stareji brat. Ono ča j' povezivalo generacije školani bila j', recimo, knjižica »Sunce na prozorčiću«. Mat i otac tako nisu morali sako leto hitat soldi na novi libri za školu, aš su se udžbenici prenosili z kolena na koleno. Va to vrime vadili su nas da moramo čuvat libri, aš će ih potle nas rabit i drugi školani. I to j' funkcioniralo. Ni školsko gradivo ni se menjalo sake sezone, kot kapoti i čižmi.


Početak je novoga školskega leta i ne moren van reć kuliko mi j' drago ča nis školan. Još mi j' milije ča nisan ni roditelj, a bome ni profesor. Aš kad čovik vidi celi ovaj šušur ki se storil oko udžbeniki, ni mu baš ni do školi ni do učenja, a oveh dan nekako se dobro ne ćute ni takujini. Zbog paklenog saveza oneh ki dopuštaju da se sako leto tiskaju novi udžbenici i izdavačih ki leh znaju maznut soldi, nastala j' ova situacija kakova ni bila moguća va vrime kad san ja hodila va školu. A bilo j' to vrime črnoga socijalizma kad moji roditelji nisu morali razbijat glavu z ovakoven problemimi. Va ten socijalističkon mraku z isteh libri vadila san i ja i moj deset let stareji brat. Ono ča j' povezivalo generacije školani bila j', recimo, knjižica »Sunce na prozorčiću«. Mat i otac tako nisu morali sako leto hitat soldi na novi libri za školu, aš su se udžbenici prenosili z kolena na koleno. Va to vrime vadili su nas da moramo čuvat libri, aš će ih potle nas rabit i drugi školani. I to j' funkcioniralo. Ni školsko gradivo ni se menjalo sake sezone, kot kapoti i čižmi. Ruku na srce, neki j' dobro dokončal da se datum početka Prvog i Drugog svjeckog rata odonda ni promenil, ni lahko promenit ni gramatiku hrvackog zajika, a bome ni matematiku, fiziku i biologiju. Ča se tiče književnosti, ona se promenila još va vrime Tuđmana, kad su z libri izbačeni si nepoćudni autori i se j' tako temeljito posnaženo da više ne vidin ča bi se to još sako leto moglo snažit va udžbenicima z hrvackog. Dobro su posnaženi i libri z povijesti, ki se sako leto kroje na novi način, ovisno o ten ka j' stranka trenutačno na vlasti. Se to dobro j' znala naša profesorica Medanić z Prve rečke gimnazije, ka nan je valje rekla da fotokopiramo udžbenik povijesti tiskan pedeseteh let, aš da j' ta puno bolji od novog. I imela j' pravo. Isto j' i z pravopison, ki se sako tuliko menja, a generacije su nan se nepismenije. Interesantno j' i to da su nan uz si ti silni udžbenici i radne bilježnice deca se manje obrazovana, aš veći utjecaj od škole ima bračni par Gotovac. Zaspraven je i smešno ča va današnje vrime interneta školani još vavik vade z libri. Celo školsko gradivo trebalo bi bit va kompjutoru, ča bi bila altroke ušteda. I učenje bi bilo zanimljivije. Ma, od česa bi onput živeli izdavači i pisci udžbeniki? A znate ča, najbolji libri ionako su oni z keh se ne vadi va škole. Takove se ne more nać ni va školskoj lektire. O škole ka se zove život da i ne govorimo, a ta škola počinje leh potle školi.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2860286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C285D2860285A285F28632863286328592863C
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #79 : Listopad 08, 2009, 12:00:24 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri

12.09.2009.

Ćićo Senjanović
Slika: javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446527',158,320,'');

AJME MENI


Obama: »Novinarstvo je od vitalnog značenja za demokraciju.«
     Da, ali uhljebljenje je ipak na prvome mistu.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285A286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C285E285D285A285F28632863286328592863L
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #80 : Listopad 08, 2009, 12:02:14 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 11.09.2009. / Kolumně, komentâri

S KAMIKA I MORA

Cro-zemjica neznanjai napuhaneh »legendi«



Piše Vladimir JUGO
 
Lahko za punjetu, udžbeniki, porezi i slično. Ma ča ćemo z one stadionon ča se zove Wembley, a ne Wimbledon? Tu se dogodil hrvatske slave sjaj, ma koliko se vječni presidente Vlatko Marković, još moj ženso, lepo smel kot i si naši dužnosniki. Pametni komentatori, celo krdo, neki isto zavavek, a oni lord Capello i nesimpatični engleski bojsi nan parićaju pravi Waterlo, al bitku na Petrovoj gore 1102. kad smo zgubili nezavisnost, a i danas smo samo slugi oneh zapadnjaki. Daj nan ku paru al lipu, pa ćemo pokazat velu udvornost.

 
Dobro je rekal oni čiča al barba z Vinkovac: –Trebao sam donijeti na prosvjed protiv Vladinih antiinflacijskih »mjera« gaće na štapu! Istina je da je brižna zemja ku ki zna ki put spašavaju penzionerčići ken su nabili porez. Još će od penzići iskat da pomoru demografsku obnovu pul nas. A ča se tiče porezi, to ni ni oni Smail-aga iskal z haračen za raju. A mi smo si raja, ne Turki Osmanlije, age i begi, ku vode napuhane »legendi«. Ne rabi se na Vladu i oni gore jadit: oni su takovi kakovi su. Va zemje neznanja i napuhaneh veličin oni su samo svetli vrh. Dobri za modne revije i sponzoruši, pa i koncertići isto tako napuhaneh kanturi bez sluha i glasa.
    Čisto sumnjan da bi člani naše Vladi z uspjehon položili i miću maturu. Na teste inteligencije bili bi nebogi, aš njin je kvocijent upitan. A ne smeš se jadit na svojga dragega pasića ča ne zna na klavire sost Beethovenovu »Eroicu«. On zna samo lajat i to mu je jedini i Božji zadatak na oven svete. Vlada nan je, zgjeda, zvan njega i ni je briga.
    Turistička sezona je by-by. Z Opatije a ne z Sljemena ugledniki i uglednice se hvale kako je puno furešti spalo noćenja pul nas. Domaći su spali više doma, ma za nas jako ne boli glava. O onoj lepoj umjetnoj oplodnje govorilo se na Brioneh i Brijuneh, a ča se ni moglo va Marije Bistrice da nan ona Gospa pomore. Aš tradicionalna umjetna oplodnja u Hrvata je poznata: navali medved na bukvu i rodi se Mili sin. Da se ne jadi oni biškup Mile Bogović ki mlati praznu slamu i ne vredi se š njin natezan: zgubjen je slučaj i Bog mu pomogal! Škoda da ni bil na Krbavsken poje kad se tamo tuklo: bil bi još jedan mučenik!
    Počela i škola. Toliko bedastoć z knjigami ni bilo valda ni va Ugande. Ni kunići ni za prevoz školani, a najboje je da ostanu doma kopat, al da pobegnu va beli svet. Kad je domovina više maćeha leh mat!
    Lahko za punjetu, udžbeniki, porezi i slično. Ma ča ćemo z one stadionon ča se zove Wembley, a ne Wimbledon? Tu se dogodil hrvatske slave sjaj, ma koliko se vječni presidente Vlatko Marković, još moj ženso, lepo smel kot i si naši dužnosniki. Pametni komentatori, celo krdo, neki isto zavavek, a oni lord Capello i nesimpatični engleski bojsi nan parićaju pravi Waterlo, al bitku na Petrovoj gore 1102. kad smo zgubili nezavisnost, a i danas smo samo slugi oneh zapadnjaki. Daj nan ku paru al lipu, pa ćemo pokazat velu udvornost.
    I tako ne vredi se živcirat. Ne bi škodilo malo grajanske kuraži, aš kukavica kuka i kad njoj ni muka, ma kakova korist!


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592859286328612863285A28582858286128632893289328632863285C285C285E285C285E285828632863286328592863C
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #81 : Listopad 08, 2009, 12:03:52 prijepodne »


Glas Istre, 12.09.2009.

Savičenta in the morning

Zogaduri


Kako je počeja z brajdami, govori Ive da mu je par trsi poija diblji prasac, na ča san zusta u čudu. Dosti blizu sela mu je kampanja i vajk san para da to blago dela škodu zdol Kranjčići po Fumadi, eli vamo zgor Foli kadi su malo žešće boške, ma da he je i vode. Drago mi je to čuti da tih beštij je živih, ma stešo kad dojdu jako blizu sela ni slatko.
- Ben ča, Peko, ti si vud najžešći kampanjol, kad ćemo trgati, pita me Šilijo.
- Filice ni još nanki bačve zvadija, alora još deset dan niš.
- Boga ja ću vred, aš će mi prasci sve popiti, govori Ive.
- Deset dan prvo će biti vo lito zrilo, aš je bilo teplo i ni dažda čuda vrimena, rađona je Šilijo datum trgadbe i via mi svaki za svojin. Šilijo na delo, Ive na užinu, a ja - u štalu.



Bura mi je najdrajža preteljica ud vitri ki pušu vud, aš vona svaki drek ud vrimena otpuše i potira čja. Sad ni jušto lito drek ud vrimena, ma jenomalo me štufala ta teplina pak mi je va friškina došla kako budali triska. Vi misec u ken se beru smokve mi je nikako najdrajži i počeja je prilipo z buron ka je potirala lito da prespije almeno devet miseci. Zajno se po njoj čujen bolje i kuntentije, a još mi je drajža kad ni jako dela u kampanji. Suho je napro pak mi Filice, prija nego je partija na terapije u Rovinj, ni ordina niš ku ne da dorenen krave z paše u Vogardu. Tako san se, u jenen intermezu mriž štalon i štalon tornivajući se z žminjske agrarije, frma poli Baca-ladonjaša ki je sad poša u vijeće komunsko. Bac je čovik u kega iman viru da će se zauzimati za poštenje i dobre stvari. Voli da se čini delo kako tuka, pak će gledati da se i komun tako ponaša.

Tamo su sidili Šilijo i Ive Brajković, legendarni savičentinski boćar, ki mi je zusta u memoriji sporadi boć aš je na šest šestega, ne znan kega lita, svaku boću riva zbiti na zogu spod kaštela. To da ni se trefilo ninen vod okoli, a forši i dalje. Danas igra ča igra boće, ma već puti ga vidin kako gušta z Splićon igrati šah. Za briškulu da ne povidan, aš kakov si to krstijan ku ne igraš ti zog. Hitili smo par besid o lipen frišken vrimenu pak o čen drugen nego o sportu ki su oba za to. Šilijo i sportovi su dobri pretelji, ma ne kako uni crtani, aš Šilijo voli košarku, balu, tenis na banku, briškulu i katrkad z Ivon šah. Povida mi da gledati voli i ve druge, aš mi je špjega da si je na šest miseci besplatno prikura Maks televiziju pak imaš svakakovih sporti smiron.

Tentan he da ča bi reći da ne igraju šah, na ča mi Šilijo govori da vajk gubi ud Ive i da ga danas ni volja, ma stešo da je već hitija partidu tenisa na banku. I normalno da je zgubija. Čovik voli zdrav život i neka da. Domislija me da bi bilo dobro da se movimo nazad igrati košarku dva na dva, aš da san se nikamo preveć raširija. On i Šeki proti Bore i mene. To su bile lipe partide, ma već siguro pet lit nismo igrali! San se zauza da ću natentati mojega suseda Boru, pak da vidimo eli stariji eli mlajži bolje skaču.

Hitili smo par besid o Mrkatu ki je pasanu nedilju dopelja u Savičentu lipi broj naroda, i valja da su svi bili kuntenti. Šilijo povida da se vero lipo naija fuži z tartufi i z divljači, da su se vero lipo zabavili. Meni ti dan nisu hodili fuži aš je Tereža parićala njoke, ma me zato drug z Barbana zanudija z feton škute i pečenin smokvami, grojzen i krekami i vero je bilo dobro. Vajk san drža da slatko i slano ne gre skupa, ma me razuverija. Na placi je bilo već suveniri nego starih zanati, folkloraši su veselili narod ki je kupova tuta forca. Elena je imala izložbu u kaštelu, a u Slimljaku su hitali pljočke. Šilijo povida da je Puh bija nervož aš mu ni hodilo h križu. Jušto kad smo ga spomenuli, je pasa za u poštu i zajno nas je počeja kritikati: da vero smo se tri bula stali razminjati, da ča se ne bi movili ča poj delati, a ne još prvo nego ča je plovan zazvonija mi sidimo u oštariji. Ive Brajković mu je reka da ni još za trgati, pak da moremo siditi.

Kako je počeja z brajdami, govori Ive da mu je par trsi poija diblji prasac, na ča san zusta u čudu. Dosti blizu sela mu je kampanja i vajk san para da to blago dela škodu zdol Kranjčići po Fumadi, eli vamo zgor Foli kadi su malo žešće boške, ma da he je i vode. Drago mi je to čuti da tih beštij je živih, ma stešo kad dojdu jako blizu sela ni slatko.
- Ben ča, Peko, ti si vud najžešći kampanjol, kad ćemo trgati, pita me Šilijo.
- Filice ni još nanki bačve zvadija, alora još deset dan niš.
- Boga ja ću vred, aš će mi prasci sve popiti, govori Ive.
- Deset dan prvo će biti vo lito zrilo, aš je bilo teplo i ni dažda čuda vrimena, rađona je Šilijo datum trgadbe i via mi svaki za svojin. Šilijo na delo, Ive na užinu, a ja - u štalu.


http://www.glasistre.hr/kolumna/n/106942



Glas Istre 2009-09-12
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #82 : Listopad 08, 2009, 12:05:05 prijepodne »


Glas Istre / Pula, 09.09.2009.

Šjora Špia

- Sam čiulaaa, sam vidilaaa...


Na svim frontovima lopovi!

Nisam vidila to na etiketi. A caco da vidim kad normalnom čoviku treba kanoćal i 3 ure vrimena za prokuziti ona mala slova. Nepriatel to dela apošta, da ne vidiš sta pishe. Nutrizionisti govore colico je zdrav jabučni ocat. Ja ga već dugo conzumiran jer snizava prešion, ima antioksidant, itd. Uzmem povećalo caco Sherlock Holmes i čitan etiketa: hrvatski proizvod i sadrži konzervans broj 224 sta je jako štetan za zdravlje! Taj nije dugo putova caco onaj kiwi ma stešo su nam ga stavili. Zieli roman bin mogla napišati caco nas delaju budalama. A di su inspectori? I miništri od zdravstva i finanzia bi mogli voditi računa caco se čerupa narod koi hi je izabra da vode o njemu računa.


Nije dosta sta nas vlada guli sa porezima, još nas varaju trgovzi dokle vrtimo svaku kunu prije kupovine. Mislim da delaju u duettu. Umisto da budu za korist svoga naroda, oni ga atakiraju. I chi je na prvoj liniji ratišta? Stoka sitni žub, ne? Jako me je nazivziralo sta šam čitala za domaće jabuke. Ovi sta hi nabavljaju plaćaju onemu sta se znojio za hi tenditi i pobrati samo dvi kune i po za chilo. Onda nam hi prodaju 3-4 puta skuplje. To su fine domaće jabuke i sta bi bilo da hi mi jeftino kupimo i pojedemo dokle su friške? Bilo bi nam zahvalno zdravstvo i takuin. Una mela al giorna leva il dottore d’intorno. Jedna jabuka na dan, tera doctora. Šikome
imamo veliki manjak medigi, evo! Ljudi bi te jabuke, za 4-5 kuna, neka zaradi i seljak i trgovac. Ali ne! Ne puštu muljatori. Najprije moramo kupovati one jabuke sta su dosle od pitaj boga kuda. Za to vreme domaće jabuke čekaju po frižiderima. Ecco zašto posle nisu vishe taco ukusne! Ja nežnam chi je naučio takove tipove zanat trgovza. Ljudi moi, napredan svit preporučiva da je najzdravije jesti proizvode iz bližnje okoline, da roba ne putova dugo i da se ne balota po konteinerima i friziderima Plus tega ne znamo sta s tim proižvodima delaju oni tamo remengo, da li je modifikiraju, s čime sprizzaju i taco dalie. Mi imamo mogućnost trošiti zdravu hranu, naši agricoltori delaju i proizvodu, ali nam gospoda ne dozvolu. Trebamo najprije izjesti svi drek koji oni uvezu, a posle ono sta je domaće. Tako naši seliazzi propadaju, a mi se trovamo. Pred neko vrieme sam kupila u supermarket jedna košarizza od kilo kiwi, 16 kuna. Lipi, zdravi frutti, ni trdo ni meko, ma za pojesti odmah! Doden kući, Pićo čeka da mu nona očisti dva tri komada i fešta.

- Bljak nona! Ovo nije za jesti, nego za smeće je cool! GMO, stoposto!

Provan, i Pićo ima pravo. 16 kuna bačeno u škovazze.
Pogledan etiketa. A bogami, dugi viad je putova ti kiwi. Talianska firma Grandafrutta ga je uvezla iz Čile. Taliansko-čileansko-hrvacka prevarantska koproduczia. Italia je puna kiwija, a i kod nas skoro svaka privatna kuća ga ima. Perfin su puno njih maknuli pergolu od grožda i sada im hlad dela kiwi. Zasto nam trebaju one iz Čile? To su neki vražji, mafijoži intereši.

Bilo je šlični avantura još ovo lito. Zvala je Stambena sve afežejke da dodu skupa sa unukima na anguriju, mišlim, lubenizza. Kupila je veliku i ale, da se šodišfamo jer chi po ljeti ne voli lipu fettu hladne lubenizze? Ona nareže i zajno je bilo sumlivo. Colectivno veselje se ugasilo. Ukus nikakov, fali sećera, meso caco guma, iznutra kora na neke smede točkizze. Brižna Stambena, dozivila je sramotu pa je pukla.

- P..ka li im materina lopovska! Nije ni bostan što je nekad bio! Jes, baaa, ne liči uopšte. E, da mi je onih makedonskih luben’ca iz mraka! Bar si boona znala što kupuješ! Kaj je, je. Nisu to bile hrvatske lube na hrvatskom stolu, ali su bile ganc fine!

Dizza su fette puštili posle prvi griz. Kile tega su finile u šmeće. A nije bila jeftina. Koštala je caco zielo povećanje pemzie sta ćemo sada dobiti. Srze boli bazzati svoje šolde u otpad. Ste se anche vi zahebali sa spagettima? Ja da. Kupila sam neke malo jeftinije, a pošto sam delikata, pašta mora biti ili koju ja napravim ili made in Italy. U tem marketu na paketu piše “Pasta Italiana” i Špija je na to pala. Kad sam je skuhala, vidin da se drži skupa caco da je ižmedu lepilo Carbofix. Sam se šokirala. Pićo kaze: “Nona, ovu paštu se mora rezati sa nožem, inače pušiona!”

Ma che talijanska, to je bilo made in Češka! Nisam vidila to na etiketi. A caco da vidim kad normalnom čoviku treba kanoćal i 3 ure vrimena za prokuziti ona mala slova. Nepriatel to dela apošta, da ne vidiš sta pishe. Nutrizionisti govore colico je zdrav jabučni ocat. Ja ga već dugo conzumiran jer snizava prešion, ima antioksidant, itd. Uzmem povećalo caco Sherlock Holmes i čitan etiketa: hrvatski proizvod i sadrži konzervans broj 224 sta je jako štetan za zdravlje! Taj nije dugo putova caco onaj kiwi ma stešo su nam ga stavili. Zieli roman bin mogla napišati caco nas delaju budalama. A di su inspectori? I miništri od zdravstva i finanzia bi mogli voditi računa caco se čerupa narod koi hi je izabra da vode o njemu računa.


Vasha Spia, spija@hi.t-com.hr


Glas Istre 2009-09-09
http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf
http://www.glasistre.hr/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #83 : Listopad 08, 2009, 12:05:51 prijepodne »


Réčki "Nôvi list" / Kolumně, komentâri / Pogled

KVADRATURA DRUGA

12.09.2009.

đermano ćićo senjanović

visoko podignite letvicu...

Vratija se ja iz Opatije, a moj Mile me pita kako je bilo. A, eto, moj Mile, bilo je. Jesi li ti čuja za Pericu Radenkovića, Petra Skansija i Boru Jovanovića? Niku Pilića znaš. Eto, svi su najmanje 40 godin stariji od tebe, a ne znan bi li Radenkoviću dâ gol, Skansiju koš, a Piliću i Jovanoviću uvatija gem. Znaš li ti da Jovanović dvi ure trče po srednjoškolskom igralištu u Zagreb?

Slika:
Nikola Pilić
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446520',361,520,'');

 

ocjenjivač mile

Frane mi se oženija, Ivan je okrenut kontemplaciji, a Mile ima vrimena za svakoga, pa ga i ja zloupotrebljavan ka mojega prvoga čitaoca kolumne. E, ali mi on to debelo naplati. Visoko je podiga letvicu, tako da se nikako ne mogu vinit do rekorda. Uzme tekst, zatvori se u svoju sobu i evo ti ga do 15 minuti. Kima glavon i govori: »Dobro je, dobro. Sve ima glavu i rep, a ima i zanimljivih razmišljanja. Uglavnom, imaš tvrdu četvorku. Niko ti je ne more odnit.« I tako svaki put! Nikad mi nije dâ manje od četvorke, koji put se zaleti i do četri plus, a jedan put kad je dobro nalija čuturicu, itnija se i do minus pet.
    I eto dokle me doveja. Dok drugi roditelji činidu sve da in se dite ostavi alkohola, ja molin boga da se moj Mile nabumbi.
   

suptilni nikša

Triba nas je vozit Mosor, ali je on žurija na proslavu Svetoga Ante u Zagreb i Umag, pa je mene tokalo vozit na duge staze. Sve do Opatije. A najdalje dokle vozin to je do Žnjana. I evo nas u auto. Nikša Grabovac i ja. Nikša je prijatelj Nikole Pilića još tamo od onih vrimena kad su Englezi ratovali za zadržat Sueski kanal. More se reć da je Nikša Pilićev čuvar državnog pečata, jer nema te stvari koju Niko ne bi dâ Nikši na čuvanje. Osin auta. Jer di Nikša sedne, tu trava ne raste. Kako Pilić slavi 70. rođendan u Opatiju, to mene toka vozit Nikšu. Pilić me zamolija. Reka mi je:»Bude li Nikša vozija, svršit ćete u Budimpeštu, a i auto ti neće doć u komadu. Jer Nikša troši dva auta na tristo kilometri.«
    Doša san po Nikšu isprid njegove kuće, otvorija san mu vrata i smistija ga u auto. Pita san ga di mu je prtljaga, a on mi je učinija mot prema stanu. Otrča san po dvi borše i stavija ih u portapak. Seja san za volan, naklonija san mu se i pita ga: »Je li gospodin za bombone, sendvič ili pivo?« On je zavrtija glavon i reka: »Vozi!« Ja krenija, a on zakašlja i govori: »Odma da se razumimo, ne želin razgovarat o Kerumu, Ajduku i politici.« Ja san slegnija ramenima i reka: »Si, šefe!« Vozin ja prema Solinu, okrićen prema Kaštilima, a on me pita: »Zašto nisi iša priko Dugopolja?« Ja mu govorin: »Nisan tija smetat.« Na autocestu smo se uključili malo pri Šibenika. Do Šibenika smo mučali jer me je ograničija u diskusiji, a od Šibenika do Opatije je govorija samo on. O svome radnome sporu. Sa Dalmakomercom. Radi nezakonitoga otkaza. Spor traje već 17 godin, sve je presude dobija, određena mu je i velika odšeta, sad čeka pineze. Čin se završi stečajni postupak. Govori da je napisa sedan požurnica Trgovačkom sudu. Ali niko ga ne jebe. Čak je i Ministarstvu pravosuđa pisa. Mora da ih se to dojmilo. Bit će Šimonović još jeca. Govori mi Nikša da mu je muka tužakat svoju zemlju po Evropi, ali da će ga na kraju prisilit da i to učine...
    Već oko Zadra san ga presta slušat, a kad smo došli u Opatiju, on je još citira zakone, uredbe i Šeksa koji je reka: »Pravda koja nije brza je nepravda«, a ja san ga, kad smo došli isprid hotela, pita:
    – Nikša, a da san ja udrija tebi zabranu diskusije o sudovima, ka ča si je ti meni udrija o Ajduku i politici?!
    – Moga bi me i ubit. Ajde, na povratku ti slobodno govori o politici i balunu, a ja ću uzest čagod za spavanje.
    On i ne zna da ću ga na povratku ubacit kod Mosora.
   

žestoki mek

A znate li ko je sidija Piliću s desne strane? Zoran Ercegović, rečeni Mek! Prijateji su od ditinjstva. Sve su prošli skupa. Tenis, karte, marende, dišpete, putovanja, kumstva, pireve i rođendane.
    A Mek van je jedan dragi lik. Već san pisa o njemu. Splićanin, oni fetivi, koji se čini puno žešćin nego ča je. Oduvik je bija infišan u Ameriku i sve američko. Tako da je potega mrvu na kauboja. Od šest riči, devet su mu beštimje. I u svako društvo pun ga je stol. Glavna ličnost. Da glumi na filmu, svojin bi nastupon poklopija sve ostale glumce. A i sliči na glumca. Visok je priko 190, a elegantan je ka špigeta. Okad ga znan, uvik je na iste kile. A izija bi dotu svete Ane. Ima bit da mu organizam radi na bazi protočnoga bojlera.
    I zato san se danas začudija. Umirija se. Sidi do Nike i nema ga čut. Sve ga gledan i mislin se ča mu se dogodilo. A onda san se sitija. Kuk! Kuk je kriv za sve. Pri pô godine je operira kuk i sad je u fazi rehabilitacije. Ne more puno odit, vrti ga noga, i sad je osuđen sidit na jedno misto. I to ga ubija. Seja san do njega, Trio Gušt piva sve moguće pisme, Dundo se raspištoljija, a Mek ga gleda i sve ništo mrmlja. Ka jedan od ona dva stara iz lože u Muppet Showu. Mosor se pridružija Dundu, pivaju Kaljinku, a Mek beštima. Pitan ga ča mu je, a on će: »Benti jaricu, njima i Kaljinki! To je ruska pisma, to je Rusija, a meni je Rusija isto ča i komunizam. Ja san cili život bija za Ameriku, i ča me sad zajebaju s ton Kaljinkon?!« Reka san mu da ćemo zamolit Dunda da zapiva koju od Sinatre ili Deana Martina, a Mek se cili rastopija. Onda san mu šapnija: »I ja san ti komunista, ali nemoj nikome reć.« Pogleda me onako bez okrenit glavu i govori: »Ajde, jebi čivire Irudove, ti si drugo!«
    Zapiva san mu Kaljinku, a on se sta smijat.
   

zajednička soba

Doša ja na recepciju hotela Mozart, a mala mi govori: »Vi ste u sobi 401 s gospodinom Bibićem.« Reka san joj da neću još uzimat ključ, da ću se malo zavrtit isprid hotela. Naša san Pilića i govorin mu: »Jesi li ti poludija.?! Stavija si me s Mosoron u sobu. Ol ne znaš da je on peder?« On raširija oči, a onda se sta smijat. Ja i dalje ozbiljan. Uozbiljija se i on. »Dobro, uzmi posebnu sobu.«
    Tako nisan mora svu noć Mosoru vikat: »Pederu, ne hrči!«
   

moderna pedagogija

Ol je to malo 70 godin?! Te godine zaslužuju i koji prigodni govor. Govorili su mu i sin i ćer. Sin je, ka pametan, prepisa Balaševića, a ćer se cili dan mučila i sastavila je nešto svojin ričima. Najboje mi je bilo kad je citirala oca i rekla: »Pedagogija je za kretene!« Posli je još ništo čitala, ništo dirljivo, ali meni nikako nije izlazila iz glave ona rečenica. Ima bit da smo Pilić i ja imali isti pristup odgoju. Samo, kako su njegovi uspili završit fakultete, a moji ni makac?
    Možda je on ima zahvalniji materijal. Ili jače glasnice.
   

ćiro i boro

Nisu mu samo dica govorila. Par riči je reka i Boro Jovanović. A meni su došle suze. Ne toliko zbog sadržaja, koliko zbog ciloga konteksta. Zbog prošlosti koja je nahrupila. Sve se to događalo pri pedesetak godin, kad se na cili ti sport gledalo nekako drukčije. Svi ti sportaši su bili dil nas. Naša dica iz susistva. U Pilićevih se kupovalo meso, šjora Danica je ćakulala s mojon materon, Niko je igra balun na Pojišan, vozija se bicikleton po Viškoj. Viđalo ga se po Pjaci, na Poška. Sve je bilo blizu, svak je svakoga zna.
    I dok je Boro govorija, sitija san se Ćire Kovačića. Nikidan san pročita njegovu knjigu »Brže - Više - Jače«. Igra je vaterpolo. Jedan od najvećih svjetskih vratari. I dok čitaš tu knjigu, pari ti se da listaš najlipši album. Vrime neimaštine i vrime onoga iskonskoga sporta. To je vrime kad su naši sportaši na Olimpijadi imali dnevnicu od jednoga dolara, a kad bi dobili tri, činilo in se da su Rockefelleri. I to je vrime kad Pilić i Jovanović nisu došli na dodjelu nagrada, jer nisu imali ča obuć. Pored onih Francuzi i Englezi s majicama na kojima se kurčija krokodil, oni bi s onin majicama na špaline izgledali ka manovali. A isto su guštali, isto su se smijali, a usput i pobjeđivali najboje na svitu.
    Prošlost moje mladosti. Ili mladost moje prošlosti.
   

srce ka bačva

Vratija se ja iz Opatije, a moj Mile me pita kako je bilo. A, eto, moj Mile, bilo je. Jesi li ti čuja za Pericu Radenkovića, Petra Skansija i Boru Jovanovića? Niku Pilića znaš. Eto, svi su najmanje 40 godin stariji od tebe, a ne znan bi li Radenkoviću dâ gol, Skansiju koš, a Piliću i Jovanoviću uvatija gem. Znaš li ti da Jovanović dvi ure trče po srednjoškolskom igralištu u Zagreb? To se on zagrijava da mu se podmažu britvele i kosti prestanu škripat, da bi onda zaigra blizu ure takvi tenis da ti se u glavu zavrti od lipote i preciznosti. A Niko pet uri stoji s reketon na teren u svoju Akademiju u München i velikin i malin igračima tumači tenis. Još su uvik cili u sportu. Srce in je veliko ka bačva.
    A možda su zbog toga i sritniji i bezbrižniji. Ne tribaju njima u ovin godinama ni nagrade ni priznanja, ali nije in ugodno kad ih njihovi gradovi priskaču. Boro, rođeni Zagrepčanin, doživija je od jednoga došljaka i političkog primitivca da ga šalje priko Dunava, a ni naš Split se prema Niki nije baš iskaza. Ali, to su sitnice. Neki ljudi su nezaobilazni. Karizmatični i neponovljivi. Prvi put san u životu ima priliku i čast rukovat se i progovorit s Boron Jovanovićen. Gušilo me. Mislija san da ću se izvrnit. A viruj mi da san u životu upozna dosta svita i osta mrtav-ladan.
    E, pa kad te počne gušit, onda znaš da si se namirija na velikoga čovika.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285A286328612863285A285828582861286328982897288F286328782877286F2863285C285C285E285D285A285828632863286328592863P
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #84 : Listopad 08, 2009, 12:06:54 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
 
Beseda

7 člankov na čakavskomu:

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Članek 1/7


letnja ćakula: MILJENKO JARDAS, NAJSTAREJI OPATIJSKI BARKARIJOL

Va barke z turisti se dok bude voji
 
Va ten dele morate bit po celi dan, ni druge. Priden na osan ur, devet ujutro, a doma gren na šest, sedan hvečeru, sakako bude

Ćakulala Aleksandra KUĆEL – ILIĆ
Slikal Marino MALJAVAC

 
Slika:
Malo je barkarijoli ostalo, morda dva-tri va celoj Opatije – Miljenko Jardas
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446118',400,404,'');



Kada je umrl Marino Filaferro, Opatija je ostala bez svojga simbola, najstarejega barkarijola ki je vavek bil na opatijsken portiće. Partil je legendarni Marino, a štorije su ostale. Sada je najstareji opatijski barkarijol Miljenko Jardas, rodon z Opatije, čovek ki je poznat kot »morski taksist«. Danaska biva va Kastve, ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E28592859286028632863286328582863H
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #85 : Listopad 08, 2009, 12:08:06 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
Beseda
7 člankov na čakavskomu:
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Članek 2/7


ANA ANTOLOVIĆ I ANI BLEČIĆ, DVE MALICE PARIĆANE OSVOJIT ESTRADNI SVET

Ana i Ani – kanturica i tancurica
 
Ono po čen je malica odvavek bila drugačija je njijo pisanje. Taj lepi regal reditala j' od materi Jadranki, samo je počela pisat čuda raneje leh mat, ka do sada ima tiskaneh pet romani i jeno dvajsetak štorij. Va ten ju mala pretekla

Ćakulala Tatjana UDOVIĆ,
Slikal Roni BRMALJ

 
Slika:
Dva najboje prijateljice – Ana Antolović i Ani Blečić
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446119',283,520,'');



Poznato je da j' z Ustanove Ivan Matetić Ronjgov poteklo čuda glazbeniki. Mi smo tako trefili dve simpatične malice ke imaju čuda glazbenega talenta i doznali da su se udružile i skupa parićale osvojit estradni svet. Ana Antolović z jene je domaće familiji od Ronjgi va koj se još vavek pameti glas pranone mlekarice, a Ani Blečić z zvončarske ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E2859285928612863286328632863Y

i/ili
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pocakaj-(po-ca-kaj)-lipa-nasa-cakavska/msg2822/#msg2822
Malice parićane osvojit svet:
Ana Antolović  i Ani Blečić

.............................
Dajem ti riječ
Svoju dajem ti riječ,
Treba jedan mali korak
I osvojit ćemo svijet.
Dajem ti riječ
Svoju dajem ti riječ,
I osvojit ćemo svijet.

......................................
Poćakulala i zapisala: TATJANA UDOVIĆ
« Zadnja izmjena: Listopad 08, 2009, 12:15:53 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #86 : Listopad 08, 2009, 12:08:52 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
Beseda
7 člankov na čakavskomu:
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Članek 3/7


da se ne pozabi

Jožić Bodul je zaspraven Ličan bil i pjesmice spival
 
Po artu j' kovač bil. Ferijade j', najveć po Praputniku delal i one na crikvi Sv. Josipa un je skoval. Va kraljevičkin je škveru, kamo j', skupa z drugimi Hreljani hodeć na posal dohajal, zakival brode. Razumel se j' i va kožariju, pa j' kože kupoval, strojil, na more ih prat nosil, sušil, prodaval

Piše Marina TIJAN HAJDINIĆ
 
Slika:
Šterna na Rupici
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446121',313,520,'');



Nigda j' Mate Tijan prodaval stari, sav raskraman karet ki je još k tomu sedan let stal vani na snigu, suncu i dažju, nikoj Beti. Prodaja se j', s kraja ju j' naslihal, zapijažala Jožiću Bodulu, pa njoj je pjesmicu spival; Uto dođe Mate Tijan, niti trezan niti pijan
    dobro ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E2859285A28592863286328632863M
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #87 : Listopad 08, 2009, 12:09:34 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
Beseda
7 člankov na čakavskomu:
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Članek 4/7


 DIH TRAMONTANI

Je se šlo fičuć, al će komać poć...?


Piše Dolores Juretić Biondić

Slika:
http://novine.novilist.hr/images/clanci/2009/5/424069.JPG i/ili
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446122',201,320,'');



Iako se rubrika zove Dih tramontani, pa bi se trebala držat samo ovega dela sveta, od gornjeh matujskeh kraji do draškega mora, opatijskega akvatorija i Preluka, odlučila san ov put zać va jednu malo širu temu. Da, širu... najširu. Najme, pitanje je će al neće bit smak sveta 2012. leta kako neki govore i pišu. A ono ča ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E2859285A285A28632863286328582863W
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #88 : Listopad 08, 2009, 12:10:21 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
Beseda
7 člankov na čakavskomu:
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Članek 5/7


Zapisano va srce

Spomen na perila i opatijske lavanderki

Ako vas, onako zarana, put nanese po Lungomare na Dražicu, va onoj maglice od jutra pričinit će van se da hrbat drica Marija lavanderka. I fermajte se malo. Vredi ju ne pozabit


Piše Cvjetana MILETIĆ
Slikali Marin ANIČIĆ i Marino MALJAVAC


Slika:
Perilo na Dražice
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446124',400,412,'');



Opatija je odvavek nutila čuda lepoti. Vili i palaci, parki, hoteli i pozornicu na otprten, more, Lungomare i Slatinu, Portić, Dražicu i dva mića, mića bisera, dva perila. Sako za se al se skupa spomenik je kemu vreme ni naškodilo.
    Perilo va Dražice svojni je bilo za se opatijske lavanderki. Na ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E2859285A285C28632863286328582863C
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #89 : Listopad 08, 2009, 12:11:05 prijepodne »


Réčki „Nôvi list“, 10.09.2009. / Kolumně
Beseda
7 člankov na čakavskomu:
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Članek 6/7


 ča je ča: SLIKOVNI RJEČNIK

Bandera

Piše i slika Jani KUKURIN

Slika:
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=446120',400,390,'');


 
Kada bimo po domaćo-slavonski rekli da je bandera na bandere bi se bilo na svojen meste, a niš se ne bi bilo dobro razumelo. Tamo pul njih i još kade, bandera se reče palu od struji ale štandaru na kega se stavi ono ča mi rečemo bandera. Čudno da smo tako lahko othitili naše besedi, aš još jih je va našen hrvasken dosti ...


Za pretplatnike:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28592858286328612863285A2858285828612863288A288D28632863285C285C285E2859285A285828632863286328582863V
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549