Hrvatska i pristup Europskoj Uniji - pro et contra

[Stjepan]

http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/153089/Mladi-s-Filozofskog-protiv-Europske-unije.html
Prenesen je samo dio teksta...

Mladi s Filozofskog protiv Europske unije

Lijevo orijentirani filozofi, vodonoše studentske plenumske supkulture, imaju iste stavove o Europskoj uniji kao i desni dio zbora protiv EU. Tportalov kolumnist, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pokušava proniknuti u razloge tog neobičnog stanja stvari


Negativan stav ‘plenumaša’ o pridruživanju Europskoj uniji pomnijim pratiteljima plenumske supkulture s Filozofskog fakulteta nije nepoznanica. Udruga studenata s mojeg fakulteta ‘Slobodni filozofski’ stavove protiv Europske unije već duže vrijeme prenosi iz Zareza ili originalno tiska u svojem biltenu - Skripta. Primjerice, u novome broju objavljen je članak aktivista mreže anarhosindikalista, MASA-e, Juraja Kataleneca koji piše:

(Ako) Hrvatska uđe u EU, to bi nanijelo nepovratnu štetu hrvatskim radnicima koji bi izgubili mnogo prava koja su im osigurana našim zakonom... Europska unija je poznata po svojoj neoliberalnoj propagandi u socijaldemokratskom ruhu... Zbog toga ne treba nasjedati na propagandu EU, koja svoju kriminalnu anti-radničku politiku skriva iza lijepih fraza. Potrebno je ponuditi aktivan otpor...

U Europsku uniju ne treba ući niti zbog loše reguliranih nacionalnih prava, piše u istom biltenu (i u Zarezu) Nikola Vukobratović, pripadnik ‘Crvene akcije’, navodno zbog toga što se u ratu u SFRJ pokazalo da je ‘međunarodna zajednica’ imperijalna tvorevina. U maniri Sime Bulajića (ako ga se još sjećate), pa i brojnih domaćih desničara, autor dodaje:

Takvom shvaćanju uloge 'stranog faktora' u postjugoslavenskom prostoru pomogla je i ovisnost ljudskopravaškog NGO-sektora o pravnoj zaštiti, a još više o financijskom izdržavanju i pomoći koje su mu u sukobu s 'nacionalističkim' režimima pružale razne strane vlade ili zaklade na ovaj ili onaj način povezane s vladama.

Prevedimo: dokaz da je međunarodna zajednica bila imperijalna potvrđuje se i time što je financirala nevladine udruge i strane zaklade u Hrvatskoj i drugdje. (Misli se na ‘židovski kapital’. ‘Hvala’, na ‘balkanskom’ kaže se: ‘Ma idi bre...’). Autor nastavlja s pohvalama hrvatskoj politici prema nacionalnim manjinama, i s oštrom kritikom europske politike nacionalnih manjina: ‘Očito je da postoje velike razlike u zakonskom odnosu prema nacionalnim manjinama između Hrvatske i velikih zemalja EU. Različiti standardi za velike i male, stare i nove članice EU rijetko će koga iznenaditi, ali ipak valja primijetiti kako su dvostruki standardi ovdje čak i formalno postavljeni za različite članice’, te dodaje kako bismo ulaskom u EU bili izloženi rasizmu kojeg kod nas, po autoru, očito nema.

U zaključku Vukobratović se retorički pita: ‘Je li u toj situaciji točno da europski identitet doista prelazi uske ‘nacionalističke' granice i, naposljetku, znači li on ‘zajedništvo u raznolikosti' kada je najznačajnija i najpotlačenija europska manjina zapravo zbog vlastitog ‘izvaneuropskog porijekla' (imigranti) isključena iz tog identiteta? Teško.’ (Preporučujem, poznavanja socijalne okoline radi, pročitati i autorove druge tekstove.)

[Sledgehammer]

Odličan tekst! 

[Sledgehammer]

http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=17495%3Abivi-britanski-ministar-financija-spaavanje-eura-najvea-prevara-svih-vremena&catid=2%3Agospodarstvo&Itemid=8

=====================================

Bivši britanski ministar financija: Spašavanje eura najveća prevara svih vremena!

Bivši britanski ministar financija (1990-1993.) Norman Lamont, koji je svojevremeno zajedno sa premijerom Majorom dogovorio da Britanija ostane izvan eurozone, jučer je u londonskom Daily Mailu objavio autorski članak u kom se zalaže za bankrot prezaduženih zemalja, kao bezbolnije rješenje, dok plan za spasavanje eura koji bi uključivao izravne pozajmice Europske središnje banke naziva naziva "divovskom piramidalnom shemom", piše SEEbiz.

Lamont najprije podsjeća na nastanak eurozone, kojem je prema njegovom mišljenju svojom odlučnošću ranih 90-tih godina kumovao bivši njemački kancelar Kohl, dok on sam, kako tvrdi, nikada nije vjerovao u uspjeh europske monetarne unije, jer smatra da bi za to bio neophodan federalni sustav oporezivanja i izdataka - odnosno isti fiskalni režim za sve zemlje.

Sada su se lideri zemalja koje ovaj projekt podržavaju našli u škripcu, jer znaju da im parlamenti njihovih zemalja nikada neće odobriti ogromne iznose potrebne za njegovo spašavanjei. Stoga su ministri financija eurozone skovali alternativni plan - da parlamente zaobiđu tako što će najveći dio potrebne sume osigurati ECB - i to je ono što Lamont smatra istinski zastrašujućim.

Tko će spasavati ECB ako zapadne u nevolje i postane nesolventna? Odgovor glasi: iste one prezadužene članice koje bi ona svojim zajmovima trebala spašavati i koje su se obavezale da spasavaju jedne druge, a sve to podsjeća, kako je jedan od predstavnika argentinske središnje banke već izjavio, a Lamont citira, na divovsku piramidalnu shemu - špekulativni aranžman u kojem se izdašne kamate financiraju novim ulozima, sve dok se čitava konstrukcija potpuno ne uruši.

Umjesto toga, mnogo bezbolnije, realnije i demokratskije (tj. u većem skladu s voljom europskih naroda i parlamenta) bi, smatra Lamont, bilo da se prezaduženim zemljama omogući  proglašenje bankrota te da se euro postupno i organizirano demontira.

=====================================

Ma tko bi to rekao!

[Sledgehammer]

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=11284%3Aspektakularna-rastronost-europske-unije-tko-to-moe-platiti&catid=9%3Apolitika-i-drutvo&Itemid=11

=======================================================

Spektakularna rastrošnost Europske unije: Tko to može platiti?    Autor europskaunija.yolasite.com   Četvrtak, 13 Listopad 2011 13:54

„Za jedan euro dobijete tri, samo glasajte za Europsku uniju!“... „Iz unijskih fondova smiješe nam se milijarde!“ — kriči zlonamjerna i od Unije potplaćena udružena hrvatska oligarhija.

Je li Europska unija zbilja nekakva dobrotvorna organizacija koja će nam pomoći da u treptaju oka preporodimo svoje gospodarstvo, svi veselo radimo u svojim tkaonama i na prešama i popodne sveudilj peglamo svoje zlatne American-kartice? Ako vas i ne zanima ništa o Europskoj uniji, možda biste ipak mogli pročitati neke brojke koje Uniju predstavljaju u pravom svjetlu. Možda bi vas one mogle zainteresirati. Istina je malčice drukčija od onoga što vam serviraju na dnevnoj bazi. Dopustite da vam objasnimo...

„Očekujem da i one stranke koje izgube na izborima, a zalagale su se za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, i nakon izbora podupru snažnu proeuropsku kampanju!“ — reče nedavno svojim hipnotizirajućim monotonim glasom Predsjednik Republike i ostade živ samo tako.

Naravno, kao i svi njegovi pajdaši iz udružene hrvatske političko-gospodarsko-crkvene oligarhije, i opet je propustio reći vam koliko će vas koštati unijska priča. Bitno je da vas sluge unijske federacije nagovore da glasate za njihovu ideju. Dalje će oni lako.

Živimo u jednostranačkoj državi

Probudite se. Nema više ni „ljevice“ ni „desnice“: živimo u jednostranačkoj državi. Nema tog komunizma ni staljinizma koji bi imao uniformnije poglede na budućnost koju moramo izabrati. I pritom biti veseli. Upravo je nevjerojatno koliko čak i izabrani dužnosnici, poput već spomenutog notornog hipnotizirajućeg Predsjednika, a koji bi trebali zastupati sve građane, umjesto da to čine zastupaju isključivo jednu ideju: onu unijsku. Pa makar se nebo srušilo.

Koju god opciju (prividno) zastupali, njihova je misao uvijek ista. „Unija ili smrt!“, papagajski ponavlja udružena oligarhija. Još samo da ih izaberemo na izborima (koga god, nije važno) i poslije toga glasamo za pristupanje Uniji koje oni postavljaju kao svoj (ne i narodni) „sveti povijesni cilj“.

Ali, ma za koju od impresivnijih stranaka glasali, izabrali smo unioniste! Jer svi su oni upravo to: svi pjevaju tu istu nevjerojatno dosadnu pjesmu. I još su potrošili 15 milijuna naših proračunskih kuna kako bi nas putem bezobrazno infantilne prounijske indoktrinacijske kampanje uvjerili da moramo misliti kao oni.

A „oni“ svi misle posve isto: od Jadranke Kosor preko Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić do Angele Merkel i pape Ratzingera! I tu nikom nije ništa sumnjivo? Vrijeme je da se probudimo. Ma koliko netko bio opijen unijskim idejama, brojke su upravo idealan način za to. Vrijeme je za buđenje.

Pa idemo onda malo s brojkama. Ako vas i ne zanima ništa o Europskoj uniji, prije no što izađete na izbore i referendum, možda bi bilo dobro da ipak bacite oko na podatke koji slijede. I da, vežite pojaseve i spremite se za prinudno slijetanje...

Ateriranje u surovu stvarnost

Ukupni godišnji trošak EU iznosi upravo nevjerojatnih 1.147.885.101.616 €. Znate li, zapravo, uopće pročitati tu brojku? Pa tko to može platiti? Toliko moraju izdvojiti „članice“ Unije, ili bolje reći, toliko moraju izdvojiti građani EU! Pa lijepo...

Ali, kamo ide sav taj silni novac? Vidite, 281.977.916.466 € otpada na troškove provedbe zakona, 93.992.638.822 € su PDV i ostale europske porezne prijevare, 46.996.319.411 € za više cijene hrane po Zajedničkoj poljoprivrenoj politici, 35.247.239.558 € plaća se za EU-službenike u zemljama članicama, 7.049.447.911 € su troškovi administracije, a 118.665.706.513€ su ostali troškovi. I to je to. (izvor: Taxpayers Alliance)

Europska unija u brojkama

Ajmo se malo zabaviti i nasmijati (ali pritom ne smijemo zaboraviti da netko i to mora platiti). Evo nekoliko nadasve zanimljivih izdataka:

5,25 milijuna € porezni obveznici Unije platili su flotu luksuznih automobila članova Parlamenta u Strasbourgu.

5,5 milijuna € košta izgradnja “Beach Cityja” kraj Budimpešte.

18.798 € Europski fond za agrikulturu dodijelio je austrijskoj pokrajini Tirol za projekt povećanja emocionalne povezanosti s pejzažem.

50.521 € građane Unije koštao je hip-hop laboratorij u Lyonu.

1.057.417 € stajao je njemački golf-park i wellnes.

Sviđaju vam se gornje brojke? Biste li voljeli sudjelovati u navedenim plaćanjima? Ma nije beg cicija, idemo dalje! Čelnici Europske unije potrošili su oko 8.000 eura za nabavu „lasera“. Kakvih lasera, pobogu? Udruga koja se bavi proučavanjem trošenja proračunskog novca (Taxpayers Alliance) u nedostatku pojedinosti i svrhe lasera duhovito zaključuje: „Ne znamo čemu služe. Možda za osvjetljivanje diskokugle u uredima službenika, a možda nam vlade prave tajno superoružje.“

Ako ste ljubitelj životinja, vjerojatno će vas razveseliti podatak da je Unija više od 160.000 eura potrošila na projekt psećeg fitnes-centra u Mađarskoj. Apsurdna je činjenica da centar nikad nije otvoren. Ali, je li to netko platio? Želite li da i vaš Fifi uživa u psećem-fitnessu svakako glasajte za Europsku uniju!

No Unija se, treba znati, ne ograničava na trošenje novaca unutar svojih granica. Jer, 24 tisuće eura uloženo je u Srbiju. Projekt: snimanje nijemog slapstick filma koji treba promovirati neverbalnu komunikaciju. Kakvi su odjeci na ovaj uradak u Srbiji, nije poznato. Ali je zato jasno da je i to netko platio. Tko? Angela i Barroso iz svog džepa ili građani Unije, što mislite?

A da se u Uniji, kad se ugase kamere i kad se više ne mora imati ozbiljno lice, troši luđački, vidljivo je i iz podatka da je više od 300.000 eura potrošeno na koktel partyje (!), od toga čak 75.000 eura u samo jednoj amsterdamskoj noći, a da je Barrosov ured u samo devet mjeseci uspio potrošiti čak 249.000 € na korištenje privatnih zrakoplova. U navedenom razdoblju ovaj istaknuti političar često je posjećivao UN-ove konferencije o klimatskim promjenama. Očito, nije mogao letjeti redovitim linijama. Zašto i bi, kad mu Europljani mogu priuštiti privatni avion?

Gigantska unijska administracija: plaćaju li je dobre vile?

Ali, pustimo priče i manimo se zabavnih podataka! Gorka je istina ova: saveznu unijsku administraciju netko mora financirati, a tko ako ne zemlje-članice? Ta ogromna administracija raspolaže ogromnim brojem tijela, institucija i agencija, a ondje rade ljudi koje netko treba platiti.

Za raspisivanje natječaja i zapošljavanje službenika u europskim institucijama i agencijama, zadužen je Europski ured za odabir zaposlenika (EPSO). Ugovorni službenici koji su zaposleni na određeno vrijeme imaju plaću od 1847 do 6599 eura. Najniža početna plaća stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, a uz to ima pravo i na 16 posto od plaće kao naknadu za život izvan svoje zemlje, te na još neke dodatke, primjerice, ako ima djecu. Najviša predviđena službenička plaća je 18.370 eura. Administratori počinju s 4349 eura. Solidne plaćice, ne?

Najvažnija podjela europskih službenika je na asistente, za koje se ne traži akademsko obrazovanje, i službenike sa završenim fakultetom – administratore. No, ni tu nema pravedne popune: Najviše europskih službenika dolazi iz Belgije. Tako ih je među asistentima i administratorima u Europskoj komisiji, u kojoj radi oko dvije trećine zaposlenika, gotovo petina. Željeli ste postati europski administrator? Nema problema, još samo morate srediti svoje nadmoćne belgijske konkurente i na konju ste. Za četiri tisuće eura, vrijedi se pomučiti, je li?

Nebesa! Zbilja moramo raditi više kako bismo sve to platili

Što mislite tko plaća svu tu unijsku administraciju? Dobre vile? Pa samo članovi parlamenta imaju - bili nazočni na sjednicama ili ne, dakako - plaćicu od 7339 €! Uz to primaju i neoporezivu naknadu za troškove u iznosu od 3980 €! Plus 284 € dnevnice po danu zasjedanja u parlamentu, što uz 12 dana zasjedanja iznosi dodatnih 3408 € mjesečno! Kad to sve zbrojite radi se o prosječnoj europarlamentarskoj plaćici od 14.727 € mjesečno.

A ima 736 parlamentaraca. Ako bi Hrvatska kojom nesrećom ušla u Europsku uniju, naših 12 parlamentaraca činilo bi 1,6% zastupnika – bili bismo, dakle, na nivou statističke pogreške, ali bismo zato uredno plaćali sve unijske troškove, kao i svi drugi. No, dvanaest sretnika uživalo bi u nešto manje od 15.000 € mjesečno! Nije vrag da im to ne želite priuštiti?

A gdje su tek komesari Europske komisije s 23.000 € mjesečno! I mi bismo trebali više raditi kako bismo to plaćali?! Sjetite se, u posljednje vrijeme apsolutno svi političari, i domaći i strani, i u nas i u Grčkoj i u Njemačkoj bez razlike, pjevaju istu pjesmu: trebamo raditi više. I duže. Najbolje dok ne krepamo. Evo sad znamo i zašto.

Prema podacima službene EU-stranice europa.eu, samo Komisija zapošljava oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. Jeste li zbrojili koliko biste drkača trebali plaćati? No, ne... nisu to svi! Ima još!

Jer, tu su i drugi djelatnici. Primjerice, Europska komisija ima jednu od najvećih prevodilačkih službi u svijetu, ondje radi oko 1750 lingvista i 600 pomoćnih djelatnika. Interpretacijska služba Komisije broji 600 zaposlenih prevoditelja, tim od 3000 honorarnih prevoditelja i 250 pomoćnih djelatnika. I tako dalje, i tako dalje... A građani Europe moraju financirati čitavu tu birokratsku vojsku. Želimo li im se pridružiti?

Punjenje nevjerojatno dubokog džepa Europske unije: ajmo i mi sudjelovati!

Proračun EU financira se sredstvima Unije (own resources) koja nisu podložna međuvladinim pregovorima. Postoje četiri vrste vlastitih prihoda kojima se financira proračun: poljoprivredne pristojbe, carine, udio u PDV-u i uplate zemalja članica. Prva dva oblika prihoda, tj. poljoprivredne pristojbe i carine, koristili su se u početku djelovanja Unije i bili su dostatni za njezino financiranje. No s vremenom je njihovo relativno značenje slabilo i pojavila se potreba za novim izvorima financiranja. Tako se danas glavnina proračunskih prihoda prikuplja novim vlastitim sredstvima: udjelom u PDV-u i uplatama zemalja članica.

Proračun za 2011. u visini od 126,5 milijardi eura veći je za 2,91 posto ili 3,5 milijarde eura u odnosu na prošlogodišnji. Parlament je tražio povećanje od 5,9 posto, što zemlje članice nisu htjele prihvatiti.

Postoji gornje ograničenje visine ukupnih vlastitih prihoda pa tako oni ne mogu biti veći od 1,24% ukupnog BNP-a (bruto nacionalnog prihoda) zemalja članica. Visina i struktura vlastitih sredstava određuju se ovako:

1. poljoprivredne pristojbe - čine oko 2% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja koje nisu članice Unije;

2. carine - obuhvaćaju oko 13% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz iz zemalja koje nisu članice Unije;

3. udio u prihodima od PDV-a - čini oko 35% proračunskih prihoda EU i transfer je dijela PDV-a ubranoga u zemlji članici. Određuje se primjenom jedinstvene stope na osnovicu PDV-a svake zemlje članice. Stopa je 2004. godine smanjena na 0,5%, a primjenjuje se na osnovicu koja ne smije iznositi više od 50% BNP-a;

4. uplate razmjerne BNP-u - čine polovicu ukupnih sredstava proračuna EU. One su dodatni izvor jer se određuju tako da se nadoknadi manjak koji može nastati zbog nedostatka sredstava iz prethodna tri izvora. Na taj se način osigurava da proračun nije nikad u deficitu.

Ali, tko su dobre vile koje pune taj proračun? Pa, Europljani, točnije državljani zemalja-članica Unije. A ako se nedajbože priključimo Uniji, i mi. Na našoj podstranici EU-danas pogledajte kako točno izgleda EU-proračun u cent. I razmislite jeste li ludi da im to platite.

Bizarna UK-korekcija — jesu li vam ikad rekli za nju?

Ali ni tu priči nije kraj! Jer, Margaret Thatcher je 1985. izborila posebne pogodnosti za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prema tim "pogodnostima" britanski bi se doprinos svake godine umanjivao za dogovoreni iznos, koji se u proračunu vodi kao “UK-Correction”. O tome nećete čuti u Dnevniku. O čemu je riječ?

Čelična Margaret uspjela je u svom naumu, pa manjak koji nastaje zbog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva nadoknađuju sve ostale članice – uplatom dodatnog iznosa za Ujedinjeno Kraljevstvo.

Jednostavno, zar ne? I odlično za Ujedinjeno Kraljevstvo, ali loše za vas ako niste podanik Ujedinjenog Kraljevstva! Pogledajte na tablici proračuna EU, na našoj podstranici EU-danas, koliko zemlje članice uplaćuju u duboki unijski džep kako bi nadoknadile britanski manjak. Riječ je o 3 milijarde eura!

Ali ne... ni to još nije sve! Ni taj iznos nije jednak ni pravedan, jer su neke lukave članice uspjele progurati da njihov doprinos za Ujedinjeno Kraljevstvo ne bude veći od 25% onoga što bi prema formuli trebali platiti na ime manjka kojeg je stvorila Britanija. Ostale zemlje članice nadoknađuju tako još i taj dodatni manjak!

Na našoj podstranici EU-danas molimo pogledajte navedenu “UK-korekciju” u proračunu Unije za 2011. Pa uočite da, recimo, siromašna Rumunjska mora financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s preko 51 milijun eura, a mala Slovenija sa 14,3 milijuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti jesu li građani Irske sretni što moraju financirati Britaniju s 53 i pol milijuna eura i sviđa li se stanovnicima prezadužene Grčke što će, htjeli ne htjeli, uplatiti za Ujedinjeno Kraljevstvo čak 93,5 milijuna eura! I Hrvatska će imati čast financirati Ujedinjeno Kraljevstvo, uđe li kojom nesrećom u Uniju. Koliko ćemo to platiti? Pokušajte pitati nekog od lokalnih unionista. Oni znaju, ali mislimo da vam to neće reći.

Boli li vas glava od svih ovih brojki?

Sad je vrijeme da malo zastanemo. Naravno da vas boli glava od ovih groznih podataka, nije čudo, koga ne bi? Ali, sve te brojke nisu uopće čudne. Europska je unija skupa. Nakaradne i neprirodne federacije poput Europske unije ili Sovjetskog saveza imaju tu manu — one koštaju. Puno koštaju.

Sljedeći put kad vam bilo tko – od urednika Dnevnika do Predsjednika Republike – bude trabunjao o tome kako će naša zemlja „sigurno ući u Europsku uniju jer to svi ionako žele i kako će nam ondje biti famozno“, — pokušajte se sjetiti nekih ovih brojki.

Jer, svi oni koji nas tako žarko žele prevesti žedne preko vode i „pomoći nam“ da se odlučimo za ulazak u Europsku uniju, — svi oni imaju debelog razloga zašto to čine. A čine to upravo zato što žele biti dijelom aparata koji bismo i mi trebali plaćati. I to bogami masno. Oni u Europsku uniju, mi u kontejner. Hoćemo li im to omogućiti ili ih zdušno otpraviti u ropotarnicu povijesti?

[Sledgehammer]

Eto jedna od "plićih" razloga odbojnosti same EU - počeli su srati i gdje im potpuno nije mjesto... sada određuju i kako ćemo oslovljavati druge ženske osobe, cilj je je potpuni nestanak razlika, poštovanja itd itd. Obzirom da mislim da nismo svi isti - nikada i nismo bili, a niti budemo! - ovakove odredbe su uvredljive i ponižavajuće.

Neka si mamu zovu po imenu!!

BTW, ne kužim što ta ekstremna skupina militarističkih frigidnih lezbača uopće hoće, i tko im uopće i zašto dozvoli da određuju takove stvari?

Moj brak nije ništa ilegalno i protuzakonito da bi bračni status žene trebao biti anoniman!

Atleta!?? Politički vođa??

Na čemu je ta ekipa??

========================================

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/154082/EU-zene-se-vise-ne-smiju-oslovljavati-gospodo-i-gospodice.html

EU: Žene se više ne smiju oslovljavati s gospođo i gospođice

Europska unija je odlučila da žene treba oslovljavati imenom zbog stava da su titule gospođica ili gospođa seksističke.

U Bruxellesu su izdali letak s uputama kako koristiti rodno neutralan rječnik kojeg se moraju držati europski političari. Žene se tako ne smije oslovljavati s gospođice ili gospođo, već samo imenom, javlja Daily Mail.

Ukidaju se prepoznatljivi madame i mademoiselle, frau i fraulein, kao i senora i senorita.

Zanimljivo je to da je fraulein, titula za gospođicu, uklonjena u Njemačkoj iz službenih formulara još 1972. godine.

Feministice tvrde da su titule gospođa ili gospođica uplitanje u privatnost jer žene moraju otkriti kakva je točno njihova ljubavna situacija, a mjerna jedinica je brak.

Također je usvojeno da za sportaša treba koristiti izraz atleta, dok za državnika treba koristiti riječ politički vođa.

[Sledgehammer]

Malo sažetih zaključaka u pjesmi odličnih Vatrogasaca - EUnija:

http://www.youtube.com/watch?v=WIfbKYGu2PM&feature=player_embedded#!

[Ljudevit Kaj]

Nemačko savezno ministarstvo za nutarna dela je još leta 1972. zabranilo koriščejne (i)zraza „Freulein“ v saveznem organem vlasti.

Nema nikakvoga razloga održavajne (samo) muškoga šovinizma v (Stockholm i )oslo-vlavajnu.

Ni prinami se zdavna ne koriste (i)zrazi mladi gospon (gospodičič, muškič) za neožejnenoga odrasloga muža, pak je neopravdano „častiti“ ženske z nazivom „g(r )os-pica“, „gospođica“.
Jedino se stanovnicu Gospiča i dale more oslovlati z „gospička“.

Kak su Hrvati kajkavci „tolerantneši“ i dale se za ženske tere nesu otišle zamuš more rabiti naziv pucek i puca (od nemačkoga putzen (čistiti), Putzfrau (čistilica, čistačica)) .


Je-li ovo lepi pucek?
Bogme je to lepi pucek

Vide(l)o:
Breza (1967): Jedna pura, dva pandura, 01:42
Breza (1967): Jedna pura, dva pandura

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *  .

Zdrčale, zdrčale zagrebečke frajle
Korak ide za korakom. Mlada Hrvatica pod barjakom.

Zlatni dukati - Korak ide za korakom, 02;42
Zlatni dukati - Korak ide za korakom

[Ljudevit Kaj]

17. prezimca 2006.   

AKCIJSKI PLAN za uspostavu Slobodne Fašničke Republike i
inicijativa za FAŠNIČKU UNIJU ili 30 dana koji buju promenili svet!

Si oni kaj se buniju – skupa vu Fašničku Uniju!!

1.-5. ……………………..

6. Suradnja z susednimi fašničkim zemlami, institucijama i pojedinim norcima je osnova pokreta za utemeljenje Fašničke Unije kakti jedinoga načina obrane neotuđivoga prava puka na norije, sir, vrhnje, češnjofke, kolinje i domaču rakiju! Nek vidi Evropa da i mi Šengen za obranu imamo!! Bogme, z rampami imamo velikoga iskustva. I z jedne i z druge strane! V našu se Uniju ne bu moglo masovno kak v partiju ili v hadeze, nego polako, jen po jen, da mi vidimo ko je kakov norec i je li vreden naše pajdašije. I kak je vre pokazano, ne mre s v Uniju na kredit, to se z gotovinom plača!

Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na Fašnik!

Na svet dano 17. prezimca 2006., prvega dana Akcijskoga plana!

Obširneše:
http://www.forumgorica.com/dogadaji/184-samoborski-fasnik-2010-leta/msg37889/#msg37889

Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/zariste.asp?datum=20060119&tempg=2006#191

[Sledgehammer]

Ljudevit, molim te da te svoje zajebancije i fašnikarije odneseš nekam iz ove teme, i da ubuduće takve stvari niti ne stavljaš u ovu temu, jer za te stvari već imaš gdje ćeš to raditi. Ovo je ozbiljna tema o EU i Hrvatskoj, a ne zajebancija na temu fašnika i sličnih tumačenja koja nemaju veze z ničim ozbiljnim ili sa temom u globalu.

Istodobno molim i modove, kojima sam ovo već priopćio pa isti ni vuhom ne mrdaju, da postupe kako je traženo - a to je da ova dva posta premjeste u za to predviđene teme.

[Sledgehammer]

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=16&Itemid=25

====================================================================

Velika, jaka i bogata Unija određuje pravila igre kod kojih se "mali" ni ne vide
 
• Kako se približavamo ulasku u Europsku uniju tako europski euro(biro)krati sve otvorenije pokazuju svoje pravo lice. Otvoreno nam pokazuju da smo nebitni i da što prije moramo popustiti u svim njihovim zahtjevima. Tamo tamo neki Slovak, Štefan Füle, u ulozi „povjerenika za proširenje i europsku politiku susjedstva“, kako službeno zvuči njegova jugosferka titula, u Večernjem listu raspreda o tomu kako možemo biti (pre)sretni što ćemo uopće ući u EU. Kada to može izjaviti ovaj plavi momak iz države koja je dvaput manja od Hrvatske, što tek možemo očekivati od onih iz većih zapadnoeuropskih država. „Bude li sve išlo prema planu, hrvatski će jezik postati službeni jezik Europske unije, a hrvatska zastava vijorit će se među zastavama 27 drugih država članica“, cinično nam poručuje Füle, što znači da će u Bruxellesu još biti borbe za jezik. Odnosno da borba tek predstoji kada tamo stignu braća iz „jugosfere“.
 
Dok se Štefan Füle izruguje, u Nacrtu Izvješća Europskoga parlamenta za Hrvatsku prijeti nam se nametnutim nam „monitoringom“ (nadzorom) i poručuje da, između ostaloga i dalje moramo „procesuirati slučajeve ratnih zločina“, „voditi borbu protiv korupcije“, „nastaviti policijsku suradnju“, „nastaviti suradnju sudstva u građanskim i krivičnim predmetima“ s braćom preko Drine, te nastaviti preustroj brodogradilišta i čelične industrije. Prvi čovjek Svjetske banke Hongjoo J. Hahn nastavlja s pritiskom da se otpuštaju ljudi s posla, prestane sa socijalnim davanjima potrebitima, a posebice hrvatskim braniteljima i umirovljenicima. Novinar londonskoga The Financial Timesa Neil MacDonald se pak čudi činjenici što hrvatska vlast još uvijek ne rasprodaje „malene i nenastanjene otoke na Jadranu“. Ako s nikim, slažem se Neilom, i mene čudi da se rasprodaja 1200 otoka još nije razmahala.
 
• „Gledajući iz perspektive Južne i Istočne Europe, EU ne izgleda baš privlačno. Europska unija već duže vrijeme nije tako stabilna, prosperitetna i pravedna kako se često misli. EU je prije podijeljena svađalačka federacija, koja stalno iznova smišlja nove razloge da države ne pušta unutra. Iako se govori o demokraciji i ljudskim pravima, ustvari se sve vrti oko novca“, čuje se iz Fülove Slovačke u kojoj prosječne mirovine iznose 300 eura, a Bruxelles ih tjera da pomažu Grcima kod kojih su prosječne mirovine veće za tisuću eura. „Slovaci su ovaj tjedan svojim otporom prema sudjelovanju u monetarnim kriznim fondovima očitali lekciju EU-u. Što zaista znači „solidarnost“ nije potrebno objašnjavati bivšim komunistima, njima je taj osjećaj usađen već ranije. Međutim, plaćati za mirovine nekoj bogatijoj državi koja ima velike dugove, teško da spada u tu definiciju, kažu slovački umirovljenici. O pravoj bi se solidarnosti moglo govoriti tek kada bi slovačke mirovine bile usklađene s europskim standardom pa tek onda od njih tražiti da sudjeluju u fondovima. Ipak, EU ne radi na taj način. 
 
Hrvati su, kao bivši dio prosperitetne i 'zapadnjačke' Jugoslavije, vjerojatno već devedesetih godina mogli pristupiti EU-u, kao jedna od prvih bivših socijalističkih država. Umjesto toga morali su u više navrata gledati kako su druge države pristupile prije njih. Sada gledaju kako velike države EU-a pokušavaju zaštititi svoja tržišta rada od radnika iz novih država Unije, poput Rumunjske i Bugarske, a istodobno zahtijevaju da te države otvore svoja tržišta za njihove tvrtke. Hrvatska je vlada tijekom pregovora o ribolovstvu popustila pred snažnim talijanskim i slovenskim lobijem unutar EU-a. Još nekoliko godina i more će biti prazno. Hrvatska uskoro, kao članica EU-a, ne će više moći svoje more štititi od velikih brodova iz ostalih država EU-a, koji vuku mreže. Proces pristupanja nije proces pregovaranja između dviju jednakih strana, koje će kasnije obje profitirati. Velika, jaka i bogata Unija određuje pravila igre, a po potrebi stvara i nova pravila. Hrvati polako shvaćaju: EU je prvenstveno slobodno tržište. Pristupanje će dovesti do povećanja tržišta. Malene tvrtke morat će se zaduživati kako bi mogle investirati ili će se zatvoriti.
 
To je razlog zbog kojega je potpora pristupanju EU-u u Hrvatskoj posljednjih godina bila vrlo malena, manja od 50 posto, dok svuda vise plakati s natpisom 'EU ne, hvala'. 'Još nismo spremni', kažu mnogi Hrvati. Pri tome ne misle na ideale ili na borbu protiv korupcije i demokratizaciju, o kojima u Bruxellesu stalno govore, već o svojim tvrtkama koje ne će biti konkurentne. Oni ne žele postati samo tržište, gdje se ništa ne će proizvoditi. Oni žele održivi razvoj. Načelno to želi cijela Unija, ali u praksi Njemačka profitira od EU-a isto koliko i Grčka. I nizozemske tvrtke profitiraju od rumunjskoga i bugarskog tržišta i njihovih niskih plaća, ali ne i obrnuto“. Možda će se mnogi čitatelji zapitati koji je to tako pametni i domoljubni Hrvat ovo napisao. Ali nije tako. Ovo je napisao Nizozemac Marloes de Koning, novinar rotterdamskog NRC Handelsblada 14. listopada 2011. u članku pod naslovom „Europa je na Balkanu izgubila mnogo od svoga sjaja“. Potpisujemo ga.
 
• Hongjoo J. Hahn, šef Svjetske banke sikće iz Bloomberga protiv Hrvatske. Očekivano nakon što već godinama razni sastavi Hrvatske vlade odbijaju „pomoć“ i Svjetske banke i Međunarodnoga monetarnog fonda. Hahn poručuje Zagrebu iz New Yorka: „Hrvatska vlada je spora u rezanju državne administracije i troškova koje treba drastično preusmjeriti. Glavni fiskalni problem je što golema količina novca odlazi socijali, veteranima, umirovljenicima i još mnogočemu“. Iako ih je stavio na drugo mjesto, njemu i mnogima u Hrvatskoj ponajvećma smetaju „veterani“. Smetaju im oni koji su oslobodili Hrvatsku od jugo-srpskoga „zagrljaja“. Na stranu čelnika Svjetske banke Honhjooa J. Hahna očekivano je stao oporbeni „ekonomski strateg“ Branko Grčić, koji još opasnije poručuje hrvatskim biračima da je Hahnova kritika „opravdana“ i „kada SDP pobijedi na izborima novac će se iz proračuna drukčije raspoređivati“. To „drukčije“ znači da će više dobivati oni što su nosili zločinačku crvenu zvijezdu petokraku, koju je Sabor očito samo na papiru strpao tamo gdje i pripada – među jedan od totalitarizama – a za osloboditelje Hrvatske naknade će biti drastično smanjene. S obzirom na Grčićevo podrijetlo ova opasna prijetnja više je nego utemeljeno očekivana.
 
• Državno odvjetništvo poslalo je srbijanskom „Tužilaštvu za ratne zločine“ u Beogradu optužnicu protiv Aleksandra Vasiljevića, umirovljenog generala JNA i Miroslava Živanovića, potpukovnika JNA u cilju „nastavka dobrosusjedskih odnosa“ i upravo usuprot nastojanjima predsjednice Vlade Jadranke Kosor da se u Saboru prihvati Zakon o ništetnosti svih onih optužaba iz Srbije, bivše JNA... Državno odvjetništvo nevoljko i u tajnosti samo priznaje da su predmet poslali u Beograd „na razmatranje“, jer da se Vasiljević i Živanović nalaze na području Srbije i da nisu dostupni tijelima kaznenog progona u Hrvatskoj. To je potvrda otprije znanoga da se kod nas ne zna tko zapravo vlada Hrvatskom.
 
• U Bosni i Hercegovini nastavlja se vrijeme sotoniziranja Hrvata. Krajem rujna propao je tko zna koji po redu sastanak između stranaka dva entiteta o formiranju vlade. Trećeg listopada zemlja je napunila godinu dana bez vlade. Ustavna arhitektura stvorena Daytonskim sporazumima nakon rata 1995. sa strogim okvirom moći veta, ne funkcionira. A razorno je što problemi sada potječu iz bosansko-hrvatskog entiteta zemlje zbog muslimansko-bošnjačke majorizacije kroz otvorenu unitarizaciju Federacije BiH. To srpskom entitetu, nastalome na genocidu i Hrvata i Bošnjaka, omogućuje da se postavi kao arbitar i podrži teoriju da je mnogo bolje biti odvojen. Zato istinito i zlokobno zvuče riječi Bugarina Ivana Krasteva, direktora think tanka Centrea for Liberal Policies, specijaliziranog za našu „regiju“, koji je pesimističan te primjećuje da je u BiH de facto u tijeku „nova faza etničke segregacije“.
 
• U Makedoniji je prekinut popis stanovništva nakon što je izborno povjerenstvo zabilježilo brojne propuste albanskih popisivača, koji su, suprotno pravilima UN-a popisivali i one Albance koji se nalaze izvan Makedonije dulje od godinu dana. Albancima je u interesu da ih je što više, kako bi mogli tražiti odcjepljenje iz zapadne i sjeverne Makedonije gdje su većina, a Makedoncima da ih je (Albanaca) manje kako bi lakše zadržali cjelovitu Makedoniju. I meni je ovo pravilo kod popisa loše, ali danas je prosto nemoguće da ga neka država ovakvoga rejtinga poput Makedonije ili Hrvatske može ne primijeniti. Pa su zato Albanci, što se pravila igre, u krivu. Moraju se pomiriti s time da nam sa Zapada često dolazi i ono što nam ne odgovara.
 
• Izgleda da u protestantskim zapadnoeuropskim državama dolazi kraj razdoblju „protjerivanja Boga“, vjere i vjernika. Nakon stoljeća „bijega iz crkava“ i protestanti se sve više vraćaju vjeri svojih praotaca. To ponajviše potvrđuju kretanja u najliberalnijoj protestantskoj Skandinaviji. Na sjeveru Europe, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Finskoj i Islandu, raste broj katoličkih vjernika. Ne samo da raste dolaskom jeftine radne snage iz svijeta koja podiže tamošnja gospodarstva i rade „prljave poslove“ koje domaći više ne će raditi, nego i samo Finci, Danci, Norvežani, Islanđani i Šveđani sve više se okreću vjeri i sve više posjećuju stoljećima zaboravljena hodočasnička mjesta. Ovo su 21. rujna 2011. potvrdili i katolički biskupi iz Skandinavije na zasjedanju u njemačkome Paderbornu. U sedam biskupija u ovih pet država trenutačno je oko 430.000 katolika. Glede povratku hodočašaćenju, najviše tamošnjih protestantskih i katoličkih vjernika posjećuje Trondheim u Norveškoj i Vadsten u Švedskoj, do reformacije poznata odredišta tadašnjih vjernika. Sjedište Skandinavske biskupske konferencije je u norveškom glavnom gradu Oslu. U Danskoj, Islandu, Finskoj i Švedskoj katolici su objedinjeni samo u jednoj biskupiji, dok je Norveška jedina država u kojoj se nalazi sjedište biskupije u Oslu i prelature u Trondheimu i Tromsöu.
 
• Bankari, koji su najbolje prošli zadnje tri krizne godine, bezočno kukaju. Zoran Bohaček, dugogodišnji direktor Hrvatske udruge banaka, ponaša se kranje bahato. „Sasvim je legitimno da banke postižu dobit, a smatra se da najmanja razina profitabilnosti iznoi oko 10 posto“, kaže Bohaček i dodaje da je zadnjih godina ona pala na 6,6 posto, što bi, po njemu, trebala biti „zvonjava na uzbunu“. Istina, Bohaček priznaje da prosječna profitabilnost banaka raste na 8 posto, ali nastavlja s kuknjavom da je ta ista profitabilnost, također i tamo stranih banaka, u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj oko 14 posto. Iako prvi čovjek HUB-a kuka da dobit banaka u Hrvatskoj raste sporije od tvrtki koje čine dionički paket Crobex na Zagrebačkoj burzi, puno je onih stranih bankara u našoj državi koji su više nego zadovoljni. Francuz Andre-Marc Prudent, predsjednik Uprave Societe Generale-Splitske banke, priznaje da je stanje njegove banke u osiromašenoj Hrvatskoj jako dobro. Njegova banka bilježi rast dobiti od 9,3 posto i svi pokazatelji govore da će dobit i dalje raste. Zato je krajnje licemjerno od strane Bohačeka da u vrijeme, kada hrvatsko gospodarstvo i hrvatski građani već tri godine grcaju u problemima, plače što dobit stranih banaka u Hrvatskoj nije 14, nego tek „jadnih“ osam posto.
 
• Navodno je protivnika sirijske vlasti sve više. Berlinski Jungle World piše da se među dezerterskim jedinicama u redovima takozvane Slobodne sirijske vojske (Free Syrian Army – FSA) okupilo oko 10.000 vojnika. Krajem rujna postrojbe FSA ušle su u grad Rastan. Taj mali grad smješten sjeverno od Damaska Assadove su snage uspjele vratiti pod svoj nadzor tek nakon što su uporabile tenkove i topništvo. Donedavno se nije znalo koliko je FSA doista snažan, ali su razvoji proteklih tjedana Siriju očito približili građanskome ratu. Predsjednik novoga krovnog udruženja sirijske oporbe, Burhan Ghalipun, upozorio je da pasivnost međunarodne zajednice tjera Sirijce u oružani sukob.
 
Marijan Majstorović

[Sledgehammer]

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=17689%3Acenzura-europska-unija-uvodi-zakon-koji-e-zabraniti-analize-o-stanju-eurozone&catid=2%3Agospodarstvo&Itemid=8

===============================================================

Cenzura: Europska unija uvodi zakon koji će zabraniti analize o stanju Eurozone

Agencije za kreditni rejting kao što su Moody's, Standard&Poor's i Fitch postavile su se kao pravi gospodari eurokrize, pred čijom ocjenom strepe vlade jer im one, u neku ruku, određuju financijsku budućnost. Europska komisija odlučila je tome stati na kraj.

Povjerenik Europske komisije za zajedničko tržište Michel Barnier izjavio je njemačkom Financial Timesu da je EU pripremila zakon koji će zabraniti agencijama za kreditni rejting objavljivanje ocjena u kritičnim periodima. Za njihovu šutnju bit će zadužena Esma, financijsko nadzorno tijelo Unije sa sjedištem u Parizu uspostavljeno ove godine.

Argumentacija za ovaj potez je da srozavanje ocjena u kritičnim periodima samo dodatno otežava proces oporavka i rezultira destabilizacijom globalne ekonomije. Spomenuti zakon na snagu bi mogao stupiti u jesen 2012.

Na oproštajnom prijemu za guvernera Središnje banke Jean-Claudea Tricheta njemačka kancelarka Angela Merkel čvrsto je stala iza ideje zajedničke Europe. Ako padne euro, pada i Europa. Nećemo dozvoliti da se to dogodi, izjavila je tom prigodo Merkel. Dodala je i da ''promjene ustava Unije nikako nisu isključene. One ne smiju biti tabu.'' Čini se kako je došlo do eksktremnih poteza i gospodarskog rata za opstanak Europske gospodarske unije u završnici.

Svaki pojedinac u Hrvatskoj trebao bi dobro razmisliti želi li Hrvatsku u sustavu Europske unije...

[Sledgehammer]

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=17528:europska-unija-priprema-najvei-udar-na-slobodu-pojedinca-u-povijesti-ovjeanstva&catid=86:goran-maji&Itemid=357

============================================================

Europska unija priprema najveći udar na slobodu pojedinca u povijesti čovječanstva

Zamislite kako noći šetate po gradu pa gledajući na vaš sat shvatite da kasnite na autobus. Vi se odlučite potrčati, kako bi stigli na kolodvor. Iznad vas kruži jedna bespilotna letjelica, koja skenira vaše lice i odmah sazna tko ste vi. Letjelica podatke pošalje na jedno središnje računalo koje uspoređuje sve druge informacije o pješaku. Gdje je bio u poslijednjih nekoliko tjedana, koje mailove je slao, koga je zvao telefonom, i što je sve objavio na internetu?

Što zvuči kao nevjerojatna noćna mora ili scenarij iz filma, moglo bi postati stvarnost - ako će se ići po volji Europske unije.

Ona već od 2009. financira petogodišnji projekt koji nosi naziv Indect („Intelligent information system supporting observation, searching and detection for security of citizens in urban environment“) Prevedeno to znači: "Inteligentni informacijski sustav za podršku praćenja, pretraživanja i ispitivanja za sigurnost građana u urbanim područjima.". Čak 17 institucija iz 9 zemalja rade na tom projektu. Među njima deset sveučilišta, dvije policijske uprave i pet poduzeća.

Opis na stranici Indecta zvuči na prvi pogled besopasan. "Cilj Indecta je razviti platformu", pojašnjavaju nam.

S njom će se svi podaci izmjeniti i osigurati. Radi se o terorističkoj prijetnji, ali i o ozbiljnim zločinima, nasilju i "abnormalnom ponašanju". Da upravo ovaj zadnji izraz zvuči čudan, valjda je i pokretačima projekta jasno.

Tamo stoji u FAQ-u da je taj pojam upravo uveden od Europske unije, i da je uvijek "kontroverzan". "Mi pod tim izrazom razumijemo kriminalno ponašanje".

To je jedan vrlo nejasan pojam na stranici Indecta pa uvijek ostaje pitanje: Kako će se kriminalno ponašanje automatski prepoznati?

Ako neko trči, znači li to da je u bijegu, ili da jednostavno proba stići na autobus?

Indect definira abnormalno ponašanje ovako: "Utrke, predugo sjedenje na jednom mjestu, sastanci sa više osoba, vikanje, sjedenje na podu u javnom prijevozu."

Indect će se u konačnici razviti u potpuni nadzor jednog sveobuhvatnog sustava koji kombinira različite tehnološke izvore u jedan jedini. Jedna ekskluzivna tražilica će automatski prokopavati cijelu tu mrežu, kako bi filtrirali potencijalne prijetnje uz odgovarajuće slike i videa. Indect-software će automatski analizirati postove na stranicama koje proizvode vijesti, u socijalnim mrežama, blogovima i komentarima po forumima i chatu.

Također se uključuju zadržane informacije, koje se spremaju šest mjeseci unazad, primjerice, koga ste zvali, koje stranice ste otvorili, kome poslali e-mail. Pod određenim okolnostima, vlast bi trebala imati pristup tim podacima. U Njemačkoj je ustav npr. zabranio zadržavanje podatka - za sad.

Kombinacija svih izvora za totalnu kontrolu

Sve ove informacije će se zatim usporediti s drugim podacima koji ne potječu iz interneta. To npr. mogu biti snimke s video kamere koja stoji na javnom mjestu ili od letećih kamera. To je jedna nova razina koja do sada nije viđena u povijesti čovječanstva i samo je poznata iz vojnih operacija. Leteće kamere dakle mogu identificirati i pratiti svakog građana.

Indect piše: Leteće kamere će "pomoći policiji u svojim svakodnevnim ophodnjama ulicama, osobito u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je identifikacija i progon zločinaca pravi izazov."

Prvo testiranje sustava planirano za 2012. na Europskom prvenstvu

Indect će se po prvi put testirati na svjetkom prvenstvu nogometa u Ukrajini i Poljskoj. Na kritiku reagirala je i Europska unija koja je uvela neku vrstu vijeća za etiku. Međutim, potrošačke udruge kritiziraju, da je rad tog vijeća apsolutno netransparentan.

Zaštitari podataka već od početka masivno kritiziraju Indect. Njemački povjernik za zaštitu podataka Peter Schaar kritizira da ne može doći do podataka o projektu: "Nisam informiran o detaljima tog projekta. Svi pokušaji doći do konkretnih informacija, nažalost, nisu bili uspješni.", rekao je za njemački magazin Kontraste na prvom javnom programu. Britanski "Telegraph" nazvao je Indect "Orwellski plan". Njemačka Piratska stranka pokrenula je inicijativu imenom "Stopirajte Indect".

Puno novaca je u igri. Petogodišnji projekt je s 15 milijuna eura financiran do 2014., novcem koji dolazi od poreskih obveznika.

Peter Schaar vjeruje da je takav sustav ilegalan i da nema budućnosti u Njemačkoj, jer ne bi bio kompatibilan s Njemačkim ustavom, ali ga je strah da će taj nadzorni sustav postati eksportni hit u zemlje koje nemaju solidan režim, ili gdje vladaju klanovi ili nečiji korumpiran  lobi.

I ako Schaar vjeruje da se taj sustav neće uključiti u svakodnevno korištenje, trebalo bi ga čuditi da se uopće financira i da je najavljeno testiranje na jednom svjetskom događaju kao Europskom prvenstvu u nogometu. Taj događaj sigurno nije slučajno izabran.

Europska unjija izabrala je nekoliko dana gdje će se iskupiti mnogobrojni pojedinci i narodi na jedno mjesto.

Bilo bi dobro saznati, hoće li Hrvatska vlada tome pridonijeti, uključujući hrvatski nadzorni sustav u projekt Indect.

Već davno smo pod nadzorom

Ne smije se zaboravit kako smo okupirani s tehnologijom koja nas nadzire. Svaki laptop ima WLAN i šalje svoje podatke kroz zrak u okrug od 50 metara. Svaki laptop također nosi ugrađenu kameru koju jedino softwareski možete isključiti, što znači, da je uvijek otvorena napadu koji nju može aktivirati bez vašeg znanja. Svaki laptop nosi u sebi mikrofon, koji se također može samo isključiti softwareski, i da se neko hakira u vaš sustav, vjerojatno ne bi primjetili ništa - ni da vas se snima, ni da prisluškuje. To su kamere koje pokazuju u vašu spavaću sobu, u vaš dnevni boravak. Ako su strojevi stalno ukljućeni, nadzor je u svakom trenutku moguć.

IT-sektor želi biti vlasnik vlastitih podataka

Apple je aktualno uveo svoj novi sustav iCloud, preko kojeg čak možete locirati svoj laptop bilo gdje na svijetu. Ako ga neko ukrade, možete ga čak isključiti "na daljinski". Cloud-computing je postao jedna od najvažnijih strategija za budućnost IT-tržišta. Vaši podaci na tuđim serverima! Vi plaćate jednostavno najam prostora za podatke.

"Homogeniziranje podataka" na višebrojnim strojevima, kao npr. mobitel, stolno računalo, pokretno računalo, sve to čini jedna centrala - sve to čini jedan Veliki brat? To je jedan opasni smjer oduzimanja prava na vlasništvo podataka, koja su i ovako otvoreni napadima.

Tko može garantirati da ih nitko neće "pročešljati" s jednim kontrolnim sustavom kao npr. Indect? Velike korporacije će se vrlo vjerojatno zakonski prisiliti na suradnju s državama ili tajnom službom, kao u slučaju Googlea, koji je morao izdati podatke o suradnicima WikiLeaksa. Poznato je kako Google i sve ostali operateri već surađuju s tajnim službama.

Sami smo krivi

Skoro svaki pojedinac nosi mobitel u džepu - ako je cijeli dan pokretan, nosi ga cijeli dan. Noviji mobiteli imaju čak dvije ugrađene kamere, mikrofon i GPS sustav. SAD je nedavno uveo zakon, da svaki mobitel do 2018. mora imati ugrađen GPS. Svaki nosač mobitela se s GPSom može locirati u metar. Svaki mobitel nosi oznaku imena i adresu nosača.

Nije to sve. Vrle nove igračke također imaju implementaciju "nadzora za bolju igru". Uzmite Microsoft Kinect za Xbox 360. To je jedna kamera koja stoji ispred vašeg televizora u dnevnom boravku, i stalno pokazuje prema vama. Ta kamera snima toplinu i može prepoznati tridimenzionalne objekte u sobi.

Uzmite sve to zajedno pod okom projekta Indect, koji je još na početku! To je kraj sage o  slobodnom pojedincu., to je Novi svjetski poredak kako ga je opisao George Orwell.

HRsvijet.net će saboru i vladi uputiti pismo u kojem postavljamo pitanje o sudjelovanju u projekt Indect. Postaviti ćemo pitanje da li je upoznata tim projektom kroz razogovore u pristupanju Europskoj uniji.

Pitanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju dobilo je novu dimenziju. Ulazak u Europsku uniju značio bi ulazak u sustav Indect - u totalni nadzor.

Goran Majić

[Sledgehammer]

Zatvaram ovu temu - niti je više moja, niti ista treba služiti za izdrkavanja dokonih komedijaša. Ili da bum pristojan - ista je "iscrpljena". I to neću boldati, to se nesme.