Pješačko hodočašće u Mariju Bistricu

[plemenitashica]

Bili smo po 18. put pješice na hodočašću u najveće Hrvatsko  Marijansko svetište – Marija Bistrica. Meni je ovo 6. put za redom.
Ide se kao što znadete, svake godine prve subote u 9 mj.
Čak sam sugerirala da se taj datunm promijeni u drugu subotu u 9 mj ili zadnju u 8 mj, jer se idući dan ide na Hodočašče u Ludbreg, i mnogi nisu sposobni u nedjelju ići na još jedno hodočašće, a rado bi išli, ali eto, Crkva u Vegeu i odraskom dekanatu valjda zna zašto je to neizvedivo ili zašto se oglušuju na prijedlog. 
Odgovor jedne časne bio je: Može se, sve se može, nije to nikakav problem.

Ja ne mogu i zato radije idem na pješačenje, a Ludbreg me ne bu videl. No, oni vjernici koji imaju utjecaja kod dekana, ioanko mogu i idu na oba. Baš bi me brojkom zanimalo koji to idu pješke u subotu na 42 km dug put i da ga prehodaju cijelim putem, dođu doma polupotrgani navečer u najboljem slučaju u 21 sat i da onda u nedjelju ujutro idu u Ludbreg.



Zbudila sam se nešto prije 04 sata da pripremim sendviče, sok, popijem tabletu protiv boli, i da stignem na vrijeme u Crkvu Navještenja od kud se kretalo.
Kiša je lupala po prozorima na mahove svom silinom, uzela sam kabanicu i kišobran.
U Crkvi Navještenja nas je velečasni pozdravio, kratko opisao tijek putovanja i stanice za odmor i u jednom momentu je rekao: S nama ove godine kreću gradonačelnik Dražen i dogradonačelnik Ervin. U tom je momentu puknul grom fest jako, tako da su se svi oni u crkvi blago nasmijali. Uf… koincidencija.
Ianko smo bili pospani i u mislima kak ćemo izdražati po toj kiši i vjetru, ipak nas je taj grom zbudil. Zatim nas je velečasni blagoslovio i krenuli smo za križem.

Noge su mi bile mokre skroz na skroz već kod Župnog dvora. Do Ščitarjeva smo sad već svi bili mokri od koljena na niže, a oni kaj su imali samo kišobrane ili kraće kabanice i više (a bilo nas je na autoputu cca 1800). Vjetar je puhao jako, iskrivljavao kišobrane, no mi smo išli. Tri moje prijateljice su odustale – razlog: pada kiša. Pa kaj kaj pada, ne bu padala cijeli dan, a i to je onda još veća pokora, no ne treba forsirati ako su ljudi bolesni. Njih tri to zasigurno nisu, ali eto, mnogi ipak više vole vlastitu komociju. Ne zamjeram, svatko zna svoje.

Po autoputu više nije bila potreba nositi kišobrane, slinilo je tu i tamo, ali u Popovcu više kiše nije bilo, niti dalje skroz do Marije Bistrice pa su se preobuvale suhe tenisice, čiste čarape, japanke ili tko je već što ponio. Na Lazu Bistričkom smo se bojali da se ne bu moglo napoprek kroz onaj šumarak, ali uopće nije bilo blata niti je bilo sklisko (uobičajeno kao i svake godine) jer tamo kiša niti nije padala. Padala je samo s ove naše strane Medvednice.

Cijeli ostali dio puta je bio uobičajen, došla sam puno lakše nego li što sam mislila, jer je zrak bio lakši za disati u odnosu na prošlu godinu kad nas je uništavala toplina i jako sunce.
I ove sam godine srela puno dragih ljudi koje inače viđam baš na tom hodočašću, ali ih i puno nisam vidjela a koji su redoviti, valjda baš zbog te kiše.

Gradonačelnika sam vidjela na potezu Popovec-Kašina i poslije na misi. Valjda je čovjek pješačio cijelo vrijeme. Oba puta je bio u društvu svojeg stranačkog kolege Vidovića, a dogradonačelnika nisam vidjela.

Misu je predvodio dr. Mile Bogović biskup ličko-senjski iz Gospića. One koje zanima djelovanje tog biskupa neka proguglaju, meni se ne da, ja sam jučer dosta čula da mogu procijeniti djelovanje i zagovaranje. Održao je u ime propovjedi politički govor spomenuvši onak "usput" (moš mislit) traktore kojima nije mjesto na cestama nego na njivama.
Rekao je on u pola sata čitanja još mnogo gluposti, neke sam zapamtila, neke nisam, ali ne mislim vam sad držati novu propovijed.

Ono što me buni je:
Da li je gradonačelnik VG išao na hodočašće sa gotovo 2000 ljudi (a bilo ih ja na misi i više jer znate da mnogi dođi po svoje pješake pa svi slušamo misu) u političkom ruhu ili kao vjernik. Zašto me zanima. Zato jer  je naš velečasni posebno naglasio da ide s nama, a onda je to isto učinjeno nekoliko puta za vrijeme mise, a i sam gradonačelnik je imao posebno mjesto  za vrijeme trajanja mise, a ne kao mi ostali na klupicama.

Na kraju mise u zadnjih 10 minuta sam se toliko smrznula (a i mnogi drugi koliko sam čula) jer je već padala noć. Otegnuli su misu bespotrebno i bez razmišljanja na nas pješake, koji u 19,00 navečer već debelo razmišljamo kako bi rado išli doma što prije.

E da, ima još jedna stvar koja mi je tak idiotska da nemrem shvatiti čemu to. Naravno, riječ je novini koju je uveo bogtepitaj tko i svi su je prihvatili.

Kad ulaziš u crkvu ideš do i oko oltara, i onda kad si ponovno s ove strane ispred oltara imaš se okrenuti i hodati natraške sve do izlaza iz crkve da ne bi slučajno kipu na oltaru okrenuo leđa. Nisam to napravila niti ove niti prijašnjih godina, jer mi je to neprihvatljivo. Ako sam kleknula i pomolila se ispred oltara, prekrižila se,  onda se dižem i idem van iz te kao i iz svih ostalih crkvi. Dođem do kraja crkve, namočim prste u svetu vodu, okrenem se prema oltaru, pokleknem, prekrižim se i idem van.

Zašto je kip Majke Božje na Mariji Bistrici više vrijedan od bilo kojeg kipa na bilo kojem oltaru u bilo kojoj crkvi. Meni nije, a za isto vrijeme se recimo niti ne osvrnemo na ostale bočne oltare u toj crkvi.

Nisam nosila fotoaparat da mi ga kiša ne smoći, pa nemem ove godine niti jednu sliku, ako netko ima neka prijepi.

[Goričanka]

I ja sam se zdigla jučer prije 4, ali sam se spremala na posel, a ne na hodošašće. žal mi je baš, radi toga kaj navek delam kad se ide.
I zbilja je festa padalu vu tu dobu i jh sam se setila na vas hodočasnike i da bute fest zmokli sam si mislila.

A za gradonačelnika me baš briga. Žal mi je samo kaj nisam bila tam da ga pitam za forum.

[Rožica-ljutibijes]

Ah, Plemenita,
Sve sam se raspitala s nakanom da se i ja ove godine priključim i hodočastim Majci Božjoj Bistričkoj koliko god sam teže-hodajuća, pak sam dobila informaciju, da budu išla 2 kombija u pratnji kolone za one koji baš ne bi mogli podnijeti cijeli taj put. Dakle, idealno za mene, a dobra volja je postojala, ali...

Dobila sam informaciju da će biti baš tako tj. da će vas "svojim prisustvom počastiti domači dečko" na tom putovanju i naravno odustala.

Baš ste me slatko nasmijali s opisom i onom koincidencijom: U Crkvi Navještenja nas je velečasni pozdravio, kratko opisao tijek putovanja i stanice za odmor i u jednom momentu je rekao: S nama ove godine kreću gradonačelnik Dražen i dogradonačelnik Ervin. U tom je momentu puknul grom fest jako, tako da su se svi oni u crkvi blago nasmijali. Uf… koincidencija.

I nema ništa da vas zbunjuje , on je sigurno išao u "političkom ruhu", a da je to tako, jasno vam je i mjesto i odnos u Bistrici. Što još niste shvatili da si dopuštaju "sve za nju, njihovu HDZločinačku". A što se tiče propovjedi i biskupa dr. Mile Bogovića, ni to ništa ne začuđuje, on je poznat već odavno po tim stavovima, kao i biskup Splitsko-dalmatinske biskupije Marin Barišić. I da,  propovjed je mogu mislit, bila pravi politički govor.Mmmmmmm!

Na kraju, a bez obzira na vrijeme i sve drugo, ja sam odustala ići zbog gore istaknutih razloga, već idem u utorak u vlastitom aranžmanu i društvom prihvatljivo odgovarajućim.

Moram na kraju dodati da vam se divim jer zaista imate čvrstu, jaku vjeru i "dobar želudac". Ja naprotiv imam vjeru, ali ne i dobar želudac.

[Goričanka]

Ni taj grom bil slučajan, u to sam sigurna.
A ni to bila ni zadnja grmljavina koju bumo čuli na tu temu 

[dadi]

Bil sam i bilo je teško jer nas je kiša ujutro tak oprala da smo mokrih nogu hodali do cilja! Noge su mi bile kak u vodozemca, a i sad vidam žuljeve od tenisica koje su dobro razgažene i nikad do sad me nisu nažuljale! Al isplatilo se. Doživljaj je to kakav se nemre opisati!
 Jedino kaj je bilo iritantno je kaj je misa trajala vuru i pol, a biskup je sve kaj je rekel mogel reci i u 10 minuta. no kaj je najgore nakon pričesti kad smo već svi umirali od umora i hladnoće dekan ružman se dočepal mikrofona i iako su već pozdravljeni od domačeg župnika, krenul je pozdravljati gradonačelnika i društvo!
Šutil sam al su komentari ljudi bili kak je gradonačelnik hodal da ga se vidi, a ne iz uvjerenja, i da tam ni mjesto politici jer su svi hodočasnici pred Bogom isti!

Videl sam i Elizabetu! Ona se valjda i vrnula pješice kak bi okajala sve laži kaj je u kampanji napisala!

[Mlačanin]

Kad sam poćel čitati doživljaj  sa hodočašća, od plemenitašice ,priznajem da mi se njezin opis dopal i da sam ih mogel zamisliti kak idu polefko po cesti i kak im je zbilja teško.

Bum iskren,i prosim bez zamera,teško si morem zamisliti osobu poput nje (kaj zbilja semu prigovara i se nas lepo špota kad god najde razloga) na takovom zbilja zahtjevnom putu i da se obavla bez prigovora.

 To samo govori da se u sakom od nas ipak navek skriva nekaj lepoga i dobroga ,samo je na nami kad bumo tu dobrotu van pustili?

I taman kad sem mislil da je sve v redu...eto ga na  došla je i do toga....

E da, ima još jedna stvar koja mi je tak idiotska da nemrem shvatiti čemu to. Naravno, riječ je novini koju je uveo bogtepitaj tko i svi su je prihvatili.

To nije nikakava novina niti novost već je to starina još od davnina tam od plemćije. (nije idiotarija prosim lepo)

Kad ulaziš u crkvu ideš do i oko oltara, i onda kad si ponovno s ove strane ispred oltara imaš se okrenuti i hodati natraške sve do izlaza iz crkve da ne bi slučajno kipu na oltaru okrenuo leđa. Nisam to napravila niti ove niti prijašnjih godina, jer mi je to neprihvatljivo

To se dela zbog toga da se Gospi i čudotvornom kipu oda posebna poćast, sa željom da nam lik drage Gospe ostane što duže u sjećanju

To se dela još od davnine i ja koliko se sjećam od svojih mladenaćkih dana ,tam od 60-ih godina uvijek smo tako izlazili iz crkve van,a radimo i dan danas kad idemo na hodočašće.

Nema boljeg odavanja poštovanja od toga.

More se i denes u filmovima videti kak sluge idu natraške uz duboki naklon van iz prostorije od svega gospodara.

Nisam to napravila niti ove niti prijašnjih godina, jer mi je to neprihvatljivo.

I plemenita, nije grijeh ni sramota pokloniti se Majci,naš ponos tako malo vrijedi,a poniznost nema cijene.Mislim da još nije došla potpuna zrelost u duhu ,ali treba biti ustrajan i ćekati. Nakon toga se Majci ne okreću leđa u takovoj prigodi.

A razlika u kipovima je više nego oćita i jasna samo ju treba htjeti vidjeti i spoznati. To je čudotvorni kip ,a o njegovoj povjesti se može mnogo isćitati na okolnim zidovima svetišta . Kip je bio u vatri i nije izgorio samo je pocrnio. Na sebe prima samo ovakovu haljinu kakovu ima sada. U ranijim pokušajima da se promijene haljine niti jedna drugaćija nije ostajala trajno na kipu osim ovakove kakova je sada na kipu.Svaka je sama spala sa kipa.

Sve ovo navodim u dobroj vjeri da se nebute ljitili na moju slobodu da se malo zakvaćim na neke vaše primjedbe. Pozdrav.

[plemenitashica]

Bum iskren,i prosim bez zamera,teško si morem zamisliti osobu poput nje (kaj zbilja semu prigovara i se nas lepo špota kad god najde razloga) na takovom zbilja zahtjevnom putu i da se obavla bez prigovora.
 ................
I taman kad sem mislil da je sve v redu...eto ga na  došla je i do toga....

Nasmijali ste me. 

Da zaista idem i čim prejde Božić  jedva čekam kraj ljeta da krenem ponovno.
Nakon odlaska na more (koliko god puta išla tijekom godine) to mi je drugo iskreno zadovoljstvo u cijeloj godini koje jedva čekam.

Kad sam prvi put išla, a vjerujem i mnogi drugi su istog iskustva, skoro pa sam „padala u nesvjest“ od čuđenja kad bi ugledala neke ljude koje poznajem godinama, jer ni u ludilu ne bih za njih rekla da bi bili na takvom pješačenju. Isto tako su vjerojatno i oni mene doživljavali (ako ne još puno iznanađenije, kao i vi sada), u stilu: svugdje bi te čovjek očekivao, ali ovdje, nikad ne bih za tebe to rekla.

Eto, i tak se mi susrećemo svake godine, a da neke ne susretnem cijelu godinu u gradu.

Išla sam na MB još kao dijete, tata me znao nositi u rukama jer su bile nevjerojatne gužve na poldanjoj misi (vjerojatno smo išli na Veliku Gospu), a najviše sam se bojala bistričke bokcof.
Ne sjećam se da smo ikada izlazili iz te ili bilo koje druge crkve natraške.

Inače znam zašto je Gospa crna, ali ovo za haljinu nisam znala. Hvala.

E sad mi onda još objasnite kako Sinjani izlaze iz crkve? Za one koji ne znaju, njihova je Gospa u slici na zidu na lijevoj strani u odnosu na glavni oltar. A vrata su vrlo blizu slike, i nalaze se između slike i glavnog oltara. Znači li da gledaju u sliku, a glavnom oltaru okreću leđa. Zadnji put sam u Sinju bila prije 14 godina, ali vjerojatno nisu sliku Gospe premjestili.

Recite mi i kako se izlazi iz crkve ili cijelog svetišta u Međugorju? Pa tam bi se morali vrtjeti oko svoje osi da ne bi nekome okrenuli leđa, i da bi nam svetišta ostala u što dužem sjećanju.
Ako gledaš prema Križevcu, okrećeš leđa Crkvi, ako ideš prema Brdu Ukazanja, okrećeš leđa i Crkvi i Križevcu, kad si već gotovo na vrhu Kalvarije na Križevcu, svemu si okrenuo leđa?
Molim… zar tamo nije čudotvorna Gospa i veliko svetište sa mnogim što vanjskim, što natrkivenim svetištima i oltarima.

Sve ovo navodim u dobroj vjeri da se nebute ljitili na moju slobodu da se malo zakvaćim na neke vaše primjedbe.

Naravno, pa zato se i "razgovaramo" da svatko napiše svoje mišljenje.
Niti bih ja pisala da nema vaših mišljenja, niti bi vi pisali da nema mojih.
Apsolutno vas ne doživljavam kao zlonamjernu osobu, nego slobodnu 
I dobro ste došli svaki put sa komentarom koji ima temelje, s kojima ću se ja složiti ili ću pokušati osporiti.
Kako vama, tako i ostalima, a naravno i ostali prema meni. 

[Mlačanin]

Prema mojem skromnim spoznajama vlć Cindori je legenda kaj se tiće Bistrice i samog svetišta i on je istraživanjima došao do osnovnih podataka o kojima priznajem neznam previše,ali ću se svakako potruditi doznati više.

A u vezi sa ostalim svetištima mogu reći da svako odiše svojim posebnostima i svako ima svoju dušu ,da to tako nazovem.Uzet ću za primjer Lurd. Tamo se isto ne izlazi van kao u M.Bistrici,tamo dovoze bolesne na procesiju i da ne nabrajam Lurd je Lurd . Svako je svetište drugaćije i nemože se oćekivati da će sva biti ista. Uostalom svako ima svoju posebnu poruku,pa ne vidim razloga da vrijede ista pravila.

Nitko ne odlazi u svetište radi pravila ali poštuje postulate koji u njemu "vrijede".
Bio sam na hodočašću u Ćenstohovi, Poljska ,kod Crne majke Božje i imali smo kao hodočasnici iz Hrvatske posebnu ćast obilaska oko samog oltara. Nakon izlaska i prolaska kroz crkvu ,narod okupljen u crkvi gotovo nam je skinuo odjeću sa nas kad su vidjeli da smo bili bliže kipu Gospe od njih.

Tu sam uživo iskusio snagu vjere na takav naćin,kakav kod nas ne vidim ni danas ni ranije.

Za objašnjena i izlaske iz pojedinih svetišta nemam kaj govoriti jer dolaskom u svetište imam sasvim druge potrebe ,mislim da se razumijemo,od promatranja ulaska i izlaska. Ali nastojim poštivati obićaje posjećenog svetišta.

Dozvoljavam da svatko na svoj naćin doživljava takove susrete i baš nas to ponovno motivira za nove dolaske.

Nebih želio na forumu otvarati ovu temu preširoko ,mada znam da ne možemo doći do savršenih odgovora,uostalom oni ovdje nisu ni mogući (odgovori).

Ali zato razmjena mišljenja je i to je već jako mnogo,što mi govori da oboje imamo razloge za posjetu takovim mjestima ,i to siguran sam ne samo iz pukog obićaja.

[plemenitashica]

Dozvoljavam da svatko na svoj naćin doživljava takove susrete i baš nas to ponovno motivira za nove dolaske.

Nebih želio na forumu otvarati ovu temu preširoko ,mada znam da ne možemo doći do savršenih odgovora,uostalom oni ovdje nisu ni mogući (odgovori).

Ali zato razmjena mišljenja je i to je već jako mnogo,što mi govori da oboje imamo razloge za posjetu takovim mjestima ,i to siguran sam ne samo iz pukog obićaja.

Ako se ikada sretnemo u ovom životu tražit ću od vas da mi ispričate svoj način doživljavanja (naravno ako budete htjeli) i ja bum vama opisala svoj. Naime, vrlo sam sretna kaj doživjela takvu milost i rado pričam, a vjerujem da ćete i vi meni.
U Lurdu nisam nikad bila, ali stignem.

[Mlačanin]

Uvijek ,vrlo rado.

Vjerujem da bi to bilo pozitivno i ugodno iskustvo.

Nikad ne treba reći nikad!

[plemenitashica]

Ide se kao što znadete, svake godine prve subote u 9 mj.
Dakle, ove godine idemo 04.09.2010.

Na vrijeme se treba početi psihički (a bome i fizički) pripremati, pa tko ima namjeru krenuti, mali podsjetnik da ne zaboravi da je to skoro već tu.  

Kad smo lani mokri, i polumokri, pa na kraju smrznuti stigli do svetišta, ove godine nas vjerojatno ništa ne bi moglo spriječiti da idemo.
Moja baka bi rekla: U ime Božje, pemo.
Vidimo se u 05,00 u crkvi s krunicom u ruci.

Ne zaboravite se par dana prije prijaviti (i platiti) za povratak autobusom.

Edit: gram. pogreška

[Mlačanin]

Ne mogu sa vama ,kao hodočasnicima dijeliti radost hodanja i čašćenja majke Božje po zagovoru , ali vam svima iskrena srca mogu poželjeti lijepoga vremena te fizičke i svakako duhovne snage da svi sretno stignete na odredište.
I naravno kada već budete tam,nemojte nikak zaboraviti izmiliti barem jedan Očenaš za forumaše.
Sretno!

[Rožica-ljutibijes]

Ide se kao što znadete, svake godine prve subote u 9 mj.
Dakle, ove godine idemo 04.09.2010.

Na vrijeme se treba početi psihički (a bome i fizički) pripremati, pa tko ima namjeru krenuti, mali podsjetnik da ne zaboravi da je to skoro već tu. 

Kad smo lani mokri, i polumokri, pa na kraju smrznuti stigli do svetišta, ove godine nas vjerojatno ništa ne bi moglo spriječiti da idemo.
Moja baka bi rekla: U ime Božje, pemo.
Vidimo se u 05,00 u crkvi s krunicom u ruci.

Ne zaboravite se par dana prije prijaviti (i platiti) za povratak autobusom.

Edit: gram. pogreška

Kak je ovaj forum Bogomdan da se ovdje mogu saznati i pročitati ovako važne informacije. Hvala plemenitašica!
Molim Vas, ali i ostale forumaše, koji su već bili na ovakvom pješačkom hodočašću u Mariju Bistricu, da mi daju neke informacije i savjete o ovom putu, budući da imam jednog hodočasnika dobre volje, želje i namjere ove godine pridružiti se goričanima hodočasnicima na ovom putu.

Niže sam pročitala da je od Gorice do Bistre dionica duga 42 km, pa molim da mi napišete i savjetujete što je sve potrebno u pripremama za taj put, a pripreme su u svakom pogledu uistinu potrebne.

Dakle zanima me slijedeće, pa ako možete i znate da mi odgovorite:

- da li se i kome treba za hodočašće prijaviti u Crkvi Navještenja, te da li imaju neki telefon kako bi se
  dobile informacije o organizaciji puta, cijenama i sl.
- koliko dugo traje ovo pješačenje od Gorice do Bistre
- što je sve potrebno ponijeti na taj put (mislim na hranu, osvježavajuće napitke, odjeću, obuću i
  druga možebitno potrebna pomagala - vjerujem da znate što sve mislim)
- da li uz hodočasnike-pješake ipak ima organizirano neko vozilo za slučaj potrebe
- da li je za povratak organiziran prevoz ili...

Vjerujem da ste me razumjeli što me sve zanima i što je važno za uspješno prijeći pješačenje i obaviti ovo hodočašće, pa molim sve forumaše sa iskustvom da se uključe i daju savjete i informacije. Hvala svima dobre volje.
Uspješno hodočašće, lijepo i ugodno vrijeme, mir i čvrstu vjeru, uz blagoslov želim i šaljem svim hodočasnicima.

[Bilaj]

- da li se i kome treba za hodočašće prijaviti u Crkvi Navještenja, te da li imaju neki telefon kako bi se
  dobile informacije o organizaciji puta, cijenama i sl.
- koliko dugo traje ovo pješačenje od Gorice do Bistre
- što je sve potrebno ponijeti na taj put (mislim na hranu, osvježavajuće napitke, odjeću, obuću i
  druga možebitno potrebna pomagala - vjerujem da znate što sve mislim)
- da li uz hodočasnike-pješake ipak ima organizirano neko vozilo za slučaj potrebe
- da li je za povratak organiziran prevoz ili...

Nazvati župni ured ili nakon svake mise otići u sakristiju.  U biti trebaš se prijaviti da ti rezerviraju bus za povratak. Ako ti bus ne treba onda se ni ne trebaš prijaviti.

Cijeli dan. Meni je najbrže bilo oko 3 popodne da sam stigel na bistru. Hoda se polako i dosta se staje. Stane se uvijek dosta kod ščitarjeva prije autoceste da se svi zbiju i da se ide prek autoceste u jednoj koloni. Dosta se izgubi u prepuštevcu jer se tamo stane za odmor.

Voda i neki sendvić. Rezerva obleka ako pada kiša, inće ne treba ti ništa specijalno. andoli možda.

Obično bude jedan kombi ili neko vozilo koje vozi one ljude koji više ne mogu hodati.

DA organiziran je autobus ali se za isti treba prijaviti ranije.

[plemenitashica]

..........Niže sam pročitala da je od Gorice do Bistre dionica duga 42 km, pa molim da mi napišete i savjetujete što je sve potrebno u pripremama za taj put, a pripreme su u svakom pogledu uistinu potrebne.

U crkvi NBDM potrebno se javiti (ili na farofu) samo ako želite organiziranim prijevozom doma (autobusima) koji se plaća.
Ako vam prijevoz u povratku nije potreban nema potrebe se nikome prijavljivati.

Polazak je ujutro u 05 iz crkve (mnogi stoje vani, niti ne uđu) uz kratku molitvu i pozdrav velečasnoga, krene križ pa svi mi ostali moleći krunicu kroz Rakarje (gdje mnogi ljudi izađu na svoje prozore ili putnena vrata, upaljene su svijeće na prozorima i ispraćaju nas) pa do Kobilića.
U cca 7,30 dočekaju nas mještani Šćitarjeva sa kavom, kolačima, voćem, čak je bila i pražetina jedne godine, čajem, vodom i odmor je cca 15-20 minuta.
Tu nam se priključuju župljani župe Ščitarjevo i Mičevec.

I onda ulazimo na autoput gdje po žutoj traci u koloni u smjeru Sesveta hodamo 10 km sve do izlaza za Popovec.
U Popovec stižemo u cca 10,30 i odmor je oko pola sata.
Najčešće se pojede, odmori, preobuju čarape, sjedne, kako tko ima potrebu.

I onda se krene (asfat po selima) preko Prepuštovca za Kašinu gdje je slijedeća stanica za odmor.

Nakon toga se iz Kašine (asfalt kroz šumu)  ide prema Bistričkom Lazu, gdje je opet odmor, iako su sad ta odmorišta više-manje kako je kome potreba.
Nakon Laza se još neko vrijeme ide po asfaltu po selima, nakon toga kroz vinograde i šumu, spuštamo se (skraćujemo put) na bistričku cestu i za cca 1 sat smo u Bistrici.

Uglavnom dolazi se od 14,30 pa na dalje, kako tko. Neki dođu i u 17,30 ili kasnije. Ovisi o brzini hoda i iznemoglosti, jer smo već pred Bistricom prepuni žuljeva, zamora, teških nogu, boli u bedrima, kukovima, leđima, opet kako tko.

Uglavnom, policijska pratnja je skroz cijelim putem, vozilo hitne pomoći je sa nama (mislim do Ščitarjeva ili do Kašine), na autoputu imamo posebnu pratnju, međutim ima i tvrdoglavih i skoro pa zločestih hodočasnika koji „pretiću“ jedni druge izvan žute trake, kao da im se negdje žuri, no to je individualno i naši redari, a i policija upozoravaju.

Cijelim putem sa nama su označena vozila iz naše župe koja mogu povesti hodočasnike (ili ruksake) ako zastanu, ako ne mogu dalje, ako su izgubili puno vremena u odnosu na one prve, dakle sve koji trebaju prijevoz. Nitko još nije ostao, niti se dogodilo da se za nekoga nije pobrinulo.
Isti ti ljudi u vozilima (koji se sami prijave u župnom uredu da idu u pratnju autom) su u dogovoru sa župom i imaju zadatak, (iako ima i privatnih tateka i mužeka koji svojim ženicama stoje na raspolaganju) osim toga ta vozila nas opskrbljuju i vodom ako je potrebno.

Da, potrebno je ponijeti nešto hrane ali subota je, dućani uz put po naseljima su otovreni, restorani u Kašini svi rade, što znači da se može usput kupiti hrana, voće, voda, sokovi, popiti kava ili koja je već potreba.  Tako da se ne mora nositi puno u ruksaku.

Najvažnija je dobra obuća, iako sam često vidjela da žene idu u japankama, natikačama, i kažu da im je tako najbolje, ipak velika većina ide u dobrim tenisicama.
Neki nose štapove (kao planinari)  da im je lakše hodati, a ima ljudi koji vuku torbu na kotačiće i u njoj si voze hranu i rezervnu odjeću. Različiti smo, pa se tako i prilagodimo. Naravno sve ovisi i o vremenu. Nije zgorega imati neku laganu kabanicu (ako ništa veliku vreću za smeće kojoj se odreže dio za preko glave pa i to može poslužiti protiv kiše), zatim kapu ili šešir (zbog jakog sunca), rezervne čarape, kremu za lice ili neki imaju i za stopala i noge.

Kad se dođe u Mariju Bistricu obično je u 16,00 organizirana prošecija po cesti prema crkvi uz pjsmu Majci Božjoj (što mnogi eskiviraju i ponašaju se kao da su na izletu, a ne na hodočašću, no to svakome na dušu). Ulazi se u crkvu pjesmom Zdravo djevo, kraljice Hrvata i ide se oko oltara.

Nakon toga je slobodno za okrijepu, osvježenje, ispovijed, kupovinu, sve do mise koja je zadnjih godina vani na otvorenom u 18,00 (pa do 19,30) i oko 20,00 je povratak autobusima, ili ako nekoga naručite da dođe po vas.  U VG smo oko 20,30 ispred crkve NBDM.

Znači polazimo u 05,00 hodamo 42 km, stižemo u MB (od 14,30 superbrzi  sati pa do 18 (kako tko) ) gjdje je misa, i nakon mise povratak u VG (ili organizirano autobusima ili vlastitim prijevoznikom) oko 21.

Da je teško -  je, da se nemre izdržati - nije, da svake godien ima sve više hodočasnika – ima, da je taj put nezaboravan – je. Svakako preporučam, i vidjet ćete da ćete uz svu bol, muku, i žuljeve (i nakon toga smo obično  još dva tri dana slabo pokretni) jedva čekati da idete i iduće godine.

Ako sam nekaj zaboravila, molim one koji imaju iskustva da nadopune opis putovanja.