Teško je političarima, kao i ostalim javnosti poznatim osobama, bilo gdje proći nezamjećeno.
Naravno da i oni imaju pravo na pobožnost i vjeru, isto kao i svi ostali ljudi.
Koji su im razlozi odlaska na hodošašće oni znaju i njima na dušu idu.
Ali, ne treba se čuditi ni tome što ljudi više ne vjeruju u dobre namjere i skrušenost naših političara, jer nam svakodnevno svojim djelima pokazuju da im baš ništa sveto nije.
Svaku priliku koriste baš svi, i levi i desni, da se reklamiraju.
Idu na živce samom svojom pojavom, i da sam bila na tom hodošašću i ja bi vjerojatno okrenula očima da sam ju vidjela tamo (ili bilo koga drugoga iz tog veselog društva).
Nije to kršćanski, ali je ljudski

Preveć je politike svuda i malo suptilniji političar ne bi si dozvolio da samom svojom pojavom iritira makar i najmanji dio hodočasnika.
Ali oni nam jednostavno ne daju da ih na tren zaboravimo.
Osim toga, svima bi im bilo spasonosnije, Bogu ugodnije, a i nama posljedično bolje, da svoju vjeru prakticiraju svaki dan dok nam kroje život.
A i na Bistru se može pješačiti cijelu godinu. Nije zabranjeno.
Imam poznanicu koja sama samcata ide pješke nekoliko puta godišnje. To je njen zavjet.