Crveni nisu svi nevjernici...
Crveni su komunisti. Komunizam nije spojiv sa vjerom. Kako onda mogu biti komunisti vjernici?
_____________________________________
Naletih na ovaj komentar:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-radi-grunf-u-stozeru-kukuriku-koalicije-/581499.aspxNA POČETKU malo zabave. Otkrijte na donjem popisu predizborne parole Kukuriku koalicije.
1. Bolje biti bogat, nego ne biti.
2. Bolje dug život, nego život na dug.
3. Naš je posao da osiguramo vaš posao.
4. Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi.
5. Izvoziti ideje, a ne pametnu mladost.
6. Bolje nečasan uzmak nego častan poraz.
7. U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače.
8. Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi.
9. Visoku nezaposlenost zamijeniti visokim BDP-om.
10. Ako želite pobijediti u trci, morate prvi proći kroz cilj.Nije bilo lako, je l' da? Za one najupornije evo i rješenja: točni odgovori kriju se pod brojevima dva, tri, pet, sedam i devet. Ostalo su grunfovske parole iz Alana Forda. Ali nikad se ne bi reklo, zar ne?
Plan za novi dan
Zapravo, moglo bi se reći da bi čak i te stripovske uzrečice sjajno izgledale na plakatima Kukuriku koalicije koji su prošloga tjedna preplavili zemlju. I nimalo se ne bi razlikovale od onih pravih. Odnosno "pravih".
Ako je to bila namjera Kukuriku stratega, onda svaka čast. Obraćanje urbanoj populaciji odgojenoj na poetici Alana Forda od pamtivijeka je bila najveća mana lijeve opozicije. Odmah iza duhovitosti.
Slogani sa smetlišta
I koliko god je u kampanji poželjno biti duhovit, toliko je nepoželjno ispasti smiješan. Nažalost, ovi Kukuriku plakati na najboljem su putu da postanu upravo to - smiješni. Kao da je netko sa smetlišta pokupio ostatke sindikalnih transparenata i pretočio ih u izbornu kampanju. I pritom to dobro naplatio.
Sva sreća da im ti slogani više ne trebaju. Kukuriku koalicija ne može izgubiti ove izbore pa makar razvukla smrdljive gaće preko cijelog jumbo plakata. Pa makar birači bezuspješno tražili Kukuriku listu na glasačkom listiću. Pa makar Zoran Milanović opet podigao palac.
Ali baš zato što je ta pobjeda sigurna, Kukuriku koalicija trebala bi pobijediti sa stilom.
Jer, što se približavaju izbori, postaje sve jasnije da oporba ima veliki problem - nema ozbiljnog protivnika.
Anđeli i demoni
Vladajuća garnitura odavno se raspala, a raspada se i HDZ, što se Jadranka Kosor više batrga, to joj rejting brže pada. Čak i Kaptol polako diže ruke od svega.
I gdje je onda problem? Problem je u tome što pobjeda nad takvim protivnikom ne predstavlja nikakav trijumf, već puko odrađivanje posla. Samim time, teško je nametnuti se kao spasitelj kad prijetnja nestaje sama od sebe.
Primjerice, Ivo Josipović zaradio je epitet anđela samo zato što je u predsjedničkoj kampanji imao tu sreću da je nabasao na "demona" u obličju Milana Bandića. A što će jadni Milanović? Pobijediti Jadranku Kosor?
Pobijediti sa stilom
Upravo zbog toga bilo bi izuzetno važno pobijediti sa stilom. Stilom koji sugerira kompetentnost i odiše autoritetom. A ne s grunfovskim plakatima.
Iako HDZ zaudara kao i 1999., SDP sa svojim partnerima ne zrači kao 2000. godine. Atmosfera uoči ovih, dugo zazivanih prevratničkih izbora, ni izdaleka se ne može usporediti s onom od prije dvanaest godina. I tada je vlast tonula u afere - špijunsko-mafijaške, ali ne i korupcionaške, - i tada se HDZ urušavao u frakcijskim bitkama, i tada se gorljivo iščekivala promjena vlasti, ali za razliku od one kampanje, u ovoj današnjoj ne može se okusiti ni tračak pobjedničkog zanosa.
Kao da se odrađuje formalnost.
Premda ta formalnost neće biti dovedena u pitanje čak ni lakrdijaškim sloganima, oni svejedno puno govore o političkoj garnituri koja se pomoću njih reklamira.
Banalnost i ispraznost
A ovi Kukuriku slogani govore o banalnosti i ispraznosti, o uloženom trudu koji izgleda kao otaljavanja posla, o samozadovoljnoj ingenioznosti pred kojom je moguće jedino zakolutati očima. Gledajući te plakate opravdano je postaviti pitanje: ako im ovako izgleda kampanja, kako će im tek izgledati Vlada?
Stoga na predstojećim izborima nije važno samo pobijediti - jer je pobjeda već osigurana - nego je još važnije pobijediti sa stilom. A u taj pobjednički stil Grunf se smije uklopiti samo namjerno, nipošto slučajno.
