Mi bi mogli biti svašta, u svakom slučaju u plusu u svakom pogledu. No ono što fali ovoj zemlji je disciplina, rekli bi stari "treba nam Hitler", i dok se ne nađe netko tko će reći kako treba raditi i napraviti, neće biti bolje.
Naravno, to je povezano sa određenim diktatorskim metodama, no jasno je i povijesno dokazano da bez takovih metoda, koje isključuju današnje metode tipa "puno baba - kilavo dijete" i "svi odlučuju o svemu, svi znaju sve, svi su najpametniji za sve" - promjena i napretka nema. To pretpostavlja i određene zamjerke (i to krupne i krucijalne zamjerke!) velikim igračima, jer kada se njima zavrne pipa kojom cijede cijeli državu, onda će se i nešto moći pokrenuti nabolje.
Oni će galamiti, dizati buku, pozivati se na "neviđeno i nečuveno", no na takove "prijetnje" se ne treba obazirati. I Mađari dižu halabuku kako je nečuveno što se njih sumnjiči za malverzacije tržištem dionica INA-e, kako to "ne postoji nigdje", no ne vele ni riječi kako nije u redu lažno i neprijateljsko preuzimanje manipuliranjem i lažnim predstavljanjem. To ih je, valjda, naučilo "tržišno gospodarstvo". Ili Titove riječi "snađi se. druže...".
Oni - i ne samo oni! - galame samo zato jer im se iz ruku izbija brza i laka dobit na štetu Hrvatske, jer ih nimalo ne zanima što je u Hrvatskoj raja gladna i nema posla. No treba im reći da - ako moramo birati između njihovog masnog brka i standarda hrvatskih građana - bolje neka obriju brk i koriste salvete...
