Réčki „Nôvi list“, 03.12.2009. / Kolumně
Beseda9 člankov na čakavskomu* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * Članek 2/9 razgovor: MAGISTRICA
AMALIJA ZORIČIĆ, PJESNIKINJA NA TRI ZAJIKA, ČAKAVSKOMU NOVLJANSKOMU, KNJIŽEVNOMU HRVATSKOMU I NJEMAČKOMU
Uzburkani stih va portu nade
Prevela j' na njemački jezik knjigu Milana Krmpotića s njegovimi haiku pjesmami, i dala svoj znatan doprinos knjigi »Živjeti s glazbom«, o životu i glazbenon stvaranju Ljube Kuntarića, ki je i uglazbil mnoge Amalijine stihove Slika:
Profesorica i magistrica Amalija Zoričić
javascript:openWindow('aspx/showimage.aspx?id=462999',313,520,''); Amalija Zoričić, Novljanka, ka j' pasala svoj radni krug profesorice od maloga sela odzad Velebita, pa do Varaždina kadi j' živela svoje najvažnije leta formiranja – i afirmiranja – ko pedagoška djelatnica, nakon trejset i tri leta od nikidan je va mirovini. Na prvi pogled nespojivo s temperamenton kakov joj znamo i ki joj ne da mira, pa i va ove nove dani nastoji planirat novo vrime va novomu »rasporedu sati«.
- Kad smo se nedavno rastajali va Srednjoj školi doktora Antuna Barca va Crikvenici bilo je i rožic i suz, ali i onih besed ke se pamte: »Bili ste nan dragi i strogi ali ćemo vas pamtit po dobru i – volimo vas, profesorice«, pripovida profesorica i magistrica Amalija Zoričić va Novon, va kući va koj se i rodila.
»To su ti moji krugi okolo pišćaca kad ga hitite va more«, a ti nje i naši primorski obli pišćaci, opivani su va nje stihu već odavna. Krugi su se širili ne samo do Varaždina i Zagreba nego i dalje…
Ona je književnica i prevoditeljica, profesorica njemačkoga jezika i književnosti, i povijesti umjetnosti, znanstvenica ka j' magisterij 'z područja književnosti, s posebnin osvrton na njemačku književnost, stekla pred skoro će bit dvajset i pet let, i to pod mentorstvon prof.dr. Viktora Žmegača.
Razgovaramo va Amalijinoj rodnoj kući i spominjanje doktora Žmegača ju potiče da pokaže njegovo kapitalno djelo »Od Bacha do Bauhausa« va komu j' i posveta ovoga nje mentora: – Dragoj kolegici, pjesnikinji i prevoditeljici, znanstvenici Amaliji…
Svestrani intelektualac i enciklopedist, germanist Viktor Žmegač, potaknul je i Amaliju na pojedina angažiranja, prava posvećenja sakomu delu ko j' poduzimala.
Usavršavajuć njemački jezik pasala je najbiranije sveučilišne gradi va Njemačkoj – Heidelberg, Berlin, Muenchen, Weimar, kadi j' pripremila i diplomski, pa Dresden, hospitirala poli benediktincih va Sankt Ottilienu…
- Profesor Žmegač je zaslužan ča san bila počašćena prevest na njemački jezik naših Balotu i Domjanića, a to je objasnil na ov način: – Vi ste, Amalija – rekal je tun prilikun dr. Žmegač – čakavica, pjesnikinja i germanistica, dakle po svim trima osobinama i svojim darovitostima kompetentna za taj pothvat!
Kad bimo na karti Evrope ucrtali Amalijine puti bili bi to krugi ki bi zagrlili i mediteranski Zadar, kadi j' studirala, pa onda barokni Varaždin, kadi ju j' uz stih i književnu besedu oplemenila i glazba, likovna umjetnost…
Puna san ljubavi tvoje
Kad umorna
do zore ne sklopin oči
čeznen more
misli se roje
duša tugun poje
a puna san ljubavi tvoje.
Ljubav me tvoja uči
da leta niš ne znače
i vrime zimljen
kako god oću
zač ona pali luči
ke va nebesa zrače.
Amalija ZORIČIĆ - Tamo san upijala se te emocije i senzacije emocionalnoga sazrivanja, a kad san prišla va Novi onda me j' motivacija navela i na najbolji, najlipši mogući način primorala da počnen objavljivat. Moji su odlasci z Novoga va Varaždin bili ispunjeni nostalgijun za zavičaj ki san ostavljala a moji dolasci v Novi, kad san bila dalje od baroknoga grada, budili želju za ponovnin vraćanjen va Varaždin. Tamo san najveći del svoje pedagoške prakse provela va Zavodu »Arboretum«.Va Gradu Varaždinu bila san član Predsjedništva va Muzičkoj omladini. Kad san prišla 1991. va zavičaj, va svoj Novi, od tad predajen va Srednjoj školi va Crikvenici. Novi mi j' odvavik bil luka, porat, riva i sidrište s koga san mogla poć dalje, ali i vraćat se…
Amalija piše pjesme na rodnoj novljanskoj čakavštini, na književnon jeziku i na njemačkomu književnon jeziku, a va sakon stihu osjeti se da j' rođena pjesnikinja. Objavila j' trinajst knjig: »Pišćaci«(1992.), »Petrovo uho«(1994.), »Pred licem mora« (1995.), »Psalmi zore«(1997.),»Vedrine«(1999.), »Žalo«(19999.), »Das Gesicht des Meeres«(1999.), »Vrutak vruće lave« (Sibirea, Senj, 2000.), »Sedefasti oblak«(2003.), »U valovlju stati« (2005.), »Šapat zvijezda«(2005.), »Očima duše« (ogledi i recenzije), »Mrvice tajne tuge«…
Posebno j' ponosna na to ča su joj iznimno plodne 1999. godine objavljene pjesničke zbirke na tri jezika, na čakavštini, na hrvatskomu književnom i na njemačkomu književnomu jeziku –»Žalo«, »Vedrine« i »Das Gesicht«…
Piše recenzije i kritike na književna djela i likovna umjetnička događanja, član je riječkog Ogranka Društva hrvatskih književnika, Društva za književnost i kulturu »Senjsko književno ognjište«, Novljanskoga književnoga kruga Katedre Čakavskog sabora »Novljansko kolo«, KUD-a »Ilija Dorčić« Novi Vinodolski, Međunarodnoga instituta za književnost pri Uredu UNESCO-a za književnost, Društva hrvatskih učitelja i profesora njemačkoga jezika u Zagrebu, Hrvatsko-austrijskog društva Rijeka, laureat je godišnje nagrade Grada Novog Vinodolskog, dobitnica priznanja Međunarodnog instituta za književnost za doprinos kulturno-umjetničkom stvaralaštvu u RH…
Va Varaždinu j' Amalija vodila dramsku radionicu na hrvatskomu književnon jeziku a va crikveničkoj Gimnaziji dramsku radionicu »Faust « na njemačkomu jeziku. S »Fauston« je i s jednočinkami i dramoleti pasala pozornice i škole od Novoga, Crikvenice i Senja do Zagreba i Dubrovnika, a od Bavarskoga ministarstva za kulturu i Goethe-Instituta Zagreba često nagrađivana skupa svojimi đaci.
Prevela j' na njemački jezik knjigu Milana Krmpotića s njegovimi haiku pjesmami, i dala svoj znatan doprinos knjigi »Živjeti s glazbom«, o životu i glazbenon stvaranju Ljube Kuntarića, ki je i uglazbil mnoge Amalijine stihove…
Ima puno ostvarenoga za sobun i još više planiranoga, ča se želi i nada se da će napravit. Emocije povezane uz stih nezaobilazni su način kako ona gljeda i vidi svit i život okolo sebe i svit ki žive va njoj. I ona va njemu, va ton životu. I nje svit stiha, glazbe i likovnosti. Nemirni duh stvaranja i uzburkani stih pusti ju samo na kratko va portu smirenja i nade ča joj znači Novi i rodna kuća, mama, sićanje na tatu i rod…
Surađivala j' i surađuje s časopisimi More, Val, Galeb, Vedri dani mladosti, Mravinjaci, Vijenac, Sutra, Dometi, a znanstveni radovi i stručni članci, te recenzije, moremo nać va časopisu »Fluminensia« Filozofskog fakulteta v Riki, povremeniku za književnost i kulturu »Usponi« Senjskog književnog ognjišta, »Novljanskomu zborniku«, »Vinodolskomu zborniku«, va godišnjaku Srednje škole doktora Antuna Barca va Crikvenici »Postignuća i trenuci«, va izdanjima Goethe-Instituta…
Novo vrime ko joj prihaja potiče ju i na nove misli, nove emocije povezane s motivacijskimi duhovnimi izazovi, a vraća i na nike neostvarene ambicije povezane uz doktorat, ki će morda sad prit opet va bliži plan…
Amalija je pjesnikinja po vokaciji, po rimi, po stihu i po pjesničkomu stilu. Ona svoj stih i svoju pismu i interpretira uživljavajuć se i darivajuć taj doživljaj publiki ka ju sluša a ona ju unosi va svoju pismu.
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285B28632859285A2863285A2858285828612863288A288D28632863285C285E285A28612861286128632863286328592863T