Autor Tema: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna  (Posjeta: 540930 )

0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #390 : Studeni 25, 2012, 08:44:07 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 2011-09-13

Baka Kata proslavila 100. rođendan

Sine, to je kao jedan dan života…

-Puno sam se mučila, delala na gruntu, mljela na žrvnju. Majka nas je rodila devetero.  Nije bilo vu hiži vode kak denes,  nosila sam je na plećima po trifrtalj vure. Denes je pipa u svakom kutu i još žene veliju da su umorne – rekla nam je baka Kata. Kada je u pitanju prehrana, jede apsolutno sve.


Autor: Mirjana Bašak


U krugu mnogobrojne obitelji, Kata Trčak iz Selnice u općini Marija Bistrica proslavila je 100. rođendan. Velika je to brojka, cijelo jedno stoljeće, no baki Kati te su godine brzo prošle, kao jedan dan...

U krugu mnogobrojne obitelji, Kata Trčak iz Selnice u općini Marija Bistrica proslavila je 100. rođendan. Velika je to brojka, cijelo jedno stoljeće, no baki Kati te su godine brzo prošle, kao jedan dan.

- Ako ih doživite, znat ćete o čemu govorim – rekla nam je baka Kata kojoj je obitelj pripremila iznenađenje za njezinu stoticu. Za njezin dugi životni vijek, zahvalili su Bogu, pa je za nju služena i sveta misa u kapelicu Sv. Petra pokraj bistričke crkve koju je predvodio biskup Valentin Pozaić. Za baku Katu rekao je da je to dama iz koje stoji cijelo jedno stoljeće.

Rektor Svetišta Majke Božje Bistričke Zlatko Koren čestitao je svojoj župljanki rođendan, te istaknuo kako je ovo nesvakidašnji  događaj za marijabistričku župu. Baka Kata, iako je zakoračila u 101 godinu (rođena je 31. kolovoza), još je uvijek pribrana, svjesna, izrazito komunikativna i puna mudrih savjeta.

-Puno sam se mučila, delala na gruntu, mljela na žrvnju. Majka nas je rodila devetero.  Nije bilo vu hiži vode kak denes,  nosila sam je na plećima po trifrtalj vure. Denes je pipa u svakom kutu i još žene veliju da su umorne – rekla nam je baka Kata. Kada je u pitanju prehrana, jede apsolutno sve.

 – Ja ničemu ne prigovaram. Sve mi paše. Obavezno  svaki danek mi moraju skuhati bijelu juhu. Za piti mi uopće nije – ispričala je baka. Udala se s 22 godine.  - Sve me boli, svaka kotriga i žila koja u meni postoji. Lijeva me ruka boli, a na desnoj nemrem spati. No, ne bi bilo loše, da morem dihati– potužila se. - Televiziju gledim, ali samo kad je nekej pametnoga i poštenoga, kad se prevraćaju po televizoru, to neću videti.  Molite se Bogu i vjerujte u njega. Ja sam svu svoju djecu naučila moliti, a da li oni moliju, kaj to mene briga. Moja rečenica i po dani i po noći je Isus i Marija, pomozite i to me drži na životu – zaključila je baka, koju osim aktualne političke situacije, brine i današnja mladež za koju ne zna kak' bude živjela jer nisu na dobrom putu. 

Rektor Koren slavljenici je poklonio licitarska srca, a Udruga Hrvatska žena Marija Bistrica veliki buket cvijeća. Kip koji je nošen dar je obitelj Cesar.


Zvir:
http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/baka-kata-o-100-rodendanu-sine-to-je-kao-jedan-dan-zivota

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Maestral-Vozila se Mare Kata, 02:33

Klapa Maestral-Vozila se Mare Kata
« Zadnja izmjena: Studeni 25, 2012, 09:15:17 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #391 : Studeni 27, 2012, 10:42:06 poslijepodne »
Međimurske novine,
e-vundato: 19.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

I slovenska rit je došla na šekret

Nadjali so se gda bodo, te naši ljudi šteri so šparali v jivoj banki, pomrli i gda jiv več nišči ne bode terjal. No, nej so se toga fčakali več je i jiva slovenska rit došla na šekret, ali nej na naš nek na bosanski. Kak se meni zdi Bosančerosi imajo bolše fiškaljoše od naših i nagovorili so evropske soce kaj bodo Janezi morali vrnuti jive, a unda i naše peneze.

Kak sam vam več rekel, Drava je poplajla Puščine v tork odvečer i vu noči, vse do srede vjutro, a vu sredo navečer došla nam je vsima skupa nova nevola. Dinamovci so fasovali vu Parizo štiri komade. Morete si misliti kak je bilo Puščinčarima šteri navijajo za Dinamo? Još jempot se pokazalo gda jedna nevola nigdar ne dohaja sama i kaj je nej voda vništila Dinamo je to napravil!



Dok je čovek betežen i to čuda bole nek se mo šika, očem reči, kaj vse boli ili pak se po štirje vleče i to mo veli jeden doktor, on si zeme cajta i peneze i ide k drugomo doktoro po drugo mišleje, jerbo znate kaj vam je jedno mišleje, to vam je kakti i jen gemišt, a to je čistam ništ. Tak so vam naši političari, a i oni čija bi voda trebala biti prva briga (Hrvaške vode, Ferid i pajdaši, čija je briga skrbeti kaj nas voda ne poplavi) poslušali vse ono kaj so jim govorili iz Zagreba, našega glavnoga grada, a voda je došla z Osterajha i Dežele. Nej sam kaj je došla, nek nam je predrla šanca pre Gornjemo Hraščano i neje dugo trelo več so Puščine i Puščinčari plavali. Vsaka čast nam Međimorcaj, mam smo doleteli vu Puščine i punili vreča z peskom, ali mi smo to delali z ceste, a voda je dohajala po vrtaj i punila dvore, pelnice i stanovaje. Nejso brez vode ostale niti štale, koci, peradarniki, škedji… Neje bilo lefko, a voda je sam dohajala i dohajala. Puščinčari so se znašli na vse mile načine: nešterni so se vu koritaj vozili, nešterni v čonima, nešterni so si obuli batove škorje do riti, a nejveč jiv je nej moglo do reči dojti od šoka. Kuliko sam mel za čuti, takša poplava je još nej bila vu našemo krajo, a vsi se slažejo z tem gda smo sam posluhnuli Janeze, šteri so dva dni prepovedali kaj nas čaka, vse bi drugač, očem reči, čuda bole bilo. No, ve moremo sam jafkati i čakati kaj voda odide i kaj probamo vse to, kuliko se bode dalo, posušiti i poprajti. Još jempot nam je voda pokazala gda je ona dober sluga, ali hudi, bole nikši, gazda. Vsi smo to znali, a i drugi so nam to pripovedali, ali mi ne verjemo dok to ne sprobamo na svojoj koži. Kak god je to hudo bilo, ali je vsa sreča kaj smo vsi preživeli i kaj je nej nišči nastradal. Par dni posle naš međimorski župan je preglasil elementarno nepogodo štero je naprajla Drava. Najgerek sam, jako sam najgerek, kuliko bode to Puščinčaraj pomoglo gda znamo kak je minister Linič škrti, druzga peneze i špara jiv za brodogradilišča.

Kak sam vam več rekel, Drava je poplajla Puščine v tork odvečer i vu noči, vse do srede vjutro, a vu sredo navečer došla nam je vsima skupa nova nevola. Dinamovci so fasovali vu Parizo štiri komade. Morete si misliti kak je bilo Puščinčarima šteri navijajo za Dinamo? Još jempot se pokazalo gda jedna nevola nigdar ne dohaja sama i kaj je nej voda vništila Dinamo je to napravil!

I Janezima je vgaslo v pipi kaj se dotikavle Ljubljanske banke. Najme kaj, več duže od dvajsti let oni z nas delajo hrmake i nedajo nam naše peneze štere smo mi, na leta, šparali vu Ljubljanskoj banki. Nejga dostik mesta kaj bi vam vse nabrojil kaj so zdelavali sam kaj bi te penezi vu Deželi ostali zanavek. Nadjali so se gda bodo, te naši ljudi šteri so šparali v jivoj banki, pomrli i gda jiv več nišči ne bode terjal. No, nej so se toga fčakali več je i jiva slovenska rit došla na šekret, ali nej na naš nek na bosanski. Kak se meni zdi Bosančerosi imajo bolše fiškaljoše od naših i nagovorili so evropske soce kaj bodo Janezi morali vrnuti jive, a unda i naše peneze. Vidite, dok so Bosančerosi zeli boto vu svoje roke, stirali so lisico vum z šume. Nikaj brez jiv. Pak je zišlo po onoj pučkoj: dok nekaj nebreš rešiti dej to vu roke Bosančerosaj. Dok sam to zazvedil mam mi je na pamet pala ona negdašja misel: (.)ebeš državo štera Bosno nema.

Dišel je dišel Sveti Martin, on ga je  krstil, a ja ga bum pil… Sveti Martin je pokrstil vsega mošteka, očem reči, kak onoga šteri je zavrel, tak i onoga šteri još navek vri. Isto tak je pokrstil onoga šteri se več ščistil i ima duho po vini, ali ne bi znal reči je li je nešči podlečil i onoga šteri je bil napravleni od Zorčecove vode, jerbo je i takših bilo. Znate kak je to gda vam posle dobre berbe ostanejo par lagvi prazni. Ne bi del roko vu ogenj, kakši smo več mi Međimorci je, gda je nešči i  takšega mošteka dovlekel pred svetoga Martina. Makar je bila i suša, mošta, očem reči, vina ga jega dosti i prosim vas lejpo kaj se primete posla kaj nebomo Božekovo kapljico fkrej vlevali. Znate kak bi precednik Zoki rekel kaj o temo piše vu Bibliji: Žetva (čitaj: berba) je bila velika, a težakov ga malo… A jega tre posluhnuti bar unda gda nam to paše.

Posle gospodarstvenikov z Evrope vu Prilog so se dotepli i gospodarstveniki z Singapura. Nej znati što jiv je dovlekel vu grad na Dravi? Kuliko sam mel za čuti za Prilok i priločkoga načelnika se intereserajo i Kinezi. Pitali so Guglina gde je tej Prilok i kaj je to tam kaj vsi durajo tua, a oni ga nikak, niti z povečalom, nebrejo najti na karti sveta. Mortik so se ve, vu Kataro, zišli z prvim potprecednikom vlade gosponom Čačićom, pak bo jim on povedal gde je hatar jegovoga pajdaša Drageca Glavine.

Vu minulo nedelo je vu čakoskoj južnoj cirkvi Svetoga Tončeka bil koncertlin na orguljaj, a igral je nejbolši poljski i jeden od nejbolših orguljašov vu Evropi i sveto. Andrašek Bialko. No, to vse kaj on zna, kaj se je navčil i kaj je nejbolši je nej bilo dostik našaj navučitelaj, nastavnikaj i profesoraj, šteri našo deco vučijo popevati  kaj bi ga bili došli poslušat. Najte me krivo razmeti, ali meni vam to nejde vu glavo.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15228:i-slovenska-rit-je-dola-na-ekret&catid=301:joek-radnik&Itemid=575
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine897i?mode=embed&layout=grey           
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/897/mnovine897i.pdf   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TS Oblaki - Raca plava po Dravi, 01:55
Tamburaški festival Buševec 2008

TS Oblaki - Raca plava po Dravi
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #392 : Studeni 27, 2012, 10:44:05 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 27.11.2012.

Za dušu, za spomenek

NATEZANJE I COSRANJE

H tem cajtu, gda „okosmateje“,  počnje „buna“ protif sakuga gdoj bi prigovaral bilje kakve hamuljije mladosti. Mladi čovek zdigne nos do neba, mislji da mu nišče nemre i nesme pametuvati.

Negda su puce imele hpletene lasi ilji h repu ilji z rajfem na glave. Unda je te k nečemu zgledalje. Zdej, te ljipe lasi nosiju kaj zapuščenu hustu. E bila ja starinska ilji ne senek nemreš, a da ne vidiš kak se mučiju z svojemi laseki, meste da njim budu cinfre njihove mladosti.
 
Piše:Nevenka Gregurić



Ljiepe je dok je čovek malji i gda drugi vodiju brigu o njemu. Gda „okosmateje“ o njemu trieba voditi brigu i dalje, alji več dečurljija ima svoju volju. Tuj su unda cajti gda mladi ljudi gruntaju da su najpametniejši.

H tem cajtu počnje „buna“ protif sakuga gdoj bi prigovaral bilje kakve hamuljije mladosti. Mladi čovek zdigne nos do neba, mislji da mu nišče nemre i nesme pametuvati. Te je tak i saki stariejši, kak sem ja, mora biti z tem načistu. I ja sama i moji pajdaši, kak i si ljudi prešlji sme te cajta življenja. Ipak, kak god da sme se bunilji, bile su nektere regule tere si moral poštivati i kuljike god da si se bunil, oštre oke starce nie moglje nekaj prepustiti.

Tak sem nie mogla prejti h školu, k meše, h gosti ilji kam drugam da se nej hjavila matere. Njenje „oštre“ oke me spustilje mam na zemlju če bi, po njenjem, prekrdašila h obljeke ilji z lasmi. Negda se čovek moral držati regule tere su bile važne. Če nej bilje tak mam bi se te povezalje z odgojem starce.

 Ak bi išel nekam skomojsljani, zgužvani, zamusikani ilji kak ne spada, reklje bi se:
„Glej kak ga ilji ju starci odgajaju?!“
Nie se tak unda moglje dogoditi da na sprevod dojdeš h črljene obljeke ilji h cirkvu z kiklju dugu do pod ritju. Kak god da si kak mlad bil trdokoren ilji sam svoj, rieč strešoga se poštivala. Da nej ispalje, kak ja stara jambram i da sem pozabila kak je biti mlad, mam moram reči da te nie tak. Kak i sama veljim da je mladost ljipa, po one moje:

„…kak ljipe je mladost
i moraš ju imeti rad,
jer tak brze prejde
kak da si se zbudil
i mam ideš spat…“


One kaj mi je same žal kaj hu te ljepote mladosti, mladi preveč ne uživaju nek su furt opterečeni z nekakvemi novemi reguli. Gda nekam dojdem rada lučem mladost jer h njihove pajdašije i sama se ljipe osiečam. Na kraju kraje delati z mlademi mi je i posel. Tak denes mladi pune cajtof šenkaju tomu kak buju obljičeni, kakve buju imelji frizure i kinč na sebe. Moči je videti dejčece teri su z kokotičkami na glave, zgeljirani, a vuhe krastave. Pucrljinke i puce nosiju sake farbe lasi, duge  i krasne. Nu ilji su njim hočja ilji jih furt natežeju kaj „vrak griešnu dušu“.

Negda su puce imele hpletene lasi ilji h repu ilji z rajfem na glave. Unda je te k nečemu zgledalje. Zdej, te ljipe lasi nosiju kaj zapuščenu hustu. E bila ja starinska ilji ne senek nemreš, a da ne vidiš kak se mučiju z svojemi laseki, meste da njim budu cinfre njihove mladosti. Bila sem ne tak duge h jedna gostja. Lukala sam tu ljiepu mladost kak je porihtana. Nu one kaj mi nikak nie jasne kak njim njihovi starijši nemreju dati navuk gda nekam ideju.

Iste tak kak tie mladi sami nemreju malje pregruntati kak se obljieči gda kam ideju. Ak se ide na sprevod, h cirkvu, na kupanje i tak dalje senek bez obzira na modu postojiju nekakve pravile teri se trieba držati. Kak na primer, nemreš se kupati h zimskem kaputu ilji pak biti na sunčanju h debeljem svitru. Tak se unda trieba primerene obljieči i obujti kam ideš. Gda se ide na nekakvu veljiku veseljicu vezanu z cirkvu nemreš iti na pol golji.

Lučem tuj i tam mladienjke tere idu h cirku na pol gole. Ni te red nit je te po crkvena regula. Oprave su njim do pod samu rit, a gore jedva da pokrijeju cecke i unda jih furt navlačiju. Na ciecki gore, a pri riti dolje. Tak njim večer zabave i radosti prejde h natezanju obljeke. Pitam se več put kaj njim je te trieba. Pa kaj se obljiečeju tak kaj su na pol gole, a unda natežeju i natežeju nekaj kaj se nemre nategnuti.

Mučiju se sirote tak cielu večer i meste zabave tanca, veselja i radosti večer njim prejde h natezanju. K tomu si još obujeju šlape z tak visokemi petami kaj hbadaju kaj sljiepa kokoš na zrnje. Žalosne je videti „okserice“ i „ikserice“ ilji „plantače“, kak su negda ljudi reklji kak hbudaju iduč kaj paradni konji gda su njim na noge navljieklji sokne.

I kaj se more. Moje laprdanje se nekomu ne dopalje. Nu mene je i dalje žal kaj mladost svoje veseljice troši na natezanju obljeke i cosranje z lasmi.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-natezanje-i-cosranje

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lasi si je rudala...
KUD Sv. Ana - Ljubil sam te sedem let
, 01:54

KUD Sv. Ana - Ljubil sam te sedem let
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #393 : Studeni 27, 2012, 10:45:13 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 2012-11-25

Iz bakine pučke bilježnice

Gduo se za narod ne žrtvuje, te se naj Hrvatom ne imenuje

Gduo se za narod ne žrtvuje, naj se Hrvatom ne imenuje. Tak su ti naviek govorili pri moje hiže gdagot bi počel kakof rat vu svijietu. Negda se nije pitale gda je kralj ili kakof drugi gospodar, bil on drug ili gospon siromaku ti je sejene, uputil puoziv za soldačiju. Dečki i mlajši muži išli su bez pogovora branit svoju grudu.

Pravda je kak i čorava kokoš štera negda i vu kmici prave zrne koruze pogodi.

Piše:Zoran Gregurek 



Tak sme ti mi vu naše Hrvacke naviek poštene živeli i nešteri zginuli če je trebale, govorila je hraščinska baka Ivka.

Sad će mo se prigodno prisjetiti što je pronicljiva starica rekla na dan kad su raspisali tjeralicu i kad se pročula vijest da su uhapsili generala Gotovinu. Sadržaj našeg razgovora oba puta bio je gotovo identičan


„ Koj se to događa, dej mi pretumači! Našega generala meču vrešt. Šte komanduje z našu zemlju ?! Kak tuo more biti da on šte je pobijidil ide f haps, a četniki se po Vukovaru šeču, tak bar veliju ja ih niesam fala Bogu vidla, kak da su cierkvu prodali?! Dej mi reči, molim te, šte je na Vlade „,bila je zbunjena baka koja je itekako znala tko je u tom času bio hrvatski premijer, ali se zapitkivala tko zapravo vuče konce u sjeni.

„Kaj ta Draga ( Carla del Ponte) oče z naši vojniki i z generali. Kaj bu ih ona na sud dala otirati. Pak tuo je sramota, pak su oni dušmane z naše zemlje tirali, a ne z tuđe. Nijesmi mi v Srbiju zakoračili... Kaj nje je?!..Praf je rekla moja babica: čuvaj se žutieh ljudi, tuo su ti kak žute mravlje...Gda te takva fpiči, jake te peče...“, zborila je baka.

Baka Ivka je u kriznim situacijama za našu državu uvijek spominjala Josipa Broza.


„ Nek veli šte kaj oče, ali da je Tito živ, toga nej bile. Gda je on dal komu kojega partizanjskoga generala na sud. Kakvi sud i rešt, nek vu Zagreb vu vilu i služavku da ga dvori i pienziju kaj si je sega mnogel privuščiti dok je got živel...Pak su i onoga starca, lijiepoga debeloga generala... Kak se one zval...? (misli na Bobetka)... šteli deti v gatre, same kaj ga je buog prije k sebe zel. Viš kakva se nepravda vrši?!“, bila je užasnuta baka.

Baka Ivka nije doživela oslobađanje hrvatskih generala iz haške ćelije, ali da je, sigurno bi rekla.

„ Pravda je kak i čorava kokoš štera negda i vu kmici prave zrne koruze pogodi“.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-gduo-se-za-narod-ne-zrtvuje-te-se-naj-hrvatom-ne-imenuje

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lidija Horvat Dunjko - Pušlek domovine (Krapina 2008) Popevke zanavek HQ, 04.58

Lidija Horvat Dunjko - Pušlek domovine (Krapina 2008) Popevke zanavek HQ
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7436
  • Karma: +0/-0
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #394 : Studeni 28, 2012, 10:37:48 poslijepodne »
Kajkavska poslastica 2012.
 Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, organizator kajkavskih recitala "Dragutin Domjanić" priredilo je ljubiteljima kajkavskog jezika još jednu "poslasticu". Na službene mrežne stranice Učilišta postavljeni su video isječci s 32. Smotre dječjeg kajkavskog pjesništva održane 20. listopada 2012. Na natječaj Smotre pristiglo je ukupno 265 novih dječjih pjesama od kojih je stručni ocjenjivački sud (u sastavu: dr.sc. Ivo Kalinski, prof.dr.sc. Joža Skok i dr.sc. Božica Pažur) odabrao njih 56 za objavu u zbirci naslova "Oblak, najdi me!" te 31 za javnu izvedena na Smotri. Izvedeni pjesnički biseri mogu se vidjeti, čuti i pročitati klikom na ovu poveznicu. http://www.pou-zelina.hr/component/content/article/170-kajkavska-poslastica-2012.html
 
Vjerujemo da ćete uživati!
http://zelina.hr/portal/home/item/560-kajkavska-poslastica-2012.html
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #395 : Prosinac 01, 2012, 01:29:03 prijepodne »
Međimurske novine,
e-vundato: 26.11.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Bili smo kak muhe brez glave



Piše: Jožek radnik

Ove minule dneve smo na dnevnomo redo za spominke meli sam sode, soce i presode. Nejpredi so nas sosedi Mađari presenetili z svojom pravicom prema našemo , ve več negdašjemo, prvomo potprecedniko Vlade gospono Čačićo, a unda pak so nas haški soci razveselili z tem kaj so priznali našaj generalaj gda je naš Domovinski rat bil obrambeni i gda smo ratno akcijo Oluja poduzeli sam zato kaj oslobodimo naše kraje štere so nam četniki šteli fkrasti. Kak smo bili veseli, kak so nam tekle soze radosnice i kak smo se štimali z našaj generalaj i herojaj Antom Gotovinom i Mladenom Markačom. Mam je vse bilo nekak lepše, mam je i sunce lepše svetilo i mam nam je bilo topleše pri srco. Čim je Karla del Ponte odišla z Haga vu penzijo mam je pravica našala svoje mesto i vu tem sodo. Makar so naši generali i jivi fiškaljoši knap pobedili, bilo je 3:2 za naše, ali to i vi jako dobro znate gda se pobjedi ne gledi vu zobe.

I na vse zadje naši soci so presodili i našemo bivšemo precedniko Vlade, Iveko Sanaderovomo, šteri je mlatil peneze i dok je nej bila žetva. I nej sam to, bral je i tam gde je nej sejal. Imajo praf oni šteri velijo gda je do pravice nej muoči fletno i lefko dojti, ali kak bi moj sosed Pišta rekel: vsaka rit dojde na šekret, pak je tak došla i Sanaderova. A kak znate tej šekret je, bar za ve, vu Remetinco. Najte me krivo razmeti, ne veselim se ja kaj je on završil vu rešto, ali vse je mel, i nas i Lejpo našo, ali mo je niti to nej bilo dosti i još je štečiv kruha prek pogače. Ak mene pitate, niti ne mora biti v rešto, kaj bode nam i Liničo stroški delal, nek sam on vrne kaj je zel ober onoga kaj mo je pripadalo i more iti dimo. No, tak si ja nekak gruntam, ali kaj bi na to rekla naša i državna tužibaba Tamara Laptoš, štera ga je vu rešt posprajla. Verjem gda joj je nej bilo lefko, trelo je to vse zdržati jerbo vsi ne mislimo jednako. A kak joj je stopram bilo z ovim Ivekovim fiškalima? Ne bi joj štel biti v koži. Brzčas joj je ve malo odlehlo dok je sodec Ivijo odrezal ono kaj je iskala.

Na vse zadje se je zazvedilo gda je za poplavo vu Puščinaj, kriv naš župan Ivek Perhočov jerbo so si vsi drugi, kak Poncijuš Pilat, oprali roke. Ivek se za krivca sam prijavil i priznal je to novinaraj i Puščinčaraj. Vsi znamo gda je on nekaj kriv, moral je vse one, šterima je to posel i šteri za to plačo dobavlajo, pozvati i na kup natirati, pak bi oni unda naprajli ono kaj znajo i morajo. Nej znati koga Ivek tu oče skriti, je li Iveke (Cerovca i Mustača) z Hrvackih vodi ili pak Ferida Kašmija, šteri je tu čuda mogel pomoči. Ili pak nedelskoga načelnika šteri je vu kravati pomagal? Ili pak, mortik, zagrebečko gospodo?  Nišči je nikaj nej pomogel kaj do poplave ne bi bilo došlo. Pak, ak so nej znali kaj tre naprajti, jerbo jim je to bilo prvipot, mogli so pitati ove z Poturna, šteri vse znajo jerbo so negda plavali vsako leto. Ve mi je ruon nekaj palo na pamet: zakaj mi plačamo, i to vsaki mesec, vodnoga doprinosa Hrvackaj vodaj, ak nam one nečejo nikaj pomoči gda nam nejbole tre, a nucamo jiv vsaki dvajsti let jempot?

Negda smo, vu onoj kmičnoj državi, šteroj se niti ime nesme reči brez velike sile, meli vežbe vu šteraj nas je „Nikaj nej moglo zaskočiti“, a posle rata smo se norca z toga delali, a ve gda nam je tua vodena nevola došla ve smo ne znali što kaj mora delati, kam iti, koga pozvati, koga posluhnuti, komo nejpredi pomoči? Gda je nešči komanderal kak tre unda se bar marha nej bila potopila i čuda toga bi se bilo vum odvleklo predi nek je voda došla, a mortik niti šanca ne bi vruhnula.

Isto tak se pripoveda, kak prinas tak i vu Varaždino na placo, gda so Zagorci dali vruhnuti našega šanca sam kaj ne bi Varaždin plaval. Ali, morete mi veruvati, to je nešči na šanko zmislil. Pak kaj Zagorci imajo z našim šancom?

Pre čakoski gracki vuri so se spominali gda je voda poplajla Puščine jerbo so Puščine vu općini Nedelišče, a tam pak je, i to več dugo, očem reči, predugo (tak so bar rekli) na vlasti esdepe. Ali brzčas vam je niti to nej istina jerbo je poplava bila zato kaj je došla prevelika voda, nejvekša vu zadjih sto, ak nej i jezero, let i kaj je šanec bil hiravi i popustil.

Isto tak so pripovedali gda so Baptisti nekaj dužni dragomo Božeko i zato jim je cirkva bila vu vodi, a ona druga, katolička, je ostala na suhom. Ali verujte meni, niti to vam je nej istina. Istina vam je gda je voda dojšla vu Baptističko cirkvo jerbo so jo zazidali vu grabi, a katoličko cirkvo je negdašji župnik, velečasni Pavel Markačov, dal zazidati na breščajko. Dok se nevola pripeti, kuliko vidimo, ljudima se kajkaj toga po glavi mota.

Kuliko smo meli za čuti, naša Vlada i Slavek Liničov nikaj ne kanijo pomoči našim Puščinčarima,. Tak se bar pripoveda. Pak je to selo z desne strane ceste dok se pelate od Nedelišča prema Varaždino, a nej brodogradilište Viktor Lenac ili pak Tretji majuš v Reki. Nebrem veruvati gda bi Slavek bil tak trdoga srca, ali do ve se je nej nikaj oglasil, a niti pak roko v žep porinul. Župan je preglasil elementarno nepogodo i to je vse, ali od toga ga nej nikšega hasna ili kak bi moj sosed Pišta rekel: z te mele se kruh ne bode jel! Minister Tihi Jakovina je stiha došel vu Puščine, a još bole stiha je zbrisal vu Varaždin, jerbo se odnod Puščine čuda bole i čuda lepše vidijo, a i nišči ga je tam nej za rokav vlekel ili pak nekaj spituval. A i direktor Hrvackih vodi, Ivek Plišičov, je došel, pogledal i odišel kak gda je to nej jegova briga. Kaj god bodete vi rekli, ali mi Međimorci smo vam vu toj Lepoj našoj kak trinajsto prase.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15327:bili-smo-kak-muhe-brez-glave&catid=301:joek-radnik&Itemid=575
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine898i?mode=embed&layout=grey           
i(l) str. 56 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/898/mnovine898i.pdf     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Loborfest 2011 Fiškali – Fiškal, 03:12

Loborfest 2011 Fiškali - Fiškal
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #396 : Prosinac 05, 2012, 10:38:34 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 05.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Opet željeznice
 
Nakon svega toga prejdem do cuga i sednem si h vagon. I to ne kakaf god. Nego h novoobnovljeni. Prepun tehnike i tehnologije. Pritisneš gumb i vrata se otpreju. Ima klimu. Tera i sad kaj je malo zima puše mrzlo. ...

Piše:Tomislav Benčić



Iako sam putovanje s željeznicom prorjedil na minimum minimuma ipak i u to malo kaj se s cugom peljam vidim da nekaj grdo ne štima. Prošli tjedan sam bil auto ostavil na servisu jer mi je malo trokiral dok je bil mrzli hjutro.

Čim bi se mašina zagrijala delal je normalno. Više-manje. Kak h servisu nisu bili sigurni kaj se točno događa rekli su mi da ga ostavim pri njima da oni hjutro vidiju kaj mu je dok je još mrzli. I normalno da su našli grešku i popravili to. Kabl na svečicama mi je bil u prekidu, i čim su mi zmenili kable ljepo i normalno auto dela.

To kaj je bilo s mojim autom zapraf nema veze s tim kaj vam hoču ispričati. Zapraf ima. Jer da mi je bil na raspolaganju ne bi sve to videl kaj sam videl. Valjda več i vrapci na granama znaju da nigdar nema dosta vagona. I da je furt gužva. Ali ni to nije bitno za ovu priču.

Tak sam jen dan nakon posla krenul na stanicu na cug. Usput sam prešel h Importane pogledati e ima h onim dučanima gde se igračke prodajeju nekakvih clics kocki. To se Gracii h zadnje vrijeme jako dopada. Svojevremeno su h jednoj dječjoj hrani djelili male pakete toga i tak je to ostalo doma. I Gracia h zadnje vrijeme to ljepo slaže i izrazila je želju da bi ona još toga štela. Pa sam ja ko pravi tata krenul odma videti gde toga ima za kupiti. I h teri god dučan sam došel ne samo da nema tih kocki, nego su me tam bljedo gledeli kaj da sam h najmanju ruku iskal raketu s nuklearnom bojevom glavom.

I nakon svega toga prejdem do cuga i sednem si h vagon. I to ne kakaf god. Nego h novoobnovljeni. Prepun tehnike i tehnologije. Pritisneš gumb i vrata se otpreju. Ima klimu. Tera i sad kaj je malo zima puše mrzlo. Uglavnom sednem si i vidim na peronu pokraj cuga četiri (4) konduktera. Dva si sediju na klupici, dva stojiju.

Kad dojde neka ženskica do vagona, malo zbunjeno gledi h te novotarije, pritišče nekaj, ali vrata se ne otpiraju. Ovi četiri malo prije spomenuti kondukteri glediju h nju i niti jedan da bi napravi ta dva koraka i pokazal kak se vrata otpiraju. Nego su malo počakali dok je ženska prešla dalje i si 4 se počneju smijati.

Nemrem sad tvrditi da su se smijali kaj ženska nije mogla vrata otprijeti, morti je baš h taj čas nešči od njih neki vic ispričal. Pa su se zato podrapali od smijeha.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-opet-zeljeznice

Citat:
V Kotoribi cug mašina fučnula, 04:55
(međimurska narodna pesma o ispračaju dečkov i mužov v vojsku (na front)

V Kotoribi cug mašina fučnula


V Kotoribe cugmašina fučnula
Žiga u Lisinskom - V Kotoribi cug mašina fućnula, 05:30

Žiga u Lisinskom - V Kotoribi cug mašina fućnula
« Zadnja izmjena: Prosinac 05, 2012, 10:47:05 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #397 : Prosinac 05, 2012, 10:39:49 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 04.12.2010.


Iz bakine pučke bilježnice

Barbare mraz trajal bu cieli zimski čas

Če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje.

Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja namazal i vudril po riti.

 

Piše:Zoran Gregurek
 
Prosinac je mjesec u kojemu pučki prognozeri zadovoljno „trljaju ruke“ jer su prepuni posla. Naime, od sv. Barbare do Nove godine gotovo da i nema dana koji nije znakovit i važan po nečemu.

- Barbare mraz traj bu cieli zimski čas. Kak bu na Barbaru, tak bu i na Božič. Tuo su govorili naši stari šteri su znali da sveta Barbara (4.12.) predskazuje cielu zime. Zate se veli i da če se na Barbaru vide polje, ni čez zimu ne bu bolje. Trebale bi Boga moliti da na Barbaru ne sunce grele, jer onda zima ne kak spada. A če lete loše krene, nebu dobre ni zkončale - govorila je naša baka Ivka, pučka prognozerka. Zašto su se ljudi veselili snjijegu u prosincu, pitali bi našu mudricu.

- Kad vu prosincu traju snieg i zima, onda zemlja žitom rodit ima. A šte neče da bu imele pune škrinje žitka? Takvoga nema. Je, pokle Barbare je detinjski svetec, sveti Mikula. Zate se večer prije Mikulinja vu obluk trebaju deti škornji ili cipelje da ih starci po noči z cukori napuniju. Morti se tu najde i koji nuovi štumf, rukavice, šal ili kapa - pripovjedala je baka prisjećajući se svojih strahova iz djetinjstva.

- Negda je Mikula z Krampusom hodil. Gda bi čuli da nešči ruži z lanci, mam bi se za ormar ili pod postelj skrili da nas Krampus nej z saja (čađa) namazal i vudril po riti. Ake nas je Mikula na ceste, dvorišču ili vu kuhnje zatekel, pital nas bi je li zname moliti. Šteri nije dobre znal moliti, mam ga je prevzel Krampus. Mi, vekša deca, znali smi da se Krampus same šali i da se vu njega oblekel sused ili rođak, ali su zate menši – siromaki, cvilili kak mali piščanci da jastreba na nebu vidiju.

Gda je mati vidla da je vrag zel šalu i da je Krampus preterival, rekla bi im: Ve je, dečki, dosta, dejte si male spijte pak ote dalje za zločestu deci jer takvijieh nije pri naše hiži. Blažena mati, Buog je dal duši lefke, znala je furt gda nešči prevrši meru i mam ga je opemenula - kimala je glavom baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-barbare-mraz-trajal-bu-cieli-zimski-cas

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

afion - baroš, oj barica, 03:10

afion - baroš, oj barica
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #398 : Prosinac 06, 2012, 11:44:38 poslijepodne »
Varaždinske vesti, br. 3543, 27.11. 2012.

Piše Barica Pahič


KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Zanimljive je kak ljudi obrču kapute i mienjaju mišljenja


Piše: prof. Barica Pahič

Dek je Ante bejžal po svetu, govorili su da toga “nacionalistu, kriminalca i genocidaša” treba sikak vloviti i v rešt zaklenuti doživotno.
Gda je presuđen “na 24 leta krletke” su zjavljivali da je to prava svecka pravda, a vezda se kuneju da su pri oslobađajuči presudi od sreče “plakali kaj kiša”. A zaprav, takvi ni nemaju svoje mišljenje. Veruju ono kaj im novine i TV serviera.



Zadnjih dnevov smo z sieh novin i z teveja zapljusnuti vglavnem viestimi o tem kak su presuđena tri naša javnika; najprie Čačić, pa Gotovina i onda Sanader. Viesti idu od najvekšeg stupnja slavljenja do najnižeg obezvređivanja. Si imaju svoje mišljenje o tem, a jake je zanimljive vu tem kak ljudi obrču kapute i kak brzo mienjaju svoja mišljenja.

Morti nie ni mišljenja, neg ono za kaj misle da drugi trebaju znati kak misle. Tak sam imela priliku videti da su neki, šteri su slavili Čačića kak gospodarskoga genija, najemput pričeli trditi da je “toga muljatora” več odavno trebalo deti “onkraj brave”. Još je zgodnejši slučaj Gotovine i Markača. Dek je Ante bejžal po svetu, govorili su da toga “nacionalistu, kriminalca i genocidaša” treba sikak vloviti i v rešt zaklenuti doživotno.

Gda je presuđen “na 24 leta krletke” su zjavljivali da je to prava svecka pravda, a vezda se kuneju da su pri oslobađajuči presudi od sreče “plakali kaj kiša”. Isto tak v slučaju Sanadera veliju da je dobil premalo i da su srečni kaj je dolijal, a prie su isti trdili da je to najvekši hrvatski državnik. A zaprav, takvi ni nemaju svoje mišljenje. Veruju ono kaj im novine i TV serviera.

Neki pak ne veruju ni v ono kaj vidiju ze svoji očmi. V jeni emisiji se raspravljalo o haaški presudi. Si su se slagali da je presuda pravedna i da je to konačna pobeda Hrvatske, ali...

Ali, naš veliki “mea culpa”, kak prirepek prati cielu našu obranu o šteri su ni člani VKD-a nie preveč vupali pisati, osim nas dvoje-troje. I se je to bilo prihvatljivo dek je nie poslikani viečni Pupi i z svojim bolečivim glasom naglasil srpske patnje radi Oluje.

O tem kaj se dogajalo prie, čez kakve su patnje morali prejti Hrvati, pogotove oni v tzv. Krajine, nie ni beknul. Nikakvoga kajanja! Ni rieči o Vukovaru, Škabrnji, Bućinu, Četekovcimi, logori, skupnimi grobnicami ni kajanja. On je protiv slavljenja Oluje kak i veselja kaj su naši generali oslobođeni. Kaj ti je moč javne rieči! Meni je to dalo misliti. A vam?


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3543.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurska narodna pesma o ispračaju dečkov i mužov (v) vojsku (na front)
Tamburaši KUD-a Kotoriba - V Kotoribi cugmašina fučnula, 03:19

Tamburaši KUD-a Kotoriba - V Kotoribi cugmašina fučnula
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #399 : Prosinac 06, 2012, 11:45:56 poslijepodne »
Međimurske novine,
e-vundato: 03.12.2012.
 
Premišlavanje Jožeka radnika

Žene so vsposud glavne. I ja bi štel biti jim jednaki!

Najte me krivo razmeti, ja sam vam isto za ravnopravnost možov i ženi, protiv nasilja jednih nad drugima, ali kakši bi ja to bil moški da ne bi vupal vudriti šakom po stolo? Nek se zna što je gazda pre hiži. Ili pak kaj če mi takša žena z šterom se nebreš (ili nesmeš) niti posvaditi. Tu i tam si poglednem toga Sulejmana na televiziji. Kuliko vidim neje niti jemo bilo lefko, kuliko ženi je mel vu haremo tuliko problemov. Ne znam je li tak sam bilo vu Turskoj ili pak je tak vseposot, ali vsaka ženska glavica, bila črna, plava, smeđa ili pofarbana, vsaka ima nekaj svojega na pameti i oče kaj bi ruon tak bili kak si je ona to pregruntala. Brzčas je to tua ravnopravnost, ali vam to ja preveč ne razmem.



Vsima je poznato da smo si mi Međimorci odnavek bili zdobra z Hrvatima i zato se je Ivek Sanaderov moral nekaj fest zameriti našoj Tamari Laptoš, glavnoj Ivekovoj tužibabi, gda ga je ona spakerala vu rešt na, nikaj vejč, a niti meje, deset let. Dugo se je boril, kak bi naši stareši rekli, bil je žilavi kak sam vrag, ali znate kak je to: koga žena zeme na zob nek hiti fkrej vsako nado, očem reči, puške v kuruzo. Tak je i to zišlo na sodo gda je na jednoj strani bil Ivek, a na drugoj naša Tamara i kak več znate, Ivek je odišel po riti k meši i znova je vu Remetinco otkod dohaja na nove rendese z Tamarom i jenim pajdašima jerbo so tužibabe još nej rekle zadjo reč. Kuliko znamo, a tak se i po sodo pripoveda, Ivek je veliki grešnik i mora spovedati vse svoje grehe gda bi mo sod mogel odrezati pokoro kakša ga ide. Kuliko sam mel za čuti, pre gracki vuri, Ivek nikak nebre pozabiti Tamaro, pak joj skorom vsaki den pošilja poruke prek mobitela. Fčera joj je, napriliko, poslal ovo poruko: Na te mislim gda jutro dohaja, na te mislim gda se ravnam spat, na tebe bom mislil po zimi i leti i to nejmeje deset let…

Minister Jovanovič i dale trenera strogočo na ravnatelici čakoske Ekonomske škole škole, a jeni je nejvekši greh kaj je deco zapisala vu školo i kaj jiv je nej ostajla na vulici. Ak je to jedini greh, šteroga je gospa Duška Novak naprajla za svojih dvajsti let, kak dugo je ravnatelica, unda joj je trelo nekšo nagrado dati, a nej kaj jo je minister zmenil i hitil jo na vulico. Neje bilo vredo kaj je gospa Novak to deco zapisala vu svojo školo kam so šteli iti, a to kaj so se tua nešterna deca posle zapisala vu gimnazijo, to je čistam vredo. Ili to mortik minister ne zna. A ja mo to nečem reči jerbo bi mortik i ravnatelico gimnazije zmenil. Prosim vas lejpo, pak od da so ocjene jedino kaj nam govori kuliko deca znajo. Nešči zna, a nešči ne zna da je Albert Ajnštajn mel jedinico z matematike vu gimnaziji i da je unda Željkec Jovanovič bil minister bil bi i jega hitil vum z škole i svet bi bil kvaren jednoga Ajnštajna. Kuliko sam mel za čuti, minister je zmenil same dobre ravnatele, ali jega to nikaj ne sekera, glavno je da on trenera strogočo, tak gda bodo ve i deca i ravnateli na vulici. Toplo se nadjam da on ne bode dugo minister, pak se bodo vsi vrnuli nazaj dok on sprazni ministarsko foteljo.

Vlada se dospomenula z težakima vu javnomo sektoro i to čuda predi nek so se nadjali i nejvekši optimisti tak da, brzčas, ne bode nikaj od štrajkov šteri so se nam kazali. Nebodete veruvali, ali zestanek je trajal meje, očem reči, krajše od tri vure. Sindikati so se mam složili za zmenšanje plači cirka, okoli deset procentov, odrekli so se potnih stroškov, regreslinov za urlabe, a za božičnico so niti nej pitali. Sindikalec šteri ima pod sobom navučitelice, navučitele i medicinske sestrice je mam posle izjavil za medije: Ak se morejo težaki vu Hrvaškoj odreči toga vsega sam kaj pomorejo svojoj državi, unda niti mi Bosanci ne bodemo hujši! Mam posle tega bosanski je precednik vlade pozval vse na janjetino.

Čakosko Gracko veče je doneslo proračuno za novo i evropsko 2013. leto. Oporbenjaki velijo gda je i of, makar nej tak fest kak lani, napuhani kak oni „napuhanci“, maškori z Selnice, dok ovi na vlasti obečuvlejo (kak i navek) gda bodo naprajli vse kaj so zapisali. Vsi znamo da je proračun politički, a nej gospodarski, paper i tak ga tre gledati. A paper, kakši je takši, pravi ili reciklerani, on vse zdrži. Gradonačelnik Šalamon je ruon takšega zafremal i to malo jakšega, jerbo od majuša drugo leto več on, a mortik niti jegova družina, ne bode na vlasti, pak si je mislil nek se i te novi močijo kak Kristoš. Tak se i on močil zadje tri leti i zato je i tej manjak tak veliki. Brzčas se nadja da ga bodo spasili Linič i Milanovič z šterima si je on na ti, a tu je i jegov pajdaš i dofčerašji zamjenik Veselin Biševac. Od župana Iveka nebre preveč nadjati jerbo je vu županiskoj kasi čuda vekši propuh nek vu grackoj. Kak bilo da bilo, što god bode gospodaril z Čakovcom moral bode zasukati rokave i fest delati. Oni dnevi da ga vu Čakovco bilo penez kak blata so zdavnja minuli. Denes ga, bormeš, nega blata, a niti pak penez!

Verjem da ste i vi bili srečni kak i ja i nej vas je bilo sram kaj so vam soze počele teči same od sebe da je glavni sodec vu Hago prečital da naši generali i heroji, Gotovina i Markač morejo odma iti dimo. Z tom je novom oslobađajučom presudom zbrisana črna mrlja z našega Domovinskoga rata, a akcija naših branitelov „Oluja“ je bila poduzeta z ciljom da se Lejpa naša oslobodi od agresora. V Oluji smo, za par dni, oslobodili skorom celo Lejpo našo, a vu Hago nam je trelo vejč od petnajsr let kaj to napravimo. I na krajo je bilo 3:2, od pet socov tri so bili za žrtvo, a dva so i dale drukali za agresora. Bilo je knap, ali pobjedi se ne gledi vu zobe. Još so naši heroji nej pravzaprav došli dimo več se oglasila Karla del Ponte i vsa je sreča kaj je ona nej bila vu Hago jerbo bi unda bilo 3:3. Nejmeje. Ona je mislila da vse drži vu svojaj rokaj, ali kotač sreče se je obrnul tak da je ve ona doli. Ostala je bez Gotovine tak da joj je ve sam još Mladič ostal!

Najte me krivo razmeti, ja sam vam isto za ravnopravnost možov i ženi, protiv nasilja jednih nad drugima, ali kakši bi ja to bil moški da ne bi vupal vudriti šakom po stolo? Nek se zna što je gazda pre hiži. Ili pak kaj če mi takša žena z šterom se nebreš (ili nesmeš) niti posvaditi. Tu i tam si poglednem toga Sulejmana na televiziji. Kuliko vidim neje niti jemo bilo lefko, kuliko ženi je mel vu haremo tuliko problemov. Ne znam je li tak sam bilo vu Turskoj ili pak je tak vseposot, ali vsaka ženska glavica, bila črna, plava, smeđa ili pofarbana, vsaka ima nekaj svojega na pameti i oče kaj bi ruon tak bili kak si je ona to pregruntala. Brzčas je to tua ravnopravnost, ali vam to ja preveč ne razmem.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=15401:ene-so-vsposud-glavne-i-ja-bi-tel-biti-jim-jednaki&catid=301:joek-radnik&Itemid=575
i(l) str. 56 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine899i?mode=embed&layout=grey
i(l) str.sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/899/mnovine899i.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Cinkusi - Pet je kumi (1998), 02:36

Cinkusi - Pet je kumi (1998)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #400 : Prosinac 06, 2012, 11:50:47 poslijepodne »
Zagorski list, 06.12.2010.

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Došašče


Piše: Nevenka Gregurič

Najveselješi svetek za pomorce i decu je sv. Nikula ilji Mika. Nikula je jemput zmiril more i radi toga ga poštivaju mornari. Po pripoviedanju, on je i jednomu čoveku teri je imel tri čer dal peneze kaj jih je mogel oženiti. Te je delal poskrivečki gda su se ženile prve dvie. Gda je otec ženil trejtu čer, pazil je gdoj mu te pred vrati ostavlja blage z teru more dati čer zamuža. Čakal ga je pri vrati, a sv. Nikula ga je videl. Popel se na krof i čez rafung, kaj ga nej nišče, spustil peneze. Kak su se pri peči sušilji štunfi, penezi su opalji hu nje. Po pripoviedanju ljudi dobre dece Mikula ostavlja dare h škornju na obločecu. Ž njim ide i Krampus teri ostavlja šibe. Za dobru decu da se ne pokvariju, a za zločestu da se popraviju.

Gda bi se denes hu te veruvalje za nektere veljike triebal bi Krampus ostaviti debelu batinu i naprašiti njim ture.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Ogranek Selačkě slôgě z Bûševca
(promôcija prvoga božičnoga CD-a pod nâzivom Poslunetě dušicě, 2008)

Poslan je angel Gabrijel
Paslan je angel Gabrijel, 02:56

Paslan je angel Gabrijel
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #401 : Prosinac 07, 2012, 11:18:23 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 06.12.2012.

Za dušu, za spomenek

LJEVUR
 
Negda je jeden ljevur bil one kaj je cinfralje življenje. Imel je on svoje posebne meste f hiže. Ne same meste nek i svoj stoljec, posebene za njega napravljen. Smieh mi beži, gda se zmisljim, kak negda ni si hižni niesu imelji meste za sesti, a ljevur je imel sam svoj stoljec i svoje meste. Bil je negda „gizdav“ i važni. Hu njemu su se ljudi hmivalji. Smakala se hu njemu britva i kefica za podbrivanje. Hu njemu su se žuljile hadre. Biele hadre su se dele hunjuga i opkuhavale.

Piše: Nevenka Gregurić



Po gdoj zna kuljike put saki dan gda o nečem gruntam nesme reči sama sebe: „te nem nigdar“. Postoji i ona teru se negda reklje, a i denes se rabi: „nigdar naj reči nigdar“, jer se se h momentu obrne. Če si h jednem cajtu misljil da nigdar nemreš i neš nekaj napravil, za kratki cajt ti ta tvoja „opadne h vodu“.

Kak mlada ženjska i svoja gazderica nidar si niesem mogla misljiti imeti gospodarstve bez punuga kočaka sakojačke pernate živine i barem parec pajcekof. Kak življenje ne teče baš onak kak si čovek zamislji i dok si rekel „keks“ se se zmeni.  Tak i moja gospodara. Ona se na kraju spustila na par kokoši. Imam jih malje, alji mi dielaju več brige nek gda jih je bilje jate. Če jednu odnese ljesica ilji lucki pes, mam h kupcu vidiš da falji. Radi toga jih trieba h večerku na vrieme zaprieti jer jutra se nej se hčakale. Gda sem oko kočaka, več h kmice, naganjala neposlušnu „kokodaču“  i tirala ju h kočak, na nekaj sem se popičila.

Nožni paljec je „videl se svece“, alji čube niesu „zezvale kletvu“. Prignula sem se i zdigla one h kaj sem se lupila. Bil je te jeden stari pocinčani ljevur. Zmisljila sem se kak mi se je prie par ljiet motal po drvarne i furt sem ga vugibala pred sobu. Bilje mi ga je šteta hititi, a fiže se več nie rabil. Unda sem ga diela h dvorišče kaj su ž njega vodu pile racice i još se hu njemu stofljale. Kak več po dvorišču ne gaga takva živina tera ima rada vodu, motal mi se i unda sem ga diela za vugljič. Nie bil furt na videlu, a i srce mi nie dalje da ga se same tak otarasim. Smiešne? Jeden običen ljevur da mi tak pune znači? Hm? Nie te baš same tak.

Negda je jeden ljevur bil one kaj je cinfralje življenje. Imel je on svoje posebne meste f hiže. Ne same meste nek i svoj stoljec, posebene za njega napravljen. Smieh mi beži,gda se zmisljim, kak negda ni si hižni niesu imelji meste za sesti, a ljevur je imel sam svoj stoljec i svoje meste. Bil je negda „gizdav“ i važni. Hu njemu su se ljudi hmivalji. Smakala se hu njemu britva i kefica za podbrivanje. Hu njemu su se žuljile hadre. Biele hadre su se dele hunjuga i opkuhavale. Če bi se z njega zbil cin, dok se čakal kotlokrpač da ga dojde zalotati, babe bi rupe štopale z krpicu. Unda gda se takef spiškani i zakrpani z krpicu del na šporet gret z vodu, furt se čulje po špretu kak je voda cvrkala ž njega: cvr, svr,pssssssss….svr…pssss. Ak je več bil tak podrapani kaj nie služil fiže, nie se hitil ni unda. Zbilje se njegve diene i metal se na raženj kopiča slame, krme ilji koruznice kaj je držal one kaj je h kopiču.

Siečam se kaj denes gda je moj Branek kupil tie ljevur h teruga sem se trknula. Morti ga i radi toga nemrem same tak hititi jer je dieljec mojih ljiepih spomenkof. Kak su moji starci došlji živet k nam, moj se otec i mati niecu moglji snajti bez ljevura. Otec je furt ragoboril i jambral kak mu trieba ljevur. Nie on držal nič do moderne napravi za pranje nog. Njemu je ljevur bil „zakon“. Pocinčani ljevur nigdar nie bil jeftin, pak je moj Branek ocu kupil ljevur od plastike. Nu on je bil same dan- dva. Točne se več ne siečam. Gda je bil sam, moj si je otec po navade natočil vode h ljevur i del ga na šparet gret. Za čas je skore vužgal hižu jer se je ljevur rastopil i počel goreti. Vidlji sme da je „vrag zel šalu“ i da ocu trieba kupiti pravi, pocinčani ljevur. I tak je tie ljevur služil mojemu ocu do njegve smrti prie dvojset ljiet.

Gruntala sem si o ljevure čez moje detinjstve. Dobre pamtim kak je otec kupil na siemu prvi šplehnati ljevur gda sme se odseljlji h svoju hižu. Gda sem bila pratila sem gda otec ide k domu. Napunila sem šplehneti ljevur i diela sem na šporet gret vodu. Dok je je došel fižu, sel si je na koštulu za drve pri šporetu. Voda h ljevuru je več bila mlačna. Snela sem ljevur z špareta diela ga ocu pred noge. Jednu po jednu nogu, metala sem mu h toplu vodu i z maljemi prsteci prala te trudne i zmučene noge….

Dok sem išla fižu, obrnula sem se prema ljevuru teruga sem nazaj prislonila na vugljič gospodarske zgrade. Pogledala sem prema nebu. Sigurne me odzgor lučeju moji strci i Branek. Mudriju se, kak mi je jeden stari ljevur pocinfral cajte i zmisljil me na naše skupne i ljipe življenje.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-ljevur

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Peri (z lavorom il bežnega)
VIS PERI DERI-JEN-DVA-TRI, 03:23

VIS PERI DERI-JEN-DVA-TRI 
« Zadnja izmjena: Prosinac 07, 2012, 11:21:19 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #402 : Prosinac 12, 2012, 10:31:08 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 09.12.2012.

Dnevnik tate Bena

Parkiranje
(LK: Autizem i parkirson)

Pogledam ljevo i nigde ne vidim parkirni aparat. I gde da kupim kartu? Najbliži aparat za prodaju karti je tam pri dimnjaku. Dok ja prejdem do tog aparata kupiti kartu več je prešlo pol vure.


Piše:Tomislav Benčić


Več dugo nisam ni riječ napisal o svojem voljenom gradu. Najvjerojatnije zato kaj sam dosta slabo po gradu. Samo delam i delam. Doma dojdem samo jest i spat. Moja žena bi dodala još i jednu riječ na S. Pa ne vidim kaj se po gradu događa.

Prije dok je Gracia bila mala i dok sam šetal kolica po gradu, normalno i Graciu h kolicima, videl sam skoro se kaj se događa. Ovak kak je sad krečem se samo po pravcu doma - željeznička stanica, uz uvjet da idem s cugom na posel. Najčešće idem s autom pa se ne stignem niti na taj kratki potez osvrnuti. Z auta vidim jedino kak napreduje stara zagorska magistrala. Sad se vozi slalom. Malo se peljam po staroj, pa čez Trgovišće, pa opet malo po staroj zagorskoj, pa malo čez Pojatno i opet po staroj.

Ja se h cestogradnju ne razmem i zato mi valjda nije jasno zakaj se to obnavlja na preskokce. Kaj se nije moglo to po redu delati? Pa da se krenulo od Zaboka, pardon od Oroslavja, jer je to ipak legitimni teritorij grada Oroslavja, ili obrnuto od Zaprešića pa da se išlo po redu komad po komad. A ne ovak. Nekak mi je logično da bi brže išlo i s manjim troškovima da se dela po redu, a ne malo tu, pa malo tam, pa opet malo tu. Ali ja nisam stručnjak za cestogradnju pa to ne razmem, kak sam več i napisal.

E, da. Našel sam novotariju h Zaboku. Nova parkirna mesta s naplatom. Dojdem ja neki dan na onaj parking između nekadašnjeg ZIVT-a i nekadašnje Industrijske, danas Prilaza dr. Franje Tuđmana i zagledam novi prometni znak. Veliko P, a ispod njega i tabla na kojoj piše da se naplačuje parkiranje, da je to 3. zona i da je parkiranje 4 kune. I strelica prema ljevo da se tam kupi parkirna karta.

Pogledam ljevo i nigde ne vidim parkirni aparat. I gde da kupim kartu? Najbliži aparat za prodaju karti je tam pri dimnjaku. Dok ja stanem tam gde sam maloprije napisal i prejdem do tog aparata kupiti kartu več je prešlo pol vure.
Dan prije toga išel sam h dučan teri je h nekadašnjem ZIVT-u i teri ima svoj parking. I vidim puni parking. Pa sam mislil da je h dučanu gužva i da se nekaj zabadaf dijeli. A h dučanu je bilo pet ljudi. Tek kad sam saznal da se okolo naplačiva parkiranje mi je postalo jasno zakaj je tak bilo.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-parkiranje-1

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Klapa Tragos: Tu-tu auto, vrag ti piz odnija!, 05:09

Klapa Tragos: Tu-tu auto, vrag ti piz odnija!
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #403 : Prosinac 12, 2012, 10:32:13 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 12.12.2012.

Za dušu, za spomenek

PRIHAJAJU SREČNI I LJIEPI CAJTI

Kak bilje da bilje, toplje ilji zeboščica, dvanejsti je mesec gda se od vajkada raduvalje. Raduvalji su se ljudi jer se hu tem cajtu slavi najveseljieši krščanski svetek, Božič. Nu tak je valjda porihtane od negda da su baš hu tem mesecu i godi teri su se največ ovršavalji. Negda je te bil mesec h terem je se miruvalje po vanjke. Niesu se delalji nikakvi poslji po gruntu i gospodare. Ljudi su bilji same po hiža i štuljilji oko blaga. Unda su imelji cajta za ovršavanje gode ilji imendane. Tak se h dvanejstem mesecu slavi, Brbarenje, Francekove, Sv. Lucija, Božeki, Janki, Andraši, Silveki i još nekteri godi. Priljika je te bila da su ljudi jedni k drugemi hodilji i skup se z godovnjaki poveseljilji.
 
Piše: Nevenka Gregurić



Bože, kak ljiete curiju. Malje skočiš sim, dukneš napre, pocurikneš se, nasmieješ ilji plačeš i kak da veter nosi cajte, obrneme zajdnju stranicu na kaljendaru. Još se niesi hbieljel od ljitnuga sunčanja i več si h dvanejstem mesecu. Mesecu h terem bi negda bil dobre zabundan h tople obljeke, imel zamotane noge h debela nuča i pazil da ti gumenjaši niesu nigde prepiškani. A gda bi išel po sniegu ilji zmržnjene tiri, gospodski škornji bi škripalji i vudiralji jedinu „mužiku“: „stric, vujec, stric, vujec…..

Nu, došlji su nekteri drugi cajti. Zmenilji su se ljudi, a borme i vrieme. Več put si gruntam e je vrieme krive kaj su ljudi postalji drugački ilji su ljudi postalji drugački radi toga kaj je vrieme drukčeše. Ne hufaju se ljudi mesariti kak negda hu tem cajtu kaj njim nej h mese došlji črvi gda je tak toplje. Kak su nekteri dani toplji, mogel bi hoditi i h kratke rukave, da te nie sram. Dobre je te kaj je toplje, po jedne strani. Bar ne morame preveč hajcati. Tak šparame peneze, tere je navieke pre malje. A unda nam i te diela veselje.

Kak bilje da bilje, toplje ilji zeboščica, dvanejsti je mesec gda se od vajkada raduvalje. Raduvalji su se ljudi jer se hu tem cajtu slavi najveseljieši krščanski svetek, Božič. Nu tak je valjda porihtane od negda da su baš hu tem mesecu i godi teri su se največ ovršavalji. Negda je te bil mesec h terem je se miruvalje po vanjke. Niesu se delalji nikakvi poslji po gruntu i gospodare. Ljudi su bilji same po hiža i štuljilji oko blaga. Unda su imelji cajta za ovršavanje gode ilji imendane. Tak se h dvanejstem mesecu slavi, Brbarenje, Francekove, Sv. Lucija, Božeki, Janki, Andraši, Silveki i još nekteri godi. Priljika je te bila da su ljudi jedni k drugemi hodilji i skup se z godovnjaki poveseljilji.

H prosincu gda je zahladilje bile su po sela mesare. I te je bila priljika da se ljudi malje podružiju, spripoviedaju, napuniju si želučeke z bolju koštu, a se zaljiejeju z dobru kapljicu.

H večerku su se ženjske zestajale i čiehale perije, spripoviedale se „od miluga do draguga“. Bila je te priljika da se dozna gdoj se z kem hofira, gdoj z kem ide na snuboke i gde buju gosti. Kak se bljižil Božič tak se perije zamenilje z dielenje kinđi za cimer. Saka se je ženjska, a največ puca, štimala z nakinđanem cimerem. A kak je čivi cimer zgledal vodil se spomenek i poklje Božiča. Spretneša puca imiela je doata fale i unda je bila sigurna da bu več snuboke završilje h njenje hiže, pak je mogla bolje prebirati. Raduvalji su se ljudi semu onomu do čega se denes praf za praf nič ne drži, a te je največ pajdašija i druženje.

Mesec radosti i pajdašije bil je i priljika da se ljudi pospominaju i o svojem delu čez ljete. Bez brige su bilji oni i čakalji trdu zimu, ak su po ljetu bilji radljivi i sega si pridelalji. Gruntalji su si takaj kaj su čez ljete po selu posujavalji i posudilji. H zajdnjem mesecu h ljetu posujene se moralje vrnuti svojemu gazde. Kak se i h dvanejstem mesecu ovršava veljiki svetek Božič, ljudi su triebalji iti na spoved. Župniku su povedalji svoje griehe, alji su se spovedalji i sami z sobu. Na koncu ljeta delalji su „iventuru“ svojuga dela čez ljete. Sami su sebe priznalji če su čez ljete delalji komu zlo kak se tak poškodni nemreju preveč veseljiti. Saki je dobre znal da onie odzgor se dobre vidi i zna.

 Denes se pune toga zmenilje. Največ ljudi nema cajta zabremzati, stati i poluknuti si h dušu.
Bilje bi ljiepe gda bi ljudi malje stalji i pitalji sami sebe, kaj su čez ljete delalji. Sikak njim bi trebal dvanejsti mesec, mesec raduvanja biti ljiepi gda bi probalji popraviti one kaj čez ljete niesu delalji po pravice. Triebalji bi i deti na vagu kuljike toga su napravilji dobra, a kuljike zloče. Če vaga zloče prevagne, krajnji je cajt da se trieba popraviti. Same čiste duše i savesti čovek se more raduvati svetkem teri prehajaju. Oni trdokorni i netrmanji teri misljiju da z veljiku halabuku i sakojačemi modernemi cinframi moreju kupiti sreču, grde se varaju. E očeju, e nečeju h njihove savesti senek postoji malji „črvek“, teri furt ruje i savest priziva. Radi toga kaj bi ovi cajti bilji ljiepi kak negda trieba delati dobre ljudem. A gda nekomu dielaš dobre, on je srečen. A same se veselje i sreča z sreču i veseljem vrača.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prihajaju-srecni-i-ljiepi-cajti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lepi cajti - Premalo je lepih cajtov, 03:28

Lepi cajti - Premalo je lepih cajtov
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #404 : Prosinac 13, 2012, 11:16:40 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 11.12.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Sveta Lucija oči čuva


Piše: Zoran Gregurek

Blagdan svete Lucije oduvijek se štovao u zagorskome puku i bio je zadnji veliki dan prije Badnjaka i Božića. Uoči sv. Lucije (13. prosinca) naša hraščinska baka uvijek bi se spremala zasijati pšenicu u plitke porculanske tanjuriće.

- Treba jake paziti da se dobre posije šenica jer ake tu pogriješiš, onda buš cijiele lete spaštal. Jer, če ti bu šenica rijietka, slabe buš dime vu koušu i pute nesel. A ake bu gusta, onda ti je sekira vu med opala jer bu sega obilja cijiele lete. Zate šenicu treba na toplom držati, blizu peči i furt muorati imeti vutkine. Gda naraste, šest – sedam centimetrof, dobre ju je s škarjami podrezati, ali čiste male. Onda bu još bolše rasla - govorila je baka. A svetu Luciju u narodu znaju kao zaštitnicu po mnogima najvrednijeg ljudskog čula – vida (očiju).

- Negdar sme si na svetu Luciju išli rane v jutre na potek vmivat jer bi mati rekla da nas bu onda Lucija čuvala čez lete od očne prelade, ječmencof i drugi upali na očija. Pripovijidale su nam se i priče da je Lucija bila tak hrabra i odlučna mlada žena da je jenomu vladaru na srebrne tace oči donesla, a onda je je Arkanđel Rafajel vrnul vid i od onda, veli se da je sveta Lucija zaštitnica uoči - prisjećala se baka. Starica bi svake godine ponovila i savjete za udavače i zemljoradnike.

- Puce štere nijiesu priredile papereke s imeni dečkof šteri je se dopadaju a Lucija kuči na vrata, ne znam kaj čakaju ak se oču ženiti. One savet več znaju : saki dan jen paperak hititi za suobu, a da ne glediju, gda se vračaju z meše. Na Božič budu znale šte bu im dopal za ženidbu, a čije bu ime pisale na zadnjomu papereku. Oni šteri, pak, oču znati kakve bu vrijieme druge lete od svete Lucije do Božiča naj pratiju dobre vrijeme i nek tuo vu tijieku zapisuju. Saki od 12 danof odgovara mesecu naredne lete - rekla je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-sveta-lucija-oci-cuva

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Dunja Knebl - Dej mi, Bože, oči sokolove, 02:21

https://www.youtube.com/watch?v=5L-qNjZzsy0

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549