Autor Tema: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska  (Posjeta: 161470 )

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #300 : Siječanj 23, 2013, 11:42:35 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 3. SIJEČNJA 2013.

5 člankov na dalmatinskomu ikavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 4/5

 gastronomija

Iz kužine babe Tonke

Ni baba Tonka ni Zagora nikad nisu govorili - (h)vala. Nega bi pantili i vratili. I dobro i zlo pojednako

I zato je meni, ljudi moji dragi, bila muka živa kad su me nako valili na Unešiću, u subotu29. od prošloga miseca, u Domu šta ga mi zovemo 'od kolture', na promociji knjige Kužina babe Tonke. Jesan, cvita san vas, drago mi je bilo slušat di nako svit lipo govori o meni, još prid materon mi, ženon, dicon i zeton. A najskoli profesur od jezika i učen čovik šta je i sam pet-šest knjiga puno učeniji i pametniji od moje i babine napisa, Jakov Grbeša



Jednu rič od babe Tonke nikad nisan čuja - (h)vala. Nit je ona kome zavaljivala nit je od drugi očekivala da se zavale njoj. Ona je otu rič znala reć samo jednomen - vala Bogu. Drugomen nikomen. Nije u tomen baba bila posebni izuzetak nega prije pravilo u ciloj Zagori -bija je to svit koji bi, namisto da se zavaljiva, pantija pa bi vratija. I dobro i zlo pojednako. I zlo bi ti još zna i zaboravit - jer ko na malo gleda malo i vridi - al dobro nikako. Ono je vajik bilo veliko. Zato što je bilo ritko. Kako unda, tako i danas. Kako s valon, tako je bilo i s valjenjen. Nikoga ota nije dizala iznad sebe, ali ni ikoga sa visoka nega je svakoga gledala pravo u oči. Ki čeljade, ako je čeljade. 'A ko vidiš da nije, priskrstiš se od njega i nemaš više s njimen posla. Ti svojin puton, a on svojin.' Nije je bilo briga ni ko ima, ni ko nema, ni ko je veliki ni ko mali. 'Ko ima, ima za se - rekla bi kad bi ko k njomen doša sa zavidnon pričon šta je koji kupija, izija, donija, obuka s kojon je selo vazda rado pralo usta. Ona nikada. Rekla
svojima: -Uvat te se svoga posla, ki da ga nemate. Ko se s tuđin bavi, baviče se i drugi š njimen. A unda će vas biti svukuda i bićete svakakvi, ki i oni.

Svi bolji od mene

I zato je meni, ljudi moji dragi, bila muka živa kad su me nako valili na Unešiću, u subotu 29. od. prošloga miseca, u Domu šta ga mi zovemo 'od kolture', na promociji knjige Kužina babe Tonke. Jesan, cvita san vas, drago mi je bilo slušat di nako svit lipo govori o meni, još prid materon mi, ženon, dicon i zeton. A najskoli profesur od jezika i učen čovik šta je i sam pet-šest knjiga puno učeniji i pametniji od moje i babine napisa, Jakov Grbeša. Ajde, to što me Miro Ivić, pricidnik Uprave Slobodne Dalmacije pofalija, i mene i knjigu, to je u redu - on me i uzeja u posa, Slobodna je zajno sa Šibenskin knjigu i objavila, pa faleći jedno i drugo, fali i firmu, a to mu je i posa. Al Jakov, Jakov nije mora, a je. I to je reka da na kantunalu pokraj
posteje drži Bibliju, i ričnik od Kljaića i ki treću od Svetoga trojstva - , moju i Kužinu babe Tonke. I ako nisan sanja, pari mi se da je reka da se ovon mojoj sve to više večeri navraća. Ne smin ni reć s kin me sve ki s jednakin usporedija, samo ću reć da su svi bolji od mene. Eto, bilo bi drago čut pokojnomen ćaći koji mi je vajik govorija: -Nemoj se. nikad mirit s goriman od sebe. Vajik s boljiman, jer ćeš i ti undak biti bolji'. Eto, stari, more li bolji od Raosa i Smoje, od Prosjaka i sinova, a s njima su me usporedili? Ajde, neka su teke i pritirali - 'Da teke, reka bi ti' - al more li bolje.od doktura Ivice Madžara i Zvona Zagore, KUD-a 'Svetog Ante' s babini Kraljica, klape Drniš, fra Ivana Čupića, Branka Pašketića, i svi oni dragi ljudi, s Mirlovića, Strugašice, Unešića, naši konšija, prijetelja i rodijaka, u ovomen i onemen kolinu, znani i neznani, stari i mladi šta su se u otu blagosovljenu večer skupili oko Kužine babe Tonke ki oko svoje najrođenije, ki da su iz njezini korica ispali i ki da su je sami pisali.
Ma šta pisali, živili, ki Bosanac 'Na Drini ćupriju'. Šta čito, bolan? Hodo! I ja, prid svima njiman govorin na kraju, šta bi baba Tonka rekla, ki vratar. A vratar u prvomen redu sluša i plješće!

Namisto vale

I zato se ja, zbog pokojnog starog, pravin da virujen u sve ono dobro i lipo šta su ljudio meni i kužini babe Tonke rekli, jerbo znan on sada svima oko sebe gorika govori: -To je moj mali. Vraga mali, čovk! Ki ja šta san bija. I to da buden čovk ki šta mi je ćaća bija, i da buden sin ki šta je on mojon babi Tonki bija, i did svojin unukan ki šta je on dočeka, a njegova Neda da bude baba svojinu unukan ki šta je baba Tonka meni bila - to je moja mira. S tin se ja mirin i nosan i to je ona jedina i prava 'vala' koju bi ja tija dočekati. I jedina koju mi niko drugi nega samo oni gor more dat. Oni jedini kojemen je i baba Tonka davala 'vala'. Svima drugima - neću - zavaljivat, nega ću pantit i vraćat, ki šta su i bolji od mene radili... «

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Oj, kavica!
KUD Zvona Zagore - Ojkavica.avi, 04:36

KUD Zvona Zagore - Ojkavica.avi
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #301 : Siječanj 23, 2013, 11:46:00 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 3. SIJEČNJA 2013.

5 člankov na dalmatinskomu ikavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 5/5

sport

Odšpondedošponde

Skužaj na karti, druge nisan ima

Velu da je vrime Božića, ili po ovoj vlasti od Dida Mraza vrime kad svit uvati svakakakvo ludilo. I mogu van reći da ima tu istine.


Evo gledan ingleze u balunu, doduše nisu oni mira za to jerbo oni igraju ka da in je prisidništvo države ka u nas i da u ništa ne viruju, u svakoj utakmici sedan-osan komada. Nego nisan van tija o tome govoriti, nego nešta drugo, muko isukrsta šta san se nasmija, samo mu ne smite reći. Vako van je bilo, doša ja nikidan kod Dunka kući da vidin di je i oćemo li izisti bakalar, a on oša u banj, a na stolu mu osta komad karte. Nije mi vrag da mira pa san poćirija, i ima san šta viditi. Uzeja san oni morbitel i slika šta piše pa kad san doša kući san poveća i evo kako je bilo, odnosno šta je Dunko dubokoumno pisa.

Dragi moj dide Božićnjaće, a i ti Mrazeisto.
Volija bi da se ova vlast više dogovori kako van je ime a kako brezime, jerbo nas stalno bunu, četri godine vako, pa ondak četri nako. Nego pušćimo mi to, ja san van tija poslat pismo, odnosno molbu, skužajte šta teke kasnin, al tek nikidan san vidja na televiziji da to ide lipon u Finsku. Nisan van ja probirljiv čovik i ne triba meni puno, a za se neću ni tražit, nego evo šta bi vas molija da mi ispunite želje. Dajte nogometnom klubu Šibenik par miljuna leura, ali in ne dajte u kešu, jerbo će to ko zna kako obršit, nego pošaljite čovika koji ima novaca da sam dili kako zna i razumi. Dajte da GKK Šibenik uđe u prvu ligu, ali neka u Jolly uđe u NLB jerbo su ih niki zli ljudi u ovom gradu poinadili jedne i druge, kurbini sinovi znaju di je svak najtanji na šolde, pa su in tu zakuvali. Dajte neka i vatrepolo klub vrati sve naše igrače pa ćemo ondak vidit ko će čekati godinu dana da bi uzeja dva punta. Neka AKK Šibenik vozi trke, a Mikovil organizira, ali ka nekad, a ne ka zadnji godinu dana. Dajte nešta i ovin dviman đinastikan, jerbo puno dice to voli, pogotovo žemske, pa ondak izađu lipe Šibenčanke. i za kraj dajte da se više nikakva pulitika ne miša u šport. Znaden d ćete me razumit, i dobro mi stojte.
Vaš Dunko


Lipo san se nasmija i onda uzeja jednu kuvertu i napisa mu odgovor.

Dragi Dunko, sve smo primili na znanje, samo jedno ne moremo ni mi učinit, pulitičari ne daju da šport bude brez nji, jerbo in sade iđu izbori ooohhhohhhoooooo.

Jedva čekan da je dobije, a dotad evala van bilo...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Forza Šibenik .wmv, 03:12

Forza Šibenik .wmv
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #302 : Veljača 06, 2013, 11:41:41 poslijepodne »
Štenta

Štenta je bil va Amerike
kod tete Lucije
Vratil se je jer ne more
bit bez Opatije

Štenta je bil va Amerike
kod tete Lucije
Vratil se je jer ne more
bit bez Opatije

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Vavek su kantali
Štenta i kumpanija
Najlepša na svete
je naša Opatija

Vavek su kantali
Štenta i kumpanija
Najlepša na svete
je naša Opatija

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Ona neće pit kafe
Nego cikuladu
Ona misli, šefja zna
da se šoldi kradu

Ona neće pit kafe
Nego cikuladu
Ona misli, šefja zna
da se šoldi kradu

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Opatijske frajlice
nosiju šešire,
a njihove mamice
prodaju krumpire

Opatijske frajlice
nosiju šešire,
a njihove mamice
prodaju krumpire

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj

Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Štenta daj, daj, daj
Opatiju ritornaj


http://www.lyrics85.com/OPATIJSKI-SUVENIRI-%C5%A0TENTA-LYRICS/187212/

Opatijski Suveniri - Štenta (traditional), 03:08

Opatijski Suveniri - Štenta (traditional)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #303 : Veljača 08, 2013, 11:37:35 poslijepodne »
Novi list, 2013-02-07
Prilog četrkom Beseda
 
5 člankov na čakavščine

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D2863286328632863286328592863K
iliti:

(1/5)

DA SE NE POZABI

 
Krabunos se ne postaje, krabunos se mora rodit
 
Badava su bile zabrane – ne ča se ni mogal običaj utrt, nego su naši ljudi ta običaj održali i va ljuškon svitu, o mesopustu 1967. leta va St. Lousu va Meriki va sentenci vele: »Sa ponosom običaja, iz našeg starog kraja, ov žitak od pradjedovi, donesli smo va svit novi«


Piše Stipica JURIČIĆ
 
 
Griško-begrackin selimi na veliko balaju glazbe, nikako je i vrime s nami pa saki rado zijde vanka poslušat kadi jih je čut, oli se pripravit i pripravan dočekat.
    Ovejste subote poštimala me mala glazba. Slušaš z daljeg, čovik bi pomislel da to redu veli, armonika, bubnji, pisma, ma ča je, je, prava glazba. Lipo opravljeni, bome i korak po taktu, komandat štiman, prišli pismun, pozdravili i zaželeli se va von letu, ponudili se slašćicun i sokon i zapivali. Ne zabavljaju se, imaju još fanj kuć pozdravit, zafalili se na dobrodošlici i pod korak velog bubnja dalje.
    Pravo reć tradicija glazbe ne popušća, tako reć 150 let, doduše običaj krabunosih po staru zamire, a bašunjarski zvončari još pred Drugi rat se hametice ugasili. Prva glazba zabalala je 1866. leta, va Blašković, osnoval ju Gašpar Kalinić. Kot komandat jahal je na belon konju, za njin hodili glazbenici, a veli bubanj vozil se na malih kolcih ke je poteza koza zlatnun bojun pofarbanih rogi. Odzad je hodil fantina na plećih noseć mesopusta. Uz »Bubanj i muzika složno udaraj« obilazili su i pozdravljali viđenije meštane. Gašparova glazba hodila je pod komandun Gašpara, potle sina mu Srećka i vnuka Srećka se nigdi do pred kraj šezdesetih let prošlog vika. Va Drugon ratu glazba se obnovila z instrumenti, Miha Luzarin zarobil je celu talijansku glazbu, bubnji i trunbete.
   

Gašparovi muzikanti

1966. leta Gašparova glazba slavila je 100 let, veli Škiljan va sentemci »Nedelo«: – Da imamo va von letu, jednu novost na tapetu, sto godina slave fanti – Gašparovi muzikanti, zač postoje argumenti i u Srećka dokumenti...
    Da se to ne more utrt, a bogme ni dicu odlučit ot krabunosih, va toj sentenci potvrđuje Škiljan: … »još ne zna otvorit usta, a već bati mesopusta…«
    Badava su bile se zabrane, tako 23. prosinca 1912. leta učiteljski zbor Blaškovićeve škole urdina: »Rav. učitelj upozoruje učit. zbor da svaki razrednik u svom razredu zabrani djeci da pohađaju plesove koji sad započinju, jer tamo djeca samo kletvi i nepristojnih gesta vidjeti mogu. Za samu je školu to od štete, jer učenici preko dobe izostaju, po zlu vremenu po noći klatare pa se tako domognu teških prehlada.«
    Ne ča se ni mogal običaj utrt, nego su naši ljudi ta običaj održali i va ljuškon svitu, o mesopustu 1967. leta va St. Lousu va Meriki va sentenci vele: »Sa ponosom običaja, iz našeg starog kraja, ov žitak od pradjedovi, donesli smo va svit novi.«
   

Mala glazba

Sentenca je pak kruna celog mesopusta. Ni tog komu neće povidit ča mu re. Ako se ko i najadi, k letu će ga još bolje opatrnut i narugat. Niki se ni ne jadi, doduše jednuč se bilježnik griške općine najadil, tamo nigdi trejsetih let prošlog vika, zapljenil sentencu, ma još se pokaral i potukal z krabunosi. Finil je na podu i bil poštiman z par vritnjaki. Sentenca se sejedno recitirala z glavi:
    – Čujte braćo ovo leto, ča ću van reć to je šćeto, pred dva tjedna ča se zbilo, vraća šilo za ognjilo.
    Ča to znači pokazali su dečki z celog Vinodola va von ratu. »Po navadi i običaju pripravili mesopustari primorski leta gospodnjega 1992. Va Oštarijah dana ni veselog ni mirnog, ali prkosnog i tradicionalnog primorskog običaja ima«. Va sen onon snigu i ledu osudili »Jugognjidu«, Željko Čutura najprvo mu z sajavice zapucal v rit, a onda ga važgali.
    Da je živ, stric Miha Zalivajnik rekal bi da su žestoko vrnuli šilo za ognjilo.
    I se to počinje malun glazbun, jerbo krabunos se ne postaje, krabunos se mora rodit, saki put to spomene Željko Kotorkin, komandat sih Griško- begrackih krabunosih. Zato, ta običaj moremo samo mi sami utrt, ma za sad, ni straha.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D28632863285E285C28612861285A285F28632863286328592863L

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KRABUNOSI ZBRDA-ZDOLA,GRIŽANE 2012, 03:53.

KRABUNOSI ZBRDA-ZDOLA,GRIŽANE 2012


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #304 : Veljača 08, 2013, 11:38:25 poslijepodne »

Nastavek (z) prethodnoga lista


(2/5)

OBAŠLI SMO

 
Zvonac nosiš dok moreš
 
Ovo je štorija od Brežanskeh zvončari - je ona stara 500, 400, al 300 let to sada već niki ne zna, ma jeno je sigurno – ne more saki bit zvončar od Bregi, nego samo onaj ki je tu doma...


Piše Davor ŽIC, slika Marin ANIČIĆ
 
 
Kobasice i vino, lovački trofeji i krabujosnice, tavaja na kvadri i zidi od kamika va konobe pul Feremicije - ni lahko zamislit boju scenografiju za dve, tri besedi od stareh navadbi, aš tu su nan Silvano Luksetić, Franjo Kranjac, Antonio Kranjac, Neven Kinkela, Marin Rubinić i Igor Surina špjegali štoriju od Brežanskeh zvončari.
    - Počelo je kad i se ove najstareje grupe ovdeka, to niki ne zna pravo reć - morda prej četiresto, petsto, morda tristo let, to se niki već ne spameti. Kako je počel Rukavac i Zvoneća, tako su počeli i Bregi, aš je to se bilo isto selo. Tako je to bilo do pedeset i nekega leta, kad se to pomalo zatrlo, a Brežani su nastavili sami nosit po svojen sele, a Rukavčani ovo ča su i danaska, govori Silvano Luksetić. Va grupe je danas trejset do četrdeset zvončari - mićeh i veleh - a dvajset do trejset ih gre va ophod, na Pusni pondejak va Bregeh, a prej tega i ovu subotu na Smotre pul Matuj.
   

Vavek se šlo

- Partimo dole od oštarije, pa se gre prema Mamićen, pa Kožuli, Stanići, Brnčići, Anjeli i vrnja se nazad prema oštarije i fini se pul Pošćić. Partimo na devet jutro, vrnemo se oko osan. Prvo kolo zapravo delamo pul Mamić, aš se nekada od tamo partilo još dok se šlo z Rukavčani, povedaNeven Kinkela.
    Ni vavek bilo toliko zvončari, aš - kako se spamećuju - pedeseteh let su nosili po četiri, pet zvončari sako leto. Ma, govore nan zvončari - vavek se šlo, i nikad se ni zatrlo.
    - Pred četrdeset let su počeli mići zvončari nosit. Složila se jena ekipa mićeh ke su veli zeli sobun, ča je jako dobro aš se tako nastavlja tradicija. Od kega leta se more poć va mići zvončari? A ča, sad su njegovi bili na mićoj smotre, imaju - koliko - dve i četire leta. Otkad otrok hodi more poć nosit zvonci. A najstareji je lane nosil od pedeset i osan let, zvončar si od rojenja do smrti, i nosiš dok god moreš. A ne more saki bit zvončar od Bregi, nego samo onaj ki je tu doma. Mora bit rojen pul Bregi, zet od domaće kući, imet nekakovu vezu, govori Silvano.


Pusni pondejak - blagdan
   
    Pitamo zvončari ča njin na dele govore ako ne pridu na Pusni pondejak, aš pravo za reć - ipak to ni službeno priznati blagdan va Hrvackoj. Ma, čini se da je pul Matuj...
    - Iman dvajset i devet let staža, nikad još nisan delal na Pusni pondejak, a ako Boh da, nikad ni neću. Mislin da to i drugi moru reć za se, tisti dan je blagdan - judi ne gredu na delo, deca ne gredu va školu nego se pišu ispričnice. Moj mići je bil va prven razrede, va Rukavac je šal va školu, a par dan prej prišla mu je ravnateljica i učiteljica, a on njin govori: »Ovako, samo da znate, na Pusni pondejak ja van neću prit va školu!«, špjeguje nan Silvano.

   

Stomanje, brageše, balte

Se grupe ovega kraja nose slične »uniformi«, a razlike su miće - va stomanje, bragešah, balte...
    - Nosimo bele brageše, kopice na nogah i vojničke škornji ki ima. Stomanju na kvadri, kožu na škine i zvončarski črljeni facol, a normalno i facolić na kože ki je vezan za pot otrt, krabujosnicu ka se dela od šparožini i rožice od krep-karti ke delaju naše none, mame, frajarice, ženi - kako kemu... Tri zvonci vezani na škine i balta v ruke. Baltu stori kako ki ima - rog od kakovega vola, ili od starega trsa, kako ki najde. Moja je balta bil jedan stari bršjan zamotan oko jesena, to san polako piljeval va šume, očistil i prišla je balta, opisuje Antonio Kranjac.
    Ma, spamećuje se Franjo Kranjac, nisu prej si bili isto spravni i pokazuje sliku od pedeset i četrtega leta.
   

Jajari nekad i sad

- To su bile brageše sakakove. Neki je imel bele brageše, neki ni, neki je imel stomanju mornarsku, neki stomanju ovu na kvadri. Zvončari ni bilo čuda, kad san ja bil, šlo nas je šest, sedan. I saki je imel svojga jajara, a sad su dva ki pobiraju jaja za svi zvončari. Ča bude va pohode? Maj je prvi - trstika okrunjena rožicami kakovemi su okrunjene i krabujosnice. Za majon gre muzika, to je vavek harmonika, bubanj, kakova trumbeta ili klarinet, a sad je tega i više. Ti jajarići su, barilce va ken je vino ko nose judi ki su već stari i ne moru nosit zvona više, a tu su i maškare, poveda Kranjac.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D28632863285E285C28612861285A286028632863286328592863F

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Liburnija.net TV - Brežanski zvončari, 02:34

Liburnija.net TV - Brežanski zvončari 


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #305 : Veljača 08, 2013, 11:39:46 poslijepodne »
Nastavek (z) prethodnoga lista


 (3/5)

FIJUMANSKI  k a n t u n i ć


Svizac Phil vidi budućnost Hrvacke
 
Svizac Phil rekal je svoje: proliće nan dohaja ranije.
Prama tradicije, ako svizac vidi svoju sjenu, ča znači ako j' drugog februara vedro, zima će durat do pol marča. Ako Phil ne vidi sjenu, onput će nan proliće prit ranije.
Mi Primorci nimamo Phila, ma zato imejemo naši zvončari ki kampanaju i tiraju zimu. Još malo i finit će mesopust.


Piše Kim CUCULIĆ


Svizac Phil rekal je svoje: proliće nan dohaja ranije.
Već leta i leta slavni Phil z Punxsutawneyja zihaja z svoga brloga i na Kandeloru najavljuje kad će finit zima. Prama tradicije, ako svizac vidi svoju sjenu, ča znači ako j' drugog februara vedro, zima će durat do pol marča. Ako Phil ne vidi sjenu, onput će nan proliće prit ranije. Sad moramo videt je Phil pogodil prognozu ali ni. Ne znan kuliko ta glodavac živeje, ma mi se para da mi već leta i leta ne gljedamo istog Phila prognostičara. Sigurno jednoga Phila zamene z drugin. I zač baš svizac? Bilo kako bilo, Phil je i ovoga leta rekal svoje.

    Ova tradicija dura od 1886. leta, a zabilježeno j' 116 sviščevih prognoza. Rano proliće svizac je dosad prognoziral šešnajst puti, a se drugo su bile duge zime. Meteorolozi kažu da Phil baš i ni pouzdan sinoptičar i da j' točnost njegovih prognoza leh 40 posto. Mane bi bilo zanimljivo da Phil zna prognozirat i druge stvari. Na primer, kad će finit kriza i kad će se Hrvacka zvuć z »smeta« va ke nas uporno hitaju. Mogal bi nan svizac prognozirat i kuliko ćemo još judi poslat na burzu do početka prolića. Bilo bi interesantno čut i ča nas čeka kad finimo va Europskoj unije. Morda bi nan Phil mogal prognozirat će i nami finalmente svanut proliće.

    Mi Primorci nimamo Phila, ma zato imejemo naši zvončari ki kampanaju i tiraju zimu. Još malo i finit će mesopust. I va ovoj ne baš optimističnoj situacije judi su se maškarali i veselili, aš kad se gre mater ženit morda j' najbolje se hitit na valcer. Sejedno, kad čovik pomisli na si oni nezaposleni, deložirani, opljačkani i va sakon ljudskon smislu hićeni va smete, karneval postane nekakov tragikomičan komentar sega ča nan se pripetilo. Malo olakšanje leh je to ča ćemo obesit i važgat naši pusti, krivci za se naše nevolji.

   Va celoj toj črnoj stvarnosti lepa j' vest da judi još nisu zgubili solidarnost i brže od države skupili su soldi za lečenje divojčice Nore. Pul ovakove državi, judimi i ni ustalo drugo leh se oslanjat jedni na druge. Po ne znan ki put Facebook akcije pokazale su se efikasnije od seh ministri i pulitičari zajedno.


http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D28632863285E285C28612861285A286128632863286328592863E

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Halubajski zvončari - slikovnica Tatjane Udović,  03:32

Halubajski zvončari - slikovnica Tatjane Udović


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #306 : Veljača 08, 2013, 11:40:26 poslijepodne »
Nastavek (z) prethodnoga lista


 (4/5)

ZAPISANO VA SRCU


Kad su se ženili »zec je iskal svoju mater«


Danica i Marinko Badurina su pred pedeset let svili svoje njazlo va selu Miroši, a ovih dan su proslavili i »zlatni pir« [/b]

Piše i slika Zlatica BALAS
 
 
Ne znan od kud počet? Dal' od pira na kon san bila pred pol vika skupa z dečkon (sadašnjin mužen), dal od tuda da san ko tadašnja matičarka ženila mladenci, dal od onog velog sniga ki je to leto 1963. sridinun prvoga miseca napadal tako puno da je zatrpal si puti i klančići, prekril najviše gromače, krovi okitil kandaloti, o ton kako je stric Jovo Mavrić poznati griški poštar i čovik na glasu opalil tri puti z svoje lovačke puške za sriću mladencen, dal o onon kako je te noći zasigurno zec iskal svoju mater, kako se reče va narodu ili o zlatnon piru na ki smo ovih dani bili pozvani i s puno dragih ljudi se veselili poli gospodina Petra Stanića va »Studecu«, spod Sv. Mihovila va Bribirskon polju.
    Od sega toga red je počet od njih samih Danice i Marinka Badurine ki su pred pedeset let još va dvajseton viku svili svoje njazlo va Griškon selu Miroši, a ovih dani to proslavili svojun dičinun, rojaci i prijatelji. Kako su nan povideli upoznali su se med stotine mladih na jednoj radnoj akciji i ni trebalo puno da se rodi ljubav. Od tad Marinko ki je rodon z Gagera na Lunu postal je griški zet i kako nan je veselo povidel uz Danicu brzo se zaljubil va griški kraj ki mu je postal drugi dom.
   

Brak je lipa utakmica

Kad čovik se te leta pospravi va jednu kockicu, vidi za sobun jednu velu šaroliku životnu sliku bračnog i familijarnog žitka, jednu utakmicu ka se igra da bi rezultat bil čin lipši. A bilo je kako vele i lipoga i manje lipoga. Kad su se ženili bil je takov snig da jin je puno toga zapačilo, pa ni slikar ni mogal prit po tako grdon vrimenu. Mlada va strahu da joj ne ozebe nje Marinko brzo je našla va boru bratove ganjc nove novcate dugačke šetobragi i nagovorila da jih obuče. To je, kako nan veli Marinko bilo nič ko da bi ga pogladilo po srcu, ili ko da bi mu mat i otac pošapćali; bit će dobra naša nevestica…bit… pogotovo aš takova ča ni mogal doživit va Ričkon internatu kadi je ko školarac tih let živel i stical znanji, muškost i ravnotežu z med kopna i mora ko ga je vavik vezalo. Otočanin koga je more hranilo od mića odlučil se opet za more i ono zanimanje ko ni baš lahko i s kin se kruh ji, ona sa sedan kor. Dužnost pomorskog strojara počel je na starin parnih brodi, a pomorsku karijeru završil na najsuvremenijin. Na brodi nigdašnje Ričke Jugolinije kadi je oddelal celi svoj radni staž oplovil je se mora svita i videl, a i doživel sega i sača.
    Danica je čekajuć pisma ili retki telefonski pozivi naručeni va Griškoj pošti ili Mjesnon uredu, jer v to vrime Grižane još nisu imele telefon, a o mobiteli još ni niki nit mogal sanjat, imela brigu o njihovoj kući ku su sami udelali, čuvala njihove dvi hćerčice Davorku i Marinku, brižeć brigu od prvih njihovih koračići, prvih riči, škole, fakulteta…
   

Rožice i masline

Tata je dohajajuć z vijaji nosil doma igračke, dari i puno ljubavi.
    Danica je isto morala delat da bi zaradila penziju va Zagrebačkoj tvornici »Kamensko«, va pogonu Grižane. V se to vrime uz delo, dičinu, vrt, najveća ljubav su joj bile rožice va kući i oko nje. Marinko joj znal prnest one egzotične, ali ni mogal odolit a da uz trsi, voćke Vinodola ne zasadi i masline ke ga podsjećaju na njegov rodni Lun. I tako z leta v leto prišli su i do zaslužene penzije ka je Marinka usidrila na kopno. Ma ako čovik celi život provede z ljudi ni to lahko priznal nan je posist se na kantridu i gljedat televiziju. Zato je nastavil se ako va trećoj dobi bit aktivan. Precjednik je Udruge umirovljenika Grada Crkvenice i Vinodolske općine, član Mjesnog odbora Grižane-Belgrad, član Županijske skupštine matice umirovljenika Rika, a isto tako i član Socijalnog vjeća va Vinodolskoj općini. Dok Marinko celoga sebe daje samo da bi bil z ljudi i da bi jin pomogal i Danica se ne da. Uz se domaće dela članica je Vokalne skupine »Vinodolke« pri Udrugi za čuvanje narodnih običaji i kulturne bašćine »Juraj Julije Klović« Grižane, s kimi nastupa već dvanajsto leto va želji da se ne zataru stare pisme Vinodolskog kraja. Isto tako pravi je »virtuoz« va griških krabunosi, a onda isto tako redovita je članica Pikado grupe ka se saki četrtak sastaje va Griškon klubu penzioneri, čiji je inicijator baš nje Marinko.
   

Familija vredi zlata

Obidvih jih veseli kad redu na razna takmičenja i kad jin se posrići zaradit medalju ili kakovo priznanji ne da se čuje za njih kako vele nego za njihove Grižane s kimi su obadvoje srođeni. To je se ljubav, a kad ju se još spoji z »dičinun« Davorkun, Marinkun, Zoranon vnučići Amadeun i Dominikon onda kako su nan rekli to je ljubav na kvadrat pa i više, jer familija za njih vredi zlata i za nju se rabi vavik borit.
    Zato slaveć »zlatni pir« dičina su jin bila desno, a rojaci i prijatelji livo krilo za stolon obasipajuć jih dari, veseljin i pismun Griškog kantautora Nevena Barca, a si oni poželeli su Danici i Marinku da budu zdravi i da se najdu opet skupa na dijamantnon piru.

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D28632863285E285C28612861285B285828632863286328592863U

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Neven Barac – Crikvenice, 03:57

Neven Barac - Crikvenice


Nastavek na sledečomu listu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #307 : Veljača 08, 2013, 11:42:06 poslijepodne »
Nastavek (z) prethodnoga lista


 (5/5)
Z VAŠE STRANI


Balinjerada
 
    Ki je za tisti šušur kriv, onisti ki više od 500 let ni živ – Leonardo da Vinci. Balinjeru je zmislel, da bi svetu neš ostalo, a to ni malo.


 
Kad smo bili mići, od 40 boxa zdolun spušćali su se sakakovi karići. Balinjere su rošćale, onput veselje su nan dale. Sa deca, veći al manji, ženske al mladići štanji karići su pejali. Balinjere su se nabavjale va garaže al Metale. Celi karić delale su ruki ke su to znale.
    Ki je za tisti šušur kriv, onisti ki više od 500 let ni živ – Leonardo da Vinci. Balinjeru je zmislel, da bi svetu neš ostalo, a to ni malo.
    Neću ponavjat za ča su se se balinjere rabile, da ovista pjesma ne strada. Al pred 30 let zmislela se gara ka se zove Balinjerada.
    Duško Jeličić Dule otac je Ča-vala i oviste gare s karići ka nan je zadovojstvo dala. Petnajst let kašneje Gudac Jerkotu prišla je žeja da počne delat od dreva karići, sličneh onen keh je pejal al oni njega.
    Velu sreću su mu dali, kad su se po ceste zdolun sami kalali.
    Pasalo nan je detinjstvo i ondašnje gare s karići, ma smo ipak va duše ostali otročići.

Marina ČESEN

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285F2863285A2863285A28582859285B2863288A288D28632863285E285C28612861285B285928632863286328592863T

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Balinjerada 2009 – Opatija, 09:01

Balinjerada 2009 - Opatija
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #308 : Veljača 13, 2013, 11:08:17 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 1/6

aktualno

Glava Šotobraco

Piše: Branimir Periša
 
Na kubike

    -Neka oni gori daju i dile šta oće, al' mi ne damo svoju staru grasku jezgru!
 
   -Je, ni za šta osin za kubike vode i šume! Poduzetnički inkubator u staroj graskoj jezgri pravi je odgovor za sve koji želu koristiti nove, kreativne tehnologije! Zato ću pridložiti da svako od gostiju, turista, stranaca, koji uđe u staru grasku jezgru bude izmiren po komadu i po kubiku, a isto tako i njiove aute, koje bi se, zbog ipak oskudnog prostora, mogle među zidinaman parkirati uspravno! Dvostruki kriteriji plaćanja, idemo na reciprocitet! Kako oni s našim vodaman i šumaman, tako ćemo mi š njiman - proklamirala je Dobra Parona kreativnu tehnologiju za spas stare graske jezgre.



    U nedostatku pametnijega posla Dobra Parona teke se igra kviza i Tarika Filipovića. Tema je ono šta su nan razni vođe i političari ostavili u teštamenat - jedino šta se ispitanici ne tribaju posebno pridstavljati jerbo sve znadu jedni o drugiman; toliko dobro i detaljno da se razumu dočin se pogledaju. Doduše, tolko su štufi od svakodnevnog, dugogodišnjeg druženja da se teško mogu očiman ošervati, al' nećemo sada od otomen.
    -Daklen, šta bi bilo ono najvažnije, da ne rečen, esencija ostavštine druga Tita? - pita ona sasvin ozbiljno i primjereno udegenčena, pari da je u nju, betulicu i njezine mušterije upačena kamera br. 3 luksuznoga studija nacjonalne televizije.
    Pa kako se zablenila u El Tigrea, ovi je prirodno, svatija da on triba odgovoriti:
    -Daklen, drug Tito je reka manje-više ka i svi drugi: 'Nastavite tamo di san ja sta!' - počeja je oprezno s odgovoran. Ali, budući da su narodi i narodnosti to svatili na razne načine, desetak godina poslin njegove smrti pala je krv, jerbo je bilo jasno da je sve skupa zastalo u onomen, drugomen ratu. Poslin toga, malo smo se u samostalnoj državi oteli ćemeru, luksuzirali i zadužili... A sada... Sada bi ja reka, vako nedostatno obrazovan za detaljnije analize, da se Titov teštamenat more svest na parolu: '88 plastičnih boca dnevno za svakoga umirovljenika' - ispalija je El Tigre. I doda kako mu je ža šta u otomen njiovon kvizu ne sudjeluje i neki od naših eminentnih ekonomista, da in pokuša objasniti kolko to radno aktivnih stanovnika, potrošača raznolikih sadržaja plastičnih boca triba biti u nas a da in baciti bocu vridnu po kune ništa ne predstavlja, al' zato umirovljeniku omogućava život dostojan čovika pod uvjeton da ih dnevno skupi 88 komada.
    -Mmmm, nije loše, rekla je Dobra Parona. -Da imamo sponzora, vratili bi se kući barenko sa 50 ijada kuna... Idemo dalje - šta je ono najvažnije u ostavštini Ive Sanadera? - okrenila se prema Bili Smo Uskoro, ne objašnjavajući zašto je priskočila prisidnika Tuđmana.
    -Ja bi njegovo razdoblje sveja na jednostavnu rečenicu: 'Poslin mene dolazi uragan!' - reka je B.S. Uskoro ka iz topa, no odma je zasta, jerbo rečeno traži dodatno objašnjenje: -Oće se reć' - to šta je prida ZERP Talijaniman, pa INU Mađariman i razlaufa korupciju, ipak je malo vitra prema onomen šta aktualna vlast planira pridati: šume i vode!
    -Oooo... dobar, dobar - ovo mirita i 70 ijada kuna -rekla je oduševljeno.
    -Na drva se ne grijen, a voda mi ne znači ništa! -otpovrnija je El Tigre i potega dugi gucalj iz zidaruše.
    -Eventualno daden ruku svekru da usiče koje stablo u državnoj šumi, naravski. Ako više i ne budu državne - ne znači da jopeta nećemo u štetu, ta nije valjda da će koncesjonar stabla čuvati minskin poljiman! B.S. Uskoro saveznički ga je pogleda, pa su potiho nazdravili.
    -Neka oni gori daju i dile šta oće, al' mi ne damo svoju staru grasku jezgru! - odlučno je Dobra Parona zaitnila štracu - kanavaču na dasku za rizanje mesa.
    -Je l' vi to konačno, spominjete riči prisidnika Tuđmana: 'Sve za Rvatsku, Rvatsku ni za šta?' - upita ju je B.S. Uskoro.
    -Je, ni za šta osin za kubike vode i šume! Poduzetnički inkubator u staroj graskoj jezgri pravi je odgovor za sve koji želu koristiti nove, kreativne tehnologije! Zato ću pridložiti da svako od gostiju, turista, stranaca, koji uđe u staru grasku jezgru bude izmiren po komadu i po kubiku, a isto tako i njiove aute, koje bi se, zbog ipak oskudnog prostora, mogle među zidinaman parkirati uspravno! Dvostruki kriteriji plaćanja, idemo na reciprocitet! Kako oni s našim vodaman i šumaman, tako ćemo mi š njiman - proklamirala je Dobra Parona kreativnu tehnologiju za spas stare graske jezgre. Ova dvojca samo su zavrnila očiman: neko in iskustvo govori da nema dovoljno stranaca kolko krativne tehnologije mi moremo primijeniti na sebi.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Miso Kovac - Hvala tebi, Šibeniče grade, 03:32

Miso Kovac - Hvala tebi, Šibeniče grade
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #309 : Veljača 13, 2013, 11:09:19 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 2/6

županija

Kazivanja izgubljenog vremena

Piše: Marija Krnčeviš Rak

Svaki dan dica su kupila đubar

     Između drugih poslova koje su dica morala radit, svako dite, muško, a i žensko, tribalo je po putiman kupiti đubar. U mistu je prije bilo puno tovari, mazak, konji, tako je đubra bilo vaik po putiman. A svakodnevni posa diče je bija kupiti đubar. Ko bi tija više skupiti, triba je uraniti: vazmi vriću priko ramena, izaberi jedan put, koji oćeš, s kojin ljudi sa živin gredu put polja i tako hodi poton po toliko kilometri i kako di vidiš koju balegu, onako je skupiš i š njon u vriću. Ali kako je bilo puno diče koja bi tako odili u đubar i kako je svako dite želilo šta više skupiti, a da bi štakod skupija, tribalo je uraniti, došlo bi puno puti do toga da bi se potukli oko vrpe baleg - doma se nije smilo doći prazne vriće.«



     Ivo Furčić u Zatonu je zabilježio kazivanje Mare Antić i Bože Martinovića koji su mu ispričali o dječjim dužnostima i igrama koje su igrali u slobodno vrijeme.
     -Iako je preostajalo jako malo vrimena dići za igranje, ipak su pronalazila i vrimena i načina za to, ako ne u mistu, s obzirom na to da su u starija vrimena dica tribala dosta raditi i u polju i kod kuće, onda u pasi, čuvajući sitniju ili krupnu stoku. Najčešće dičje igre, isto tako i divojačke i momačke bile su kraba, na špice, na buče, te na krvnika.
     Za karbu na ravninu se postavi jedan oveći kamen. Igrači se postave nešto podalje i zabacuju prima kamenu (karbi) predmete koji su se sastojali od puceta, bajama, zrna graha ili komadića porculana, rjeđe novčića, šta je ovisilo o dogovoru. Onaj igrač koji bi svoj predmet dobacija najbliže kamenu, bija je pobjednik. To će reći da je ima pravo da pokupi predmete svih ostalih igrača.
     Na špice je više ženska igra, igra kamenčićima. Nađe se pet okruglih kamenčića veličine ploda bajama, zatim se četri kamenčića postave na hrpu, a petog se zabaci u zrak oko jedan metar. Za vrime dok se bačeni kamen spušta prema zemlji igrač mora uzeti jedan od ona četri postavljena na hrpi, ali da se pritom ne dodirne ostala tri i da u zraku istom rukom dovati onoga zabačenog. I tako redom dok se ne pokupe i ostali kamenčići. Onaj igrač (igračica) kome to uspije, smatra se pobjednikom.
     Namećanje je bilo poznatije pod nazivom kamena s ramena, a to je igra u kojoj se, obično momci, nadmeću ko će dalje odbaciti kamen određene težine koji je rukom prislonjen na rame. U ovoj igri potrebna je u prvom redu snaga, a i vještina.
Igra na krvnika često se igrala, posebice zato šta nije iziskivala nikakve posebne terene, borilišta, moglo se igrati na bilo kom mistu, prostoru. Za ovu igru potrebna su četri igrača - krvnik, lupež, sudac i davalac.
     Lupež je bija onaj koga je triba krvnik između ostale trojice pronać. Nakon pronalaska lupeža, sudac bi dosuđiva kaznu. Kakve će se kazne izricati, obično bi se igrači prethodno dogovorili, a one su najčešće bile nekoliko udaraca po stražnjici, nekoliko šiba po dlanovima i slično. Kaznu je izvršava davalac.
     Ko će koju ulogu dobiti, određivale su srećke koje su se pravile od komadića kartona u obliku kruga, veličine kovanog novca, s tim da je na njima bilo ispisano krvnik, sudac, itd.
     Između drugih poslova koje su dica morala radit, svako dite, muško, a i žensko, tribalo je po putiman kupiti đubar. U mistu je prije bilo puno tovari, mazak, konji, tako je đubra bilo vaik po putiman. A svakodnevni posa diče je bija kupiti đubar. Ko bi tija više skupiti, triba je uraniti: vazmi vriću priko ramena, izaberi jedan put, koji oćeš, s kojin ljudi sa živin gredu put polja i tako hodi poton po toliko kilometri i kako di vidiš koju balegu, onako je skupiš i š njon u vriću. Ali kako je bilo puno diče koja bi tako odili u đubar i kako je svako dite želilo šta više skupiti, a da bi štakod skupija, tribalo je uraniti, došlo bi puno puti do toga da bi se potukli oko vrpe baleg - doma se nije smilo doći prazne vriće.«

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Korčula-Ovako pivaju naša dica"ZBOR ANĐELA ČUVARA" u Korčuli, 04:05

Korčula-Ovako pivaju naša dica"ZBOR ANĐELA ČUVARA" u Korčuli
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #310 : Veljača 13, 2013, 11:11:08 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 3/6

 borša

Riječ urednice

Piše: Nevena Banić

Iz prve ruke

          Informator iz prve ruke, ufino nazvan 'radio mileva', more biti i muško i žensko, s tin da se muški primjerci često od milja još zovu i babetinama. Radio mileve su zapravo bile preteče interneta na ovin prostorima jer su informacije koje bi njima došle do ušiju dolazile do ljudi brže nego one na internetskin portalima.


     Koliko znadete onih koji uvik sve informacije imaju - iz prve ruke?! Onih šta su uvik tobože bili prvi na događaju, uviđaju, koji ćire kroz škure po cile dane da in, ne daj bože, štagod ne promakne u susidstvu ili na cesti, koji ćes vama, iako vas znaju samo zeru, bez problema sisti na kavu i postavljati van bez pardona pitanja kojase inače ljude ne pita, ki šta su k'lika ti je plaća ili rata od kredita. I onda na prvoj idućoj kavi, s prvin idućin čovikon kojeg također ne znaju, zaključiti, tobože zabrinuto, da vi nemate za biber i da van ne gine bankrot, jerbo van cilu plaću iziđe kredit za  stan. Onda oti ode kod trećeg, pa mu još zeru okiti priču i doko petog dođe banka van je već odnila stan, a vi spavate u podstanarskoj sobici sa čučavcen.
     Informatori iz prve ruke, ufino nazvani 'radio mileve' (nisan sigurna točno zašto se zovu baš tako) znali su sve pokojnike u gradu, pogotovu one koji umru pod nerazjašnjenin okolnostima. Isto tako, poznaju svakog ko negdi napravi neki belaj. Oti iz prve ruke uvik znaju koliko je točno težija kapitalac kojeg je kočon uvatija neki ribar i dok ta informacija dođe iz njijove prve do treće ruke, riba obično od brancina od kil i po postane morski pas od pola tone.
     Radio mileva more biti i muško i žensko, s tin da se muški primjerci često od milja još zovu i babetinama. Radio mileve su zapravo bile preteče interneta na ovin prostorima jer su informacije koje bi njima došle do ušiju dolazile do ljudi brže nego one na internetskin portalima. To su oni susidi koji će, taman kad van mater i ćaća poviruju da ste kući došli u dva u noći, poviknit priko ograde: 'Ne bi se tila mišat, al čini mi se da san čula vrata u 3.56.' I morete se slikati.

                                 Vaša Nevena

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rekla nam je najgore o tebi…
Oprosti mi, papi, što sam druge sluša...


Radio Mileva, 04:19

Radio Mileva
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #311 : Veljača 13, 2013, 11:13:04 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

4/6

 borša

žena pomorcu

Kako je replikant preobratija priju

Prija je sidila ki okamenjena i držala spravicu ki da se boji da će je svaki čas napasti.
-Ai, jesi ti ovo oprala nakon korištenja? - namjerno san pitala da ciman priju. Umalo ga nije bacila na pod.
-Naravno. A znate zašto san van ga pokazala? Zato jer je on replika...-smijuljila se Ai. -Replika čega? - pitala je prija.
-Replika Matinoga. On je da to izraditi specijalno za me, po sebi - rekla je Ai.



Ai je slavila šest miseci od svog doseljenja. Normalno, pozvala je mene i priju, lako trenutno ne govorimo, mi smo joj jedine prijateljice. Sidile smo i gucale tortu u tišini. Prija i ja smo se odmiravale ispod oka. Ai je odlučila pokazati poklon kojeg joj je Mate posla za ovu prigodu. Đonila je oveću crvenu kutiju i tražila da zatvorimo oči. I jesmo. Sad možete pogledati, rekla je. Bija je to dildo. Srednje veličine, boje kože. Ki pravi.

Prede 'rrrrrrrrrr'
 
Prija je razrogačila od ki vareni zec. Ja san se smijala. Priji su se rute tresle dok je Ai nutkala da ga uzme i pobliže razgleda. Ai se hvalila kako vibrator ima tri brzine i kako 'prede rrrrrr'. 0pa,naučila si i reći slovo 'r' zahvaljujući vibratora, zezala san je. Prija je sidila ki okamenjena i držala spravicu ki da se boji da će je svaki čas napasti.
-Ai, jesi ti ovo oprala nakon korištenja? - namjerno san pitala da ciman priju. Umalo ga nije bacila na pod.
-Naravno. A znate zašto san van ga pokazala? Zato jer je on replika...-smijuljila se Ai. -Replika čega? - pitala je prija.
-Replika Matinoga. On je da to izraditi specijalno za me, po sebi - rekla je Ai. Bolje da nije. Prija se toliko užasnila replikanta da ga je fitnila na pod. Ai je vikala: šta radiš, razbićeš ga! Upalila ga je da provjeri je l' sve ok i - odahnila kad je čula kako 'prede'.
-Ai... ti to zbilja radiš? S time? - prija se zgražala.
-Nego čime će - rekla san ja, a ona se pravila da me ne čuje. Gledala je kako Ai vibrator brižno posprema u kutiju i odnosi u spavaću
-Svaka čast Mati na ideji - rekla san ja kad se Ai vratila.
-Jel'da? Baš me iznenadilo kad ga je poštar jutros donija - rekla
je«.
-A zato si ti odgodila proslavu za popodne, jutros si slavila sama...
- Ai i ja smo se cerekale ki blesave. Prija je i dalje sidila ki na sprovodu.
-Stvarno si pećinarka! Pari da ti je pokazala H-bombu, a ne vibrator - popljuvala san je.
-Ne razumin kako to nekom može bit normalno! - čudila se ona.
- Ašta tu ima bit nenormalno! - ja naravno u kontri.
- Pa, da - uključila se Ai - samozadovoljavanje je nešto prirodno, pogotovo kad nan muževa nema. To uklanja stres, popravlja raspoloženje, općenito pomaže mentalnom i fizičkom zdravlju... Probaj pa ćeš vidit-rekla je Ai.

Radna skupina za drkanje

-Fala lipa. Ja se čuvan za muža - odgovorila joj je prija.
-Pari da će ti se izlizati... - poklopila san je.
-Ne znan, mene je sram iti pomislit na to. Stvarno. Meni je to nekako... fuj. Šta ima zabavno u tom da se igran sama sa sobom? I pravo da kažen - ne znan ni šta bi to tribalo radit.
-Ajme meni - ona ne zna kako se masturbira, a i osnovci to znaju -opet san je napala.
- Moš mislit šta osnovci znaju kako masturbirati - pobunila se.
-Da ne znaju! Moraju li znati kad uču to u školi! Za ocjenu! I to prema naputcima stručnjaka iz posebne radne skupine Ministarstva školstva!
-Ma ti to zaozbiljno?
-I ti tek sad to čula! A misecima cila država o tom priča! Baš jesi pećinarka! - ponovila san joj.
-Auuu... a kad se uči u osnovnoj školi, znači to svi tribaju znati?!
E sutra ću onda odma zvati Ministarstvo i reću da ću in platit, nek mi pošalju jednog od ti svoji stručnjaka za drkanje da mi sve pokaže ali baš pravilno, točno onako kako se to radi u Ministarstvu školstva - odlučila je prija.«

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mate Mišo Kovač Ako me ostaviš SPLIT 1993, 05:14

Mate Mišo Kovač Ako me ostaviš SPLIT 1993
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #312 : Veljača 13, 2013, 11:13:50 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 5/6

 panoptikum

Iz kužine babe Tonke

Test za pripoznat zimi pravu, ljutu onu vlašinu - upitajde ga na šta se grije. Na drva, brate, našta drago!

-Ja ti, moj rodijak, gledan u špaker, kroz ona caklena vrataca, ki u teveliziju. Namistin tanburin ki stočić i gledan je kako unutra lipo placeka i kako se zera cakli i nama mi srce zaigra i toplo mi, moga bi u kratkin rukavin stat - govori meni tako moj rodijak Antiša o svojoj očaranosti špakeron i vatron. I veli da bi prije, dok je ima špaker bez cakleni vrataca vatru sluša. Ki radijo! 'Sija bi ti, rodijače, uz špaker i undak bi ti je sluša kako unutrin pucketa. Jedanput san tako i uvo saparija!



Evo da ne znate kako ćete najlakše u ove ledene zemane pripoznat pravu, ljutu onu vlašinu, makar ništa na njemu ni okolo njega ne daje oklen je. Upitajte ga samo čimen se grije. Akol vari se izdreči, čudeć se šta tako janko pitate - 'Na drva, brate, da našta drugo!' - nama morete bit sigurni: Naš je, ne more nam ga niko ukrast!' Ne more ti se naše čeljade ugrijat prez vatre pa to ti je. Neka ga je davno napustija, u njemu je osta komin i ona vatra na njemu, na kojon se on još i dan-danas grije, pa makar je i kroz caklo gleda. -Ja ti moj rodijak, gledan u špaker, kroz ona caklena vrataca, ki u teveliziju. Namistin tanburin ki stočić i gledan je kako unutra lipo placeka i kako se zera cakli i nama mi srce zaigra i toplo mi, moga bi u kratkin rukavin stat - govori meni tako moj rodijak Antiša o svojoj očaranosti špakeron i vatron. I veli da bi prije, dok je ima špaker bez cakleni vrataca vatru sluša. Ki radijo! 'Sija bi ti rodijače uz špaker i undak bi ti je sluša kako unutrin pucketa. Jedanput san tako i uvo saparija! Ko je smija reć kako i od čega, ko bi od ruganja živ ostal
- smije se sam sebi i manitovštini svojon Antiša.

Gleda u špaker ki u TV

I je, živa istina, u pravu je. I ja se i sam još i danas grijen špakeron na drva. Iman, iman ja i klimu, đava je odnja, na nju me ona moja nalentala
- imaju svi, pa šta ne bi i mi, nismo ni mi najgori - i tako, sprovedo je i ja. Šta ćeš, ko će sa svakin ratovat. Dikod valja i izgubit da bi čeljade imalo mir božji u kući. Imaden i pećicu na struju, oni sa tri spirale, to mi je zaostavština od pokojne strine. Ali je na palin. Imaden nigdi i onu grijalicu na plin, šta za oči ujda, al sve to vragu ne vridi prez drva. I ja mislin da je to u namin vlajin sikički, na bazi živaca. Meni je zimi svagdi ledeno di ja vidin da vatre nema. I more bit i dvacet i tri i četri u sobi, mene svedno niki led spopada, niki me ježuri vataju i ne ćutin se kako triba. Ačin vatru vidin, ili je samo čujen da puca i plansa - druga pisma. Ki da sritnen najrođenijeg, koji mi se javlja, ki svoj svomen. Upočini, ugrij se, osuši, zapali, proljudikaj. Raširi dlanove iznad ploče, pa promeljaj
promrzle prste kroz jednu i drugu ruku, pa reci: -Je grije, bog je pomoga. Vridi zlata!! Pa metni lončić vode gori na ploču za čaj, uzvariće odma, pa će se topla para ki blagosov dizat do plafona. Zamrslisat će čila kuća. Ana klimi, uzvarićeš vraga njega. Nega ćeš još kad ono otpune, uzdane, mislit da je ko u kući umra, pa straši. Vrag van klimu odnja, ko se još na njoj i na struji ugrija.
Znan ja šta ćete vi reć - Lako je vamin grijat se na špaker kad imate svoji drva, izađe vas mukti. Bi, kad bi piša u rezevar od auta i u oni od štilovke, velin takima ja. Oni ne znaju da mene moja drva izađu duplo nega ova kupovna. Zato i ne pantin kad san i pila, nega kupin svake godine di i drugi svit. I vajik kažen da više neću. Jerbo, naručiti četri kubika, a on doveze, istovari, a ja na oči vidin da tu nema više od tri. I onda lipo složin uza zid od garaže - tri metra dužine, metar širine i metar visine. Rodijak, velju ja, kolko se ja razumin u matematiku, ovu su tri kubika. Jesu velju on meni. Pa ja san naručija četri. Jeste, veli on meni, pa ste i dobili četiri prostorna metra drva. Kako, velin ja njemu, šta kubik i prostorni metar nisu isto? A, ne, ne velju on meni-prostorni metar drva van je 0,75 od kubika.

U Liku kad zakija

To svi znaju da se to tako prodaje. Eto, velju, ja ne znan, a i svi drugi, s kin san god priča, mislu da vi kradete, al jopet iđu u vas jerbo nemaju di drugo. Al, ajde, dobro, vrag odnja i kubike i prostorne metre, nisan ni ja popija pamet ciloga svita, al moraju li baš svaki i cigli put kad naručin drva bit - sirova? Ajde šta su mokra, zato bi još lako al zelena, juče upilana. I onda u špakeru neće gore, nega samo cmolju, a umisto žerave iman pepel.
Ovi šta prodaju drva iđu po njizi u Liku, kad zakija, kad niko ne pita ni kakva su ni pošto, nega samo daj - da su ikakva. Oni su ki i ja i sam. Ni ja priko lita ne mislin o drvin, nega kad led stegne i onda bi tija da me čekaju na me - evo na. I nikad ne nabavljaju više nega šta mogu prodat, da in ne leži likvidnost na stovarištu u drvin, nega u džepu di mogu pritakat kako je njizi volja. Pa ti pobro, ako nisi na vrime doša, i ako nisi red čeka, ostado bez ičega. I onda svake godine kažeš: -Ma neću se ja nikome molit pokraj svoji ogreda. Dogodine ću ja štilovku u ruke...'. A dogodine, fala bogu, ki ove godine. I ja i ovi šta prodaju. A i zašto bi se minjali kad nan je vako dobro? «

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Upalit ću špaker i stavit dva jaja u tavu....

Đubrivo - Večera Uz Svijeće, 02:06

Đubrivo - Večera Uz Svijeće
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #313 : Veljača 13, 2013, 11:15:45 poslijepodne »
šibenskilist
ČETVRTAK, 24. SIJEČNJA 2013.

6 člankov na dalmatinskomu ča(i)kavskomu

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 6/6

sport

Odšpondedošponde

Valja uzet kinine kontra ženine depresije

Ovi naši rukometaši vajik sve radu naopako. Nikad nji čovik nije moga pogledat lipo kako sliči, jer cili dan čekan i dršćen da mi televizija proradi, i kad je proradila, oni za pet minuta napravu deset razlike, i ko će ondak gledat. Umisto da to bude teke uzbudljivo pa ko su i jači za toliko razlike, nego odma nama deset razlike. Utrnija san televiziju ćapija lumbrelu i uteka vanka.



Po cili božji dan pada kiša, pa ko more ovo izdurat. Velu daje ovi ponediljak bija najdepresivniji dan, i bogami je tako. Cili dan je lila ka iz kabla, a ja u kući sam s njome. U nike mire je nestalo struje, a kade je došla niko oni maks užeć. I dok san ja breštima, ona je samo odala i u neke mire bi rekla:

-Do njizi je. Ma kako ona znade da je do njizi, ka da je baš nju nazvalo i reklo da je do njizi, ma šta ne muči za gospu blaženu nego se u sve prtlja. Tek navečer san odanija jerbo je proradija, a tako san moga i gledati rukomet. I taman san se namistija, kuragu i rukomet, i televizija i sav šport. Počeja san breštimat i mavat rukaman, a ona se čudila da koji su mi vrazi sade. Ovi naši rukometaši vajik sve radu naopako. Nikad nji čovik nije moga pogledat lipo kako sliči, jer cili dan čekan i dršćen da mi televizija proradi, i kad je proradila, oni za pet minuta napravu deset razlike, i ko će ondak gledat. Umisto da to bude teke uzbudljivo pa ko su i jači za toliko razlike, nego odma nama deset razlike. Utrnija san televiziju ćapija lumbrelu i uteka vanka.

-Di te vrag goni po ovom vrimenu, viknila je za menon.

-Iđen u spuže, viknija san i u sebi zabreštima, jerbo mogu i kuragu sade kad je ona pitala di san diga glavu. Ma ljudi moji ova ženska čeljad rođena je samo da nas sekira. Otiša san i odigra loto i to ovi u kladionici, ma odma san zna da je bacila čari, od pet brojeva koje san zapisa uvik je izaša onaj do njega, eto to ti je depresivan dan. Pratija san teke i novine i ima šta vidit. Kažu da je ove naše košarkaše provalo pokrast u Dardi, i da je vajik tako, ali to ne triba čudit, jerbo mi imamo dva kluba u gradu i ne mogu se ništa dogovoriti, šta oće reć da ne držu jedan do drugoga, a kako bi ondak tribali da drugi držu do nas, nego najgore je šta u to prtljaju dicu. Vajik divanu maknimo dicu s ulice, a ovako kad in ne daju da igraju samo jih tiraju na ulicu, sve iz svoji šporki posala. Dobro van doša ovi depresivni dan, ajte evala van bilo...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vice Vukov - Dalmatinska elegija (iz emisije U dobrom društvu),
03:44

DALMATINSKA ELEGIJA

I ova mala kala u suncu, cviću sva,
kontrade skalinade, di šetat san se zna
i ti fumari stari iz koji dima ni,
i naše none bone ča volimo ji svi...

To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.

Te škure balature ča stididu se sad,
ferali ča su sjali kad mrak bi pa na grad.
portuni i kantuni di čeka san je ja,
šentade serenade, noć puna pisme sva...

To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.

Sve nestaje sve daje u dragom gradu tom,
sve nestaje, al' traje ta bol u srcu mom.


Vice Vukov - Dalmatinska elegija (iz emisije U dobrom društvu)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: POČAKAJ (PO-ČA-KAJ) - Lipa naša čakavska
« Odgovori #314 : Veljača 26, 2013, 11:23:10 poslijepodne »
Novi list, 2013-02-26

S kamika i mora

Tenk ju, ic okej

    Zgljeda da za delat va Europarlamentu ne rabi znat strani zajici, ma zato se provajte javit na natječaj za čistačicu, konobara, šofera i bilo ko drugo zanimanje, pa će poslodavac iskat i znanje stranog zajika. To j' nekakov standard ali minimum minimuma ča bi se reklo. Ma naši pulitičari i pulitičarki očito ne moraju zadovoljit ni ta najmanji kriterij. Ne moraju znat niš.

    Ipak, znan i dosti njih ki savršeno znaju ingleški i još ki zajik, obrazovani su, imeju čak i znanje z diplomacije i europske pulitike, ma takovi leh moru sanjat da kot naša Ingrid za šest hiljad eurih delaju va Europskon parlamentu. Neki od takoveh su i na burze, aš je pul nas pulitička podobnost vavik bila važneja od stručnosti i znanja.

 Piše: Kim Cuculić



Potle teksta o prevođenju čakavštine na hrvackoj televizije, nazvali su me neki čakavci ki se z ten nikako ne moru složit. Za to imeju i fanj dobri argumenti, o čen ćemo pisat na jednon drugon mestu. Ima i oneh ki smatraju da ni problem čakavica, leh da bi ponekad rabilo prevodit čak i hrvacki filmi. Zač? Pa zato aš je, ne znan zač, zvuk va hrvackin filmimi tradicionalno loš, a ima i glumcih ki znaju mrmljat sebe va bradu pa ih se niš ne razume.

    I tako smo divaneć o zajiku prišli i do naše Ingrid Antičević, za ku smo i prije leh je šla va Europarlament znali da ne zna ingleški. Jedna novinarka otela j' doznat kakovo j' znanje toga zajika va Hrvackon saboru, a rezultati su bili poražavajući. Ingrid je na pitanje novinarki odgovorila leh svoje legendarno: »Tenk ju« i pobigla od kameri. To me spametilo na onu našu misicu Fani Čapaliju ka j' na izboru za miss sveta leh znala reć: »Ic okej«. Z sega toga svet bi mogal dokončat da Hrvati baš i nisu talentirani za strani zajici.

    Ipak, znan i dosti njih ki savršeno znaju ingleški i još ki zajik, obrazovani su, imeju čak i znanje z diplomacije i europske pulitike, ma takovi leh moru sanjat da kot naša Ingrid za šest hiljad eurih delaju va Europskon parlamentu. Neki od takoveh su i na burze, aš je pul nas pulitička podobnost vavik bila važneja od stručnosti i znanja. Kad se to zamemo va obzir, Ingrid Antičević je zaspraven prava osoba ka nas prezentira va Europe. To j' naša slika i prilika. Kot i kad je Jadranka Kosor pul Obami došla z onun velun boršun i iskala autogram.

    Zgljeda da za delat va Europarlamentu ne rabi znat strani zajici, ma zato se provajte javit na natječaj za čistačicu, konobara, šofera i bilo ko drugo zanimanje, pa će poslodavac iskat i znanje stranog zajika. To j' nekakov standard ali minimum minimuma ča bi se reklo. Ma naši pulitičari i pulitičarki očito ne moraju zadovoljit ni ta najmanji kriterij. Ne moraju znat niš. Pa onakov govor va Europskon parlamentu mogal bi održat saki čovik z cesti, aš za reć »Pipl mast trast as« ne rabi neka vela mudrost.

    Inače, si Hrvati ki baren malo znaju ingleški ali ki drugi zajik, a va svojoj zemje nigdar neće nać delo, pakiraju valiže i išću bolji život kade drugde. Kad san pasanu šetemanu spred »Tiska« na Korzu videla filu judi, ke j' čuval zaštitar, mislela san da j' to novi val hrvacke emigracije. Potle san doznala da su va dugačkoj file bili oni ki su čekali biljeti za utakmicu Hrvacka – Srbija. Navala j' bila takova da bi čovik pomislel da se pul nas »rat« nastavlja, sad na nogometnon terenu.


Zvir:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285E2863285A2863285A28582859285B28632893289328632863285E285D285A285E285C285928632863286328592863C

Citat:
ingleški, 01:08
http://www.youtube.com/watch?v=WTEn9m_CHQM

Velo Misto: Strikan i netjak ( Ingleski kralj ), 02:27

Velo Misto: Strikan i netjak ( Ingleski kralj )
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549