Ma ne mora meni Poljak ili Čeh ništa popiti u restoranu ili kafiću, nek je on platio smještaj , meni dosta.
Kome meni? Meni koji iznajmljuje apartman ili meni kao stanovniku ove države?
Ako je vama kao iznajmljivaču – pa naravno da vam je dosta, ljudi će platiti ono što ponudite, dakle sobu tj krevet i malo vode za tuširanje? Imate li suncobran za plažu, bicikl za poći do dućana, možda badminton, ležaljku na terasti, ugljen za roštilj, sušilo i kvačice za veš, sredstva za pranje suđa i podova, vreće za smeće u kanti i za zamjenu?
Naravno da ne, neka si to gosti sami donesu ako hoće to koristiti. Ne treba meni, treba njima.
Evo, ova u mojem postu, liječnica, neće kupiti TV – valjda bi si ja trebala ugurati TV u avion pa ga donijeti sa sobom. Ali odrapiti 60 EUR-a po danu za bračni krevet u sobi koja je stara 100 godina to zna i može, njoj dosta.
Ako pak vama kao stanovniku ove države – onda vam nikako nije dosta, jer kak ćete/ćemo slušati na TV da je turizam spasio državu i građane od bankrota, bar do Nove godine, iako je to uvijek i uvijek daleko od istine?
Zašto se ljudi-iznajmljivači ne ponašaju prema gostima koji im donose novac, kao da su oni sami gosti u nečijoj kući i što bi oni sve željeli imati. Naravno, ne kažem da se to sve ne bi trebalo naplatiti, naravno da da, i onda bi apartmani mogli biti i 80 i 100 EUR-a ako mi nudi mikrovalnu i toster i set za badminton i bicikl, u odnosu na onaj koji nema niti TV niti ručnik koji ne može imati niti pola te cijene taman da se nalazi na Stradunu.
E da, i lokacija je važna, daleko od toga da nije, nije isto ljetovati na spomenutom Stradunu ili spomenutoj Crikvenici.
