Zašto članovi Vlade i njihovo „pomoćno“ osoblje kao i saborski zastupnici ili oni s povlaštenim mirovinama imaju tako velika mjesečna primanja, kad evo, čitam ovdje, da je "prosječna zagrebačka mjesečna neto plaća u prva dva mjeseca ove godine iznosila je 6.070 kuna"?
Zašto njima treba veća plaća nego meni, a ionako imaju sve drugo plaćeno, čak i tepihe po želji.

Zašto je javni sektor jače plaćen od državnih službenika čiji je rad i djelokrug rada od presudnog značaja za teritorijalni integritet?
Zašto državni namještenici imaju plaće ispod prosjeka, dok npr. sudstvo niti ne radi puno radno vrijeme, a imaju "menađerske" plaće?
Zašto policija ne stoji na cesti i ne kažnjava svakog prijestupnika koji npr. nije stao i propustio pješake, koji se po Zagrebačkoj vozi više od 50 km/h? Lova je na cesti, samo je treba ubirati.
Zašto državni aparat sam sebi ne nametne stvaranje novca, a ne samo uzimanje od onih koji rade?
U načelu sam za to da se ne isplaćuje božićnica i ostale nagrade, i u javnom sektoru, i u državnom sektoru i u privatnom.
Ali ne na način da se to regulira oporezivanjem ili još gore zabranom. Naime, svaki privatni poslodavac može platiti kome želi i koliko želi, samo što ima zakonom određeni limit do kojeg je neoporezivo, pa se poslodavci uglavnom drže toga iznosa jer nemaju dodatnih troškova na taj
dozvoljeni tj neoporezivi iznos.
Ako poslodavac
ima podmirene sve pristojbe prema radnicima i državi, zašto ne bi isplatio još i nagradu naravno neoporezivo?
Međutim, ako
nije platio sve pristojbe ili je gubitaš tada bi mu trebalo zabraniti isplaćivanja nagrade, čak i odrediti maximalnu plaću. Zašto?
Zato jer nagradom (uvjetno je to nagrada, ali tak se zove) daje radniku mrvice, sebi umanjuje dobit jer stvara trošak, a država nema koristi od toga (jer je nagrada neoporeziva), a za isto vrijeme je dužan za recimo doprinose na plaće radnika unatrag 2 godine (slučaj Poljoprerada).
Ili kod gubitaša npr. Croatia airlines sigurno ima enormne plaće za svoje radnike (naravno ne sve), a za isto vrijeme je dužna nema kome nije.
Ili npr. Ina, koja državi duguje milijune i milijune?
Takvoj tvrki bez obzira bila privatna ili kakva već, treba zakonom odrediti smjernice (kad si sami ne znaju rasporediti novac). Naravno da ne govorim o čistačicama ili vozačima nego o raznim referentima (koji se nazivaju menađerima) koji niti ne znaju gdje im je radno mjesto, niti ih se „kolege“ u uredu sjećaju da su ih ikad vidjeli na hodniku.
Ako trebamo svi snositi odgovornost, onda neka imamo svi iste uvjete.
A ne da meni uzme 2500 kn na plaću od 12 puta 5000 dok drugima uzima isto 2500 kn na plaću 12 puta 15 000.