Slažem se sa većinom komentara forumaša mada bi možda trebali gledati situaciju i iz druge situacije. Postavlja se pitanje potrebe da država koja ima toliko radno sposobnih stanovnika i eventualnih korisnika avio prijevoza uopće u svom vlasništvu ima avio kompaniju sa svim pripadajućim troškovima. Možda je nekad, na području bivše Juge to i imalo smisla s obzirom na broj stanovnika, društveno uređenje i niz drugih stvari ali danas kad ogromne kompanije iz država kao što su Japan, SAD, Arapski lanac i sl. imaju problem ogromnih troškova poslovanja nas još uvijek opterećuje avio prijevoznik koji, po mom mišljenju nije strateški čimbenik sistema. Prije bi forsirao modernizaciju željezničkog prometa i tranzitnu funkciju zračnih luka, a avio prijevoznika prodao ili pripojio nekoj velikoj globalnoj kompaniji,bez obzira kojoj. Jer, pošteno gledajući, ona nikada ne može konkurirati svojim cijenama jer nikada neće dobivati tolike olakšice ( u nabavci i modernizaciji zrakoplova, poticaju, trenskontinentalnim vezama i sl.) kao konkurencija. Na kraju će sama sebe pojest i završit kao JAT, koji je nedavno promijenio vlasnika za vrlo malo novca, možda samo za dio duga.
Mi smo tranzitna zemlja, kako u zraku tako i na zemlji i moru i morali bi tu prednost naplaćivati i koristiti, a ne razvijati industriju koja je u cijelom svijetu pokazala da više ne funkcionira. Umjesto da se bacimo na proizvodnju hrane, turizam ( ali ne samo na moru), putarine, vjetrenjaće za proizvodnju el.energije, skladišta za plin, proizvodnju vode i sl. konstantno se opterećujemo neisplativim subvencioniranjem propalih sistema. CA vjerujem da nikada, ako ćemo realno analizirati poslovanje bez državnih subvencija, nije poslovala u pozitivi.
