Instalacija centralnog grijanja od bakrenih cijevi
Izrada instalacije od bakrenih cijevi može se izvesti na dva načina,mekim lemom ili tvrdim lemom. Za meki lem su nam potrebni slijedeći potrošni materijali:
Pasta za meki lem
Vunica za čišćenje bakrenih cijevi
Plinska lemilica s kartušom
Kartuša sa plinom
b
Za tvrdi lem je potrebno:
Žica za tvrdi lem
Plinski plamenik u kombinaciji sa acetilenom + kisik
Od alata samo jedan dio:
Rezač za bakrene cijevi
Metar
Vibraciona bušilica
Vidia svrdla za beton
Limena ploča za zaštitu zida
Set izvijaća
Bravarski čekić itd.- ovisno o mjestu i raznim potrebama .
Pretpostavka je da se instalacija izvodi od plinskog bojlera do radijatora. No može se izoditi od bilo kojeg drugog uređaja za zagrijavanje.
Prvo posložimo radijatore koje treba postaviti na zid na nosače. Svaki radijator ima svoje nosače koje učvrstimo na zid. Poželjno je radijatore postaviti ispod prozora ili na mjesta koja nam odgovaraju.Visina montaže se određuje da odmjerimo od poda do donjeg ruba radijatora 10-15 cm. Zatim uzmemo radijatorske nosače i postavimo ih na stražnju stranu radijatora i izmjerimo točne mjere koje prenesemo na zid.Možemo se poslužiti i priloženim skicama-šemi, koje se nalaze uz radijatore. Nosače postavljamo tako da nam radijator bude u laganom padu prema dolaznom priključku . Ovdje se treba poslužiti sa libelom i voditi računa da nam pad ne bude prevelik ,naročito ako je veliki radijator,pa nam preveliki nagib izgleda ružno
Na svaki radijator treba postaviti na ulaznoj strani radijatorski ventil – gore i radijatorsku prigušnicu – dolje.Na suprotnoj strani od ventila postavlja se odzračni pipac,a od prigušnice montiramo izljevni pipac ili samo čep.
Sad postavimo radijator na nosače i vizualno provjerimo izgled i libelom ispravan nagib.Kad smo postavili sve radijatore možemo izvršiti pripremu za slaganje cijevi.
Cijevi se mogu postavljati na zid iznad radijatora odnosno vodimo ih ispod stropa pa se kod svakog radijatora spuštamo sa cijevima prema radijatoru.
Možemo ih voditi i ispod samog radijatora u onom prostoru od poda do donjeg dijela radijatora – 10-15 cm pa se sa cijevima dižemo prema gore. Ovakav način vođenja cijevi nije moguće uvijek izvoditi zbog otvora u zidu – vrata. Zato je ljepše i urednije instalaciju uvijek izvoditi ispod stropa.
Nakon određivanja mjesta i smjera vođenja cijevi postavimo cijevne obujmice na zid. One mogu biti iz raznih materijala ,a obično se koriste dvostruke i jednostruke od bakra ili od pvc materijala.Razmak između cijevi određuju nam same cijevne obujmice.Razmak između obujmica na pojedinim dionicama treba jednako raspodijeliti i voditi računa da nam se cijevi ne istegnu (objese ) prema dolje,ako je razmak preveliki.
U postavljene obujmice postavimo jednu cijev i ocjenimo ,dali smo zadovoljni sa izgledom,i možemo slagati instalaciju.
Ispod bojlera imamo priključnu grupu koja se montira na zid i prema rasporedu slažemo cijevi.Na desnoj strani priključujemo povratni vod,a na lijevoj strani priključujemo polazni vod.
R = povratni vod
F = polazni vod
H = hladna voda
T = topla voda
P = plin
Korisno je malo skicirati instalaciju da unaprijed vidimo sve važne detalje i izbjegnemo kasnije loše spajanje ili pogreške do kojih uvijek lako dođe ako ne pazimo.
Krenimo sa povratnim vodom – sa desne strane priključne grupe. Cijevi od povratnog voda uvijek vodimo kao donju cijev,dok nam je polazna cijev iznad nje ili gornja.Naravno ovo nije uvijek moguće izvesti odmah kod samog bojlera jer to ovisi o tome na koju stranu vodimo cijevi i o samoj instalaciji. Eventualna križanja izvodimo tamo gdje nam najviše odgovara.
Kako smo krenuli od povratnog voda instalacije ,odmah moramo ispod bojlera ugraditi hvatać nečistoće.
Kako je polazna dimenzija cijevi fi 22mm,na svaku stranu hvataća nečistoće postavimo MS prijelaz ¾“x fi 22.Odredimo potrebnu dužinu pojedinih cijevi i na krajeve cijevi postavimo koljena ili t-komade,ovisno o samoj instalaciji kako smo je zamislili.
Ukoliko nam dužine odgovaraju možemo cijevi slagati dalje prema planu.
Naravno možemo ih odmah i lemiti .
Cijev se očisti sa vunicom,okrečući vunicu oko kraja cijevi kružnim pokretima oko same cijevi dok to mjesto ne postane sjajno,odnosno čisto. Sada sa pripadajućim kistom uzmemo pastu za lemljenje i u tankom sloju nanesemo pastu na taj očišćeni dio. Iza toga namažemo pastom unutarnji dio koljena ili MS spojnice (mesingane) i navučemo cijev u koljeno ili na spojnicu.Višak paste koji se nakupio lagano obrišemo krpom ,da nam se ne cijedi previše po podu kada zagrijemo to mjesto plamenikom.
Kao sada lemimo spojeve?
Upalimo plinsku lampu,malo je ostavimo da lagano gori dok se ne zagrije.Nakon kraćeg gorenja, nagnemo je prema dolje i ako gori ujednačenim plamenom ,znači da se je dovoljno ugrijala,ako nam još baca nejednako plamen ostavimo je još malo gorjeti.
Zatim prije zagrijavanja cijevi postavimo zaštitni lim na zid ,da kod zagrijavanja plamenim ne sagorimo boju na zidu,ako lemimo dok su cijevi u obujmicama.
Počnemo laganim plamenom- ne prevelikim- zagrijavati mjesto spoja i pozorno motrimo tamo gdje zagrijavamo.
U pasti za lemljenje se nalazi takozvani indikator koji nas upozori da je postignuta dovoljna temperatura zagrijavanja i da možemo taj spoj zelemiti.
Dakle taj –indikator nam uslijed zagrijavanje napravi oko samog spoja cijevi i koljena bijeli prsten-obruč. To je znak da možemo lagano prisloniti žicu sa lemom na to mjesto.Kako je postignuta temperatura topljenja cin – kositar- se odmah rastopi. Uslijed djelovanja temperature i svojstva paste za lotanje uhvati se za unutarnje stijeke koljena i cijevi i spoj je zalemljen. Još malo plamenom zagrijemo cijev i koljeno i maknemo plamen u stranu.Ako smo stavili previše cina ,sa donje strane spoja se napravi malena kuglica koju možemo odstraniti sa žicom za lemljene,laganim povlačenjem u stranu,ali bez dodatnog zagrijavanja.
Naravno nije ni potrebno reći, da ovdje ipak treba malo više vještine i spretnosti da se sve to lijepo zalemi i ostane uredan spoj i da naravno kasnije kod probe ne procuri na spoju.
Ovo treba raditi jako pažljivo jer je kasniji popravak za neiskusne osobe dosta težak!!
Dalje se treba složiti cijela instalacija i polako i pažljivo treba lemeti svaki spoj.Naravno na svakom mjestu prema radijaotru treba postaviti T-ogranak koji je reduciran na promjer fi 18 mm ili fi 15 mm. Sa cijevima koje su tog promjera spajamo se na radijatore.
Ovisno o broju radijatora ,možemo gornje cijevi voditi sa promjerom fi 18mm,a na radijatore se spuštamo na promjer fi 15 mm.
Uskoro ću imati priliku snimiti izradu instalacije pa ču postaviti nekoliko slikica uz objašnjenja,jer sam svjestan da je teško baš sve opisati samo riječima.
Ako ima dodatnih pitanja pokušat ču na njih odgovoriti
T-komad reducirani