Skupila je hrabrost i napisala pjesmu
Pisala je dugo, riječi su tekle,
duša je mrljala stranicu bijelu.
Bojala se da druge su to već rekle,
napisale ljepše tu priču cijelu.
A nije znala da baš njena je priča
biser na bijelom tom listu papira,
odraz samo njenog dragocjenog bića,
plam vatre, hlad vode, gnjev rata, raj mira.
Uvijek je ista i uvijek nova,
priča što srce nam u stihu ju piše,
dok je muškaraca, poljubaca, žena,
dok sanjar san sniva i živi i diše.
Ivica Smolec