Poezija

[dadoizvg]

željan dodira tvog
kradem Bogu dane
ponekad budan
čekam da svane
ponekad zaspim
pa me sunce budi
i dodire svoje tople mi nudi
al ne želim sunce
ni mjesec ni zvijezde
niti oblake bijele što nebom jezde
želim dodir tvoj
poljubit te želim
voljet te dušom i srcem cijelim

[dadoizvg]

u grudima tvojim
moje srce bije
u osmijehu tvom
moj se osmjeh krije
u duši tvojoj
spava duša moja
u spokoju tihom
jer zna da je tvoja

[dadoizvg]

spajaju nas zvijezde
isti gledamo sjaj
spojeni smo svemirom
koji nema kraj
ni ljubavi našoj
ja ne vidim kraja
pogledaj u zvijezdu
što nas dvoje spaja

[Rožica-ljutibijes]

@dadoizvg, volim čitati poeziju. Molim vas kažite mi jesu li ove pjesme koje ste napisali VAŠE ili...?
Volila bih to znati kad čitam, da li ste vi autor ove poezije ili je od nekog drugog autora. Lijepo!  Hvala na odgovoru.

[dadoizvg]

To su moje pjesme ja sam autor svih stihova,nadanute se onim što mi se događa u životu,ponekad tužne,ponekad sretne ali večinom ljubavne  .Drago mi je što vam se sviđaju.

[dadoizvg]

život kao rijeka
u nepovrat teče
vijugavim putem
tuge ili sreće
izvoru svome
nikad se ne vrati
a kad nestane rijeke
i vrijeme će stati

[dadoizvg]

čišćenje taloga s dna duše
prašina tuge i života mrve
breme mraka mir nek otpuše
zašto dobre duše putuju prve?

[dadoizvg]

skromna je duša
samo ljubav treba
i zagrljaj topli
na putu do neba
----------------
ne bojim se više
ni vjetra ni kiše
ničeg se ne bojim
otkad s tobom stojim
--------------------
u kamenu uklesana
u drvetu urezana
u vječnosti piše
srca su nam vezana
----------------------
pusti nek teče
ko i svako veče
poruke nek nosi
poruke u boci
u njima ljubav nek piše
ljubav i ništa više

[dadoizvg]

nije to sunce što miluje ti lice
i to što pjeva nisu to ptice
nije to rosa što obraz ti mije
nit je to žuna što u drvo bije
to moje ruke miluju ti lice
i glas moj pjeva umjesto ptice
suza iz oka lice ti mije
dok srce za tebe u grudima bije

[dadoizvg]

omamljen prošlošću
suze tjeram iz oka
noć me k sebi zove
crna i duboka
odbijam poći
mraka se bojim
hrabar sam tek
kad kraj tebe stojim
-------------------
tražit ću te noćas u svojim snovima
napisati ljubav crnim slovima
dok ne utoneš u san usne ti ljubit
i jutrom te istim usnama budit

[dadoizvg]

ko noćna ptica živjeh u mraku
poznavah mjesec i zvijezdu svaku
sam pod plaštom ljetnih noći
od svijeta skrivah suzne oči
zvijezde sad žive u oku tvome
i nema suza u oku mome
ljetne noći više tužne nisu
o njima se samo stihovi pišu
ruka u ruci sada se grije
dok mjesec stari tiho se smije

[dadoizvg]

naša klupa sad sama stoji
u parku pod krošnjom ljubavi broji
sastanke voli rastanka se boji
za ljubavi nježne ona postoji
----------------------------
same od sebe spoje se ruke
pognute glave tiho bez buke
hodamo skupa ruka u ruci
koraci naši ljubavi su zvuci

[plemenitashica]

To su moje pjesme ja sam autor svih stihova,nadanute se onim što mi se događa u životu,ponekad tužne,ponekad sretne ali večinom ljubavne  .Drago mi je što vam se sviđaju.

I meni se sviđaju. Samo naprijed s objavljivanjem. Zakaj ste tak dugo čekali. 

[mrčivoje]

zimski haiku

sneg sneži
vejavica veje
komovača ljuta
dušu mi greje

[BobRock]

I meni se sviđaju.

A bogme i meni. Kak je to čudno. Do prije koji tjedan sam ovu temu ciljano preskakao iz straha od dosade, kića i dokazivanja netalentiranosti. No sad spletom čudnih, ali i prirodnih okolnosti, usuđujem se čitati i nalazim (opet) neku ljepotu u takvim stihovima.

Ruku na srce, da budem iskren, stihovi nisu bog zna kaj, nemaju neku dubinu, nisu baš posebno maštoviti, ne ostavljaju me bez daha - ali su svejedno lijepi. A kaj je najvažnije - imam neki dojam da nisu skroz izmišljeni. Kao da pisac iskreno piše o sebi i svojim doživljajima. Taj dojam iskrenosti je zapravo presudan za kvalitetu stihova.

I drago mi je da ti doživljaji očito imaju happy end.   

P.S. Nis puno čital, komentiram samo ove neke zadnje.