Poezija

[Ivica]

Trs, iskreno se nadam da ovo nije zadnja pjesma koju tu stavljaš.

Trsu je dozlopizdilo, otišao je, postalo mu je prenaporno nadbavati se s bagrom. Pokušat ću ga mijenjati kako god znam i mogu. Trs pozdravlja sve koji su ga čitali i nada se da nije ostao u ružnoj uspomeni. A ja se nadam da ću i ovdje naći ljude koji shvaćaju moju poeziju, možda i neke kojima se moje divljanje u stihu sviđa, pa možda, kao i na drugim mjestima širom interneta (svijeta) upoznam ljude, muškarce, žene, djecu, odrasle... i steknem nove prijatelje - dok me još ima.

Stavljat ću prvenstveno svoje pjesme i druge literarije, kome krivo kome milo! Hvala na čitanju (ako ga bude)!

Moja rijeka

Divlja i bezbrižna jurila je rijeka,
bacala se smiono niz tvrde stijene.
Pjevala je glasno svoj divlji rock
uz srebrne kapljice i kovitlac pjene.

Sišla je s mističnih maglenih planina,
smirena je nestašna razigranost njena.
Izbaci još poneki vrckavi valić
gdje prije je neobuzdano prštala pjena.

Moja rijeka sad pjeva čisti blues
jer često teče kud joj nije volja.
Zanos joj je smiren teškom ilovačom,
probija se mučno kroz šume i polja.

Na njoj nema velebnih mostova,
preko nje nikad ne kroče ljudi.
Plavi katkad da spasi život,
pa i za suše bistru vodu nudi.

Traži svoje more, plavo i bistro,
i sama je prozirna, ni dno ne krije.
Moja rijeka teče nevina i čista,
ni krv ni blato zamutilo ju nije.


Ivica Smolec, 23.08.2005.

Da ne bi bilo zabune: ovo "bagra" s početka posta odnosi se samo na temu o poeziji. Nalijali smo si  štamplčeke, a on me druka z laktom pod rebra da to naglasim.
Od sad, nadalje: Trs i ja znamo se dobro pa mogu reći da stojim iza svake reči koju je on tu napisal i koju bum ja tu još napisal. Amen, howgh (Trsov, he, he!), stojim iza toga.

[Ivica]

Molim vas, ne dajte da umre ova tema! Upišite svoju pjesmu ako imate, ili tuđu koja vam se sviđa. Ili blebnite nešto u vezi s temom... A ako vam je poezija bez veze, zadnja rupa na frulici u životu, zaobiđite temu u širokom luku i energično stresite nogavice dva-tri puta.
Ako tema ipak umre, neka umre dostojanstveno.



Jauci iz crnih očiju

izašao sam na ulicu
noseći vrećicu s kruhom i mlijekom
u ruci
i topli pozdrav trgovkinje
na licu

mali dlan
otvoren
hvatao je kišu
velike su oči
ispod mokre kose
jaucima ušutkavale uličnu rasvjetu

hej zašto plačeš kako se zoveš
pitao sam mokro prljavo lišce
iskrivljeno od jada

ako je išta odgovorila
ja ju nisam čuo
toliko su glasni bili jauci
iz tih velikih crnih očiju

dao sam joj vrećicu
s mlijekom i kruhom
velikim bijelim kruhom
vrućim svježim mekanim
s krckavom korom
i litru mlijeka
i onaj topli pozdrav trgovkinje
skinuo sam s lica
i njega sam joj dao

vratio sam se u trgovinu
nisu više imali kruha
onaj je bio zadnji

mala je prosjakinja nestala
kući sam se vraćao slijep i gluh
kroz tu hladnu mokru listopadsku večer
devedeset prve ili druge
toliko su glasno u glavi mi zvonili jauci
njenih velikih crnih očiju
nadglasavali su uličnu rasvjetu
i vjerojatno
topovsku paljbu tamo od kupe


Ivica Smolec

[Mlačanin]

Ne znam dali je ovo legalno?
Sviđaju mi se pjesme ,koje je napisala Ana Tuković u knjizi poezije "Rozna Kiklica"

 Zakaj me furt špotate,niš drugo ne znate


Če napraviš bile kakvu sitnicu,
na te zakričiju
kak pesi na kokoši.
A če i nisi kriv
pak na te kričiju.

Če si zalublen,
opet te špotaju
i veliju:
"Pak buš škole popustil"

Lepše se i kokoši
Na dvorišču slažeju.

Onda pak dojde brat,
nije dost kaj mi stvari strga,
on mora još mi i sobu razmetati,
pak dojde mama i
opet sem ja kriva!

A sad ti trpi muku
kakti da vreštu živiš.
Če nema starešoga,
već mali v tebe peha.

No meni je denes se dojadilo,
pak se si rekla,
se sem im lepo servirala:
"zakaj me furt špotate,nišdrugo neznate"

[Ivica]

Ne znam dali je ovo legalno?

Savršeno legalno, osim ako odmah na početku knjige ne piše da je zabranjeno. A ne piše sigurno, jer svakog pjesnika, osim nekolicine na svijetu koji zarađuju milijune i milijarde, veseli da ga se citira ili nekomercijalno reproducira a kamo li ne takvu mladu djevojku.

Ova pjesma koju stavljam je iz knjige "...črčkice, huncutarije i druge živlejna bedarije..." koju mi je prošle nedjelje poklonila autorica Biserka Marečić u krčmi "Tur". Ako vam je dijalekt čudan, imajte na umu da je Biserka djetinjstvo i mladost provela u Zelini ali od tada živi u Kašini.


Z deždžine

Dešč se vluovil luojtre.

Oblak je zlejal škaf dešča na me
i zrušil me nakl.

Naj se ne bi pejnal spram neba
po kule Babiluonske.

Spopiknul sem se na truli pocek
mojieh fantazmaguorij i htiejna.

Veter me kluopil za vuhe.

Švignula me oštrižena sejna.

Na svietu, zate kaj ti to očeš,
niš se ne miejna.

Biserka Marečić

[Ivica]

Ne znam dali je ovo legalno?

Savršeno legalno, osim ako odmah na početku knjige ne piše da je zabranjeno. A ne piše sigurno, jer svakog pjesnika, osim nekolicine na svijetu koji zarađuju milijune i milijarde, veseli da ga se citira ili nekomercijalno reproducira a kamo li ne takvu mladu djevojku.

Podebljao sam ono "nekomercijalno" a to me podsjetilo i na razgovor s Vesnom Parun od prije tri godine, kad se gospođa Vesna žalila kako je netko u Hercegovini tiskao zbirku njenih pjesama bez pitanja, bez poštivanja autorskih prava. Jasno da je ogromna razlika između stavljanja nečije pjesme na uvid drugima, na internetu, recitiranjem i slično i štampanjem cijele zbirke nečijih pjesama bez pitanja, radi materijalne koristi.
Kad me već podsjetilo, stavljam u temu o prozi člančić o Vesni Parun koji sam napisao nakon što smo supruga i ja proveli s njom nekoliko sati prije tri godine.

[shaka zulu]

Mijo Kundić, povelja za životno djelo
Mijo Kundić rođen je u Mraclinu 4. lipnja 1924. g., gdje
je završio osnovnu školu. Cijeli svoj život angažiran je u
gospodarskom i društvenom životu velikogoričkog kraja.
Svojim bogatim dugogodišnjim iskustvom u svinjogojstvu
zaslužan je da danas imamo očuvanu izvornu pasminu
turopoljske svinje za koje je on godinama osobno
brinuo, što čini i danas. Osim svinjogojstvom bavio se
i ratarskom proizvodnjom i to na velikim površinama.
Gospodin Kundić je među prvim uzgajivačima konja
izvorne pasmine hrvatski posavac, te suosnivač Udruge
konjara hrvatski posavac i član Sekcije uzgajivača konja
hrvatski posavac pri Plemenitoj opčini turopoljskoj. Široki
raspon djelatnosti Mije Kundića očituje se i po tome što
je on proizvođač vina autohtone sorte Turopoljski škrlet,
osnivač je Kluba vinogradara Turopolja, a od 1961. godine
među prvima obavlja obrtničku djelatnost autoprijevozništva,
a i danas je aktivni vozač i ubraja se među
najstarije, jer posjeduje vozačku dozvolu već 63 godine.
Od rane mladosti uključio se u društveno-prosvjetni rad
Mraclina. Bio je aktivni pjevač u Hrvatskom pjevačkom
društvu „Kopač“ od 1940, dugogodišnji je član DVD-a
Mraclin, a od 1946. godine bio je vatrogasac motorista i
vozač vatrogasnog kamiona. Krajem 80-ih godina prošlog
stoljeća i buđenjem nacionalne svijesti aktivno se uključuje
u „Društvo starina“ na području Turopolja, sa zadatkom
obnove tradicijskih vrednota. Godine 1991. među prvima
se uključuje u obnovu POT-a, gdje sve do danas obnaša
niz odgovornih dužnosti. Za svoj rad u Plemenitoj opčini
turopoljskoj nagrađivan je više puta, a 2007. godine dobio
je najvrjednije odlikovanje, Zlatnu plaketu za poseban
doprinos u radu Plemenite opčine turopoljske.
http://www.rvg.hr/uploads/download/reporter/Reporter%20273.pdf

http://www.gorica.hr/2009/12/obiljezen-dan-grada/

Jel Miško Kundič objavil kaj?

[Ivica]

Ti bi da te vole


Gazio si cvijeće zalijevano znojem,
čijoj nevinosti tople pjesme pojem.
Šutnuo si psića, na putu je bio,
rasturio gnijezdo što ga vrapčić svio.
Ti bi da te vole?!

O znancu si svome napričao laži,
nevinog ga sada policija traži.
Na povratku s mise ud'rio si ženu,
brisala je s usta sukrvavu pjenu.
Ti bi da te vole?!

Krao si zbog novca, lagao zbog vjere,
domoljublja krinku nosio bez mjere.
Sada, kad ta krinka po šavu se para,
šiješ drugačiju, za to imaš dara.
Ti bi da te vole.

Paklom prijetiš svima  što su duše blage,
mrsko ti je čuti riječi tople, drage,
kojima tvoj susjed strancu ruku nudi,
jer za tebe nisu jednaki svi ljudi.
Ti bi da te vole?!

Al' shvatit ćeš jednom da ostao si sam,
a mržnji će mjesto zamijeniti  sram,
kad te ljudi prozru, prezru i odbace
i pronađu neke mudrije mudrace.
Ti bi da te vole…

Ti bi da te vole i da ti se dive
jer tvoje su ljepše i rodnije njive,
jer je tvoja kuća najljepša u selu,
najbistriji um je u tvom bistrom čelu.
Ti bi da te vole,

o, ti žudiš da te barem malo vole!


Ivica Smolec

[francek]

Velepoštovano društvo!
Naletil sem na ovu temu čist slučajno i morem vam reči da mi je drago. Ima tu puno poezije, bilo je puno prepucavanja i svađe, al to je čistam normalno vu životu, kaj ne. Gospon Ivica bi vas prosil da si ne zimate previše k srcu huncutije koje su tu pisane. Pak život je tak lep, pogotovo nama starema penzionerima, nikaj nam ne fali, društva je se menje, skoro saki dan nekoj od nas rikne a mi kaj ostanemo se veselimo sakojemu novomu danu. Nikaj me na ovem svetu više nemre naljutiti niti razočarati. Zato mi negda, negda prečitana pesmica itak ulepša dan.
Pozdravlja vas se, jen stari penzioner.  

[Mlačanin]

Ana Tuković

        Romanca

Kad me je pogledao,
pala sam snogu.
Kad mi je namignuo
onesvijestila sam se.

Kad mi je podmetnuo nogu
crvena sam poletjela.
Kad mi se nasmiješio
Sva sam se rastopila.

Kad mi je stvari sakrio,
slomljena sam bila.
Kad mi je jaknu poderao,
mama je vikala,
dok sam se ja u kutu smješkala.

Ovo sve je prava istina,
vjerujte mi,
bila je to uistinu romanca.

[shaka zulu]

Kad smo negda klali svinje

Kad smo negda klali svinje
Zvalo se je to kolinje
Klali svinje nesmo male
Vec prasice, dosta stare
Ak prasica ni imala pet let
Došel je na prasca red.
Rekla mi je strina Bara
Imali smo i mesara
Kaj je imel oštra noža
Debela je svinjska koža.
Noža svega mešter zvadil
S mrzlum ga je vodum ladil
Gore dole brus bu vlekel
Bude dobro meso sekel.
Pikača je naša stara
Klati takvu nije šala
Sluša ona, diže vuva
Voda vruća, bome kuva.
Mesar zvadi svega noža
Zatreperi njena koža
Ne pikne ju on pozadi
Makar bio mesar mladi.
V koritu ju sad okreču
Vruću vodu na nju meću
Dlaku skida, papke vadi
Mladi mesar brzo radi.
Pikača je čista, bela
Na galgama visi cela
Dok đigerice nisu vani
Nek se jedu štrudli slani.
Vruće vino vec miriše
Mesar mladi noža briše
Gladi briše svoga noža
Bas je trda svinska koža.

Stjepan Sever

[shaka zulu]

Kaj su jeli naši stari
 
Kaj su negda naši stari jeli
Zdravu hranu ak su je imeli
Kruvek crni i kašu od hajde
Retko bilo da se mesa najde.

Kaj su negda jeli naši stari
ranu zdravu koja se ne kvari
Puno voća, povrća i mleka
Zdravo jeli i zdravoga teka.

Kaj su negda stari naši jeli
Jeli malo, ak su kaj imeli
Malo masti, ali puno žita
Dosta gladni, ali ko te pita
Jelo se je zdravo, ali malo
Nigdar v zdeli ništa ni ostalo.

Stjepan Sever

[shaka zulu]

Turska glava

Ovo je neispričana priča što čami u nama
Stoljećima, krajnje je vrijeme da se o njoj progovori
Da se vidi kroz što je sve prolazio, mali obiteljski
Čovjek u ovim krajevima -odnosno u ovom selu
Ovo je priča naših prabaka - legenda što u nama
Tinja i bori se protiv zaborava, ovo je priča o
Mladim i odvažnim ženama Vukojevca
Na samim obroncima Vukomeričkih gorica,
U dubini zemlje živi legenda, između Maloščice
Prema Prkovcu na lijevoj strani, u netaknutoj prirodi
Uz žubor Koravca i cvrkut ptica
Veliki paša stoljećima spava
A legenda - priča se zove Turska glava
Bilo je to godine tisuću i neke - kada su ovuda harale
Osmanlijske horde - iz zemlje daleke
Radili su harač - tuđa vlast iz sjene
Ubijali muškarce, silovali žene
Narod naš to trpio - zemlju svoju radio
A veliki ratnik paša - plodovima rada i ženama se sladio
Svaka sila za vremena - lijepo narod kaže
Pusti tuđe diraj svoje - legenda ne laže
Osilio se paša -svakim danom više
Ženama bilo dosta - loše mu se piše
Proveo tu pasa - puno lijepih ljeta
To su naše žene - a ne njegova Safeta
Smislile su žene - savršen plan
Čekajuci pravo vrijeme - čekajući odlučujući dan
Skopale su u šumi jamu - napravile uzvisinu
Prekrile je granjem i mahovinom -nedaleko puta Malošćica Prkovac
Oko jame žene plesale i pjevale - u najboljem ruhu
I danima izazivale - svojom mladošću velikog pašu
Da im se i sam svojim plesom pridruži
Dojahao paša na vranome konju - optočen zlatnicima
Po ljetnom vremenu i sav u znoju
Žene mu dadoše škaf škrleta iz Prkovca
Da ohladi hrabra prsa -oštar pogled i nagon vuka
Opijen ljepotom žena Vukojevca - popivši škaf škrleta
Dobio je veliku hrabrost i pamet djeteta
Poskakujući uz glasan povik - preskočio kolo
Upao na sredinu uzvisine, polomio puno granja
I sad stoljećima u dubokoj jami - veliki paša
Vukojevaške žene samo sanja
Žene napustiše šumu -a u selu nastade strepnja i tišina
Bojeći se odmazde - bojeći se turskog hira
Pašina skupina se pokupila - nakon što je vođu darivala
I časno ga sahranila
Na odmazdu od straha nije ni pomišljala
I tako stoljećima u šumi
Mirno Turska glava - u tišini spava.
I tako prolazi vrijeme, priča se ne širi
U strahu i strepnji - stoljećima se živi
Pisanih tragova i svjedoka nema
Ostale su pojedinačne priče i uzvišena humka zemlje
Vrijeme je da se nešto - sa tom pričom pokrene.

Stjepan Sever

[dadoizvg]

preskačeš granice između sna i jave,
skrivaš se od pogleda pognute glave,
bacaš me u zaborav negdje u dnu srca,
i opet me tražiš kad brže zakuca

[dadoizvg]

U privatnom paklu tek korak od raja,
u plavome oku nestaje sjaja,
hladi se srce hladi se duša,
prsti bi pisali al razum ne sluša.

[dadoizvg]

blistava rosa zelena trava,
pokraj cvjetića leptir spava,
budi ga sunce krila mu grije,
sunčanom danu leptir se smije,
raširi krila i k nebu poleti,
kada ga ugledaš
neka te leptir na mene sjeti.