Autor Tema: Poezija  (Posjeta: 144774 )

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #135 : Veljača 21, 2010, 07:36:37 poslijepodne »
Preuzeto sa "Sparkovih" stranica:

S ponosom i veseljem ustanovljujemo da se među nagrađenim i pohvaljenim autorima nalaze ljudi iz cijele Hrvatske i iz inozemstva; svih dobnih skupina, od tinejdžera do onih u sedmoj dekadi života; raznih zanimanja, od učenika, studenata, domaćica, inženjera, profesora, umirovljenika; od onih za koje još niste čuli do poznatih i renomiranih imena iz književnog miljea, članova Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, inozemnih društava istog statusa, raznih književnih i kulturnih društava i udruga; od onih koji prvi puta predstavljaju svoju pjesmu javnosti do onih okićenih brojnim nagradama i priznanjima.
Osim četvorice nagrađenih (ove godine svi su muškog spola!) koje posebno, s nekoliko riječi, predstavljamo na ovoj stranici, na našoj listi najboljih se nalaze i svima poznati umjetnici Robert Roklicer, Slavica Sarkotić, Silvija Butković, Đurđa Vukelić Rožić i drugi.



1. mjesto
(Kristijan Blažeković, Bjelovar)

 
Rođen je 16. prosinca 1990. godine u Bjelovaru, završio Opću gimnaziju. Student Ekonomskog fakulteta.
Pjesme su mu objavljene u Pučkom kalendaru Bjelovarsko-bilogorske županije (2007 i 2008.) te u književnom časopisu "Rusan" (2009) i u ERATO junior 04. Redovito je sudjelovao na gradskim i županijskim susretima učenika LIDRANO. Pisao je članke za neovisni tjednik "Regija". Osvojio 3. mjesto na europskom natječaju za esej pod nazivom "Što EU donosi mojoj obitelji?" Sudjelovao je 2009. godine na Goranovom proljeću i ušao u najuži izbor.
 
 
Hostija ljubavi
 
Vruća vatra se opekla, zapela u tromosti oka
Kroz živote, prosipao sam pepeo prosidbi
Sakupljao ga i ponovno rasipao, nijem, sve dok me nije oborio tvoj glas
Kliznula kroz procijep između svjetova, vodiš me ulicom ljubavi
Moje nakostriješene boje, zavedene, potpuno ti vjeruju
Ispod nas, gledamo zvijezde, ispijamo blagoslov s listova nježnosti
Zagrljajima, poljupcima, zadržavamo vječnost u prolaznosti
Usta su nam krošnje
Toliko toga ti želim reći jezikom prirode
Tijela nemirni tokovi
Stvaramo svoju uvalu među bezbrojnim ložama ljubavi
Oči poput kristala raspršuju svjetlost života u stvarnost kakvu želimo
U stvarnost gdje smo zajedno
Jedno
I moje srce koje sam smatrao bezvrijednim
Naučila si da daje i prima bezvremeno i istinsko
Strune svemira pjevaju
Volim te
Obgrli nas bljesak
Volim te
Svime što jesam.
 
 
1. mjesto
(Boris Nazansky, Zagreb)

 
Rođen 1953. godine, diplomirani inženjer kemije. Pisac i novinar, glavni urednik časopisa "Kvizorama".
Autor i suautor u nekoliko enigmatskih zbirki. Piše haiku, uvršten u brojne časopise, zbornike i antologije u Hrvatskoj i u desetak drugih zemalja.
Dobitnik više od dvadeset nagrada i priznanja. Član Udruge hrvatskih haiku pjesnika i suurednik dvojezičnog (hrvatski / engleski) Haiku časopisa "Haiku".
 
 
Ne bih o tome
 
Ne bih o tome
kako je neizbrisiv trenutak
kad sam te ugledao prvi put
s tijelom žene i očima djevojčice
koje u puževom tragu na ogradi
i inju na prozorima
vide zvijezde.
 
Ne, ne bih o tome
koliko hrabrosti treba
da se ubrzano bilo
pretoči u dvije riječi
i da ruka čvrsto uhvati ruku
između sjedala u kinu.
 
Ne bih, doista ne bih o tome
kako smo ostali djeca
koja jedina smiju glasno zaplakati
i glasno smijati se
dok kroz tišinu nečijega zatomljenog kašlja
pjesnik govori stihove.
 
O mnogo čemu tako ne bih naglas
jer navikli smo već dugo
čitati svoje šutnje
i sjećati se pogledima.
Tek tu i tamo dođe mi,
pa zapisujem.
 
 
2. mjesto
(Amir Selman, Zaprešić)

 
Naknadno i kao iznimka, na izričitu molbu autora, pjesma i osobni podaci su obrisani.
 
 

 
 
3. mjesto
(Živko Prodanović, Zagreb)

 
Rođen 1945. godine, diplomirao hrvatski jezik. Od 1976. radi kao urednik u programu Radio Sljemena Hrvatskog radija. Za novinarski rad dobio je više stručnih i društvenih nagrada i priznanja. Piše prozu i poeziju. Objavljuje pripovjetke, romane, radio-drame i poeziju.
Član je Hrvatskog društva pisaca, "World SF" (Međunarodno udruženje profesionalnih stvaralaca znanstvene fantastike), Hrvatskog haiku društva, Društva hrvatskih haiku pjesnika, Haiku društva Slovenije.
Dobitnik nagrade (2001.) „Sfera“ za životno djelo za sveukupni doprinos razvoju hrvatske znanstveno – fantastične književnosti (nagradu dodjeljuje Društvo za znanstvenu fantastiku „Sfera“ iz Zagreba), te više domaćih i stranih književnih nagrada i priznanja ("Dragutin Domjanić" 2000., "Sfera" 2001., i dr.).
 
 
u srcu zapisana
 
vjenčana s morem
čudesna je ta Venecija
s neponovljivom čipkom od kamena
koja obrubljuje arabesku kanala
 
volio bih u Pragu
u Zlatnoj ulički
razmjenjivati misli o Kafki
u pivnicama punim dobrih ljudi
nadati se susretu s Hašekom i Čapekom
 
bulevari Pariza
katedralna zvona Barcelone
antika Rima i Atene
zadivljuju do besvijesti
neizmjerna je ljepota putovanja
 
ali
najljepši je plac u Dubravi
jer tu je jedan mali kafić
u kojem Suzana i ja
ispijajući naš kapučino
razmjenjujemo
u srce zapisanu vječnost.


Edit: 27. veljače dopunjeni podaci o autorima.
« Zadnja izmjena: Travanj 19, 2013, 10:39:15 prijepodne BobRock »

Offline barcan

  • Ja samo gledam
  • *
  • Postova: 8
  • Karma: +0/-0
Odg: Poezija
« Odgovori #136 : Ožujak 11, 2010, 09:37:56 prijepodne »


                  PAKET

 
ja vidim sedef podno svojih nogu
hod rakovice obrasle u travu
ježa s bodljama tu prvu mi stravu
i titraj sunca ja vidjeti mogu

ja vidim koralj u tamnoj dubini
čujem šûm vala i kada me nije
srce ga moje neprestano snije
sve otkad krunu kite mu rubini
 
ja vidim travku i kad se mrav žuri
do mravinjaka pri dnu suhog trsa
i ruke marne i kamen mu suri
 
ja vidim otok i dok cvjeta sjeta
jer znam da su mi prepuna ga prsa
unutar i tvog zamamnog paketa

Akord

Tko je taj gospodin, soneti su mu izvanredni?



Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #137 : Ožujak 17, 2010, 10:34:25 prijepodne »

Očenaš za mamu
(Julki Lukačevoj)

Velke škuole nisi miela,
malarija tie jieh zela.
Al si velkou pamet miela,
čudaj si povedat štela.

Znuola si nam, deci, reči
da delati nie sramota
a da krasti i lagati,
to je, bormeš, špot, grehota!

Da sem došel z škuole dimou
pitala si al kaj molim.
Rekel sam ti da ve ne smem,
da sem vezda v drugi škuoli.

Sinek drogi, sam ti moli,
am ne muoraš baš na glos!
Nišče ne zna kaj ti misliš,
samo Božek razme nas.

Droga mama, več sem stori,
sakou večer pre nek spim
mislim no Te, glos Tvoj čujem,
ne mrem spati dok Očenaš zo Te
mati, barem jeden ne zmolim...

Đuro Pišpek

Uglazbljeno (album "Oblaki"): http://www.spark-vg.info/glazba.html#3


Offline barcan

  • Ja samo gledam
  • *
  • Postova: 8
  • Karma: +0/-0
Odg: Poezija
« Odgovori #138 : Ožujak 24, 2010, 08:58:09 prijepodne »
   TUCE MOJIH NOVIH SONETA 

                                   
               IGRA

kaos početka u svemu što jesam
bukti gle i sad svom silinom pjeva
blješteći kao kad munja sijeva
dok žudim da se raskamenim gdje sam

ogrnut dúgom i prepušten prstu
onog koji sniva tirkizne oblake
promatram safir u zjeni sred mlake
zamišljajući neku drugu vrstu

raslinja u cvatu onkraj besmrtnosti
boje leptira s nijansama lana
kad bjesmo djeca žustre okretnosti
 
i kad smo tminu trampili za šáre
skupocjena starog porculana
a igrasmo se do huka ušare

   
          LOV

meni se čini otkad šûmi vòda
modra i mudra da krikove čujem
dok puška lovi crnu boju snujem
al kist kad lovi ulov je plam svöda

u meni dosta za velika čûdā
u meni beskraj za sliku kristala
u meni lađa upravo pristala
pa se ne pitam kamo ću i kuda

jer sam svoj sebi kad sunce preseli
urnebes boja u bljedilo zbilje
i kad mi tvoj san dušu razveseli

ispod preleta božanstvenih ptica
povratkom lune među bujno smilje
i zlato lova – ovih mi kitica


          VAL

zapljusnut valom znakovitih boja
prepoznajem se gotovo u svima
s plavom sam iznad sa crnom na dnima
crvena krv mi siva je kob moja

kad me se pita krenu li nizbrdo
kola a plima nabuja do grla
angelus čuva ljeta neumrla
mada se negdje pritajilo krdo

ostajem s valom onog davnog mora
kojem je kikot raspršio kapi
umijećem one što se strašću zora

osnaživ krila s vihorima nosi
i što se žedna vrela sunca napi
dok se val penje i stihom zanosi

 
         MORE

isto si more i kada te nema
isto si more i kada te ima
jednako šarmer jednako si rima
jednako fakat jednako dilema

isto si more i kada se maziš
isto si more i kada se prsiš
jednako kasniš i kada se trsiš
jednako ljupko i kad jezik plaziš

isto si more i kada si plavet
isto si more i kada si muklo
jednako svetac i kada si avet

isto si more i kad si joj znamen
isto si more i kad si me vuklo
jednako ključ si i jednako amen

 
        NEBO

Prvorođenoj sestri Tonki
kad kažem nebo učinak tvog kista
majke me sjeti kad bi lamatala
rukama brižna i kada bi stala

dozivat svece al' i živog Krista
kad kažem nebo učinak tvog kista
sestre me sjeti a koju ne pamtim
prvorođenu jer rekli su zatim

(brat joj je osta da stablo olista* )
kad kažem nebo učinak tvog kista
brata me sjeti boljeg od dobrote

stog mi tvoj ush*t dođe kao pista
za naslućeno kraljevstvo nebesa
bez mojih više ni žala ni grote

al' me osnaži ljepota udesa.

 
           JUČER

ne poznaje me onaj kojem lice
u mimohodu preraste u sjenu
kao kad mjesec ne stane u zjenu
mada razliven obasja ulice

ne poznaje me onaj kojem ruke
u mimohodu mirišu na žuku
kao kad sunce pučinskome puku
ne stigne zgrijat uvale i luke.

ne poznaje me onaj kojem duša
u mimohodu daleko odmakne
kao kad oblak lebdeći ne sluša

teški plač zemlje na sušnu kamenu
i kad rasplinut moj duh ne dotakne
što s tvojim jučer ode na ramenu

             
            RIBE

sanjati ribu samo u zlo vodi
makar je svetom posvećena vodom
znakom je vode i novog pod svodom
makar je netko na nečist duh svodi

kad sanjam kišu u obliku ribe
s galebovima je slavim tog dana
jer od vrlina bjeh sazdan i mana
(kaj ča su moji mrtvi  o' potribe)

tvoje su ribe smisao svih riba
u svakom trenu do u samu vječnost
harmonija modrog što se vodom giba

s obrisom broda na moćnim leđima
kad nam svjedoče i Kristovu jesnost
i neke niti s dalekim pređima

 
        KRETANJE

kad list leptira ulogu odglumi
kad se dva vala na žalu zagrle
ili kad ptice na žice pohrle
ili pak kad mrav na put stane pumi

bljesne li munja tresne li grom teški
šikne li gejzir preko sedam gora
grune li oluj preko sedam mora
jurne li oklop na oklop viteški

il' se razmili buljuk škorpiona
pauka zmija (a što nije malo)
al' nigdje nikog da potegne zvona

pa kad se zbroji i utvrdi stanje
koliko je tog noćas u san stalo –
sve je to vidiš upravo kretanje


          SPACE

zvjezdani znaci vode me početku
prsnute iskre zapamćene vatre
nad kojom čûla još i danas snatre
oblik mi lika u bivšem začetku

zvjezdani znaci vode me bdijenju
na visovima duboko u meni
gdje sam sa sobom ja u svakoj smjeni
predan tvom krêdu ali i svom zrenju

zvjezdani znaci vode me put kraja
gdje nikog nesklad skläda ne ometa
cvjetalo trnje il' prah moj sred raja

zvjezdani znaci vode me put cilja
u noći punoj plamtećih kometa
da me presele u bit izobilja

 
         KIŠA

tvoja je kiša probudila grane
znanoga stabla radosnom tvom duhu
plaha i strasna stalno u dosluhu
s nebom i zemljom sa cvjetne im strane

tvoja je kiša znak vatre i vode
kad se rastrči oblak il' oluja
kad se slap hitne a zdenac nabuja
prije nego što počnu stizat rode

kiši li gliste uopće ne gmižu
kiši li gliste zapravo padaju
kiši li gliste šušteć hitro stižu

odozgo dolje da bi bile kiša
tako je otkad zakoni vladaju
opstanka vrsta od slona do miša

 
         JAHAČ

vojske vjetrova na oblaku jašu
pred njima jahač uzde čvrsto steže
mudrošću pjesme Pegaza obveže
na snažan uzlet dok mu ptice mašu

al' dok se neke u zabludi vûku
umornih krila vidno zaostajuć
prepune sebe maglama postajuć
dotle se jahač sav predaje zvuku

visina svetih a ja san svoj budim
u kom sam snio i dva mi katrena
želeći stihom u danima hudim

da i terceta dva oka u glavi
s dahom tvog kista baš svakoga trena
sedlo tek budu jahaču u slavi

 
       PAKET

ja vidim sedef podno svojih nogu
hod rakovice obrasle u travu
ježa s bodljama tu prvu mi stravu
i titraj sunca ja vidjeti mogu

ja vidim koralj u tamnoj dubini
čujem šûm vala i kada me nije
srce ga moje neprestano snije
sve otkad krunu kite mu rubini

ja vidim travku i kad se mrav žuri
do mravinjaka pri dnu suhog trsa
i ruke marne i kamen mu suri
 
ja vidim otok i dok cvjeta sjeta
jer znam da su mi prepuna ga prsa
unutar i tvog zamamnog paketa
 
                                 Akord


Offline barcan

  • Ja samo gledam
  • *
  • Postova: 8
  • Karma: +0/-0
Odg: Poezija
« Odgovori #139 : Ožujak 26, 2010, 09:19:06 prijepodne »
Drago društvo na ovom forumu!
Potkrala mi se jedna velika greška, u gornjem postu u naslovu piše: TUCE MOJIH NOVIH SONETA. Da nebi bilo zabune, to nisu moji soneti već soneti gospodina Akorda. Prenešeni su sa tim njegovim naslovom pa bi netko mogao ne daj Bože pomisliti da su moji. Još jednom se ispričava svima, a naročito gospodinu Akordu.
Lijepi pozdrav!

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #140 : Ožujak 26, 2010, 12:20:23 poslijepodne »

Pjevam za nas
(sonetni diptih)

 
pjevam za istraživače kanti za smeće
za kupce i trgovce s prašine i trave
napuklih vaza koje žude cvijeće
na jakuševačkom sajmu tamo kraj save
 
za baku koja nudi sve po pet kuna
iznošene košulje i cd od janis
okrhnuti lonac i konzervu tuna
napuklih žica reket za tenis
 
pjevam za kiru koji nema noge
pa na kotačićima prosjači na uglu
al' nebeski osmijeh ima za mnoge
koji ga shvaćaju i ne služi im ruglu

napukli glas dižem za braću po jadu
kad im već ne mogu pružiti nadu

---

pjevam za napuštene pseće ljubimce
što slomljenih nogu iza grmlja cvile
za sve one mačke i ptice mezimce
udavljene a nekad ponos su im bile
 
pjevam za onu stoku sitnog zuba
što si je na frontu uništila živote
koja je krenula kad čula se truba
a sada umire gladna od ljepote
 
za kmetove robove bezimene sluge
što dvore i hrane gadove u svili
za seljake radnike i bijednike druge
što krše ruke dok gladno dijete cvili
 
i svjesno riskiram da me optuže
što pjesmom pljujem na plastične ruže
 
 
Ivica Smolec

Napomena: predstavio ju je na otvorenju izložbe "U vremenu ovom" Hrvatskog likovnog društva, čitaonica "Kustošija" knjižnice "Vladimir Nazor", Zagreb, 2008.; zatim na "Pjesničkom maratonu", Zagreb, Knjižnica Sesvete, 2009.; to je i uvodna pjesma u poglavlju o ljubavi i tuzi univerzalnoj zbirke "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče" koja je tiskana krajem prošle godine a uskoro će imati prvu promociju.


Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #141 : Ožujak 26, 2010, 12:23:28 poslijepodne »

San
 

Na plaži maloj, skrivenoj,
ležiš, gola, na boku.
Prilazim, hipnotiziran,
poziv ti u smiješku i oku.
 
Dojke ti, drhtave, bubre,
napola skriva ih pramen.
Na trenutak samo sam zastao
kad more je prelilo kamen.
 
A obijesna voda prilazi bliže,
do tvojih stopala, pa ih liže,
stenje i ječi pa natrag gmiže
i, zatrenutak, ponovo stiže.
 
Liježem do tebe i, nježno,
rukom ti milujem bok.
Grčiš se kao narandža
iz koje vri slatki sok.
 
Kose zrake umornog sunca
sakrila je oblačka sjena.
Na pladnju maestrala
mirišu kadulja, sol i žena.
 
Hvataš me oko vrata
i, dok naglo nadire plima,
budim se sav u znoju.
Na prozoru - snijeg i zima.

 
Ivica Smolec

(otvorenje izložbe "Aktovi i portreti" Hrvatskog likovnog društva, SRC Jelenovac, Zagreb, 2008.;
"Goričke večeri" 2008.;
zbirka "Balkanska kafenisanja", Australija, 2008.;
poglavlje o ljubavi i tuzi između muškarca i žene iz zbirke "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #142 : Ožujak 26, 2010, 01:53:33 poslijepodne »

Uzmi


Kad umru svi poeti
a griješna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,

uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.

Jer pjesnik ti dušom golom
i istinom, sumnjom i bolom,
dosegnuti nebo nudi.

Nebo ti nudi u blatu,
blato ti nudi u zlatu.
Al' nije on Onaj što sudi.


Ivica Smolec

(Iz poglavlja o tuzi samotnoj zbirke "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče".)

Offline barcan

  • Ja samo gledam
  • *
  • Postova: 8
  • Karma: +0/-0
Odg: Poezija
« Odgovori #143 : Travanj 23, 2010, 08:16:19 prijepodne »
Trs!
Pošto poznajete gosp. Ivicu Smoleca, a ja sam poznavao gosp. B. M. R., molio bih Vas da Smolecu prenesete samo ovo: Gospodin B. M. R. je umro prije više od osam mjeseci, kako na forumu, tako i u stvarnosti.
Pozdrav.

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #144 : Travanj 23, 2010, 06:02:17 poslijepodne »

B. M. R., ili kako se god sad zovete, kad ćete naučiti osnove forumske komunikacije?! Ovo je tema o poeziji! Pronađite neku pogodnu temu u pogodnom podforumu ili otvorite novu temu da bi obavijestili cijeli svijet da su umrla tri-četiri bivša (izbačena) forumaša i da se sad javljaju s druge strane!
Ili napišite pjesmu o tome pa ju stavite u ovu temu.
Ako o događaju želite obavijestiti samo jednu osobu, pošaljite joj e-mail. Tako ćete biti fer prema sebi i prema drugim forumašima (naravno, ako želite biti fer). Tako se to radi.


Ovaj je čovjek zaista umro. I zaista je bio pjesnik:

Suze

Moje su suze
u svakom potoku,
moje su suze
u svakom cvrkutu,
moje su suze
u svakom pogledu,
u svakom poljupcu,
u svakom dodiru,
u svakom su suncu moje suze
i ne postižu ništa.
A ja, ipak, plačem.


Oleg Sagner (1964 – 96.)
(iz zbirke "Trgovina na korzu")


Offline barcan

  • Ja samo gledam
  • *
  • Postova: 8
  • Karma: +0/-0
Odg: Poezija
« Odgovori #145 : Travanj 29, 2010, 09:14:21 prijepodne »

B. M. R., ili kako se god sad zovete, kad ćete naučiti osnove forumske komunikacije?! Ovo je tema o poeziji! Pronađite neku pogodnu temu u pogodnom podforumu ili otvorite novu temu da bi obavijestili cijeli svijet da su umrla tri-četiri bivša (izbačena) forumaša i da se sad javljaju s druge strane!
Ili napišite pjesmu o tome pa ju stavite u ovu temu.
Ako o događaju želite obavijestiti samo jednu osobu, pošaljite joj e-mail. Tako ćete biti fer prema sebi i prema drugim forumašima (naravno, ako želite biti fer). Tako se to radi.


Mislite gospodine Trs da Vam se javim i oblatim Vas onako kako je gospodin Ivica oblatio na vtc forumu gospodina Branka Mihovila Rakijašića. Priznajte da ni to nije bilo u stilu o kojemu ovdje mene učite pameti. No, ako baš želite mogu i to napraviti, oblajati Vas ovdje, makar ja sa svim tim Vašim insinuacijama nemam nkakve veze. Ja sam se ovdje predstavio sa svojim pravim prezimenom, a Vi?
Pozdrav!

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #146 : Travanj 29, 2010, 04:29:05 poslijepodne »

Gospodine barcan, predlažem vam da se učlanite na taj drugi forum koji spominjete, kad je već vaš branjenik Branko i odande izbačen, pa da tamo branite njegovu čast. Tako bi bilo logičnije, ako su ga tamo optužili i izbacili pa se ne može sam braniti.
Čini se, ipak, da je dotičnom slasna pomisao o tome da i na ovome forumu, preko vas, svog branitelja i glasnogovornika, uništi poneku temu i radost pisanja onima koji imaju što pisati kad već on sam nema. Već prvi vaš post na vg forumu bio je podmukao – divili ste se, kao, pjesmi nekog "Akorda" i pitali tko je to, prikrivajući da je vaš branjenik na drugom forumu konstantno psovao tog autora, pisao bljuvotine i na kraju i izletio s foruma prvenstveno zbog toga. Nadao se da će bar ovdje naći istomišljenike, pljuvajuću klapu.

Eto, donekle je uspio i ovdje. S nekim tko je došao samo provocirati, nemam volje razmjenjivati pjesme a gadi mi se pridonositi zagađenju ove teme. Kakve veze ima neki drugi forum čije forumaše uporno uguravate ovamo, zašto iznosite puno ime i prezime tog bivšeg forumaša, zašto lažete da je umro i zašto bi to ikog trebalo ovdje zanimati?
Kad se u off-topic ide uporno i konstantno, samo zbog zlobe, nemam što tu tražiti pa je ovo zadnja pjesma koju ja stavljam.



Moje lađe

Moje lađe plove,
traže put za snove,
uzaludno bit će sve.

Vjetar prošlost nosi,
prošlost snove kosi,
lađe težak čeka put.

Kopna nigdje nema,
buru more sprema,
vjetri sad su oštri.

Svemu je kraj.

Drago Mlinarec

Offline Goričanka

  • Veteran
  • *****
  • Postova: 874
  • Karma: +9/-6
  • Spol: Ženski
Odg: Poezija
« Odgovori #147 : Svibanj 01, 2010, 10:51:53 prijepodne »
Trs, iskreno se nadam da ovo nije zadnja pjesma koju tu stavljaš.
Istina, rijetko svratim, ali nikad ne preskočim ovaj topic i bilo bi mi žao da te neki novokomponirani član odavde izgura.
Ne čitam off-topic jer nemam vremena, a i ne zanima me.
Bar je ovdje lako vidjeti što je off i preskočiti ga, jer pjesme imaju malo drugačiju formu od "proze". Bogu hvala.
Zato ignoriraj napade pa će biti besmisleni i prestati.
A mi (pravi i stalni forumaši) zaslužujemo ovdje i dalje čitati poeziju.
 
Ništa ljudsko nije mi strano, ali mi je nekad previše ....

Trs

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #148 : Svibanj 04, 2010, 02:58:42 poslijepodne »

Ma imaš praf, Goričanka, tak dugo dok na forumu bar neko još ima isti ukus ko ja, dok još bar jedan forumaš osim mene čita ono kaj denem i dopadne mu se, ima smisla! Pa bum nastavil s poezijom, a petokolonaše (do sad se samo jedan javlja, u nepravilnim intervalima, s novim nickovima :)) buju valda na vreme slali tam de im je mesto.



mojoj miloj ženi


mada za moju ljubav nikad nije kasno
od svih daljina najteža mi je tvoja
jer zajedno smo počeli počeli smo krasno
odavno sam sretan odavno mi je jasno
jedina si moja
 
moja radost kovitla se sa strepnjom i tugom
i briga za tebe kao paranoja
ludi me u čekanju neizmjerno dugom
ova čežnja laste za sjeverom - jugom
jedina si moja
 
život moj je sada želja da te vidim
eho čežnje trepti srcem sad u meni
ni suze ni bore ja se ne stidim
iz ljubavi je prema mojoj miloj ženi

Ivica Smolec
http://issuu.com/ivica/docs/pjesme_iz_daljine (str. 12)

Ivica

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovori #149 : Svibanj 07, 2010, 08:25:58 poslijepodne »

Lijepi pozdrav svima!
Moj frend Trs je ipak odustao je od daljnjeg pisanja na forumu!
Sunce mu šašavo, kao brat mi je, znamo se cijeli život, ukorijenio se na goričkom forumu i sada nako šest, sedam godina odustaje, zbog nekog sv. Bbb! Malo smo se i zakačili oko toga jer i on meni duguje ponešto. Počeli su me napadati ovdje neki probisvijeti petokolonaški pa mu je postalo naporno braniti me a meni je postalo naporno te obrane plaćati u kafićima. Dva puta sam mu duplu lozu platio preksinoć, što je previše, previše je! U svakom slučaju, poštujem njegovu odluku da se povuče. Predstavljat ću se ovdje kao literat. Kao i na mnogim drugim mjestima na internetu, svoje životne stavove predstavljat ću gotovo isključivo poezijom i prozom.
Sličnih svjetonazora kao Trs, iz istog kraja, obojica smo iz zagrebačke Dubrave, mladi, zgodni, seksi ali ne pretjerano, djetinjasti, purgeri, dinamovci (razočarani), volimo zgodne žene ali znamo gdje nam je mjesto, ups, pa ih volimo na daljinski ali ne pretjerano, dosta se družimo, znamo se i grdo pokefati oko toga je li neka žena lijepa i dobra ili je samo seksi, je li neki čovjek, muški ili ženski, dobar ili bagra licemjerna koju bi trebalo zgaziti (neću reći ko gnjidu jer gnjida je malo živinče, siroče, koje nemre biti drukčije nego kakvo je), je li gorička, hrvatska i svjetska budućnost HNS, SDP ili nešto novo, do sada neviđeno i nečuveno itd, itd.... Zapravo su jedine važne razlike među nama što je on neka vrsta vjernika a ja neka vrsta ateista koji nema nade i ne nada se raju ni na zemlji ni na nebu, što je on sretno oženjen a ja ne (ili obratno?, nema veze!), što on mene često citira a ja njega ne, što on svoju glupu facu i glas skoro i ne pokazuje u javnosti a ja svoju još gluplju facu i glas da, što on malo više voli u društvu pjevati blues, rock i međimurske a ja meksikanske, makedonske i sevdalinke (ili obratno?), što on pomalo svira gitaru a ja kao bijesni bik pušem u usnu harmoniku, što je on flegmić a ja budala sentimentalna... S obzirom na to da je na ovom forumu dozvoljeno registrirati se i takvima  – evo me! Čini mi se da spomenuti kompić, tu i tamo, zloupotrebljava moj stil pisanja (ne mislim na pravopis, to je okej, nego baš na stil, teme i slično), čak i moj plavi font zloupotrebljava a to je počeo prije par godina tako što je kopirao moje pjesme od nekud s neta pa nastavio i pisati tako. On zapravo ne piše za ozbiljno, nego tu i tamo samo složi neku lakrdiju, bećarac ili protest na nekoga ili nešto. He, he, oprosti, Trs, ali kaj je, je! Slični smo si ali i različiti, ko nebo i zemlja!
Ja ću na ovom forumu pisati puno manje od njega, vjerojatno neću izlaziti izvan tema o beletristici i poeziji i još koje, tu i tam. Preuzet ću vrste i veličine slova koje je on odabrao, plavu boju je ionako on meni ukrao. Neću pisati o politici, niti lokalnoj niti državnoj niti svjetskoj niti galaktičkoj. Više, manje, nastavit ću ono što je kompanjero započeo (uz njegovu pomoć ta trane) a tu i tamo ću samo ufrfuljiti svoju bedastu pjesmu, poziv na promociju ili drugu svečanost (vjerojatno ne "Sparkovu", daleko im ježeva kućica, dosta sam se s njima baktao, nek Trs ili tko god hoće nastavi ako hoće)... A ako se i na taj način nekome zamjerim, daleko mu kuća s crijepom i dimnjakom, mirna mu Bosna, ko ga šiša, steram ga u 33, nek ne čita, tko zlonamjeran čita upala mu kita, tko mi zlonamjerno odgovara, otpala mu kara, sve ste skužili...
Dobro vas našao, dobro me primili! Kao čovjeka. Ne trckajte mi bedastoće, ne prodajte mi pamet, toga dobijem svaki dan po pet lipa tri kile! Ignorirajte me, ignorirat ću vas! Mrzite me, žalit ću vas! Shvatite me, shvatit ću vas! Volite me, voljet ću vas! I više! Iskreno!

Bok, Trs, adio, hvala ti što si predstavljao ovdje moje škrabotine, platit ću ja to još, znam!

Nakon ovog bogatog uvoda kojim sam se predstavio i nakon kojeg neću biti tak blagoglagoljiv, jer na ovom forumu nema puno ljudi koje zanima pjesma osim ako nije pisana u stilu bećarca ili barem uglazbljena - jedna pjesma koju sam davno, davno, napisao a možda se ipak netko od vas pronađe i danas u njoj?


Frend


uvijek smo dijelili
sve životne radosti
zajedno slušali muziku
i udvoje pušili zadnju cigaretu

bili smo opijeni
tom ludom mladosti
krili smo sve brige
a naša lozinka
bio je osmijeh

koliko smo djevojaka
odveli u šetnju
u vrt one crkve
gdje smo krali zabranjeno voće

mog frenda sada nema
i moji su dani
dugi i dosadni

Ivica Smolec, 1974.


Hoćete pozdrav iz Kranjske Gore od Sv. Bbb - Samouk, Vuk, Branko, Brankica, Barcan? Neće ići! (Kako veli Trs, bome, pet kolona, zavidan broj kolona, možete i vi brojati, možda sam se ja zabrojio.)