Nije kriva ona osobno, ali je kriv takav stav ljudi o svojoj zemlji i svojem narodu. A ona je samo eklatantan primjer takvog stava i mentaliteta na ovom forumu.
Kaj hoću treći može se shvatiti i iz slijedeće pričice, vidjeh je često, pa i danas ujutro kada sam vlakom išao na posao...
Uđem u vlak, sjednem, mir i tišina. Umorni i nenaspavani ljudi koji se voze iz daleka, iz Siska, ili i Volinje - i koji su se digli i prije 4 sata ujutro da bi išli na posao u Zagreb - drijemaju, hvataju zadnje minute prije Zagreba i poslovnih obveza... Tada u vlak ulazi ekipa od njih dvoje-troje, odmah počnu galamiti, glasno pričati, cerekati se, glasno melju nekakve prastare viceve iz 24sata, uglavnom - ponašati se kao da su sami na ovom svijetu! Da im kažem da malo zašute, da iz kulture imaju obzira prema spavačima, rekli bi da imaju - "pravo" kada glasno pričaju (a možda bi rekli i da kome se ne sviđa neka izađe van - takav je naš bahati nekulturni mentalitet!)... Ja - kada uđem u vlak, i vidim takvu situaciju gdje ljudi drijemaju - trudim se biti tih i obziran, da ih ne budim, dapače se trudim ne proizvoditi nikakav zvuk, jer bih isto volio i ja da sam na njihovom mjestu. I nije stvar u nekakvom samoproglašenom "pravu", koje je samo produkt osobne "logike" jer se isto ne brani! Stvar je u obziru prema drugima.
Pored prava postoji i obzir, postoji kultura, postoji nešto što ne piše nigdje, ali se dobiva odgojem i učenjem. I
na taj obzir i tu kulturu ja ukazujem cijelo vrijeme, i u tom segmentu je razlika između mene i npr. Točkice.
Iako znam za mnoge stvari koje ne valjaju (dapače, znam za više njih negoli Točkica, dao bih se kladiti, jer mi je to i posao!), to ne znači da o istima moram lajati, moram pametovati bezveze, samo da se laje. I badave joj je tu nekakvo "pravo" - ja govorim o bezobzirnosti, o nekulturi koja je duboko ukorijenjena u ovom narodu, pogotovo unazad zadnjih 20 godina kada je Hrvatska preplavljena mnogima koji su došli u nju zloupotrebljavati demokratske slobode, najčešće na najgori način - mijenjanjem kraja gdje su došli na svoju sliku i priliku, umjesto da su mijenjali sebe kako kultura i obzir i nalažu...
No kada ja to kažem, odmah se poteže najtupavija vrsta generalizacije koja postoji, niska da niža ne može biti, puna su usta nekakvih samoproglašenih obveza, dvoličnih kriterija (meni suflira za strance, a onda izjavljuje kako je nije briga što oni misle, dok bi mene trebalo biti briga...

), a te obveze kao obveze ne postoje, postoji samo traganje za pravdanjem vlastite neumjerenosti u iznošenju kvazi-istina, i traganje za pravdanjem nekakvih kvazi-demokratskih tekovina, koje su u ogromnim broju praktičnih slučajeva samo deklarativne prirode... No "netko" si je uzeo u zadatak da ta teorija istinski zaživi, pa što košta da košta...

To je poznati problem kada ljudi idu iz jednog ekstrema u drugi, kao što je Hrvatska išla iz jednog sustava kada nisi smio reći ništa u drugi kada se smije sve, što neki odmah koriste preko svake mjere... nije sloboda za svakoga! Pogotovo ne za ljude koji nemaju postavljene osobne granice obzira i kulture.
Sjetim se i Alan Forda, kada je Broj Jedan pričao poznatu pričicu u pokušaju da opravda nedavanje novca od nagrade članovima grupe TNT:
Pitao ih je o čovjeku koji je gladan, koji je full pregladnio, i onda se odjednom nađe pred stolom prepunim najfinijih jela, i istih ima u izobilju... i što onda taj gladuš radi? Jede, jede, jede, ždere maltene bez disanja, i onda - krepa od prežderavanja! Poanta je bila -
najgore je uživati u nečemu na što nisi navikao... i to je zoran prikaz ljudi koji ne znaju cijeniti demokratske principe i prava koja im se nude...
Time sam ja završio polemiku sa Točkicom i svima onima koji misle i ponašaju se kao ona; znam samo da sam u pravu, jer praksa iz ostatka razvijenog svijeta govori meni u prilog, a istu poznajem i osobno jer sam godinama i živio u tom svijetu sloboda i razvoja, uz bitnu razliku - tamo slobode nitko ne zloupotrebljava na način kako je to uobičajeno kod nas.
Tko me je shvatio, svaka čast, tko nije - neka i dalje bude na prvoj poziciji zbornog pjevanja pjesama koje nitko nije stavio na repertoar... netko će im biti zahvalan... vrag neke boje - sigurno.