Ovaj članak mi se vidio:
http://www.vecernji.hr/kolumne/hrvatska-se-zove-kriza-kolumna-57163Hrvatska se zove – kriza
Kriza u Hrvatskoj ne traje ni od 2008. ni od 2009. godine nego više od desetljeća, a iz nje nećemo ni ove godine ni dogodine nego će potrajati.Nadvikivanja i nadmudrivanja između oporbe i Jadranke Kosor o tome hoćemo li i kada ćemo izaći iz krize mogla bi potrajati desetljećima. U hrvatskoj političkoj eliti i medijima kriza je kao trenutačno stanje pretvorena u mit, u ideologiju, pa je u mit i ideologiju pretvoren i skori izlazak iz nevolja.
Tako se postiže dvojak učinak. Prvo, nismo za krizu krivi mi nego objektivne okolnosti u svijetu, i drugo, baš mi ćemo vas iz te krize izvesti, a do izlaza je još nekoliko koraka, eno ga odmah iza onog prvog ugla.
Sve je to obmana, neistina. Kriza u Hrvatskoj ne traje ni od 2008. ni od 2009. godine nego više od desetljeća, a iz nje nećemo ni ove godine ni dogodine nego će potrajati. Jer ona u Hrvatskoj nije posljedica prolaznih potresa u gospodarstvu i financijama nego posljedica trajne naopake politike.
Prvo, kako može izaći iz krize zemlja u kojoj se već dugo iz godine u godinu u ukupnom radu i zaradi smanjuje udio proizvodnje, industrije, a povećava udio usluga, ponajviše turizma? Kako može izaći iz krize država koja je rasprodala svoje strateške tvrtke – Plivu, T-HT, Inu..., a sprema se rasprodati, to jest uglavnom dokinuti još jednu stratešku nacionalnu proizvodnju – brodogradnju?
Kako može izaći iz krize zemlja koja je izgubila financijsku suverenost rasprodavši gotovo sve svoje banke čije poslovanje danas do maksimuma iscrpljuje i giospodarstvo i građane?
U nedavnom razgovoru za naš list predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun Goran Marić spomenuo je podatak da su banke u stranom vlasništvu u Hrvatskoj u posljednjih osam godina imale dobit od 23,5 milijarde kuna.
Da su se zadovoljile prosječnom dobiti, ona bi bilo dvostuko manja, što će reći da su enormno visokim kamatama za građane i gospodarstvo ostvarile više od 11 milijardi kuna ekstraprofita.
Koliko se razmeću hrvatskim novcem pokazuje činjenica da menadžeri u tim bankama imaju godišnja primanja od tri do pet milijuna kuna!
S efektivnom kamatom od 13 posto, kažu stručnjaci, razvoj je hrvatskog gospodarstva nemoguć. Pritom valja reći da toliko slavljeni guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski ne ide naruku ni građanima ni privredi, jer je po odredbama HNB-a za sve kredite – i za proizvodnju, tehnologiju, kupnju stanova, kao i za kupnju dionica – obvezna pričuva 14 posto, što automatski znači visoke kamate.
Za proizvodnju i stanove ta je pričuva u EU samo dva posto! Kad govore o izlasku iz krize, ni Vlada ni oporba ama baš nikada ne govore o tome kako hrvatsko gospodarstvo i građane osloboditi porobljivačkih uvjeta koje im nameće strani kapital.
Spremni su mjesecima i godinama jahati na nekoj aferi teškoj nekoliko milijuna kuna a istodobno prešućivati desetke miljardi kuna koje stranac iznosi kao dobit iz ove zemlje, dobit iza koje ne stoje poslovni rezultati koji su donijeli boljitak građanima ove zemlje, nego im donose samo teret i nevolje.
Zašto se i vlast i oporba boje tih tema? Boje se krupnoga kapitala, boje se dirnuti u interese moćnih zemalja Europske unije.
Prvi iz visoke politike tko bi u te interese dirnuo mogao bi se pozdraviti sa svojom karijerom. Sukob pak neke jake hrvatske stranke s tim interesom lišio bi je svake mogućnosti da na vlasti ostane ili da je osvoji.
Stoga je ponašanje Jadranke Kosor s jedne te Zorana Milanovića, Vesne Pusić i drugih oporbenih čelnika s druge strane lako objasniti: svi su pristali na to da u koloniji Hrvatskoj budu namjesnici Europske unije, da strategiju za ovu zemlju prepuste Bruxellesu, a da se oni glože oko marginalija. Nema, dakle, izlaza iz krize, jer se ova zemlja zove – kriza.
