Evo jedan tekst o Gani.
Insomnia o Reporterima i uvozu piletine i korupcije u Ghanu
siječanj 27th, 2011
Subotnjiji prilog u Reporterima o farmerima peradarskih farmi u afričkoj Ghani bio je potresan. Osjećala sam se bespomoćno suosjećajući s problemima inervjuiranih Ghanaca. U prilogu Reportera dan je iscrpan prikaz propadanja domaćih malih peradarskih farmi s poluekstenzivnim uzgojem peradi za lokalne potrebe, koje su zapošljavale stanovit broj domaćeg stanovništva i opskrbljivale mesom lokalnu zajednicu. Paralelno su bili zaposleni i ratari i mlinari koji su opskrbljivali farme. Iz priloga je bilo vidljivo da je taj sustav farmi osiguravao sigurnu egzisteniju i stanovitu zaposlenost, pristojnu za afričke uvjete. Sustav je funkcionirao sve dok iz Europe nije krenuo uvoz smrznutog pilećeg mesa nižih klasa i iste deklaracije kao u nas: roba je zdravstveno ispravna a mogla je biti i dinosaursko-kokošjeg porijekla i starosti. Da bi takva roba srušila domaću proizvodnju osim uvoza robe ostaje sumnja da je bio potreban i uvoz korupcije.
Prodorom smrznute piletine huljski formiranih niskih cijena, nižih u odnosu na domaću uzgojenu perad, domaće je peradarstvo počelo propadati pred nelojalnom konkurencijom- evropski ibermenš im je dugačkom rukom i sa par novčanica iskorumpirao valjda sve i svakoga u vlastitom parcijalnom interesu u njihovim poskolonijalnom neuređenom društvu i državi. Korupciju je materijalno teško dokazati, međutim načini djelovanja mjerodavnih državnih tijela ukazuju na nju jer nisu zaštitili domaću proizvodnju. Da stvar bude gora rečeno je kako je cijena uglavnom posljednje klase uvezene piletine sa evropske trpeze bila niska do onog trenutka dok uvezena roba nije napola uništila domaću proizvodnju, stvoren je tržišni monopol i tada je uvezenoj robi narasla cijena.
Izgled tih malih afričkih farmi u usporedbi s evropskim jest kao da su iz neke od epizoda Flintstones-a.
Rečeno je kako su mnogi Ghanci, mali farmeri morali u konačnici prekinuti proizvodnju i zatvoriti radna mjesta pred nelojalnom stranom konkurencijom na domaćem tržištu. Padom standarda i gašanjem dijela domaće peradarske proizvodnje i poskupljenjem iste postali su još osuđeniji da troše zadnji novac na kupovinu otpadaka s gospodskog stola nadrase. Da im nisu uništena radna mjesta i domaća proizvodnja svojom kupovnom moći možda su mogli kupovati i stranu i domaću robu. Na ovaj način osuđeni su polako umirati. Ne znam što bih drugo mogla zaključiti nakon snimljenog priloga i svega rečenog i prikazanog u njemu. Dakle, pokvareni europski gospodin, kršćanin, nije ostavio nikakvu šansu osim uništenja, preciznije rečeno, polagane smrti.
Kad potroše zadnje novce, što dalje? Proizvodnje nema, radnih mjesta nema jer su uništeni umjetnom konkurencijom iz uvoza. Koja je perspektiva ostavljena tim Ghancima? Posve bezizgledna i bezizlazna situacija. Osim da egzistenciju potraže negdje dalje. Europski kršćanin čvrsto drži svoja ulazna vrata da nebi tko nepozvan ušao na njegov prostor.
Kada bijeli evropski kršćanim crnom čovjeku iz Ghane ukine radno mjesto, jedna od mogućnosti da preživi jest da crni čovjek iz recimo, Ghane ilegalno pokuša proći granične barijere i pokuša ući u neku od europskih zemalja visokog standarda nebi li se zaposlio.
Jedan od scenarija koji povremeno gledamo na televiziji su prizori zaustavljenih brodica koje se doimlju kao uvećane orahove ljuske nakrcane crnim licima razrogačenih očiju, uhvaćenih u ilegalnom prijelazu Sredozemlja. Prelaze čudljivo more noću nebi li se dočepali pirinejske pesnice ili apeninske evropske gospodske pete. S dobrom srećom rijetki prijeđu na europski kontinent i postanu građani koji uspiju ostvariti egzistenciju u novim okolnostima u kojima je gotovo nemoguće sakriti novopridošlo crno lice u masi bijelih. Službena se odmah može zapitati –Ima li ovaj ili ova boravišnu dozvolu?
Manje su sretni oni koji završe s neuspjelim ulaskom u obećanu zemlju kao zatočeni azilanti. Do deportacije u matičnu zemlju barem imaju krov nad glavom, imaju gdje spavati i imaju redovitu prehranu.
Najcrnje su sudbine onih nesretnih ilegalaca koji završe u ljudskom ropstvu, seksualnom i radnom. Milostivija od ropstva može biti i sama smrt. U dnevnicima se povremeno pojave izvješća o potonuću kakve brodice s ilegalcima iza kojih kao svjedočanstvo u valovima plutaju sitni predmeti ili kakav komad batik tkanine. Noć i more mogu biti tako crni da ih ne prepoznaju.
Redovito gledam poljoprivrednu emisiju; iz nedjelje u nedjelju stalno ista priča. Naši stočari propadaju jer su robni centri puni jeftinog mesa mesa iz uvoza.
http://blog.vecernji.hr/cvijeta-grijak/?__utma=1.1222120322.1260569658.1297601301.1297627382.1089&__utmb=1.1.10.1297627382&__utmc=1&__utmx=-&__utmz=1.1297532511.1086.122.utmcsr=monitor.hr|utmccn=%28referral%29|utmcmd=referral|utmcct=/&__utmv=-&__utmk=260864013
___________________________________________
I ona se sjetim da je ista stvar stvar u Hrvatskoj sa uvozom starog mesa iz Europe.
I ono što je najgore neki (čak i na ovom forumu) su tvrdili da je to odlično jer dobivamo jeftino meso, a to što je prestaro i nevaljano za europu to nema veze jer se u Europi proizvode Mercedesi.
