Odgovornost pojedinca za stanje u društvu
U medijima stalno možemo gledati kako prosvjeduju različite društvene skupine, neki poput seljaka, radnika i studenata iz socijalnih, a neki poput dijela branitelja iz ideoloških razloga.
Svima im je zajednička jedna stvar – svi oni prosvjeduju tek kad se problem dogodi. Oni svi podsvjesno znaju da je problem tu negdje, da se približava, da je na putu i da će doći, ali sve dok se ne pojavi nema reakcije i djelovanja.
To je najveća mana u ljudskoj naravi. Problem većine naših sugrađana nije u tome što ne shvaćaju što ne valja s novčanim tokom, već to što ih to ne zanima. Odnosno zanima ih tek u trenutku kada shvate da će ih banka deložirati. Sve do tada pitanje neotplativosti duga za njih je tema drugog reda.
Iz istog razloga ljude ne zanimaju ni izmjene ovršnog zakona koje će značajno ubrzati deložacije. Ništa ih ne zanima, brinu samo na sebe sve do trenutka... do trenutka kada stigne ona plava kuverta sa suda. E kamo sad... novaca nemaju, di će?
...Točno zapažanje, sve dok ljudi ne dobiju tu plavu kuvertu s papirom A4 formata u kojem piše da se moraju iseliti iz svoga doma ne zanima ih uloga HNB-a ili način regulacije novca u zemlji.
Ono što je bitno jest sljedeće – iako smo pod totalnom medijskom cenzurom, ljudi su se počeli javljati Živom zidu na dnevnoj bazi. Dakle, gotovo da nema dana da nam se ne javi jedna obitelj koju čeka deložacija, jedino što još nisu dobili jest datum. Kada ga dobiju, tada ćete na TV-u vidjeti one scene gdje kordon interventne policije opsjeda kuću.
Te scene će nažalost biti sve češće. Bliži se trenutak kada će ljudi konačno biti suočeni sa svom okrutnošću marionetske vlasti i kada će napokon otvoriti svoje oči za jednostavnu istinu o kojoj cijelo vrijeme govorimo.
Taj trenutak ujedno je i početak kraja diktature banaka u našoj zemlji.
http://s-p.hr/