(kajkavska inačica članka)
40-letnica (ili prokletnica) časopisa KAJ /
35-letnica Kajkavskoga sp(r)avišča
Prigodni osvrt (osa-v-vrât) Ljudevita Kaja vu 2 nâstavka.
Pisano na turopôlske kajkavščine, vuz citâtě i na štokavskomu i čakavskomu.
1/2
Zveličâvajně Kaja štokajuč - okrûglo pa na čošek
I jubilarni broj KAJ-a pisan jě na kajkavskomu tek vu zanemârivomu opsegu.
Vuz takvě ajngelě čuvârě i prijatelě v vuredništvu, KAJ-u né tréba vragov napadâčov nit neprijatelov.
Jubilarni broj „časopisa za književnost, umjetnost i kulturu KAJ“ (3/2009.) posvečen jě něgve 40-letnice. Časopisni svezek potpisujě vuredništvo vuz Božicu Pažur kak glâvnu i odgovornu vurednicu, dok su Ernest Fišer, Ivo Kalinski i Joža Skok istaknuti kak vuredniki.
Vu (l)jubilarnomu broju KAJ-a mejně od 2 (dvâ) % teksta pisano jě na kajkavskomu. Na kajkavskomu né pisan čak ni proslov (pisan štokavski), kak niti jěn od 10 sažetkov (si su pisani štokavski i vu prevodu na strâjnski jězek).
Ljudi moji, je li to moguće (M. Delić)?
To jě v nesuglasju i z Skokovem svetotrojstvenem nâputkom o (tro)jězičnosti – „zavičajni jezik, oficijelni standard, jedan svjetski jezik“.
Časopis ili štaštopis KAJ?
Vuz izazivajně nevericě i ogorčejna kajolubcov, neobjavlivajně čak ni proslova ni sažetkov i na kajkavskomu dvostruko jě ponižejně i potcejnivajně:
- autorov člankov jel sě sugeréra da něznaju nit na sve zavičajne kajkavščine "vuproziti" (vu proze napisati) ili „ispevati“ sažetek,
- čitatelov, jel sě sugererera da nit vuz vusporedni štokavski i engleski/nemački sažetek něbi razmeli tekst napisan na nekteromu od kajkavske nârečji.
Sramota i špôt na kvadrât.
Vuz takvě ajngelě čuvârě i prijatelě vu vuredništvu, KAJ-u né tréba vragov napadâčov nit neprijatelov.
„Kajkavski se ne da štokajuči razvijati, zvučavati, popularizerati, emanciperati, voleti, najmenjše pak zveličavati. Štokajuči, Kaj se efemerizera i dekredibilizera.“
“ Več za Kaj dela on kaj Kajkavski kune, špota i švanji neg on kaj zpametno štoka o Baladam Miroslava Krleže.“ (kniževnik i prevoditel Željko Funda).
Licentia poetica (zlicentia prokletica)
Vuredništvo KAJ-a si jě vutuvelo v glâvu „kiks-ideju“ da jě nestandardizéranost (i posledična „nerazumlivost“ i „nepismenost“) kajkavskoga prépreka něgvomu koriščejnu (i) vu jâvne komunikâcije na (med)regionalne kajkavske razine.
Z takvum (kv)argumentâcijum i „perfekcionizmom“ reducéralo jě kajkavski na štokavski pisanu „povest kaja“ i na „objekt i polě kajkavskoga iščuđâvajna“ („pesniki su čuđejně svéta“).
„Malo morgen“, kě sě te logikě dotikâvlě.
Kajkavski je ili né (a je) „pismen“ odnosno „razumliv“ (ně samo ) vu kajkavske Hrvacke.
Němru postojati dvostruki kriteriji, po terem bi kajkavska poezija i proza bilě „razumlivě“ i „pismeně“ (i kak takvě bilě nagrađivaně), a kajkavski pisani članki (vuklučivo proslově i sažetkě) (i) vu časopisu KAJ to něbi bili.
"Govoriti kajkavcima (i čakavcima) «nemoj tako govoriti/pisati», «ružno govoriš/pišeš», «krivo govoriš/pišeš», je skandalozno! Nekome govoriti da nepravilno govori/piše materinji jezik! Standard je bitan još samo starim rigidnim jezikoslovcima.“
“Komunikacijska se svrha standarda često precjenjuje, pa se kao primjer navodi da se bez standarda čovjek z Brača i Zagorac ne bi razumjeli. Ali to se u praksi vrlo rijetko događa, a neke dijalekte često ne razumiju ni prvi susjedi. Da se u javnosti češće čuju dijalekti, uključujući i one teže razumljive, ljudi bi se jednostavno privikli. Kao što su se Hrvati u Jugoslaviji bili navikli na neke srpska izraze koje danas mladi ne bi razumjeli. Tako da bi se komunikacija u onakvim slučajevima mogla u načelu odvijati i bez standarda. (delomično parafrazerani lingvist dr Mate Kapović)
Negda jě jezikoslovec Ljudevit Jonke objašnâval razlikôvnost hrvackoga i srbskoga jezika na primeru da Hrvâti govore “tvornica umjetnog gnojiva”, a Srbi “fabrika veštačkog đubriva” i da sě němru razmeti.
Praksa jě pokâzala da su jeni bili navčili govorě druge, jel su imali priliku za to.
Gospoda štokajuči kajkavologi, ak su pozabili kak zgledi vuporabno-praktiči kajkavski (čakavski), moru si prečitati kajkavskě kolumně (i) v Zâgorskomu listu, Međimurske novina, Varaždinske vésti, 7plus Regionâlnomu tjědniku, ili pak bogâtu čakavsku/ikavsku kolumnistiku v Nôvomu listu (Beseda – 4 stranicě v četrtek, S kamika i mora), Šibenskomu listu, Glâsu Istrě, ...
Kajkavska kultura - tjěden k´o nijěden
Primereno žmeke situâcije, kajkavski tréba delatnu, a ně samo nominalnu ozbilnost (nem. Ern()st), hitro zvlâčejně z ž(ivo)ga kal(i)n(sk)oga blata, šlus z erozijum i ()osipajnem, ter odlučen skok na svetlo dâna, v jâvnu vuporabu ně samo v (polu)kajkavske Hrvacke.
Vu kajkavskomu sp()avišču dosti jě bilo zgubidâncijě i F(u)šeraja reducéranoga na tjědně kajkavskě kulturě i (k)vik-end-recitâlě v rezervâtem de sě vuškopleni KAJ prikazujě kak egzotični cirkuski jôpec, bekavec teri nězna pošteno govoriti, nek samo popevati.
“Poturicě“ v Spravišču valda mislě da saki tič, pa tak i on kajkavski, najemocionalnešě popéva v krlétke.
Roditeli teri bi sve détě tak držali vrěštu věč bi zdâvna sâmi dospeli vrěšt.
Položaj čětrdesetletnika v zipke il hodalice v vuluđenem zěmlam provocéra automacko oduzimajne roditelstva i skrbništva.
Ni med cvetjem, (r)ožicam ni PRAVice (Petrica Kerempuh).
Ni med (B)ožicam ni sPRAVišča.
Božica PRÂVdě tréba hitro deluvati i isPRAViti kajkavsko sKRIViščě št(o)točijna, vuozbiliti F(u)šerě vujnemu ili jě pak premestiti na mejně št(e)točinska mesta.
Čuda toga jě gnilo v kržlave KAJske, re(d)akcije (Kajmlet).
Vuredništvo tréba vurediti kak Bôg zapovéda, a spraviščě temelito pospraviti.
Néma sě kě puno čekati, a kam još 6 děsetletji da bi sě Trno(R)ožica i nejna spavajuča elita, posle stoletnoga spala, zbudili. Do ûnda bi KAJ več zdâvna dospel „pod pažu(r)“, odnosno mrl.
Iščě sě neotkajkavizérano vuredništvo KAJ-a, motto čijoga sakoga člana bû:
„Za mene nema tjedna kajkavske kulture, niti dana kajkavske reči. Za mene je sake ljete 365 dane kajkavske kulture, a sake četrte i 366.“ (Krešimir Končevski, kolumnist Zagorskoga lista)
PS1
"Neću van više govorit o zajiku kega me je moja mat navadila, vi volite vašega, ne zato ča je veći od mojga nego zato ča je vaš, ja volin svojga, ne zato ča je mići nego zato ča je moj." (Vedrana Rudan, kolumnistica Nacionala)
PS2
Jězična râznôlikost jě biten eleměnt našoga nacionâlnoga identitéta
(novinar Ivo Horvat).
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
40-letnica (ili prokletnica) časopisa KAJ
35-letnica Kajkavskoga sp(r)avišča
Prigodni osvrt (osa- v-vrât) vu 2 nâstavka.
Pisano na turopôlske kajkavščine, vuz citâtě i na štokavskomu i čakavskomu.
2/2
HRT - velikoštokavska dalekovidnica (ili krâtkovidnica?)
Oj hrvacka (HRT) mati, nâj samo štokati!
Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)?
Na Hrvacke televizije („V nedelu vu 2“, v Dnevniku, Latinice, ....) nastûpaju i Miloradi Dodiki, Lepě Breně, Harisi Silajđići i to bez sinkronizâcijě na hrvacki odn. „sine“ kroatizâcijě.
Milo, rad i lěpo jě čuti na jeziku (o)brenovičkě Srbijě kě sě (d)odigrâva v komšiluku (štomšiluku), „tamo daleko“.
No, kajkavcem bi lěpo bilo čuti, na hrvacke kajkavščine, i kě sě dešâva „tu blizu“, v kajkavske Hrvacke.
Nažalost, motto HRT-a (i Kajkavskoga „sramišča“) kak da glâsi samo:
„što br(at)e ne govoriš štokavski da te i celi bel(orlovsk)i svet razume?“
N(e)gdo né prorok v vlastite zěmle.
HRT jě jenem (štokavcem) mati, a drugem (kajkavcem i čakavcem) mačeva.
Zašto Kajkavsko spravišče nije razgovaralo s glavnim urednicima Hrvatskog radija i Hrvatske televizije da se kajkavska riječ više čuje na tim programima?
Zašto Kajkavsko spravišče nije pozvalo k sebi glavne urednike lokalnih glasila iz kajkavskih krajeva, pogotovo lokalnih radijskih (i TV postaja) ......? (novinar Ivo Horvat)
Zâke sě kajkavski spraviščânec i kajkavolog Fišer (nem.: ribar) konačno ne nâjdě s z glâvnem vurednikom Varaždinske vésti Ernestom i izloži ga ozbilnomu „ribajnu i ribarskomu prigovârajnu“ zâke on (Ernest) svôj glâvnovurednički „Nâglasek“ ne pišě i na kajkavskomu?
Tragikomično jě da sě (samo vmisli kajkavec?) i kajkavolog Ernest Fišer oprâšta od kajkavskoga pesnika Vladimira Korotaja – na nekajkavskomu, štokavskomu jeziku.
O tempora, o mores.
Hrvackem kajkavcem (a ima je oko 700 iladi) nésu trenut(o)čno na raspolâgajnu praktički nikakvi TV i radiski programi. Ak oču čuti kajkavsku réč vupučeni su na slovenskě kajkavskě TV i radio postajě.
Déjà vu.
Svojedobno (1936.) jě Krleža mogel objaviti sve kajkavskě Balâdě Petricě Kerempuha samo v Lublane.
Relja Bašić: „Bio sam peta generacija zagrebačke Akademije za dramsku umjetnost, i u toj petoj generaciji (godine 1949.) bio sam prvi Zagrepčanin koji je uspio ući. Smatralo se da Zagrepčani, bez obzira na urbanost, zbog kajkavskog okruženja akcentološki nisu pravi, dobri štokavci, za razliku od mojih prijatelja Vanje Dracha, pokojnog Fabijana Šovagovića ili pokojne Semke Sokolović“.
Medtěm, ûnda jě došel Bojan Stupica, Slovenec ......
Čakavci sě pak vupučuju na gradiščansko-hrvackě radiskě i TV emisijě.
Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandarizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
Kajkavskě (i čakavskě) (med)regionalně televizijě i radiji moru primeniti švicarsko-nemački jězični modél.
Nestandardizérani švicarsko-nemački jězek koristi oko 4.5 milijuna ludi (od vukupno otprilikě 105 milijônov nemački govoreče v Nemačke, Austrije, Švicarske, Luksemburgu, Lihtenštajnu (Liechtensteinu), južnomu Tirôlu, ...).
Švicarsko-nemački model karakterizéra prevlast nestandarda („dijalekta“) nad standardom („kniževnim govorom“) na radiju i TV na sěšvicarsko-nemačke razine (spomenute 4.5 milijôna stanovnikov).
Na TV (postaje SF1, SF2) jě od informativno-kontaktne emisij samo dnevnik (bez prognozě vremena i bez športskoga pregleda) na standardu.
Prognoza vremena i športski pregled su jěn tjěden na zueriškomu, drugi tjěden na baselskomu (teri ima podosta francuske reči), trejti tjěden na bernskomu itd.
Ostali program (vlastita produkcija) jě prevladavajuče na “dijalektu”. V kontaktne emisija (alla Latinica, Oprto, V nedelu vu 2, Milijôner, Po lépe naše, ..) voditeli i sudioniki govore isklučivo na (saki svemu) zavičajnomu govoru. Na standardu sě emitéraju emisijě posvečeně obrazovâjnu i kulture vu vûžomu smislu (gosti i voditeli tu znâju biti z Nemačkě ili Austrijě).
Né dâvno jě na švicarski državni blagdan (1. kolovoza) helvecki sâvezni precednik dâl pôlvurni intervju nacionalne televizije, a sâ pitajna i odgovori su bili na nestandizéranomu, zavičajnomu govoru.
Na sěšvicarsko-nemačkomu radiju (postaja DRS), teri pokriva iste 4.5 milijôna ludi, su na standardu vésti saku punu vuru. Gotovo sé ostali program jě na nestandardizéranomu «dijalektu».
Kě sě pâk (med)regionalne (med)kantonalne televizij i radijov dotikâvlě (pojedinačno pokrivaju od nekuliko desetkov iladi do 1,5 milijônov stanovnikov), praktički si programi su na nestandardu (npr. TeleZueri, TeleBasel, TeleBärn, ...).
Né tréba zmišlati tôplu vodu.
(Polu)kajkavska i (polu)čakavska Hrvacka moreju, po sprôbanomu jězično-političkomu modélu očuvâjna nestandardizéranoga jezika na (med)regionalne TV i radiju, postati germanska Švicarska.
PS1
Kapetan Laptalo govori arhaičnim dubrovačkim jezikom:
„jo lipote: čuvaš svoje, a svi dobronamjerni te razumu“
(Ćićo Senjanović, kolumnist Novoga lista)
PS2
“I tak sem pak imela priljiku čujti šlabekuvati (strajnske i naše domače), kak njim je teške razmeti, nas, teri pišeme na domačem, kajkafskem. (...)
Za stranjske, za one teri teške razmeju veljim da moraju tri put prečitati. Jemput da prešpanciraju po napisanomu, drugi put da se nafčiju čitati, a trejti put da razmeju.
Nu lasi mi se zdižeju na domače, terem menjka njihove vlastite sposobnosti da nekaj napraviju i teri najreši pljujeju po onemi teri očeju nekaj napraviti i ostaviti traga za buduče cajte.
(Nevenka Gregurić, kolumnistica Zagorskog Lista)