Kad nešto odvezem u reciklažno dvorište (ponekad su to i ispravni ili poluispravni predmeti ili su samo zastarjeli za moje potrebe), znači da mi to više ne treba, da mi smeta i, plus, da sam se toga riješio na ispravan način. Ako je to za nekoga upotrebljivo, ako to netko treba, bolje da to iskoristi na bilo koji način, ili kod kuće ili da proda, u svakom slučaju bolje od reciklaže. Krajnji korisnik tih odbačenih stvari neće trošiti novac na novo i manje će biti stvari za recikliranje. Upravo to bi trebala biti poanta – čim manje kupljenih novih stvari, tim manje recikliranja ili smeća. Usput, pomogao sam nekome tko za novo možda niti nema novaca.