http://bbibanka.com.ba/web/index.php?option=com_content&view=article&id=56&Itemid=199&lang=baEvo, ta banka dolazi u Hrvatsku, ovo je sa njihova sajta u BiH...
"U svijetu danas djeluje 325 islamskih banaka. Iako se većina njih nalazi u arapskim zemljama, sve ih se više otvara i u drugim državama. Tako, u Australiji postoje dvije, na Bahamima šest, u SAD-u čak 38, u Danskoj, Francuskoj i Irskoj po jedna, u Njemačkoj i Švicarskoj djeluje po pet islamskih banaka, u Velikoj Britaniji 23, u Luksemburgu četiri, te u BiH jedna – Bosna Bank International, jedina banka u jugoistočnoj Evropi koja posluje po islamskim finansijskim principima."
===============
Konvencionalno i islamsko bankarstvoPiše: dr. Fikret Hadžić
Prva islamska banka osnovana je 1963. godine u Egiptu. Osnivanje ove, kao i drugih banaka koje su se opredijelile da posluju u skladu s principima Šerijata (Islamskim vjerskim zakonom koji strogo zabranjuje poslovanje s kamatom) smatrano je utopijom. Danas smo svjedoci snažne ekspanzije islamskih finansijskih institucija. Pored onih koje osnivaju muslimani, sve je veći broj zapadnih multinacionalnih banaka koje klijentima nude bankarske usluge na način koji nije u suprotnosti sa Šerijatom. Tako su i neke od vodećih, kao američke: Citibank, JP Morgan/Chase, Goldman Sache i UBS Warburg britanske: HSBC, Barclays Capital, ANZ Grindlays Bank, holandska: ABN Amro, francuske: BNP Paribas, Societe Generale, njemačke: Commerzbank i Deutsche Bank, ruska: Mežkobank, japanska: Nomura Securities, ali i najveća švicarska bankarska grupacija: UBS, osnovale svoje poslovnice u muslimanskim zemljama, koje posredstvom tzv. islamic windowsa svojim klijentima nude islamski prihvatljive bankarske proizvode. S druge strane, raste i broj banaka osnovanih na Zapadu, koje svoje poslovanje zasnivaju na beskamatnom, interest-free, etičkom ili dozvoljenom (halal) načinu finansiranja.
Najveća ekspanzija islamskog bankarstva i drugih islamskih finansijskih institucija ostvarena je u bogatim arapskim zemljama – izvoznicama nafte. Tri muslimanske zemlje (Iran, Pakistan i Sudan) zvanično su konvertirale svoje konvencionalne u islamske finansijske sisteme. Malezija i Bangladeš imaju implementiran paralelan bankarski sistem. U njima, pored konvencionalnih, po posebnom zakonu, posluju i islamske banke. Islamic Development Bank postaje respektabilna razvojna institucija koja podržava razvoj, kako muslimanskih zemalja članica, muslimanskih zajednica u zemljama ne-članicama, tako i brojnih islamskih finansijskih institucija.
Prema ocjeni profesora ekonomije sa Durham University iz Škotske Rodney Wilson-a, rast islamskih banaka u posljednje dvije decenije “krajnje je impresivan i nema sumnje da ae u budućnosti biti nastavljen. Široka baza njihovih klijenata, obim poslova koje obavljaju, kao i stalno podizanje nivoa obučenosti osoblja, osnova je za vjerovanje da se ne radi o prostom i prolaznom fenomenu.”
Veliki dio zasluga za razvoj savremenog islamskog finansijskog sistema pripada teoretičarima islamske ekonomije. Oni su razvili poseban teorijski pristup koji je pomogao praktičnoj implementaciji cijelog koncepta. Prvi studij islamske ekonomije uveden je 1967. godine na Umm Durman Islamic University u Sudanu. Danas se islamska ekonomija izučava na mnogim univerzitetima u svijetu – kako na Istoku, tako i na Zapadu. Ona, u osnovi, nastoji da u ekonomsku teoriju ugradi etičke i moralne principe islama kao religije. Stoji na stanovištu da ekonomsko ponašanje nije jedino motivirano ličnom korišću ili gubitkom. Ljudska bića motivirana su i etičkim principima u kojima su moralni stavovi često ispred materijalnih, a ostvarenje viših ciljeva je iznad materijalne koristi. Dobrobit zajednice nije nužno podređena dobrobiti pojedinca. Ona nastoji pomiriti ova dva “interesa” i isključiti konkurentski odnos među njima.
Jedan od fundamentalnih principa islamskih finansija i ono što predstavlja najveću razliku islamskih u odnosu na tradicionalne finansije sadržano je u islamskom odnosu prema lihvi, lihvarstvu, odnosno kamati. Kamata predstavlja plaćanje učinjeno od dužnika prema kreditoru u toku određenog perioda u zamjenu za korištenje sume kapitala.
U pojašnjenju striktne zabrane kamate u islamu, teoretičari islamske ekonomije ukazuju da razloge za to možemo naći u moralnoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi ovog pitanja. Posuđivanje novca uz kamatu podrazumijeva da bogati ljudi (oni koji imaju kapital) zarađuju vrijednost bez da nešto daju u zamjenu za prihod (kamatu) koji primaju. Jer neko ko dā u zajam jednu marku dobija nakon određenog roka dvije, što znači da je ta dodatna marka njegov ekstra profit “zarađen” ne radom, u poslu, trgovini i drugom, već dobijen bez ikakvog uloženog truda, bez adekvatne protuvrijednosti.
Islamski pristup kamati sličan je pristupu koji su imali antički filozofi i klasični ekonomisti, pa i Kejnz, kao istaknuti predstavnik moderne ekonomije. Islamska učenja ukazuju da primanje kamate obeshrabruje ljude da se bave proizvodnjom i međusobnom razmjenom proizvedenih dobara. Ako je kamata zabranjena, ljudi će posuđivati jedni drugima sa zadovoljstvom i time će činiti dobra djela ne samo drugome, nego i sebi jer će za takav svoj postupak biti nagrađeni od Onoga koji jedini može pravu nagradu dati. Kamata usporava proces investiranja, a time privredni i ukupni društveni razvoj. Mnogi se zbog očekivane i obećane kamate odlučuju na štednju kapitala, povlačeći ga iz procesa investiranja, što može predstavljati društveno štetnu aktivnost. S druge strane, u tradicionalnom bankarstvu, banke se pomoću kamate i različitih instrumenata osiguranja povrata kredita maksimalno štite od rizika plasiranih sredstava. One time cjelokupan rizik prenose na korisnika kredita i postaju nedovoljno zainteresirane za uspješnost njegovog posla. U islamskom bankarstvu, rizik se pokušava podijeliti između banke i korisnika kapitala. Banka će biti neposredno zainteresirana za uspješnost klijenta i aktivno učestvovati u upravljanju budućom firmom. Takvim plasmanom sredstava ona može ostvariti i veću dobit u poslu od prihoda po osnovu kamate, ali je izložena i većem riziku.
(Autor je profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu)