CRKVA I(H UZ)DRŽAVAZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu » God. 44 (2007), Broj 3-4 (86)
Crkveni porez kap oblik financiranja djelatnosti vjerskih zajednicaISSN 1847-0459
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
6. Financiranje vjerskih zajednica – hrvatsko iskustvo
Republika Hrvatska se obvezala da će:
A
Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama;
B
naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara koje nije moguće vratiti ;
C
isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena;
Nadalje, Republika Hrvatska se obvezala pravnim osobama Katoličke crkve od 2000. godine, isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka kao vid naknade za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti .
Republika Hrvatska se obvezala mjesečno iz državnog proračuna davati Katoličkoj crkvi iznos koji odgovara dvijema prosječnim bruto plaćama, pomnoženima s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj, a sve to kako bi …Katolička crkva na doličan način mogla nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra… .
Ugovorom je predviđeno da će radi rješavanja pitanja mirovinskog osiguranja članova klera, redovnika i redovnica, koji su navršili 65 godina života, a čije mirovinsko osiguranje nije do sada sustavno riješeno, Republika Hrvatska tijekom prvih deset godina primjene ovog ugovora navedeni novčani iznos isplaćivati uvećan za 20%.
Pravne osobe Katoličke crkve se u odnosu na porezni sustav smatraju neprofitnim ustanovama.
Prema ovom ugovoru, državne će vlasti svake godine razmatrati, odobriti i financijski potpomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke crkve koji su korisni za opće dobro. Financiranje vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj regulirano je Ugovorima između Republike Hrvatske i Svete Stolice te Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica .
Potrebno je istaknuti da međunarodni ugovori koji su usvojeni u skladu s odredbama Ustava RH imaju nadzakonsku pravnu snagu. Stoga odredbe Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske koji reguliraju pravni položaj Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj imaju veću pravu snagu nego odredbe Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Ipak, potrebno je prezentirati odredbe i jednog i drugog normativnog akta, i to stoga što se Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske isključivo odnose na pravni položaj Katoličke crkve, dok se odredbe Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica odnose na sve vjerske zajednice koje djeluju u Republici Hrvatskoj. Osim toga, može se zaključiti da se odredbe Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica odnose kao lex generalis prema odredbama sadržanim u Ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. To znači da se na sve one odnose između Katoličke crkve i Republike Hrvatske koje nisu regulirani Ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske primjenjuju odredbe Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.
6. 1. Odredbe Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica Prema odredbama Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica vjerska zajednica se financira iz sljedećih prihoda:
- prihodimma od svoje imovine;
- iz dobiti trgovačkih društava čije dionice, odnosno udjele posjeduju;
- obavljanjem karitativne, odgojno obrazovne, kulturne, umjetničke ili druge opće korisne djelatnosti, te prodajom vjerskih izdanja ili suvenira;
- pružanjem vjerskih usluga;
- od nasljedstva i darova;
- iz dobrovoljnih prihoda (u obliku novca, usluga ili radova) fizičkih i pravnih osoba.
Vjerskoj se zajednici odobravaju sredstva iz državnog proračuna čija će se godišnja visina određivati ovisno o vrsti i značaju njezinih vjerskih objekata (kulturnom, povijesnom, itd.), te o djelatnosti vjerske zajednice na kulturnom, odgojno – obrazovnom, socijalnom i zdravstvenom području te njezinom doprinosu nacionalnoj kulturi, kao i o humanitarnom i općekorisnom djelovanju vjerske zajednice.
Vjerska zajednica može iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave dobiti namjensku potporu, posebice za izgradnju i obnovu vjerskih objekata. Da bi dobila tražena sredstva, vjerska zajednica mora podnijeti obrazloženi zahtjev nadležnom tijelu za dodijelu sredstava.
Prema odredbama Zakona vjerske su zajednice oslobođene od plaćanja poreza na promet nekretnina kada stječu vjerske objekte ili zemljište za izgradnju vjerskih objekata.
Vjerska zajednica ne plaća ni porez na priloge koje joj daju građani i pravne osobe. Fizičke i pravne osobe na tako dane priloge ne plaćaju porez na dobit, odnosno porez na dohodak. Visina do koje su fizičke i pravne osobe oslobođene plaćanja je ograničena, a regulira se Zakonom o porezu na dobit te Zakonom o porezu na dohodak.
Zakonom se predviđa da vjerske zajednice ne plaćaju carinu i porez na predmete, koje primaju od stranih vjerskih zajednica, te drugih stranih fizičkih i pravnih osoba, koji vjerskim zajednicama, odnosno njenim svećenicima i drugim vjerskim službenicima, služe za obavljanje vjerskih poslova.
Vjerska zajednica te njeni ustrojstveni oblici koji su stekli pravnu osobnost upisom u Evidenciju, za svoje obveze odgovaraju svaki cijelom svojom imovinom.
6. 2. Odnosi između Republike Hrvatske i Katoličke crkve u HrvatskojOdnosi između Republike Hrvatske i Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj prvenstveno su regulirani Ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske.
Sklopljena su četiri ugovora:
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima,
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture,
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske;
- Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.
Za temu ovog rada je najinteresantniji Ugovor o gospodarskim pitanjima.
Prema odredbama ugovora, Katoličkoj se crkvi trebaju osigurati materijalni uvjeti za pastoralno djelovanje u skladu s odredbama Drugog vatikanskog sabora i kanonskim propisima. Stoga su Republika Hrvatska i Sveta Stolica …s obzirom na veliku ulogu Katoličke crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti… odlučile pravno regulirati gospodarske aspekte odnosa između Katoličke crkve i Republike Hrvatske.
Prema tom ugovoru pravne osobe Katoličke crkve mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova.
Republika Hrvatska se obvezala da će:
A Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama;
B naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara koje nije moguće vratiti ;
C isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena;
Nadalje, Republika Hrvatska se obvezala pravnim osobama Katoličke crkve od 2000. godine, isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka kao vid naknade za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti .
Republika Hrvatska se obvezala mjesečno iz državnog proračuna davati Katoličkoj crkvi iznos koji odgovara dvijema prosječnim bruto plaćama, pomnoženima s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj, a sve to kako bi …Katolička crkva na doličan način mogla nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra… .
Ugovorom je predviđeno da će radi rješavanja pitanja mirovinskog osiguranja članova klera, redovnika i redovnica, koji su navršili 65 godina života, a čije mirovinsko osiguranje nije do sada sustavno riješeno, Republika Hrvatska tijekom prvih deset godina primjene ovog ugovora navedeni novčani iznos isplaćivati uvećan za 20%.
Pravne osobe Katoličke crkve se u odnosu na porezni sustav smatraju neprofitnim ustanovama.
Prema ovom ugovoru, državne će vlasti svake godine razmatrati, odobriti i financijski potpomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke crkve koji su korisni za opće dobro.
6. 3. ZaključnoRepublika Hrvatska zajedno sa Njemačkom, Austrijom, Švicarskom, Italijom, Španjolskom, Maltom, Mađarskom i Poljskom spada u krug zemalja koje temeljem ustavnih načela novčano potpomažu Katoličku crkvu i druge vjerske zajednice.
Za financiranje vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj karakteristična su tri osnovna sustava: a) sustav vlastitih prihoda, b) sustav donacija, stipendija i prikupljenih sredstava, c) sustav financiranja iz državnog proračuna. Navedeni su sustavi financiranja regulirani kako Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica, tako i Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Ovdje je ipak potrebno naglasiti specifičnost Ugovora o gospodarskim pitanjima koji se prema Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica odnosi i kao lex superior (jer je riječ o međunarodnom sporazumu koji ima nadzakonsku pravnu snagu) i kao lex specialis (jer se njime posebno uređuju gospodarski odnosi Republike Hrvatske s Katoličkom crkvom). Valja napomenuti da su i danas najvažniji izvori financiranja vjerskih zajednica sustav vlastitih prihoda i sustav donacija, stipendija i prikupljenih sredstava. Država pak iz vlastitih sredstava financira vjerske škole i teološke fakultete koji danas djeluju u okviru hrvatskih sveučilišta. Osim toga sudjeluju u financiranju nekih vjerskih institucija koje obavljaju društveno korisne djelatnosti.
Valja napomenuti da u Republici Hrvatskoj nije prihvaćen sustav crkvenog poreza kao oblik financiranja djelatnosti vjerskih zajednica, iako se o mogućnosti njegovog uvođenja vodila poprilično žustra znanstvena i stručna rasprava. To pak ne znači da se u budućnosti ne bi moglo doći do primjene ovog sustava u Republici Hrvatskoj, o čemu je već i pisano u hrvatskoj literaturi.
Zvir:
http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=19&s=94 Ključni naslov: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu (Online)
Skraćeni ključni naslov: Zb. rad. Prav. fak. Splitu (Online)
mr. sc. Silvija Marasović / Ante Balić /
Doc. dr. sc. Mirko Klarić
109.87 kB
Predmet ovog rada je analiza temeljnih sustava financiranja vjerskih zajednica, s posebnim osvrtom na sustav crkvenog poreza. Daje se prikaz povijesnog razvoja sustava financiranja vjerskih zajednica. Analiziraju se osobine pojedinih sustava financiranja uz korištenje komparativnog pristupa, a težište je stavljeno na sustav crkvenog poreza. Posebno mjesto zauzima sustav crkvenog poreza u Njemačkoj. U tom smislu, izloženi su pozitivni i negativni aspekti ovakvog sustava financiranja. Na kraju se daje prikaz sustava financiranja vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, uz analizu propisa koji ga reguliraju.