Nastavek z prethodnoga lista
IZ RECENZIJA
Opsežan rukopis s naslovom "Hrvatska bajoslovlja" ponajprije svjedoči o neočekivano živim i brojnim predodžbama o mitskim i nadnaravnim bićima Vidova zavičaja... Prema Vidovim svjedočenjima i zapisima kazivanja njegovih vršnjaka, taj čudesni svijet ne pripada samo prošlosti: potrebno je samo zagrebati po sjećanjima da bi uskrsnuo kao dio baštine naših suvremenika srednjih godina, najrazličitijih obrazovanja i profesija...
Takvom doživljaju Vidova teksta sigurno pridonosi i autorova osobnost, duhovitost i nepretencioznost, koja mu omogućava biti blizu i daleko od vlastite priče, istodobno vjerovati i pomalo se smijuckati. Da, Vidova bi nepretencioznost mogla biti ključem uspješnosti njegova istraživačkog i spisateljskog djela, jer on ne nastupa s pozicije sveznajućeg interpreta, tobožnjeg znanstvenika i bešćutnog promatrača, nego radoznalog i zadivljenog poštovatelja duhovnosti svojih zemljaka. Njihova brojna i dojmljiva kazivanja samo dodatno osvjetljava pogledom izvana, oslanjajući se na njemu poznatu povijesnu, filološku i etnološku literaturu.
Iz recenzije dr. sc. Zorice Vitez
Riječ je o vrijednome rukopisu o predajnoj mitološkoj baštini koja je tek sporadično obuhvaćena radom hrvatskih autora. Knjiga je vrijedan doprinos ukupnoj hrvatskoj kulturnoj povijesti u kojoj se ogleda naša mitološka prošlost. Kada se činilo da će taj dio naše baštine nestati iz kolektivne svijesti nositelja tih starih vjerovanja, autor je magično otkrio zakopano blago i donio ga na dar čitateljima.
Iz recenzije dr. sc. Tome Vinšćaka
A ipak je Balogova knjiga osebujno štivo, jedno zato što je predajna baština Drnjanske Podravine i Prekodravlja osobito bogata u svim svojim naslojinama, od vrlo starih do razmjerno sasvim mladih, a drugo po autorovoj osobnosti, po njegovoj zauzetosti za potpunost grade, za njezinu cjelovitost u raznolikosti, za njezino uvrštavanje u širi kontekst hrvatske narodne predaje i za njezino suvislo razumijevanje. Kako god on tek sada zaokružuje svoju stručnu i znanstvenu spremu na području etnologije i folkloristike, on je, kako god mu spoznajne ambicije nisu male, umio ostati u okviru koji mu je dostižan, pa svojim rasuđivanjima ne upada u nekritični dilentatizam. A iznio je zanimljive zamisli.
Iz recenzije akademika Radoslava Katičića
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
O AUTORU
Vid Balog rođen je 31. siječnja 1972. godine u Koprivnici. Klasičnu gimnaziju i Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu. Magistrirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, trenutno je doktorant na studiju Kulturne antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Balog je glumac, redatelj, pisac i glazbenik zaposlen u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. Teško je nabrojiti sve što je radio i u čemu sudjelovao pa navodimo tek mali izbor iz njegova djelovanja. Balog je pjevao u operama, operetama i musicalima: Boccacio, Opera za tri groša, Otelo, Grofica Marica, Mala Floramy,Jesus Chistus Superstar i dugima, glumio u predstavama Nemoćnik u pameti, Jalnuševčani, Lovački rog, Klupko, San Ivanjske noći, Na sveta Tri kralja, Zagreb kak Zagreb, Švejk...
Redatelj je glazbeno-scenskih predstava Kalvarija, Narodil se mladi kralj, Raspelo, Jedan dan u Turopolju te brojnih događanja.
Autor je drama: Cigle svete Elizabete (praizvedba ZGK Komedija), Legende o picokima (Đurdevečka picokijada), Turopoljske restauracije (HNK Zagreb)... Scenarist TV-dokumentaraca Raspelo, Križ nam stoji vu polu, Mirtin svadbeni vijenac i drugih; voditelj i scenarist brojnih događanja u Hrvatskoj: Božić u Ciboni, Međunarodna smotra folklora, Pasionska baština, Galovićeve jeseni, Vinkovacke jeseni, Kastavska Bela nedjelja, Radijski festival u Trogiru, Dubrovačke ljetne igre, Lepoglavska čipka, Čakovečko Porcijunkulovo...
Tekstove o običajima Gotalova, Krka, mađarskih Hrvata, Baranjaca i Martinščine objavljivao u stručnim časopisima i novinama. Sustavno i godinama prikuplja etnografsku građu sjeverozapadne Hrvatske, čiji malen dio objavljuje u ovoj knjizi. U pripremi mu je Pesmarica u kojoj obrađuje nepoznate arhaične pjesme iz Podravine. Strastveni je bibliofil: prikupio je izniman broj starih kajkavskih knjiga i tekstova.
Dobitnik je nagrada:
1993. književna nagrada Dragutin Domjanić
2003. Porin za nosač zvuka Raspelo
2008. nagrada na festivalu radija Kaj
2009. Porin za nosač zvuka Ak sam ti srčeko ranil
2009. nagrada Hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu - vojaka Švejka u istoimenoj predstavi
2009. odličje Sv. Jurja grada Đurđevca
2010. nagrada Zlatni smijeh na Danima satire u Kerempuhu
2010. nagrada za predstavu Remetinec, Renetinec na Gumbekonim danima
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
O ILUSTRATORU
Patricio Agüero Mariño rođen je 1977. godine u Meridi, Venezuela. Osnovnu i srednju školu završava u Caracasu gdje potom upisuje studij umjetnosti na Akademiji Cristobal Rojas. Na Sveučilišnom institutu visokih studija plastičnih umjetnosti Instituto universitario de estudios superiores de artes plasticas Armando Reveron (I.U.E.S.A.P.A.R.) diplomirao je 2008. godine.
Na istom institutu Patricio Agüero Mariño radi svoju prvu umjetničku produkciju - smjer slikarstvo, ali se okušao i u mediju kiparstva i instalacija. U vrijeme studiranja sudjeluje u grupnim izložbama te sudjeluje na bijenalnim izložbama Jovenes con f.i.a., Barro de America, Salon Juan Lovera i drugi.
Dobitnik je mnogih nagrada čime je stekao priznanje kao mladi umjetnik sažetog ali iznimno izražajnog opusa. Zanimanje za scenskoj umjetnosti rezultiralo je radom na scenografiji i kostimografiji kao i u izradi marioneta za brojne kazališne predstave u rodnoj Venezueli.
Godine 2002. dolazi u Europu te tako stiže i do Zagreba gdje se u Zagrebačkom kazalištu lutaka nastavlja baviti kazalištem, te asistira u brojnim scenografijama i kostimografijama. Odlazi u Barcelonu 2005. gdje pohađa Specijalizirani studij umjetnosti - smjer animacije i ilustracije. Nakon Barcelone, 2006. vraća se u Hrvatsku gdje se nastavlja baviti umjetnošću. Rad Patricia Aguera Marina kreće se od klasičnog portreta prema ilustraciji te u svome radu vješto kombinira ta dva naizgled suprotna izričaja. Komunicira kroz medij slikarstva, kiparstva i instalacija koje vješto kombinira.
Posljednjih nekoliko godina bavi se i radom u kazalištu gdje je izradio lutke za predstavu Svarožić u Zagrebačkom kazalištu lutaka za koju je dobio i nagradu Zlatnu žar pticu za sveukupno likovno oblikovanje uz scenografkinju Dinku Jeričević. Također je radio scenografiju i kostimografiju za Kako je mama postala zmaj u kazalištu Žar ptica, kostimografiju za Heidi u Kazalištu Moruzgva, scenografiju, kostimografiju i lutke za Pinocchia u POU Velika Gorica.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
CRNI CUCEK (NEDUHI POSLANJA / DUHOVI POSLANJA)
U pojedinim stablima prebiva zli duh, ako se takvo stablo upotrijebi za gradnju kakve ljudske tvorevine - hambara, kleti ili ograde, u tamnim noćima, obasjan tek blijedom mjesečinom, zli duh će izlijetati i plašiti prolaznike u obličju crnog cucka, velikog lajavog psa. Takve gradnje treba spaliti, a zemlju posoliti i poškropiti svetom vodom - da se zli dusi odsele daleko od nas.
Vgdekojemu drevu prebiva zloduh; ako se takvo drevo skoristi za zgradbu kakvoga človečjega tvorenja - hombara, kleti ili lese, v kmični nojci, osvetlen tekarzbledom mesečinom, zloduh bude zletal i strašil prohodeče vpodobi crnoga cucka, velikoga lajajučega pesa. Takve zgradbe treba skuriti, a zemlu posoliti i poškropiti svetom vodicom -da se neduhi presele daleko od nas.
118
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
LUCIJA (NEDUHI POSLANJA / DUHOVI POSLANJA)
Lucije su žene koje u predvečerje uoči 13. prosinca lutaju selom plašeći, ali i darivajući djecu. Oblačile su se sablasno - u duge bijele plahte i rupce, dok bi lice napepelile, a zube, koji su stršali poput kljova, izradile od repe. Pred zastrašujuća lica stavljale su tanjure s očima nad kojima je plavetnim plamenom izgarala rakija. No, kad završe plašenje, dolazi i naknada za pretrpljeni strah - bomboni ili slatko sušeno voće kojima daruju djecu.
Lucije so žena kaj v navečer je svete Lucije ophode selo plašeč i darujuč dečico. Opravlale su se kak strašila - v doge bele vilane i ropce, a lica bi napepelile; zobi z bele repe štrčali so kak kleve. Pred strahobalne obraze devale so tanjere z jočmami polejane žganicom - krampampulom ka je gorela plavnjom. No gda poplaše onda i nadoknade pretrplene strahe - z šuli i slatkem suhem sadom kaj daruju dečici.
122
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
COPERNICE, VEŠTICE (LJUDI NEDUHOM GOSPODOJUČI / LJUDI NADNARAVNIH MOĆI)
Copernice ili Vešče posjeduju znanja i zle moći koje obični smrtnik ne može spoznati niti im se odhrvati. Zbog zloga sporazuma s Vragom mogu donijeti bolesti, vremenske nepogode ili oduzimati kravama mlijeko. Svaka njihova pomoć označava štetu nekom drugom. Na Valpurginu noć sastaju se na Kleku iznad Ogulina. Dok jašu na metli savjetujem oprez - mogli biste početi kihati ako vas pospu dlakom iz brka crne mačke.
Copernice ili Vešče znaju zle snage koje smrtni čovek nemre spoznati niti im se aruvati Zarad zloga dokončenja z Vragom more ju posipati betege, nevihte ili zdajati krave. Vsaka njihova pomoč zlamenuje škodu nekomu drugomu. Na Valpurgu zestaju se na Kleku znad Ogulina. Gda jašiju na metli svetujem pripravnost - mogli bi začeti nakihavati ak vam natruse dlaku z mustača crne mačke.
128
Copernice so se ročile (36) pri onomu križanju (37) kak se ide za Golu, onda so zato digli kriza (38), kaj ne bodo mogle više se ročiti,.. (D)
Kravi je vsehlo mleko,ja sem išla vu Vir je (39) k copemici iskat kaj bi nam pomogla, dala mije z mužara nekakvoga pepela i kolca, veli - nek posipam toga pepela i zapičim toga kolca tam de krava šči i da bo žena kaj krade mleko ošepavela.Ja bormeš tak napravila i drugi dan vidim ja da jena šepa. A to bila... (40)
Dok se digne veter kaj se vrti okrog, no, kaj vrti smet je naokrog (41), onda to velimo copernica, onda treba sesti i prekrižiti noge i onda ti ništ nemre... tak i dok vidiš ženo za kojo znaš da je copernica, samo prekriži noge i ništ ti ne bo mogla. (G)
Copernice krado mleko kravam, znajo vetre napraviti i kajdar sakakve betege (42) (I) Kaj ne bi copernica dete zaklela, treba deti crlenoga konca na zipko. (A)
Kaj ne bi čoveka zacoprala moraš navek na se obleči nekaj znaopak, obratno; onda zlo kaj hoče na tebe hititi, opane na njo. Copernice se jeden pot na leto najdo na Kleku, no tam prama morju, na Kleku. (43) (A)
Priče, vjerovanja i predaje o vješticama - copernicama toliko su puta zapisivane i objavljivane da je gotovo nemoguće zaviriti u literaturu o nadnaravnim bićima, a da se ne »spotakne« o copernice. Mislim da ove, kroz povijest uglavnom nesretne žene nemaju nikakve veze s vješticama ili veščama iz praslavenskih vjerovanja - copernice o kojima mi danas govorimo ili ih poznajemo nastale su kao plod kršćanskih progona žena kad je trebalo iznaći žrtve za nemile stvari koje su se kroz bolesti, prerane smrti ili prirodne nepogode događale ljudima. Takvi su se progoni događali od srednjeg vijeka do prosvjetiteljstva, kroz dugi niz zapravo nedavno minulih stoljeća, pa su i danas ostali relativno svježi u narodnoj uspomeni. Štoviše, osobno sam upoznao tri copernice i jednog copernjaka. Jednu u Podravini, jednu pod Sljemenom i jednu u zaprešićkom kraju. Ova pod Sljemenom umrla je nedavno, a copernjak iz Zagorja i ostale dvije još su živi i »rade«. Ništa iz njihovih kazivanja nije me navelo na tragove bajoslovlja koje zapravo istražujem. Uglavnom bi naopako brojile, izgovarale razne molitvice obrnutim redom i doista spravljale prahe od sušena šišmiša ili smrvljena pauka. Više me zapanjuje i danas začudno velik broj klijenata koji ih uredno pohodi i od njih traži pomoć.
(36) Ročile — sastajale tajno
(37) Križanje - raskrižje na kraju Gotalova, na putu za Golu; do prije dvadeset godina tamo je bio drveni križ, ali ni on nije davno postavljen; u sjeverozapadnoj Hrvatskoj preteže vjerovanje da križanje na kojem se sastaju tri staze, dakle u obliku slova Y ili T (iz ptičje perspektive), ima veliku privlačnu snagu za nečiste sile. Zato se na takva križanja postavljaju raspela, poklonci ili kipovi svetaca, kako bi se nečistim silama umanjila moć
(38)Digli križa - načinili raspelo
(39)Nedaleko sela Virja i danas djeluje copernica
(40) Kazivačica je osoba srednjih godina i željela je ostati anonimna; cijeli se događaj zbio nedavno
(41)Vrti smetje naokrog... vrti lišče »centrifugalno«; govore o vjetru, povjetarcu - kovitlencu koji se javlja najčešće ljeti, »mini« pijavica
(42)Beteg - bolest (hungarizam)
(43)Odakle moja baka zna da se copernice sastaju na Kleku, doista ne znam - od Kleka do Gotalova gotovo je tri stotine kilometara.
130
U raznim hrvatskim arhivima (Zagrebački, Arhiv plemenite općine Turopoljske, Arhiv grada Dubrovnika ili Šibenika, itd.) čuvaju se brojni zapisi o suđenjima vješticama i priznanjima nevoljnih žena koje su letjele na metli, jarcu, obrnutom stolcu ih na oblaku, bludničile s vragom, ili trovale zdence. Hrvatskim copernicama bavili su se mnogi — od raznih brojeva "Zbornika za narodni život i običaje"., Milana Langa (1915), časopisa "Kaj", do izvrsne knjige Darinke Hanžek (2009).
No za još uvijek znatiželjne, evo i nekoliko coprija koje mi je otkrila prava copernica 22. siječnja 2009:
»Ako hoćeš da te nešči rada ima, da te zavolji, ne... z punini srcem, onda zemi jajce kaj je znesla crna kokoš., najbole za Vuzvm kaj je znesla, onda ga skuhaj vu vode, a poškropi tu vodu ze svetom vodicom z cirkve, malo predi voda zakipi; to jajce obelji pak z iglom prepelaj čez jajce končeca z svoje košulje i onda daj oni to pojesti jajce. Ta bu te tak rada mela kaj bu se skakala za tebom «..
»Ak misliš da te gdo copra, vurekne, ne... same zemi roupčeca i tak tri pot prejdi po mestu gde ali boli, ali kaj drugo, onda v tega roupca zamotaj svoju vlas, pak hiti na trojno raskrižje di nega raspele i gdo prvi dojde, te bu zel tvega roupca i z njim vuroka kaj je hićen na tebe, pak si ti zmirom, a on nek se jebe z tvojim vurokom «
»E, sinek, sinek, jesi ti bedast... akt ti neće polje roditi, a tiglvdi koje polje krv tvega rodi, od suseda, mejaša - ondi zemi grudicu zemlje... to bu te došlo sto kun, mam mi daj, to ti nem sam tak rekla... unda zemi grudicu zemlje, jenoga drača z nj egovega polja i jen kamačec kuruzovine ili šenice, kaj več ima ne, sposajene pak to hiti v svoj zdenec...
(Ali nemam zdenca!)
Je, onda vu prvu vodu kaj do tebe teče, kaj valjda imate kakšega potoka v tom vražjem Zagrebu?! [/i]
(Imam, imam...)
Eto viš, nuter vrgni te tri i to dok je pun mesec debeli... evo viš da sem ti rekla!«
Eto tako imate i vi, dragi čitatelji »spasonosne coprije« koje vam sasvim sigurno neće pomoći, ali se barem možemo zajedno nasmijati. No da je povijest i problematika copernica ipak puno dublja nego što se na prvi pogled može razaznati, prepričavam i zapise Emilija Laszowskog (1910) u kojima spominje copernicu koja je u 18. stoljeću spaljena u Turopolju jer je na gnojne ili gangrenozne rane svojih betežnika stavljala pljesnivi kruh i strugala plijesan po otvorenim ranama ljudima koji su od tog copranja i ozdravili. Sirota i neuka žena zapravo je otkrila penicilin stotinu godina prije njegova službenog otkrića. Možda ne bi trebalo svaku hrvatsku copriju olako odbaciti, pogotovo imamo li zapise poput ovoga koji je donio Laszowski.
131
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Velača, Veljak (VJEROVANJA)
Velača prevrtača
(Veljača, prevrtača; u veljači se vrijeme »komeša«, pa u istom danu može biti i sunca i snijega i kiše)
Velača premetača, ak ne zmeče, se premeče
(Ako u veljači ne padne dosta snijega, bit će ga obilno u ožujku)
Ak na Svečnicu jež zide z luknje, još bo dugo zima, ak ne zide, onda nebo
Majke Bože Svečne den je pol zime, ak je toplo još bo grda zima, ak je zdeno, onda posle nebo jaka zima
Gde na Svečnico Sonce pregreje, tod još sod sneg zaveje Sveta Dora piti mora
(Dobro je da na dan Sv. Doroteje zima malo popusti)
Petrovska suša, pramaletna kiša ne ogladni svet
(Ako je lijepo na Dan katedre Sv. Petra, na proljeće će biti dosta kišice, pa će plodovi bolje rasti i ljudi neće biti gladni)
Matija napija, Sofija dopija
(Ako na Sv. Matiju bude toplo, pa se snijeg topi, padat će u svibnju na Sv. Sofiju,
što je dobro za usjeve)
Sv. Mati leda mlati, ak ne zmlati vse pomlati
Svet Matija led razbija
(Od dana Sv. Matije zimi slabi snaga. Ukoliko zimi ne oslabi, tj. ako je ledeno i na
dan tog sveca bit će leda i u travnju, što je vrlo loše jer će »pomlatiti« usjeve)
Kakov je Fašenjek, takva je Korizma
(Kakvo je vrijeme za Fašnik, takvo će biti kroz cijelu Korizmu)
Rajši Velača pri peči, nego kaputa sleči
(Bolje je veljaču provesti kraj peći, nego ju provesti bez kaputa, jer će sljedeći mjeseci biti ružni)
319