Glazbenike ne bi stavljao u taj koš, oni rade svoj posao, prodaju proizvod koji naprave - glazbu, bez obzira tko je u pitanju, pitanje je samo da li su platili poreze kao i svi ostali koji rade i proizvode ili daju uslugu, pitanje je onih koji ih plaćaju, kad su stranke u pitanju, s kojim i kakvim novcem, oni su odgovorni, ne glazbenici. Oni mogu slobodno nastupati bilo gdje ako ih se plati dovoljno da dođu nastupati.
Jedna je stvar ovo što si rekao odgovornost pred zakonom dali plačaju poreze.
Ali kad se govorilo o pijavicama na državnom proračuno onda moramo govoriti o glazbenicima koji dobivaju pare od države i među njima je i Severina ali nije ni Thompson, ni Žak, ni Ivana Kindl.
Ali je licemjerno onda njih prozivati a ne dobivaju ništa a Severina koja dobiva se niti ne spomene.
ali malo o Čačiću.
Prvo ubojstvo gratis: Radimir Čačić preko leševa juriša do zvijezda
Kad im je svojim ispadima počeo narušavati imidž, HDZ se riješio Ljube Ćesića, međutim odanost Zorana Milanovića svome koalicijskom frendu Čačiću je – pasja
Bivša predsjednica njemačkog parlamenta Rita Süssmuth nepovratno je istupila iz politike kad je njezin suprug, profesor povijesti, uhvaćen kako se njezinim službenim automobilom dovezao u poštu platiti račune. Na taj je radikalan istup nitko nije privolio; odluku je donijela pritisnuta vlastitim, sasvim osobnim moralnim imperativom. Ciničan Hrvat, prekomjerno zgađen rodentskim ponašanjem političara u ovo predizborno doba, bio bi sklon proglasiti ovaj potez Rite Sussmuth naivnim, blesavim idealizmom. Tko je vidio platiti vlastitom karijerom tako neznatan prijestup kao što je muževo vozikanje na račun države? Kod nas to svi rade.
U svakom slučaju, moralni imperativ dovoljno snažan da obveže kojeg domaćeg političara da se svojevoljno udalji iz politike zbog svoga grijeha (počinjenog djelom ili propustom) kod nas ne da odavno nije zabilježen, nego je čak izuzetno teško zamisliti da bi tko, metaforički rečeno, nakon zločina preuzeo kaznu bez opiranja.
Navodno pametniji
Radimir Čačić, kojemu se u Mađarskoj sudi zbog dvostrukog ubojstva na cesti, koji je posljednju u nizu od sedam prometnih nesreća skrivio prije desetak dana u Zagrebu, taj Radimir Čačić dakle koji je se kao metilj prikačio za politiku i zaozbiljno juriša preko leševa do zvijezda, koji je gonjen čudovišnom ambicijom nakanio postati novim ministrom gospodarstva, i to nikako drugačije nego sipanjem pompoznih obećanja koja zvuče šuplje kao smrskane karoserije njegovih žrtava – taj Radimir Čačić predstavlja navodno pametniju opciju hrvatske politike koja želi preuzeti vlast u ovoj zemlji.
Ima nešto jezivo u rudarskoj upornosti vlastohlepnog predsjednika HNS-a kojom je nasrnuo na izbore: izjavama u kojima gradi veliki mit o sebi kao o He-manu hrvatskoga gospodarstva pokazao je da je uvijek u formi za ono što Krleža posprdno zove »japajakanjem«. Ja ću biti drugi najmoćniji čovjek nove vlade. Ja ću odlučivati o ulaganjima. U Radimiru Čačiću gordost je metastazirala i izjela zdravo tkivo savjesti; on je Neron novog doba.
Čačić je nervozan tip kojemu već sad titraju živci na samu pomisao da će njegova koalicija izgubiti izbore. Povući će se iz politike ako mu takav rasplet događaja izmakne ministarsku fotelju na koju je spreman sjesti, svečano je obećao u jednom intervjuu. Povući će se iz politike ako ga osude u Mađarskoj, također je obećao. Ciničan će Hrvat, sumnjičav prema tim obećanjima, ipak zaključiti da će Čačića iz politike morati odstraniti kirurški.
Nedostatak poniznosti
Na prvom ročištu u Mađarskoj Čačić je ovog tjedna pokazao očekivani nedostatak poniznosti; žao mu je, ali nije on kriv. Kao što u Kapošvaru pokušava izmigoljiti pod teretom osobne odgovornosti, za očekivati je da neće preuzimati ni odgovornost za svoja politička djela. Uostalom, to je već dokazao odnosom prema radnicima obiteljske tvrtke Coning koji su štrajkali zbog neisplate plaća dok je on u Maksimiru na praznik rada propovijedao o socijalnoj nepravdi. U životopisu ovog čovjeka koji predstavlja promjene još je puno ovakvih živopisnih detalja: predvodio je privatizaciju Coninga, tvrtke vrijedne preko 16 milijuna njemačkih maraka koja je prodana u bescjenje, i kao direktor prouzročio stečaj težak 324 milijuna kuna, a dug od 51 milijun kuna nikad nije vraćen državi. Također, nakon što je zbog nepravilnosti poništena privatizacija Coning holdinga, tvrtka je naposljetku ipak vraćena Čačiću i drugim kupcima – dva mjeseca nakon što je 2000. godine postao ministar javnih radova, obnove i graditeljstva. Kako prikladno.
HDZ se riješio Ljube Ćesića Rojsa kad im je počeo neandertalskim ispadima narušavati imidž. Kukuriku koalicija svog Rojsa ne da, i to valjda s razlogom: ako je suditi po programu »21«, bit će im potreban netko s obrazom debelim poput đona da povlačenje novca iz Europskih fondova prikaže kao spasonosnu ekonomsku strategiju za potonulu Hrvatsku. On to može da i ne trepne, kao onda u Maksimiru.
Uvijek neko »ali«
Semantička analiza Čačićeva iskaza na sudu u Kapošvaru (»Žao mi je, ali nisam prebrzo vozio i bila je magla«) nagnat će ciničnog Hrvata da zajedljivo napomene da se »žao mi je« kaže kad nekoga slučajno nagaziš, na primjer u prekrcanom tramvaju – a za dvostruko ubojstvo ideš u zatvor. Ali, što Čačić ima s tramvajima i drugim sredstvima javnog prijevoza? Ta on je tip koji čvrsto drži volan u rukama.
Čačićevo tobožnje žaljenje doima se tek kao puka retorička figura, umetnuta kao uvod u ono »ali«. S Čačićem uvijek neko »ali«: He-man mutne privatizacije, ali na sudu prijavljuje mjesečni dohodak od samo tisuću eura; iza njega je sedam prometnih nesreća i dva oduzeta života, ali još uvijek mu nije oduzeta vozačka. E, da – zašto mu još uvijek nije oduzeta vozačka?
Bilo bi zanimljivo vidjeti dokle seže pasja odanost Zorana Milanovića svome koalicijskom frendu. Blagonaklon prema Čačiću kao žrtva otmice sa štokholmskim sindromom prema svome otmičaru, ili kao zaljubljena žena prema kretenu koji je tuče, ili kao torcidaši koji su »i kad gube, i kad tuku, uvik virni svom Hajduku« – Milanović se drži svoje »tople ljudske priče« prema kojoj je Ratko, eto, žrtva nesretnih okolnosti, pegula, baksuza i lošeg horoskopa. Poanta te priče je: »To se može svakome desiti«.
Havarija »Skitnice«
No, baš sedam puta? Pardon: osam puta. Jer, u trenutku dok pišem ovaj tekst, vijesti javljaju o još jednoj Čačićevoj prometnoj nesreći; Lučka kapetanija Split podiže optužnicu zbog havarije njegove jahte »Skitnica« kod Nečujma na Šolti ovog srpnja. Napravio je niz pomorskih prekršaja, nasukao se iz neopreza, a nije ni prijavio posadu. Šteta, baš smo htjeli izbjeći spomenuti već izlizanu, tako očitu usporedbu Čačića s Tomom Horvatinčićem. Prikladno, na radiju svira hit Britney Spears »Ups, I did it again«. Ali, ovo nije za zlurad vic. Koliko je ustvari rastezljiva Milanovićeva blagonaklonost: dovoljno da obuhvati i ovaj gaf?
Radimir Čačić je opasan tip. On ne niže prekršaje zbog lošeg horoskopa. Nego zato jer može. Postane li ministar, moći će i puno više.
Naime, valja podsjetiti da su se ljetos navršile četiri godine otkako je 22-godišnji Marko Leko, jureći centrom grada u skupom džipu, na zebri usmrtio 30-godišnju Jasminu Čelicu. Roditelji te nadarene mlade žene koja je nakon uspješno završena dva fakulteta radila na doktoratu iz filozofije, ostali su ogorčeni presudom kojom je mladi Vozimir (prethodno pet puta kažnjavan zbog prometnih prekršaja i brzine) potapšan po ramenu uvjetnom od godinu dana. Sud je tu odluku opravdao Lekinom mladošću, činjenicom da je izrazio žaljenje i priznao krivnju i da mu se teška nesreća prvi put dogodila.
Hrvatsko pravosuđe u akciji »prvo ubojstvo gratis«!, uskliknuo bi cinični Hrvat, nestrpljivo iščekujući da sazna mogu li se na sudu u Kapošvaru iskoristiti kuponi za vikend akciju »jedan plus jedan gratis« koje Radimir Čačić nosi u džepu.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Prvo-ubojstvo-gratis-Radimir-Cacic-preko-leseva-jurisa-do-zvijezda
