Većina tih tajkuna će ti reći da ih samo nemoj pitati otkud im prvi milijun.
Pa rijetko tko će ti i vani ispričati tu priču, a ako je i ispriča, bit će podosta uljepšana, romantizirana i idealizirana... teško da će ti itko reći kako je krao, varao, muljao, blefirao i prodavao muda pod bubrege, iako je taj skup radnji u biti najčešće 80% sadržaja da bi čovjek uspio...
vjerujem da je sigurno bio jako dobar u 'snalaženju' i izbjegavanju plaćanja poreza.
Ja to nikome ne zamjeram - svi bi mi zamračivali štogod se može da se ne bojimo da ćemo najebati. I to ne zamjeram nikome - jer mi tu nismo apsolutno ništa drugačiji od bilo koga u svijetu. No situacija je drugačija kod drugih zemalja ne zato jer su njihovi stanovnici "dobri, kulturni, pošteni i visoko razvijene svekoliko pozitivne svijesti", već zato jer te zemlje imaju učinkovit, kvalitetan sustav nadzora svih navedenih kvaliteta i nekvaliteta, kao i brz i učinkovit sustav kažnjavanja ovčica koje zablude sa staza poštenja ili dobrote, i kada je sustav takav - ljudi ga se boje... i to je dobro, jer istinita je ona "dobar je strah kome ga je bog dao"...
Nemojmo zaboraviti da je njegov uspon započeo u ratnim godinama kad je bilo dosta zakonskog praznog prostora. Npr. neki tu bliži poduzetnici su se uzdigli zahvaljujući činjenici da su podigli kredit u Beogradu pa ga nisu trebali vraćati.
Huh, ja sam pred sam rat od jednog akvizitera iz Beograda kupio brdo knjiga (prodavao je knjige u hotelu Intercontinental, mojoj tadašnjoj firmi), koji je nabavljao i bilo koje knjige sa hrvatskog tržišta... pa sam se počastio Biblijom u stripu, kompletima Robbinsa, Fromma i Remarqua, te još nekim priručnicima i pokojom enciklopedijom, ispala je cifra vrlo, vrlo solidna - i imao sam sreću s te strane što je sranje počelo vrlo ubrzo, maltene nisam platio ni prve dvije rate, i slati lovu uplatnicom u Beograd postalo je "out", tako da su sve te stavke progutane mrakom, i dan-danas to cijelo brdo knjiga imam i uživam u njima, bez da sam ih ikada morao platiti... no na žalost, nisam čak ni knjiški moljac, a kamoli knjiški tajkun, a pogotovo ne pravi tajkun zbog kredita iz Beograda kojega nisam nikada vratio...
I kaj sad?
Kad sam spomenuo da on ne razmišlja mislio sam na slučaj kao što je formiranje cijena u njegovom dućanu. On nije izvodio nikakve kalkulacije, otišao je u konkurentski dućan, prepisao cijene i sve ih smanjio za pola dinara. Netko tko razmišlja poslovno, tko radi planove i kalkulacije sigurno ne bi tako postupio. Njemu je upalilo.
Pa mislim da je to najnormalniji posao i metoda svakog uspješnog trgovca u "tržišnom gospodarstvu" i "konkurentskom okruženju". Pa i dan-danas svi ti veliki trgovački lanci i kuće imaju cijele stručne i špijunske timove koji se samo bave analizama ponude, potražnje i uvjeta poslovanja najbližih konkurenata na nekom području. I ja bih - da otvaram dućan - napravio potpuno istu stvar - otišao do konkurenata, popisao cijene, odredio kolike će i za koje artikle biti moje cijene, i onda tek išao vidjeti da li bi mi se to uopće isplatilo raditi damping cijena ispod svakog minimuma, a taj detalj pak najviše ovisi o cijeni po kojoj bih mogao nabaviti robu.
Tako da tu nema nikakvih fora "upalilo mu je" - to upali svakome tko radi pametno, iako je tako ispričana priča karikiran način prikaza njegove prostodušne, jednostavne, dišpetske logike, za koju pak nema razloga da ne bude točna, posebice u ta vremena kada nekakve zdrave konkurencije i nije bilo.
Također, mislim da bi svatko tko želi uspjeti u današnjoj trgovini ne samo tako postupio (što ti negiraš), nego bi i MORAO tako postupiti. Inače ga nebi ni bilo.
Kasnije su po Splitu kružile priče da je prodavao šečer i ostalu robu iz Caritasa. Da li je to izmišljotina zavidnih, tko zna?
Vjerujem da je, sposoban i snalažljiv trgovac (jer koji nije takav, već je odavno propao!) kao Kerum sigurno nije uzimao robu iz Caritasa, i to iz par razloga - kao prvo, sva roba koja je dolazila na Caritas nije bila ni tolikih količina ni takve vrste da bi se isplatilo riskirati nešto za što je znalo ipak previše ljudi već u startu, i kao drugo - za provedbu kojeg "zamračenja" bi trebalo prevelikom broju ljudi prodati fore i potplatiti ih, čime bi to u startu bilo neisplativo, a ponajprije i nemoguće. Kako sam i sam bio jedan od lokalnih Caritasovih ljudi, znam što je, koliko i kako dolazilo (a u Zagrebu je sigurno bilo više robe negoli u Splitu!), no i sve to skupa je daleko od toga da bi se mogao raditi "gešeft" od toga - da ne velim da je velik dio toga bio označen, da je velikom dijelu toga bio upitan rok trajanja, da je ta roba bila - jednostavno - preupadljiva za oko da bi se cool stavljala na policu dućana... ljudi nisu glupi, netko bi odmah graknuo, i ode posao... a i čemu se toliko mučiti kada je država sama dala odriješene ruke u brdo drugih poslova i mogućnosti, koji su i daleko unosniji od prodaje sto kila mesnog doručka?
Isto tako se kod nas pričalo da su cigarete koje su ljudi slali vojnicima u Oluju završile u privatnim dućanima.
Mislim da su ipak riječi o malicioznim lažima, jer svakome tko bi imalo promislio bilo bi jasno da je provesti tako nešto ipak skoro "mission impossible", no zlonamjerni i jalni ljudi ne prezaju od izmišljanja bilo čega da bi nekoga oblatili, a ista je situacija glede toga bila i tada, a i danas je...
Činjenica je da nikakve cigarete nisu stizale do vojnika
Pa ja za to ne znam, jer osobno znam da su mnoge donacije i prikupljene stvari tog tipa stizale na prve linije. Na žalost, ono kaj uglavnom nije stizalo je bilo ono najpotrebnije - borbena oprema, gdje su nove pancirke služile za španciranje kojekakvim debilima u općinskim štabovima, koji su se igrali rata na sastancima po uredima za obranu, a dečki na bojišnici su bili u svojim privatnim majicama i košuljama...
A o pancirkama i kvalitetnm naoružanju, koje je bilo zadržano da bi se već spomenuti debili mogli igrati rata u svojim "ugroženim" klimatiziranim uredima i kancelarijama - ni ne treba trošiti riječi...
Činjenica je da je kod nas puno teže uspjeti ako poštuješ sve zakone i posluješ po njima.
To je apsolutno točno - uz ogradu da je to tako i svugdje u svijetu.
