Završeni pregovori s EU!

[Muha]

.......

http://www.gorica.hr/2012/01/dvije-trecine-velikogoricana-za-ulazak-hrvatske-u-eu/#more-10461

Naprosto sam oduševljen što su rezultati ovakvi.

Oduševljen si jer su partijski poslušnici SDP-a i HDZ-a odradili posao..he..i jedni i drugi mjesecima su indoktrinirani od strane svojih političkih komesara da moraju izaći na referendum i glasati ZA...kur.. bi referendum uspio da nisu promijenili ZAKON...ovo mi liči na priču iz bombaškog procesa kad je TITO na sudu rekao da ne priznaje tada legalni sud već samo svoju KP-ju koja mu može suditi...takva sranja su nam u školi prenosili partijski učitelji povijesti uvjeravajući nas kak je to bilo ISPRAVNO...he..to je slč.. ko Sanader kad je došel pred Hrvatski sud..mora da je i on primjenio tako nešto, naravno u drugom kontekstu npr. rekavši da ne priznaje HDZ-ov sud već EVROPSKI...he..koja razlika?

[Bilaj]

@Mlačanin, zakon o referendumu je mijenjan radi bilo kojeg referenduma (ovaj je došao prvi na red)
Jer kako vidimo koliko smo lijeni kod nas nijedan ne bi uspio po starim pravilima, bez obzira na ishode referenduma.

To nije istina.
Mijenjan je samo zbog ovog referenduma i ni jednog drugog.
Da je zbog nekog drugog referenduma mijenjan onda bi vlada dopustila referendum o referendumu da se održi.

Uostalom budemo vidjeli dali će se i jedan drugi referendum održati ikada. Do sada vlast je imala 4 prave prilike za referendum koje je zabranila/ukinula
- referendum o domovinskom ratu - dovoljan broj potpisa ali nisu održali (a morali su ga)
- referendum more je kopno - prikupljeno 240,000 glasova što nije bilo dovoljno da se obvezno raspiše referendum
- referendum o zakonu o radu - skupljeno dovoljno potpisa ali ga opet nisu održali
- referendum o referendumu - dogovor bio pa nisu održali

Jedini referendum je ova vlast održala tek na inzistiranje EU da se mora održati referendum i to za referendum o referendumu.

Pa sada pitanje dali bi se po starom zakonu mogao održati referendum-  gledamo to je ista procedura kao i izbori a izbori su bili po odazivu:

zadnji izbori: 54,32%
Predsjednički: 43,96 % i drugi krug ne prikazuje odaziv arhiva izbora
Sabor 2007: 57,27%
Predsjednički 2005: 50,57 % drugi krug  51,04 %
sabor 2003: nema ukupno odziv.

E sada da se srede birački popisi i da na njima bude manje birača nego što uopče postoji ljudi onda bi odazivi bili oko 2/3 svih birača odnosno svaki referednum bi uspio.

Stoga tvoja teza da ni jedan referendum ne bi uspio je oprosti kriva.

Razlog zašto je tako mali odaziv na referendum jest po riječima jednog analitičara dojam u javnosti da je sve odlučeno i da je ulazak neizbježan, bez obzira što zaokružio.
Mediji su jednoglasno bili na strani ulaska u EU, sve političke stranke jednoglasne za ulazak u EU, a jedina stranka koja je bila protiv (HSP Ruže Tomašić) je bila sustavno ignorirana od strane medija (čak i u medijima nisu htjeli reč da je ona u saboru glasala protiv referenduma).

Tak da nakon sustavnog marketinškog bombardiranja i ovakav odaziv je začuđujuče velik.

[Sledgehammer]

Tako je, cijela ta priča o referenduma je samo odraz našeg političkog kriminala i diktature koja brani izražavanje narodne volje zbog straha političkih elita da bi mogli popušiti u stvarima koje su već ranije dogovorile i dobile novac za to.

Kakvo je stanje najbolje govori činjenica da dok su u Sloveniji imali 14 referenduma, Hrvatska nije imala niti jedan, iako je problematika i potreba istih bila vrlo slična i vrlo važna.

Druga važna stvar je što u jednoj Austriji, koja ima dvostruko više stanovnika negoli Hrvatska, za obvezujući referendum treba prikupiti tek 9.000 potpisa, a ne maltene više negoli izlazi ljudi na glasanje. To je zato jer tamošnja vlast služi narodu koji ju je izabrao i osluškuje glas naroda, te mu slijedom toga i udovoljava u definiranju njegovih interesa. Na žalost, naši kreteni su toliko puni sebe i bahati da smatraju da ako su izabrani imaju mandat odlučivati u naše ime apsolutno o svemu (što je netočno i direktno se kosi sa demokratskim principima), i zato donose takve glupe zakone i pravila koja nitko normalan u stvarno demokartskoj zemlji ne bi nikada ni pomislio donijeti.

A što se i možemo nadati od ekipe koja je glancala iste kumrovečke klupe i koja je indoktrinirana istim idejama, istom diktaturom i istim ciljevima, a onda su postali "strašno različiti" jer su se razvrstali u dvije glavne stranke... Time su pomislili kako narod puši te priče o tome kako su postali jako različiti, iako ni jedni ni drugi od svojeg pogrešnog "odgoja" ne mogu otići... kako rekoh - HDZ i SDP su dvije maltene potpuno iste stranke, minimalno 95% iste, sa istim neznanjem, istom nesposobnošću, istim metodama i istim modusima rada, onim koje su naučili od svojioh komunističkih učitelja, a tamo je klima bila poznata - "diktatura je najbolji oblik demokracije".

Stvarno je glup narod kojem možeš istu priču prodavati toliko puta - stvarno i nije zaslužio bolje nego da ga vode slatkorječive nesposobne budale i rade budalu od njega u svakoj prigodi.

Sramota za sve koji su birali takove i koji su poduprli njihove osobne ciljeve zapakirane u obećanja o boljem sutra.

[Sledgehammer]

http://www.dnevno.hr/kolumne/karino_hromin_sturm/goebbels_na_pragu_europske_unije/543243.html

Goebbels na pragu Europske unije

Sramotna izjava šefice Hrvatske vanjske politike očito nije samo njezin stav već stav cijele Vlade. Ne zna se da li je to sama izmislila ili Kukuriku koalicija ima tim marketinških stručnjaka koji osmišljavaju parole u provedbi doktrine društvenog inženjeringa.

U tijeku je nesmiljena borba vladajuće Kukuriku koalicije, ali i HDZ-a da se izbore na referendumu za ulazak Hrvatske u EU. U tome vladajući agresivno pretjeruju kao da se radi o neprijateljima Hrvatske države koje treba pošto-poto, ne birajući sredstva i silom strpati u EU, a ne o građanima čiji su oni predstavnici. Od samostalnosti RH na funkciji ministra vanjskih poslova nismo imali tako arogantne, bezobrazne i drske izjave ministara kao što ih daje Vesna Pusić, dok sama narav suštine diplomatskog posla govori da bi to trebali biti uglađeni i fini ljudi.

Svojim izjavama ovih dana prevazišla je sve goebbelsovske i berijine verbalne manire. Evo citata njezine izjave iz Večernjeg lista od 19.siječnja 2012. g. „Ne uđemo li u Europsku uniju, nećete dobiti mirovinu!“ Grozno. To je zastrašivanje jadnih penzionera koji kopaju po smeću i sakupljaju pet boce da bi platili struju, komunalije ili kupili šećer da skuhaju čaj da se ugriju nakon čišćenja kontejnera na ovoj zimi. Takva sramotna izjava šefice Hrvatske vanjske politike očito nije samo njezin stav već stav cijele Vlade. Ne zna se da li je to sama izmislila ili Kukuriku koalicija ima tim marketinških stručnjaka koji osmišljavaju parole u provedbi doktrine društvenog inženjeringa.

Prema svim raspoloživim ekonomsko-statističkim podacima danas u žalosnoj domovini Hrvatskoj živi 85% siromašnog stanovništva, 75% nema za platiti osnovne režije i komunalne troškove. I sada te jadne stanovnike treba plašiti da će im ukinuti minimalnu egzistenciju za koju su radili 30 ili 40 godina. Na stranu to što su im ti isti koji sjede u Saboru i Vladi već pokrali 75 mirovina, a vratili bez kamata svega 15%, te da su zamrznuli praćenje povećanja mirovina s prosječnom plaćom. Ustvari možda love nema, potrošili su je ovi isti koji sjede u Saboru i Vladi, a samo su zamijenili mjesta.U matematici je poznato da se od promjene mjesta pribrojnika suma ne mijenja.

U Hrvatskoj je osnovano Vijeće za Hrvatsku NE u EU koje je tražilo odgodu referenduma, kao i jednaku zastupljenost u medijima i dio sredstava za promidžbu, a također su tražili prijem kod predsjednika Sabora i premijera Vlade, ali su zahtjevi s indignacijom odbijeni. Također djeluje više grupa intelektualaca koje su tražile odgodu referenduma dok se našim generalima u Hagu ne donese konačna presuda, a jednu od njih vodi akademik Josip Pečarić. Ovaj apel potpisalo je preko 2.000 građana među kojima je 230 akademika, doktora znanosti, sveučilišnih profesora, mnogih intelektualaca i istaknutih građana. Ministrica Pusić je rekla da su to neki tipovi koji ne znaju što hoće, jer kako to mogu tražiti te da im neće dati ni lipe niti će im dozvoliti da se shodno demokraciji ravnopravno predstave u javnim medijima. Na spomenuti zahtjev Vijeće za Hrvatsku je dobilo pismenu potvrdu od Državnog izbornog povjerenstva br. 507-11-03 od 9.01.2012. g. da oni koji ne podržavaju EU imaju pravo na ravnopravno predstavljanje u TV i radio emisijama. No to ne važi za vladu Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Pa sad recite da to nije jednoumlje i da to nije diktatura vladajuće klike u maniri totalitarnih režima.

Naravno, treba reći da je Pusićka dobila 4,8 milijuna kuna za nesmiljenu propagandu i reklame kojima nas svaki dan zasipaju na TV ekranima, radiju i tisku, a koje su snimili njihovi ministri. Pored toga veleposlanstvo Europske komisije (EU) u Zagrebu potrošilo je nekoliko milijuna eura na snimanje reklama koje emitiraju u Hrvatskoj. Znate kako se to zove u politici: princip Ujedinjenih nacija - nemiješanja u unutrašnje poslove druge države. U ovom slučaju, veleposlanik EU u Zagrebu javno obznanjuje i hvali se na svim TV postajama da se EU, tvorevina Lisabonskog ugovora, miješa u unutrašnje poslove Hrvatske i već godinama plaća udrugu GONG za edukaciju o EU po školama, što je zabranjeno zakonom. Neka to probaju raditi u SAD-u ili Britaniji, bit će smjesta kao persona non grata u roku 24 sata protjerani iz zemlje.

Hrvatska je sekularna zemlja, ali Papa rimski i naš kardinal Bozanić svim silama navijaju za EU te su dali nalog svim svećenicima da na misama indoktriniraju vjernike. Svaka čast centralizaciji crkve, svi slušaju kako im se naredi, što o tome misli Bog nitko ne zna, no kladim se da je on uvijek uz narod, pa će biti tako i ovaj puta. Ministrica Pusić, inače profesor sociologije, javno i ponosno izjavljuje za njezin opaki plan ulaska u EU: Ne bih htjela biti previše okrutna, ali ne uđemo li u Europsku uniju, nećete dobiti mirovinu! Mogu vam biti antipatična (to joj je vjerojatno javila obavještajna služba, koja je u službi naroda, sama to ne bi skužila), ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život (e tu ga je pretjerala). O tome se radi! Glasujete za budućnost ove zemlje!

Pa analizirajmo ove parole. Znači li to da ukoliko glasamo protiv, ta Europa nas neće hraniti. Koliko laži u tako malo riječi i kako se usudi takvu poruku poslati cijelom hrvatskom narodu stavljajući pred svršeni čin cijelu naciju. Jer ako ne uđemo, vi ste krivi, te unaprijed baciti krivnju na narod za neuspjeh, neuspjeh njihove politike koju provode 20 godina. Postavljamo pitanje, gdje je dosad bila i što je radila gđa. Vesna Pusić? Vjerojatno je živjela negdje vani daleko, daleko i nije grijala saborske klupe, pa jadna ne zna da je Hrvatska zadužena kod tih tipova u EU, za koje tvrdi da će nas hraniti i dijeliti penzije. Dug Hrvatske je 50 milijardi eura i 10 mlrd. eura garancija, domaća nelikvidnost je 40 mlrd. kuna, a banke su 95% u stranom vlasništvu, tj. vlasništvu onih istih u čije ralje nas guraju naši izaslanici naroda, koji su to sve izglasali u Saboru.

Pa kako može ista ta profesorica govoriti ekonomske besmislice, kao i onu od prije osam godina da će zaposliti 200 tisuća radnika?

Predstavnici Vijeća za Hrvatsku NE u EU, jedino su mogli doći 19.01.2012. g. na galeriju Sabora, to su im dozvolili, to je bilo strašno demokratski, ali ih nisu pustili u majicama s natpisom NE u EU, a na pitanje kako može gospođa Kosor sjediti u Saboru s brošem u obliku EU, odgovorili su mangupski da su i oni mogli donijeti broš! I dalje kaže Vesna Pusić: 'Glasujemo li protiv ulaska u Uniju, isti tjedan izgubit ćemo kreditni rejting. To znači da ne možemo vraćati svoje dugove.' Pa ta je gospođa stvarno ekonomski analfabet, koji rejting, pa mi smo zaduženi preko 100% BDP-a. Tvrditi da ćemo zbog neulaska u EU izgubiti kreditni rejting kojeg nemamo odavno!? Vjerojatno slušajući Vesnu Pusić, 17.01.2012. g. svjetska agencija Standard&Poors snizila je rejting u devet EU zemalja među kojima Francuskoj, Italiji itd, a koje nisu imale referendum. Vidite, gospođo Pusić, da vaši argumenti počivaju na teoriji tabula rasa, a plašiti narod najdemokratičnijim načinom odlučivanja - referendumom, to je vrlo opasna doktrina.

Jeste li, gospođo Pusić, ikada čuli da postoji suficit i da neke države ostvaruju višak novonastale vrijednosti od rada građana koji rade u tvornicama? Da neke zemlje imaju visoku stopu rasta, kao što je Hrvatska imala 1956. godine, što znači da je hrvatski narod u stanju raditi, ali SDP i HDZ nije u stanju upravljati državom i voditi ovaj narod. Jeste li čuli da neke zemlje od rada pokrivaju sve troškove u državi i da im ostane dovoljno sredstava za investiranje, za njihovu djecu, da imaju budućnost?

Ne, vi to narodu ne nudite, vi nudite da naši radnici idu u EU trbuhom za kruhom, a djeca da idu studirati van, gdje će ići samo djeca dužnosnika i roditelja koji su imućni, pa tako je bilo uvijek. Zar je to zemlja znanja koju nam godinama servirate? Naravno, nudite da svi oni koji misle drukčije odu van, kao što ste jučer poslali onog studenta u Rijeci, jer je Vlada nesposobna da ostvari ustavnu ulogu prema funkciji koju ste tako silno željeli zauzeti. Članak 55. Ustava RH kaže da svatko ima pravo na rad i slobodu rada, pokušajte to ostvariti. A vi hrabro svakog prvog u mjesecu podižete plaću i dalje tvrdite da će nam u EU biti dobro, a što možemo očekivati sa 75 mlrd. eura duga, osim što ćete sve nas i dalje nastaviti zaduživati, jer to je jedino što znate.

Nezaposlenih danas ima 315.000 i 550.000 u sivoj ekonomiji, to je 865 tisuća radnika bez posla, a ako uzmemo tročlanu obitelj, to je 2.595.000 siromašnih stanovnika bez egzistencije. Samo što vi izvršavate zadatak koji vam je postavio Bruxelles pa vas oni čekaju da vam prođu izbori, da vam prođe referendum, kako bi se vi i oni mogli busati u svoja junačka prsa i pričati o demokraciji. Zatim će vas, ako treba optužiti i uhititi, kao što to nije doživio naš predsjednik dr. Franjo Tuđman, ali je to doživio premijer dr. Ivo Sanader, glavno je da oni ostvare svoj cilj i dotle će vas podržavati.

Tu je još izjava Pusić da 'mirovine ovise o zdravoj ekonomiji. Ako ne možete vraćati dugove, rastu vam kamate.' Ma bravo, jeste li ikada čuli za najvećeg svjetskog ekonomistu koji se izučava na svim svjetskim fakultetima Johna Maynarda Keynesa, koji je napisao 'Opću teoriju zaposlenosti, kamata i novca'? A jeste li čuli za njegovu doktrinu paradoksa štednje? Niste i ne čudim se, pa vi ste sociolog!

Žalosno je da u Hrvatskom Saboru od novoizabranog 151 člana nema niti jednog jedinog zastupnika koji bi bio protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kao što je u zadnjem sazivu Sabora predstavnik Roma Nazif Memedi glasao barem jednom protiv ciganska posla! No to je realnost naše dične političke elite. Jako je čudno da u Saboru predstavnici naroda ne zastupaju svoj narod, jer narod ne misli jednoglasno kao zastupnici, pa ispada da su neki zastupnici lažni predstavnici naroda, koji ipak primaju pravu narodnu plaću i penzije. Tako u Hrvatskom saboru danas vlada jednoumlje, gore nego u Saboru čije je članove predlagao CK SKH, ali zato imamo cijelu 'škvadru jednodnevnih' na čelu sa Šeksom i Kajinom koji su se na jedan dan registrirali kao penzići da bi si osigurali povlaštenu mirovinu. Naravno, pa oni znaju kuda su nas odveli provodeći njihovu politiku uvođenja Hrvatske u dužničko ropstvo, dočim su za sebe izglasali takve zakone koji im osiguravaju privilegiranu mirovinu i baš ih ono boli za hrvatski narod.

Vlada, Sabor i HNB zadužili su nas građane RH za ukupno 75 milijardi eura i pri tom nitko u zemlji nikome ne odgovara, a građani moraju plaćati vašu nesposobnost i dugove MMF-u i bakama EU. Ali u zatvor mora ići jedan siromašni mladi otac koji je nezaposlen i ukrao je u dućanu pelene za dijete ili drugi za sitnu krađu jer je gladan! A vi koji imate velike državne plaće iz poreza građana, vaša se odgovornost broji u milijardama eura za koje do sada niste odgovarali, a i dalje nas nastojite svojim pričama i obećanjima o bajnom životu još više zadužiti i utjerati u EU.

Ukoliko je naša Vlada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem tako sigurna da će nam u EU biti bolje, a ne gore i da nećemo izgubiti financijski, privredni i državni suverenitet, neka izglasaju Zakon po kojem će svi oni u Saboru i Vladi odgovarati kazneno, moralno i materijalno sa svom svojom imovinom i neka ga svi potpišu, pa ako EU ne uspije, odgovarat će po zakonu. Vesna Pusić je na kraju nekoliko puta ponovila: Propast ćemo ovako i onako. Ta izjava iz nove vladajuće koalicije zvuči jako perspektivno za sve nas građane Hrvatske.

[Muha]

Novi Braco i sekica



http://www.dnevno.hr/kolumne/zlatko_milisa/braco_i_sekica_za_eu/544837.html

http://www.dnevno.hr/kolumne/karino_hromin_sturm/dvadeset_i_jedan_razlog_za_propast_plana_21_kukuriku_vlade/548754.html

[koko-vg]

Ti ND-ovci, toliko su impresionirali narod na prošlim izborima, da je to strahota. Po rezultatima se koje su postigli (u 6. izbornoj, od 27 stranaka, oni su bili na 26. mjestu. Ljudi su čak i zelenima više povjerovali nego Karinu Sturmu) Očito razočaran rezultatima izbora, ljut na sebe i čitav svijet, tako "lijepo i poetično" pljuje i po onima koji su bili na vlasti i po ovima koji su sad. Na izborima u 10. izbornoj jedinici, gdje su u igri bile 33 stranke, oni su osvojili jedva 0,05 %  (31. mjesto) Vele da je u Dalmaciji najviše euroskeptika, kaj onda nisu ni njih uspijeli animirati

[Sledgehammer]

http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=19738%3Aeuropa-kojoj-oduvijek-pripadamo-nije-isto-to-i-politika-zajednica-u-koju-danas-srljamo&catid=76%3Agost-kolumne&Itemid=350

Akademik Slobodan Novak: Europa kojoj oduvijek pripadamo nije isto što i politička zajednica u koju danas srljamo

Europska unija baš i nije mnogo – a ja bih rekao: nimalo i ni po čemu nalik onoj Europi koje je Hrvatska stoljećima nerazdvojni dio. Bestidna je demagoška floskula i tempirana laž pozivati se na hrvatsku pripadnost tome i takvom europskom ustroju, kojem se mi sada tobože vraćamo kao razmetni sin svojoj kući. Ta je kuća otuđena i samo prividno sljednik nama poznate bolje europske tradicije.

A Hrvatska je oduvijek, upravo oduvijek, i prije nego većina europskih velmoža, koji nas podcjenjivački tapšu, bila dio povijesne i kulturne Europe – svoje šire domovine. I kad god je bila uvučena  u tuđe političke formacije, iznevjeravala je svoju dušu i podnosila žrtve, šaljući svoje momke stegnute kravatama na tuđa razbojišta i za tuđe interese. A volimo reći kako nikad nismo osvajali tuđe i nikada nismo marširali po tuđem tlu. Ali, nažalost, jesmo, ne za sebe, nego za „partnere“, pa i opet moramo za tuđu guzobolju i za naftne kompanije gaziti ratničkim cokulama po tuđim pragovima.

Unatoč svemu, Hrvatska je i danas konsubstancijalni dio klasičnog europskog ozračja bez ičijeg pristanka i priznanja, odobrenja i hrabrenja;  bez pregovora i zaključivanja ovih i onih točaka i poglavlja, bezuvjetno i bez diktata, bez monitoringa i zadovoljavanja tuđih kriterija, bez ograničenja i dodvoravanja, bez nametnutih i odgađanih datuma i ratifikacija, bez ucjenjivačke igre, diktata i ponižavanja. Ne trebaju joj rukljubi ni činovničke čestitke uz šampanjac i puhanje u tortu. S Europom se oduvijek prirodno i sudbinski prožimala, od nje je primala i učila, i njoj je vraćala svoje najbolje vrijednosti: radne ruke, umove i talente. Njezino europejstvo je egzaktna povijesna činjenica, a ne recentno uvjetno intereseno referendumsko opredjeljenje. Toj činjenici ne možemo reći ni da, ni ne! A niti to mogu europski činovnici.

Imala je, istina, u prošlome stoljeću od „ujedinjenja“ i „oslobođenja“ do osamostaljenja tek civilizacijski prekid, ali humanistićki, kulturološki i slobodarski – zapravo nikad. Povijesna svijest o našoj pripadnosti  u narodnom pamćenju i u rodoljubnim i slobodarskim težnjama osviještenih građana nadživjela je mračnu eru balkanskoga i boljševičkog civilizacijskog pada i moralne degradacije. Da nije tako, ne bi se Hrvatska osipala po emigracijama, ne bi bila kundačena, ne bi stenjala po kazamatima, ne bi joj se kosti mljele u golootočkim drobilicama i ne bi bez ičije pomoći, gledana prijekim okom, vlastitom krvlju uskrisila svoju slobodnu samostalnost, pa konačno za nagradu danas čamila u europskim ševeningenima.

A Europska unija, međutim, samo je još jedna teritorijalno-administrativna birokratska, nadnacionalna politićka formacija, interesna zajednica suprotstavljenih gospodarstava, industrije, trgovine, novčarstva. Na njezinim transparentima,  proklamacijama, rezolucijama, na nezinim zastavama i panoima nema ni jednog velikana europske prošlosti, baš kao što ih nema ni na njezinim  novčanicama. Jer Aristoteli, Shakespearei, Leonardi, Goethei, ili Boškovići i Tesle očito i nisu začetnici ovakova partnerstva i savezništva - nego duhovnog zajedništva. Netko bi možda još rekao: EU je Cosa nostra velikih i bogatih imperijalnih sila, varijantna supstitucija neokolonijalnih aspiracija nad malima, kao nad egzotičnim garnirungom, kao nad proširenim tržištem i izvorom sofisticirane eksploatacije. Nad onim malima koji su ostali siromašni (bolje reći, materijalno prikaćeni), jer nisu s velikom civiliziranom Europom dijelili kolonijalno carstvo crnog kontinenta i dalekih mora, nego samo kulturne i poneke civilizacijske tekovine, ali uz krvni danak.

Pa sada, eto, svezivanje naroda u zvjezdano kolo, što su već na svoj način pod drugim simbolima još nedavno pokušavali postići silom oružja neuravnoteženi politički hazarderi u napoleonskim, hitlerovskim, staljinskim odorama, sada, privremeno, čini se, uspijeva civilnome Molohu novčarstva silom ucjena. Pa nas tješe, da će naši delegati u Bruxellesu, razumije se, kao od šale mijenjati sve odluke europskoga parlamenta nepovoljne po hrvatski suverenitet jednostavno vetom, uz smiješak isprike. A čujemo i da Hrvatska ne čini ništa radi EU, nego radi sebe. To je postala već stajaća parola. Pa ako mora likvidirati svoju najveću izvoznu granu i najugledniji brodograditeljski proizvod u svijetu, ako ograničava svoj ribolov, svoje vinograde, svoje maslinike, poljoprivredu, stočarstvo...ako otuđuje svoja bogatstva... ako ne pripaja svoje more... ma da, da – to sve čini, nego što, radi sebe i vlastita interesa, dakako!

Kao i uvijek dosad, nekoliko preambicioznih kvaziinternacionalista, svjetskih bratimljenika, profesionalnih detuđmanizatora, željnih dezintegriranja ove nepoželjne države, a zapravo zahuktanih aspiranata na obilate konobarske napojnice u Bruxellesu, stvaralo je sustavno klimu  i povuklo za sobom, recimo tako, politički naivne, mnoge nesamostalne državne vođe, nesposobne a pritisnute kompleksom straha od moći i odgovornosti, pa su zajedno i jednodušno, u apsurdnom i bizarnom, nikad još viđenom konsenzusu, dodvoravajući se novim gospodarima, odlučili založiti krv tisuća branitelja, tisućgodišnje mučeništvo i svenarodne snove o obnovi vlastite države – za svoje karijerističke europske sinekure, dopuštajući usput svojim ciničnim dreserima višegodišnje ponižavanje cijelog ispaćenog naroda, surovo gaženje njegove samosvijesti i dostojanstva, a namjerno ignorirajući činjenicu da u tom podijeljenom narodu za njihove sluganske i egoističke planove konsenzusa ipak nema ni približno koliko među njima samima. Govore ležerno i nonšalantno kako će Hrvatska, „razumije se“, ustupiti (izgubiti) dio suvereniteta, kao da se radi o vreći brašna koja kao ušur, kao desetina, pripada mlinaru, kao da je to neki njiho višak, a ne izdaja,  i kao da nije za svaki taj dio proliveno na hektolitre krvi. U tom historijski ponavljanom i fatalno zaboravljanom „srljanju u maglu“ zajedništva, toliko im se žurilo, da nisu kroz dvadeset godina, poslije pobjede nad tuđinskim presizanjem, stigli zakoračiti preko praga male vojarne na Svetoj Geri, ni stupiti nogom na dunavski pješčani otočić i na druge krpice izgrickane zemlje, koje smo također ponovno otkupljivali krvlju. A kamoli da bi opasali  mare nostrum, što smo ga stoljećima branili i sačuvali.

Kako li je krenulo i kako li su usmjerili svoja nastojanja, zanemarivši sve drugo, danas je ta Unija postala fetiš, i, nažalost, sudbinska neminovnost, jer...šengenske granice...jer okruženje...jer Crkveni vrh...jer ciljani milodari u eurima...jer Račanov Josipović...jer prodaja radne snage....jer tuđa učilišta (koja odnarođuju)...a iznad svega izolacija! (iz „slobodnog svijeta“ prijete nam izolacijom, da, da!)...pa se danas skeptični građanin može samo prividno i formalno, nakon pristupnog ugovora, referendumski, simbolično, demonstrativno distancirati, otkloniti i uskratiti svoj nevrijedni potpis suglasnosti, i preostaje mu samo da prihvati problematičnu sudbinu  svoje zemlje kao usud, i da svoje namnožene vođe, sad jedne, sad druge, obećaroše, legitimirane troslovnim stranačkim skraćenicama, ili zakrinkane izvanstranačkim sindikalističkim funkcijama, obdaruje i dalje novim mandatima, pa i cirkusantskim doživotnim carskim apanažama – kao što je činio i dosad.

Takav politički fatalizam usadila nam je ta ista suvremena Europa i prateća svjetska plutokracija, ako ne još i ranije, onda sigurno zločinačkim jarmom ratnoga embarga, izjednačavanjem krivnje, do danas šikaniranjem naših osloboditelja i pomilovanjima naših krvnika. Nakon svega i unatoč spoznajama, preostat će nam i opet samo duhovne i materijalne reliquiae reliquiarum, kompromitacija našeg povijesnog europejstva, i kad-tad neizbježno i beznadno – zakašnjelo kajanje.

Akademik Slobodan Novak

================

(U "Hrvatskom listu" tekst je objavljen s naslovom: "Fatalno zaboravljeno 'srljanje u maglu' / Odlucili ste založiti krv tisuća branitelja, tisućgodišnje mučeništvo i svenarodne snove o obnovi vlastite države – za svoje obilate konobarske napojnice u Bruxellesu)

Mogu li ovo euroljubimci, čoravi i kratkobidni, uopće shvatiti??

[Sledgehammer]

http://blog.vecernji.hr/snjezana-nemec/archives/895

Referendum- padosmo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge

Prije i poslije referenduma o EU svjedočili smo jednom psihološkom stanju koje bi se u psihijatriji nazvalo paranoidna šizofrenija, s podvojenim pa i potrojenim osobnostima. Euroskeptici su bili retardirani, nazadni pa i fašisoidni, vođeni isključivo emocijama i nacionalnim nabojem, a eurofili razumni moroni, koji bi i vlastitu mater prodali za neku bolju budućnost. Ovi postrojeni su priča za sebe. Oni nisu ni izašli na biračka mjesta, oni su bili i za i protiv, a posebno za onu – živo mi se fučka, neka drugi odlučuju za mene.

Častili smo se na sve moguće i nemoguće načine, besmisleno se kvalificirali, vrijeđali, ponavljali jedne te iste riječi i fraze, pokušavajući dokazati kako smo upravo mi u pravu, kako postoji samo jedna istina, zaboravljajući kako znanje, bez mogućnosti objašnjavanja i povezivanja samo po sebi nije dovoljno za spoznaju istine. Zaboravljajući kako nije sve crno – bijelo, kako emocije ne isključuju razum i obrnuto, kako čovjek nikada nije bio, niti će biti isključivo racionalno biće, već i emocionalno, koje reagira na okruženje i energiju u tom okruženju. Zaboravljajući zapravo, kako svi živimo sa „zabranjenim emocijama“ i u emocionalnoj dezorijentiranosti, svakodnevno se suočavajući s javnom kontrolom, discipliniranjem, ušutkavanjem, ukalupljivanjem našeg urođenog ponašanja, emotivnih reakcija što, htjeli mi to ili ne dovodi do našeg unutarnjeg konflikta, dezorijentiranosti, između nametnutih pravila i onoga što stvarno osjećamo.

A, zbog čega? Zbog ekonomske, političke manipulacije, koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Zaboravili smo i na sveprisutne, odabrane i podobne moraliste i humaniste, političke analitičare….sve one koji su plaćeni čistači kolektivne memorije i svijesti. Na onu slatku maksimu – pravo na mišljenje, na činjenicu kako posjedujemo mentalni proces rasuđivanja i zaključivanja, u dijalogu na naše legitimno pravo na mišljenje, čak i u izostanku naše kompetencije.

Sve to znamo, ali padosmo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge.

U svemu ovome još jednom smo i potvrdili, kako ni institucije sustava, ni mi, kao pojedinci nemamo pojma što je to politička kultura, kako se stječe, uči. Naš odnos prema sustavu još uvijek je pasivan, izostaju jasno oblikovani stavovi prema onima koji donose odluke, ali i prema sebi samima.

I sve me ovo neodoljivo podsjeti na predstavu „Pacijent doktora Freuda“, i na kauč gdje povijesne ličnosti razotkrivaju svoje ponore psihe i frustracija. Iako je predstava poigravanje sa temom seksualnosti uklapa se odlično u ovu priču –tko tu zapravo koga.. u zdrav mozak?!

Ako se dijagnoza s početka teksta pogorša svi zajedno kao pacijenti možemo otići u europsku karantenu, kako ne bi inficirali, ne znam doduše koga, valjda ove naše susjede koji su još na putu prema EU.

[Sledgehammer]

Cjevovod za med i mlijeko iz EU

Cijev kojom će dotjecati med i mlijeko iz EU i službeno je instalirana na hrvatskoj granici, nakon što su se građani na referendumu izjasnili za pristupanje ovoj zajednici. Cjevovod koji iz Bruxellesa vodi prema svim zemljama EU, u našu će zemlju ući kroz Sloveniju.

Prve količine meda i mlijeka očekuju se odmah nakon službenog pristupanja Eu. Promjer cijevi iznosi 8 metara, kako bi sva količina meda i mlijeka, milijun tona na sat, mogla neometano protjecati.

1.srpnja 2013. ove će dragocjene tekućine teći Hrvatskom u potocima.

Mješavina meda i mlijeka jedna je od najvećih stečevina europske civilizacije - izjavila je V.Pusić.

Hrvatska se obvezala da neće praviti prepreku da cijev s medom i mlijekom pređe preko njenog teritorija kada i ostale balkanske zemlje pristupe Eu.

news.net

[Sledgehammer]

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/otkrijte-koliko-nas-je-stajala-promidzba-europske-unije.html

Promidžba Europske unije u posljednjih šest godina građane je stajala oko 27 milijuna kuna ili 6,34 kuna po stanovniku. Do 2010. godine za informiranje građana izdvojeno je nešto više od 16 milijuna kuna ili 3,83 kune po stanovniku. Lani je kampanja za referendum intenzivirana pa je iz proračuna otišlo više od 10 milijuna kuna ili 2,52 kune po stanovniku. Najviše se trošilo na medijsko oglašavanje, kažu u ministarstvu.

Na referendumu o ulasku Hrvatske u EU, koji se održao u nedjelju 22. siječnja, 66 posto birača glasovalo je za, a 34 posto protiv.

Najsnažniju potporu dali su birači u Međimurskoj, a najslabiju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, pokazuju službeni nepotpuni podaci Državnog izbornog povjerenstva (DIP) koji se temelje na više od 99 posto obrađenih biračkih mjesta.

Najviše eurofila u Hrvatskoj je u u Međimurskoj županiji gdje je 'za' EU glasovalo 75,73 posto birača. S više od 70 posto pridruživanje Hrvatske zajednici 27 europskih zemalja podržali su i birači u Brodsko-posavskoj (72,61 posto) i Požeško-slavonskoj županiji (70,14 posto).

=======================

Promidžba takve vrste se obično naziva diktatura i terorizam.

[kuntakinte]

Kriza zone eura i njen rječnik
 
Borba za spas eura proizvela je čitav niz termina: EFSF, ESM, "poluga" za EFSF, dokapitalizacija... A često se čini da čak niti političari zapravo ne znaju, što sve to znači i koje su posljedice njihovih odluka.
 
EFSF

Često se on zove tek "kišobran za euro" ili "fond za spas eura", mada je puni naziv ovog dioničkog društva, u kojoj su suvlasnici sve države u zoni eura, European Financial Stability Facility što bi se moglo prevesti kao "Europski ustroj financijske stabilnosti".

Ono je ovlašteno zadužiti se na tržištu kapitala u iznosu do 440 milijardi eura. Obzirom da za taj novac jamče solventne države zone eura, to znači da taj kapital može dobiti po povoljnim uvjetima koji onda može posuditi zemljama kojima više nitko ne želi dati tako povoljan kredit.

U slučaju platežne nesposobnosti bi Njemačka u tom društvu morala jamčiti sa 211 milijardi eura: to je otprilike godišnji prihod od poreza u toj zemlji.

"Poluga" ili modus operiranja EFSF

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift:  Novac dolazi sam od sebeKreditne poluge, u stručnom žargonu znače da se pomoću tuđeg novca povećava učinak vlastitih sredstava. O tome se počelo raspravljati kad su se pojavile bojazni kako postojeći "kišobran" neće biti dovoljan za sve zemlje u nevoljama.

Još uvijek se vode rasprave, kako da se sredstva EFSF-a učine djelotvornijima i one vode u barem dva smjera:

1. EFSF i bankovna licenca

Ideja koja se prije svega čuje u Parizu jest da EFSF praktično pretvori u banku koja se pak može obratiti Europskoj središnjoj banci i koja bi onda mogla uzimati sredstva po temeljnoj kamatnoj stopi.

Problem bi bio da bi, u konačnici, onda Europska središnja banka postala glavni najmodavac državama u problemima - što nije njena zadaća kao nezavisnog tijela. Povrh toga, gubitak bi morali plaćati svi građani zone eura.

2. EFSF kao osiguravajuće društvo

Već su zaključci iz Bruxellesa o reprogramiranju dugova Grčkoj bliži ovom modelu kojem je sklonija Njemačka: EFSF bi bio nešto kao osiguravajuće društvo koje bi jamčilo dio sredstava koji se ulaže u te države. Baš kao što niti jedno osiguravajuće društvo ne računa da svugdje izbije vatra ili da svaki osiguranik doživi automobilski udes, volumen koji bi bio osiguran bi mogao iznositi i preko jednog bilijuna eura, bez da se poveća glavnica.

Problem je u tom modelu da je to osiguranje onda i prvi novac koji bi se potrošio, ako nešto pođe po zlu. U postojećem obliku, EFSF je tek jamčevina koja će se uopće uzeti iz državnih blagajna samo ako se pojavi problem.

ESM

Postojeći "kišobran" EFSF je zapravo tek privremeno rješenje nastalo iz nužde. Do sredine 2013. bi ga trebao zamijeniti ESM - mi ćemo ga vjerojatno zvati EMS, Europski mehanizam stabilnosti. I on će raspolagati iznosom do 500 milijardi eura kojeg će moći posuditi, a i sve ostalo će biti slično kao u EFSF-u.

Jedina - i najveća razlika jest da on više neće biti zasnovan tek na jamstvima država-članica zone eura, nego na "pravom" novcu koji će biti uplaćen EMS-u.

"Šišanje" dugova

Ovaj frizerski termin se u financijskom svijetu koristi za djelomičan oprost - i praktično, djelomičnu nelikvidnost određenog dijela duga. Zajmodavcu se u pravilu ne isplati ustrajati na čitavom volumenu duga, ako je izvjesno da ga nikad neće dobiti, a čitavo vrijeme će ga morati voditi u svojim poslovnim knjigama. Zato djelomičan oprost Grčkoj, dogovoren ovog tjedna u Bruxellesu, nipošto nije prvi takav slučaj.

Ipak, dugo je potrajalo da se Ateni oprosti 50% njenih dugovanja, što kreditorima znači gubitak od oko 100 milijardi eura. Države i Europska središnja banka su također posudila novac Grčkoj, ali ti krediti nisu obuhvaćeni oprostom. Zato će Grčka dobivati nove kredite i jamstva.

Dokapitalizacija banaka

Kako bi se spriječilo da velike banke ne dospiju u poteškoće ako se, kao Grčkoj, moraju odreći dijela novca kojeg su posudili, summit EU-a je odlučio bankama nametnuti povećanje njihovog uloga u kreditima sa četiri na devet posto.

To se zapravo odnosi na sve oblike špekulacija, pa će tako 91 vodeća banka Europe u najskorije vrijeme morati osigurati oko 106 milijardi eura: najviše se moraju potruditi banke u Grčkoj ili Španjolskoj, ali i njemačkim bankama će biti potrebno oko pet milijardi kako bi ispunili ovaj zahtjev. Ako bankama ne uspije sakupiti taj novac, morat će uskočiti
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15495251,00.html

[kuntakinte]

Tko plaća i od koga štiti "kišobran za euro"?

85 ili 100 milijardi eura za Irsku? Hoće li biti dovoljno 750 milijardi za čitav "kišobran"? Običnim građanima se zavrti u glavi kada čuju te iznose, tim više što mnogi ne znaju ono najvažnije: odakle taj novac?
 
Već je postao običaj da europski ministri financija i nedjeljom dogovaraju mjere zaštite zajedničke valute. U pravilu to čine telefonski, ali ove nedjelje (28.11.) su Njemačka i Francuska ustrajale u osobnom susretu ministara u Bruxellesu. Konačno, riječ je o 85 milijardi eura europske pomoći Irskoj, a danima traju rasprave i o eventualnom povećanju ukupnog iznosa za zaštitu zajedničke valute. Tako se Marco Buti, direktor u uredu europskog povjerenika za financije Olli Rehna založio da ukupan fond ne bude 750 milijardi, nego čitav bilijun i pol eura. Samo tako bi se mirno mogla dočekati - i svladati eventualna kriza ostalih PIIGS zemalja (kratica od zemalja u nevoljama; Portugal, Irska, Italija, Grčka i Španjolska).

Zadužene zemlje ostaju bez novca

Iako je Butijev prijedlog naišao na neodobravanje, treba objasniti i čemu bi trebala služiti takva golema količina novca i odakle bi ona trebala doći. Iako se on nikada neće naći u nekakvom sefu, riječ je o konkretnom novcu - točnije, konkretan je toliko da ga sve zemlje Europske unije koje uplaćuju u taj fond moraju navesti u vlastitom proračunu kao izdatak. S druge strane, to je prije svega polog koji bi trebao spriječiti da se trgovanje državnim obveznicama zemalja u koje je tržište izgubilo povjerenje otme svakoj kontroli. To se proljetos dogodilo obveznicama Grčke, a sada su ugrožene i obveznice Irske i drugih zemalja s velikim deficitima.

Za one koji se ne razumiju u logiku državnih obveznica, jedan primjer: Neka država izdaje petogodišnje obveznice u nominalnoj vrijednosti od 1.000 eura s 5% kamata godišnje. To znači da će kupac dobiti 50 eura kamata svake godine, a po isteku roka i uložen novac. Ali ako se čuju izjave kako će i "privatni ulagači" morati sudjelovati u gubicima i ako se posumnja da država na koncu neće isplatiti obveznicu, nego recimo ponuditi novu, možda i povoljniju, ulagač će se radije odlučiti na prodaju obveznice i po cijeni nižoj od nominalne - na primjer za 900 eura. Jer ako je, na primjer, ostalo još tri godine do isplate, ulagač je procijenio da mu je bolje dobiti novac odmah.

Postotak raste sam od sebe

Sad dolaze čarolije matematike: kupac "rabljene" obveznice i dalje dobiva 50 eura kamata za uloženih 900 eura. To znači da je kamata skočila na 5,6%, a dobit ispada još veća ako se zbroji i čitav iznos od 1.000 eura koji će za tri godine dobiti za potrošenih 900. Ali država koja je emitirala te obveznice, da bi došla do svježeg novca, sada mora ponuditi kamate koje su više od kamata za "rabljene" - obveznice na slobodnom tržištu. To pak ruši cijenu "starih" obveznica - i počinje utrka kojoj se ne vidi kraj. Tako su kamate obveznica Grčke u travnju skočile i na preko 12%, a obveznice Irske su premašile i 8%.

Upravo tu dolazi taj "kišobran": njime se intervenira na tržištu obveznica, ali to ne znači da se on "troši". On služi samo za vraćanje povjerenja, tim više što i druge PIIGS zemlje baš slijedeće, 2011. godine čeka velika rata isplate dugova - i to je povod europskom dužnosniku da razmotri kako bi bilo možda bolje povećati taj "kišobran". Jer Portugal, koji je također ovog tjedna prihvatio stroge mjere štednje, mora slijedeće godine namaknuti 26 milijardi eura za plaćanje dugova - 2012. će to biti samo 9,4 milijarde. Španjolska mora 2011. platiti 128,3 milijarde, 2012. će to biti 73,6 milijarde, a Italiju čeka slijedeće godine isplata 264,6 milijarde dok 2012. mora platiti samo 144,4 milijarde. Naravno da se može očekivati da će sve te zemlje svoje rate pokušati "reprogramirati", odnosno prebaciti u godine koje slijede. Ali to će ih koštati, osobito ako je tržište "rabljenih" obveznica tako nervozno kao što je sad.
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,6274773,00.html

[kuntakinte]

Posljedice hrvatskog ulaska u EU po zemlje susjede
 
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, BiH, Srbija i Crna Gora dobit će fizički i simbolično EU „na svojim vratima“. To će im donijeti i mnoge promjene u dosadašnjem načinu funkcioniranja s Hrvatskom.
 
Ulaskom Hrvatske u EU, što bi se trebalo dogoditi 1. srpnja 2013. godine, nastupit će i promjene koje će se odraziti na njene balkanske susjede, u prvom redu na BiH koja s Hrvatskom dijeli gotovo dvije trećine svojih granica. U praktičnom smislu, bit će promjena u poslovanju, trgovini, poljoprivredi, zapošljavanju, priznavanju diploma...

Danom ulaska u EU Hrvatska napušta multilateralni dogovor o slobodnoj regionalnoj trgovini CEFTA-u, a trgovinski odnosi sa susjedima odvijat će se na temelju bilateralnih dogovora tih zemalja s EU-om. I dok ti dogovori u potpunosti liberaliziraju trgovinu industrijskih proizvoda, kada je riječ o poljoprivredi, proizvodi iz susjednih zemalja neće se moći izvoziti u Hrvatsku ukoliko ne budu dostigli utvrđene europske standarde. To nije ništa novo. Europske institucije govore o tome  već mjesecima: učinite sve da budete spremni! Ako želite izvoziti u zemlje EU-a, vaši produkti moraju biti u skladu s europskim uslovima. Zato je nužno da vlasti rade na tomu i osiguraju interese svojih građana“, poručuje zastupnica u Europskom parlamentu Emine Bozkurt.

U Europskoj komisiji kažu da ove promjene predstavljaju poticaj za hrvatske susjede, koje nisu u EU-u, da brzom primjenom europskih standarda u proizvodnji, što će biti potpomognuto i kroz europsku bespovratnu financijsku pomoć, prošire izvoz i na druge zemlje EU-a.

Veće promjene u trgovini, neznatne u putovanju
 
S druge strane, kad su u pitanju putovanja iz BiH ili Srbije u Hrvatsku tu se ne očekuju značajnije promene, bar ne u prvo vrijeme: „Sadašnji putni režim, a on je bezvizan, i dalje će ostati na snazi. Hrvatska neće postati članica Schengena odamh na dan pristupanja EU-u. Liberalniji susatav granične kontrole bit će u primjeni za one ljude koji žive u pograničnom području Hrvatske i susjednih zemalja“, kaže za gčlasnogovornik europskog povjernika za proširenje Peter Stano.

U  dok u Europskoj komisiji dodaju da su svjesni da postoji velika povezanost između građana nekadašnjih jugoslavenskih republika, Stano upozorava da ulaskom Hrvatske u EU građani susjednih zemalja više neće imati ista prava koja su imali ranije kada je u pitanju, na primer,  rad na području Hrvatske: „I tu treba naglasiti da, kao i u slučaju poljoprivrede, ova promjena može pogurati usklađivanje zakonskih regulativa, koje se odnose na pružanje usluga i  priznavanje profesionalnih kvalifikacija, s europskim standardima u tim područjima.“

U prilagođavanje krenuti odmah

Iako u Bruxellesu kažu da će ulaskom Hrvatske u EU doći do promjena, poruka je da je većina tih promjena „pozitivna i obećavajuća“ za građane susjednih zemalja, koji će tako postati još čvršće vezeni za EU. U Europskom parlamentu navode i mnogobrojne slučajeve dvojnih državljanstava u regiji jugoistočne Europe, što ulaskom Hrvatske u EU, s jedne strane, može otvoriti nove izglede za zapošljavanje onima koji imaju i hrvatske putovnice, dok s druge strane, može prouzročiti problem gubitka ljudskog kapitala u susjednim zemljama. Zato se sve zemlje u procesu eurointegracija na Balkanu pozivaju da napreduju na europskom putu:

„Šanse stvorene dobijanjem susjede koja je i članica EU-a moraju se iskoristiti, a ne da one predstavljaju negativnu stvar. Da će biti više harmonizacije s europskim zakonima mora biti odlučeno sada, jer godinu i pol dana, koliko još ima otprilike do ulaska Hrvatske u EU, nije mnogo“, zaključuje Emine Bozkurt.
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15699139,00.html

"ulaskom Hrvatske u EU građani susjednih zemalja više neće imati ista prava koja su imali ranije kada je u pitanju, na primer,  rad na području Hrvatske" - Pa,delali budu i dale na crno. Kaj se tu mejna?

[Mlačanin]

 Radosti referendumskog za!

Pohod na glasačka mjesta je završen, rezultati poznati,mediji su bombastičkim naslovnicama proslavili referendumsko Da i tu završava  na neki način medija za tom temom. Istina još se malo povlačila ali sve u euforijskom slavlju prednosti koje nas čekaju na granicama te bajne tvorevine financijskih moćnika, začetnike famozne unije.
Prava istina ostala je sa strane ,jer izgleda da ona , barem za sada nije nikome u interesu , što mogu razumjeti za samu EU, no nikako mi se tu ne uklapa naša novoizabrana politička elita.

Pristup nekome ili nečemu uvijek je bila i biti će stvar pozorne analize, rasprave o usporedbi dobrih i loših strana neke nove fuzije ili sjedinjenja dvaju poduzeća ili tvornica. Uvijek je svima u interesu barem malo prikriti stvarno stanje (loše poslovanje ili neki dugovi sakriveni pred cijelim kolektivom) , a istovremeno naglašavati samo dobre strane ili dobre mogućnosti.
I gledano sa poslovnog plana, sve je to hajdemo reći, poslovni rizik koji se svjesno ukalkulira u tu novu zajedničku tvorenu, ma kako je zvali. Rezultati koji slijede nakon toga, neminovno su privukli interese budućih kandidata za takva ili slična udruživanja, a sve u svrhu postizanje dobrih poslovnih rezultata, zarade, prosperiteta i ostali zajedničkih interesa.
Tim više me smeta i čudi totalna indiferentnost naših političara, poslovnih subjekata u zemlji, da se jednom tako važnom odlučivanje  pridaje tako malo pažnje i važnosti.

Ali izgleda mi da naš narod ipak misli malo drugačije i da ipak ne vjeruje našim vrlim vođama, vizionarima naših života koji može biti dobar ali može biti još lošije nego što jest.
Odaziv tako mali broj osoba sa pravom glasa, odnosno izostanak od čak 56 % onih koji su mogli glasati ali nisu se odazvali šalje poruku. Rezultati govore da je 29% od ukupno izašlih birača glasalo Za, 15% je bilo protiv, a 11% je bilo nevažećih listića.
A naši se „ vladari„ vesele, slave puni emocija se smješkaju sa raznih političkih skupove i televizije, poručujući tome narodu, koji im se nije odazvao, da su dobro odabrali. Gledaju nas u oči i otvoreno nam i dalje kriju istinu. Ne znam samo gdje nalaze toliku radost, kad im je poruka više nego očita i jasna!

Izbori su bili malo manje od dva mjeseca gdje su dobili podršku za svoje programe, od istih osoba koje im sada otvoreno, javno jednoznačno poručuju, ne vjerujemo Vam. Kako inače protumačiti tako slab odaziv na jedno od najvažnijih pitanja za nas kao narod? Očito smo svi već siti političkog inženjeringa iza kojeg stoje uske skupine financijera koji pokušavaju i na žalost uspijevaju provoditi svoju volju. Siti smo već svih sudskih lakrdija koje se dnevno plasiraju po medijima, ne dajući očekivane rezultate. Zemlja se od '91 do danas uredno nalazi u „blagostanju“ koje je vidljivo samo vladajućima. Ministar se javno na televizija ismijava na upite o krizi i recesiji, ma kakva kriza,nema toga u Hrvata, glasio je tada odgovor. I gle čuda , narod upravo od tih istih medija biva zasipan napisima o raznim pronevjerama, otvaraju se afere, a zatvaraju se navodni krivci, nacija je u euforiji….

Dani prolaze, novine polako traže druge teme i tako to ide. Ma ne vjerujem da je sve sasvim slučajno.

I gle čuda, nakon svega evo nam referenduma na kojem narod ipak pokazuje što misli o svemu. Ne baš direktno, nego onako polako,kako mi Hrvati znamo.
Shvaća se da se sustavno razaraju temeljne vrednote koje nas čine narodom, naš ponos naše svetinje. Ne ,ne vjerujem da smo protiv života u jednoj ravnopravnoj, kulturnoj i demokratskoj zajednici naroda. Ali mislim da nismo za bezočno uništavanje bogatstva , kulturnih i životnih vrednota stoljetnog stvaranja većine u korist manipulacija i interesa sumnjive manjine. Koja nam totalni neuspjeh uporno prikazuje kao nacionalni uspjeh. Velika većina onih koji se nisu odazvali pozivu na poklon vladarima,očito zna prepoznati stvarnost i sječa se očiti svih obećanja o referendumima koji su vješto izmanipulirani od te iste vlade i nije se spremna samo tako pomiriti sa stanjem. Da je tome tako,sjetimo se prvog referenduma i odaziva preko 80% glasača koji su sa 93% Za izjasnili za samostalnost Hrvatske.

Vidljivo je da narod ima volju poduprijeti politiku kada ona daje naslutiti bolji život, pa makar to bilo uz odricanja. Bili smo tada svjesni povijesnog trenutka i istine da nas čeka možda i rat, u kojem nam tadašnja Europa okreće leđa. Zar smo tako kratkog pamćenja?
Ipak smo svjesni rizika bili spremni i branili svoje stoljetne stečevine. Uz koje žrtve, rane boli i poniženja kojima smo i danas izloženi. Na očigled te uljuđene demokratske kulture zvane Eurobska zajednica, i danas nas zovu ustašama, zvižde na naše svetinje - Himnu, bez ikakve reakcije, jer to su samo Hrvati.
Sramotno , i više od toga1

A vlast i dalje brine za svoje materijalne interese koji nama osim novog harača ne nosi perspektivu, već samo pokazuje kako smo i dalje ovce za šišanje, jer već više od 20 godina slušamo kakva nas bolja budućnost čeka, čeka, čeka,…..
I umorili ( a mnogi i umrli) se već od čekanja, ne svi to je istina! I jedino kaj nam daje nadu je ona naša, poznata „Vjera u Boga i Hrvatska sloga“

[Sledgehammer]

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=12696%3Atalijanska-iredenta-u-ofenzivi&catid=10%3Apreuzeto-iz-medija&Itemid=7

Talijanska iredenta u ofenzivi

Talijanski ministar za odnose s parlamentom Carlo Giovanardi izjavio je na 52. nacionalnom skupu Dalmatinaca Slobodne općine Zadar u egzilu da će Italija izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju kako bi obnovila talijanstvo.

Za okruglim stolom na kojem su sudjelovali iredentisti i neofašisti raspravljalo se o temi "Italija i Dalmacija danas i sutra", a sudjelovao je i saborski zastupnik Furio Radin.

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE ZADAR

Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas.

Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale».

Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr.

Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti.

Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga.

hrvatskipravoslavci.com