„Nije li EU prilika za hrvatsko gospodarstvo?“
Ulazak na tržište od 500 milijuna ljudi za nas ne predstavlja dobru poslovnu priliku, nego konkurenciju s kojom se, kao mala zemlja, nećemo moći nositi. Velike i bogate zemlje forsiraju politiku otvorenog tržišta kako bi mogle plasirati svoje proizvode u male zemlje, koje im ne mogu konkurirati. Ulaskom u EU ukinuli bi se mehanizmi zaštite domaće proizvodnje, koja bi pred naletom strane konkurencije bila pometena. Spomenimo nekoliko primjera.
Bogate zemlje EU subvencioniraju svoje poljoprivredne proizvode i nekoliko puta više nego Hrvatska. To se vidi po situaciji u Mađarskoj, koja pored plodne Panonske zemlje ima tržište preplavljeno proizvodima iz zapadne Europe. EU nameće beskrajne propise kojih se mogu držati samo najveće kompanije, te se predviđa da će se npr. naša industrija namještaja srozati na 50% upravo zbog tih propisa. Ulaskom u EU zabranila bi se sadnja novih nasada vinove loze i maslina, pod izlikom da se izbjegava višak određenih poljoprivrednih proizvoda na tržištu.
www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/ulaskom-u-eu-zabrana-sadnje-novih-nasada-loze-i-maslina/4501/ Zbog iz Bruxellesa nametnutih kvota na proizvodnju Hrvatska će biti prisiljena srezati proizvodnju šećera i stoga najvjerojatnije zatvoriti jednu od tri svoje šećerane. EU proizvodi veće količine mlijeka od svojih potreba te ga puno izvozi, ali je u isto vrijeme Hrvatskoj, u slučaju da postane članica, propisala kvotu prema kojoj nećemo smijeti proizvoditi čak niti dovoljno za vlastite potrebe. Hrvatska godišnje ima potrebu za milijardom litara mlijeka, dok u EU nećemo smjeti proizvoditi više od 770 milijuna litara.
www.vecernji.hr/regije/broj-krava-hrvatskom-zagorju-sedam-se-godina-prepolovio-clanak-342552 Najjače tvrtke domaće konditorske industrije (Kraš, Koestlin, Kandit, Zvečevo, Podravka i Cedevita) predviđaju da će ulaskom Hrvatske u EU i izlaskom iz CEFTA-e imati pad izvoza od najmanje 20 do 30 posto, što će dovesti do pada proizvodnje i likvidacije dijela industrije, pa time i radnih mjesta. Upravo iz tih razloga Franck i Kraš predviđaju preseljenje proizvodnje u BiH.
http://danas.net.hr/novac/page/2011/07/29/0028006.html?pos=n1 Jedini domaći proizvođač cigareta TDR, ulaskom Hrvatske u EU bit će prisiljen zatvoriti proizvodnju u Hrvatskoj i preseliti je u BiH.
http://danas.net.hr/novac/page/2011/07/25/0166006.htmlUlaskom u EU Hrvatska bi se odrekla prava na proglašenje gospodarskog pojasa, te samostalnog korištenja velikih resursa ribe, nafte i plina u Jadranu. Svaka borba za vraćanje upravljačkih prava u Ini, predanih Mađarima u Sanaderovo vrijeme koje je detaljno opisano u aktualnim optužnicama na sudovima, ulaskom u EU postala bi bezizgledna. Prema onom što je ispregovarano s EU u poglavlju Sloboda kretanja kapitala, Hrvatska se obvezala da će se odreći svih posebnih prava u privatiziranim kompanijama, odnosno da će se uskladiti s pravnom stečevinom EU kroz promjenu Zakona o privatizaciji Ine i Zakona o privatizaciji HT- a.
www.limun.hr/main.aspx?id=743343„Što sa tom brodogradnjom?“
EU od Hrvatske zahtjeva zatvaranje brodogradilišta ili njihovu privatizaciju, a donedavni ministar gospodarstva izjavio je da je to već odavno dogovoreno s Europskom komisijom. U brodogradnji je zaposleno 40.000 građana, ona je izvor egzistencije za 150.000 ljudi, predstavlja 15% ukupnog hrvatskog izvoza, a njeni godišnji prihodi su milijardu eura. Pogrešno je prikazivati brodogradnju kao teret koji parazitira na državnom proračunu. Brodogradnja je u periodu od 1992. do danas na uloženih 25,5 milijardi kn zaradila preko 40 milijardi kn. Ona se svugdje u svijetu sufinancira od države, baš kao i poljoprivreda, jer ima snažan multiplikativni efekt na privredu - jedan radnik u brodogradnji posredno zapošljava 3-5 radnika u drugim sektorima. Tri vodeće svjetske brodograđevne sile Japan, Kina i Južna Koreja svoj su razvoj strateški temeljile upravo na brodogradnji i velikim državnim ulaganjima.
Odricanje od nje značilo bi kraj zadnje visokotehnološke industrije koju imamo (u Hrvatskoj se ne proizvode ni automobili ni računala). Hrvatska brodogradnja nekada je bila treća u svijetu, a hrvatski su brodovi u pedesetak godina koliko se dodjeljuje ta nagrada 27 puta dobili nagradu za najbolji brod na svijetu, zadnji put 2009, o čemu se baš i ne priča u medijima. Očito je da se i ovdje radi o starom privatizacijskom triku kojim se neku industriju prikazuje kao "gubitaša", ne bi li ju se što prije prodalo u bescjenje, ovaj put pod diktatom EU. Kamo to vodi vidimo na primjeru poljske brodogradnje, koja je privatizirana i „restrukturirana“ pod pritiskom EU direktiva. U samo 6 godina članstva u EU, Poljska je od druge europske brodograđevne sile potonula ispod prvih 10, zatvorila 17 brodogradilišta (od 3 najveća preživio je jedino Gdańsk i to s 20% kapaciteta), otpustila više od polovice radnika, smanjila opseg proizvodnje za 40%, a udio na svjetskom tržištu srozao joj se sa 3% na ispod 1%.
www.inicijativa-3maj.com.hr/?p=34„Nećemo li 'dobiti' novac iz EU fondova?“
EU je organizacija koja djeluje u interesu kapitala, ponajprije onoga iz razvijene zapadne jezgre EU (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Nizozemska). Novac iz fondova se može trošiti samo na aktivnosti za koje EU procijeni da idu u korist zajedničkog tržišta, a ne građana zemlje kojoj je navodno namijenjen. EU preko fondova manjim zemljama diktira čime se mogu baviti, a čime ne, u što i kako trebaju ulagati te na taj način provodi svoj nadzor nad državama.
Novci iz EU fondova nisu poklonjeni novci. Hrvatska bi kao članica EU morali vlastiti novac uplaćivati u fondove EU iz kojih bi onda dobivala sredstva za projekte po volji EU. Prema trenutnim procjenama, u prvoj godini članstva ćemo u proračun EU morati uplatiti između 400 i 600 milijuna eura; od EU ćemo u tu svrhu moći dobiti do 200 milijuna. Istina se zamagljuje podatcima o sredstvima „alociranim“ za Hrvatsku. Čak i zemlje koje su najuspješnije u dobivanju novca iz fondova EU ustvari dobijaju tek oko 30% „alociranog“ novca, a u većini slučajeva puno manji postotak. Spomenimo primjer Bugarske koja kao siromašna zemlja teoretski ima pravo na sve postojeće oblike pomoći pa je ipak od ulaska svake godine više dala EU nego što je do nje dobila. Rumunjska je iskoristila tek 3,4% od 20 milijardi „alociranih sredstava“ za period 2007-2013. Umjesto da zadrži novac u vlastitoj blagajni, Hrvatska će financirati birokraciju EU, te dobivati nazad tek manji dio novca, za projekte koje EU ocijeni „korisnim“.
www.euractiv.com/regional-policy/warning-romanias-inability-absorb-eu-money-news-506535„Nije li EU jamac demokracije?“
O demokratičnosti kojom se EU diči dovoljno govori činjenica da je Ustav EU odbijen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, ali su EU-birokrati odlučili posve zanemariti volju naroda i doskočili tom „problemčiću“ preimenovanjem „Ustava EU“ u „Lisabonski sporazum“. No, irsko zakonodavstvo zahtjevalo je glasanje i o „sporazumu“ pošto ima sadržaj i snagu ustava. Irci su ga na referendumu odbili, ali su EU-birokrati ponovo odlučili zanemariti volju naroda i uskoro natjerali „neposlušne“ Irce na nov referendum, na kojem su, uz neviđenu medijsku kampanju, dobili odgovor koji su tražili. Kasnije ih više nisu ništa pitali.
Lisabonski sporazum, temeljni dokument EU, do danas uopće nije preveden na hrvatski jezik. On sadrži 3.000 stranica beskrajno kompliciranog pravnog žargona, zajedno s aneksima na niz prethodnih ugovora. Da li su Ivo Josipović i Jadranka Kosor pročitali cijelu tu ogromnu knjižurinu koju su u ime nas nedavno potpisali, i to na engleskom jeziku, koji potonja ni ne razumije? Na hrvatski je prevedena samo skraćena verzija od 400 stranica.
Sadržaj 35 poglavlja koje je Hrvatska Vlada ispregovarala sa EU nije javno dostupan, i za građane Hrvatske je tajna. Umjesto toga, Vlada se hvali kako je objavila publikaciju „Što donosi članstvo u EU – Pregled pregovaračkih poglavlja“. Riječ je o brošurici u kojoj je svakom poglavlju posvećena jedna do dvije stranice, uključujući i veliku šarenu sliku. Brošura ne navodi što smo konkretno ispregovarali, ne sadrži pravni tekst, već se sastoji uglavnom od praznih fraza esejističkog tipa. Ako ste znatiželjni:
www.mvep.hr/ei/download/2012/01/03/120112-stodonosi1.pdfU šumama pravne regulative temeljnih dokumenata EU tako možemo naći, među ostalim, da je u EU čak omogućena smrtna kazna u situaciji građanskih prosvjeda.
www.infowars.com/eu-death-penalty-for-summer-of-rage/Naši političari očito imaju sličan ukus za demokraciju kao i njihovi europski nalogodavci, te su samovoljno izmjenili Ustav Republike Hrvatske, da bi uklonili odredbu koja je osiguravala od olakog ulaska u bilo koju nadnacionalnu tvorevinu. Dok je Ustav prije prije za to zahtijevao glasove većine građana s pravom glasa, danas je dovoljna većina onih koji izađu na referendum.
Ni manje ni više, u hrvatskom Ustavu iz 2010. stoji: „Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije“; „Republika Hrvatska ... kao država članica Europske unije...“; „Republika Hrvatska ... institucijama Europske unije povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva.“; „Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.“
www.sabor.hr/Default.aspx?art=35520Tko je ovdje lud? Prema hrvatskim političarima, mi smo već u EU. Očit je beskrajan prezir prema inteligenciji i volji građana, koje nitko nije pitao da li uopće žele ući u novu nadnacionalnu tvorevinu. Bivši premijer Ivo Sanader je 2004. godine od svih državnih institucija zatražio da uz hrvatsku izvjese i zastave EU, čime se izričito protive hrvatski zakoni. Vlast se nije bunila ni onda ni sada.
„Neka institucije pravne države rade svoj posao“
Ustroj Europske unije protivan je samom smislu demokracije. Bit demokracije jest u tome da narod na izborima može izabirati i smjenjivati vlast koja donosi i provodi zakone. Ukoliko narod nije zadovoljan vlašću, na sljedećim izborima ima priliku zamjeniti je drugom. Ali 500.000.000 građana EU vode dva čovjeka za koja nitko nikada nije glasao niti ih može smijeniti. To su predsjednik Europske komisije Barroso i Predsjednik EU Van Rompuy. Ako se i vi pitate tko je taj Van Rompuy koji bi uskoro trebao postati vaš novi predsjednik, pogledajte:
www.youtube.com/watch?v=rRNXwLdRfwQJedino tijelo EU koje građani izravno biraju na izborima je Europski parlament, a on zapravo nema nikakve ovlasti. EU parlament ne izglasava zakone, ne može zaustaviti zakone, ne može mijenjati zakone i ne može predlagati zakone. Zastupnici mogu samo „raspravljati“ o već predloženim zakonima i davati svoje mišljenje o njima. Naime, u EU sve bitne odluke donosi Europska komisija, čijih 27 komesara Barroso sam imenuje, a građani ih niti ne biraju niti ih mogu smijeniti. Zakone pak pišu anonimni odbori, u čiji rad niti sastav javnost ne smije imati nikakvog uvida.
Uloga nacionalnih parlamenata u tom režimu svodi se na pasivno prihvaćanje unaprijed donesenih zakona iz Bruxellesa, inače državama slijede globe i sankcije. Tako npr. 83% britanskih zakona donosi EU, a britanski parlament ih samo „potvrđuje“. Ustrojstvo struktura vlasti u EU sažeto objašnjava jedan od čelnika britanske stranke UKIP, Lord Christopher Monckton:
www.youtube.com/watch?v=FupBVpslk50 (hrvatski titlovi).
Ukoliko uđemo u EU, svaki pokušaj utjecaja na vlast od strane hrvatskih građana (inicjative, prosvjedi, štrajkovi) postati će bespredmetan, jer Hrvatski Sabor neće više o ničem bitnom odlučivati. A koga će u Bruxellesu biti briga što netko u dalekoj, maloj Hrvatskoj prosvjeduje ili štrajka?
„Mjere štednje“ i „bolni rezovi“
Ovih dana vidimo da su mnoge države EU ekonomski na koljenima – Italija, Grčka, Španjolska, Portugal i Irska samo su najrazvikanije. Rejting agencija Standard&Poor's neki dan je snizila kreditne rejtinge za još 9 zemalja EU: Francuskoj, Austriji, Sloveniji, Slovačkoj, Malti, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Cipru. Za svaki problem s kojim se države suočavaju, EU-birokrati uvijek nude isto riješenje, a to je daljnja centralizacija financijske i političke moći u rukama Bruxellesa. Novi planovi financijske discipline u Europskoj komisiji daju pravo kontrole čak i nad budžetima zemalja članica, što za građane znači mnoga odricanja. Umjesto politike zapošljavanja, izgradnje industrije i infrastrukture, ljudima se nameću daljnji i daljnji rezovi i „mjere štednje“. Privatne banke koje su svojim vlasnicima u vrijeme plodnih godina donijele milijarde eura profita, danas se u EU spašavaju novcem poreznih obveznika, pa se u mnogim zemljama EU čak i mirovinski fondovi lišavaju novca budućih mirovina kako bi se otplatili dugovi privatnih banaka.
www.guardian.co.uk/business/2010/nov/28/ireland-bailout-contribution-pensionsOve godine će biti uspostavljen europski ESM fond za „stabilizaciju“ (što znači spašavanje banaka) u koji će države morati u roku 7 dana uplatiti novac kad god EU to zatraži, a početni kapital fonda je 700 milijardi eura novca europskih poreznih obveznika:
www.youtube.com/watch?v=DeP1lm3t4MQNa primjeru Estonije možemo vidjeti kakve posljedice bi mogle zadesiti i Hrvatsku. Estonija je prisiljena EU godišnje uplaćivati čak 9% svog BDP-a i tim novcem spašavati mnogo bogatije zemlje EU:
www.youtube.com/watch?v=-CYKF5VU1awVelika Britanija ovih je dana izgleda krenula prema izlaznim vratima EU, odbivši prihvatiti poreze koje joj ova želi nametnuti. U britanskom parlamentu nedavno se glasalo o referendunu o izlasku i preko stotinu zastupnika, većinom iz vladajuće stranke, podržalo je referendum. Prema svim istraživanjima većina britanskih građana odmah bi izglasala izlazak iz EU.
http://rt.com/news/uk-eu-crisis-exit-425/U Belgiji je opći štrajk najavljen za 30. siječnja, isti dan kad se održava summit EU-a, a premijer Portugala savjetovao je građanima da emigriraju.
www.24sata.hr/svijet/premijer-portugala-savjetovao-je-graanima-emigrirajte-248529 Mladi se sele uglavnom u Brazil, a broj portugalskih prijava u brazilskom imigracijskom uredu popeo se na preko 300.000.
Katastrofalnu situaciju u koju je centralistička politika dovela zemlje članice u EU parlamentu njezinim čelnicima je bez dlake na jeziku prezentirao Nigel Farage:
www.youtube.com/watch?v=WlvBMGxYrq4U zadnje vrijeme sve se više govori i o ponovnom dizanju granica unutar EU. Ako nestane i euro i Schengen, što će ostati od EU? Samo porezi i direktive?
