...
nastavak predhodnog postaKRIVOTVORENA RADNA KNJIŽICA?U nastavku svojeg „demantija“ Beus Richembergh ne samo da podmeće, nego i izvrće činjenice. On piše, citiram: “Nadalje, notorna je laž Aleksandra Božića da je sporno gdje sam „živio u razdoblju od 1991. do 1993. godine“ jer sam tu tvrdnju materijalno pobio prilažući svoju radnu knjižicu tijekom sudskog postupka za klevetu i uvredu. Iz radne je knjižice, naime, vidljivo da sam od svoga prvoga zaposlenja 1.1. 1990. pa sve do 2000. godine radio kod istoga poslodavca u Zagrebu. Moj prijedlog da se sasluša i nekoliko svjedoka koji će posvjedočiti gdje sam bio i što sam radio svo to vrijeme sud je odbio kao nepotreban, uzimajući taj priloženi dokument kao dovoljan i relevantan dokaz“.
Zaista vješto i domišljato, bez obzira što je kvarno.
Prema navodu samog Beusa Richembergha, u tužbi za klevetu zbog događaja kada je Goran Beus išao u srednju školu, on sudu podastire radnu knjižicu?! Sutkinja to nije primila kao dokaz, već je pitala Beusa Richembergha kakve veze radna knjižica i njegovo zaposlenje imaju s događajem iz srednje škole?
Sutkinja je još kritičnija bila glede Beusovog popisa osoba koje bi trebale svjedočiti o njegovom ogromnom liku i djelu. Kada sam vidio popis i isprintane stranice na engleskom jeziku o navodnoj svjetskoj hostelskoj organizaciji za koju Beus Richembergh navodno radi ili je radio, prvi puta sam se zapitao ima li Beus Richembergh ozbiljnih duševnih smetnji. Na popisu je, koliko se sjećam, uz brojne istaknute hrvatske političare, bio Stipe Orešković, predsjednik uprave EPH, pa književnici Miljenko Jergović i Abdulah Sidran i čini mi se filmaš Emir (Nemanja) Kusturica. Sutkinja je Beusa Richembergha pitala jesu li spomenute osobe, njih barem dvadesetak, išle s njim u školu ili u razred ili sudjelovale u događaju, a kada je Beus Richembergh počeo objašnjavati da će navedeni potvrditi njegov društveni i politički značaj, sutkinja ga je prekinula i odbacila popis kao besmislicu.
Ako ste pomislili da su ogromni popis tobožnjih svjedoka i stotinjak stranica o svjetskoj ferijalnoj organizaciji na engleskom jeziku slučajnost, varate se. To je poslužilo kao „dimna zavjesa“ za poturanje dokumenta kojeg je Beus Richembergh htio u sudskom spisu – radne knjižice. Iz nje je, navodno, vidljivo da se Goran Beus u Hrvatskom ferijalnom savezu zaposlio 1.1. 1990. godine, a to posredno znači da Beus Richembergh nije mogao u isto vrijeme biti u Beogradu. Prvo se nešto poturi, a onda se, nekoliko godina kasnije koristi kao argumentacija za sasvim drugu stvar.
Beus Richembergh zna da su optužbe da je prve tri godine Domovinskog rata mahao tenkovima JNA u Beogradu u njihovom zločinačkom pohodu na Hrvatsku, pogubne po njegovu političku karijeru, ako se dokaže da su istinite. A Beus Richembergh, koliko čujem, već radi na tome da zamijeni Ratimira Čačića kad ovaj na jesen ode „na službeni put“ u Mađarsku. Zato sad Beus Richembergh, krajnje promočurno koristi tobože neoborivi dokaz – radnu knjižicu. No, je li radna knjižica vjerodostojna ili je možda krivotovrena? Tko će to znati?
Zašto uopće sumnja? Zato što je Glasnik Turopolja, pripremajući se za parnicu, istraživao gdje je Beus Richembergh živio i radio početkom devedesetih, došao do podatka da se Goran Beus Richembergh prvi put zaposlio u Hrvatskoj tek u ljeto 1993. godine…. Još uvijek je aktualno pitanje, gdje je Goran Beus Richembergh živio od 1991. do 1993. godine?
Druga tužba koju Beus Richembergh spominje zaista se odnosi na mene osobno. Tužio me je zbog općenite rečenice da je opterećen nekim kontroverzama iz svog privatnog i političkog života. Iz toga Beus Richembergh izvlači zaključak da ga opetovano klevećem i traži za mene zatvorsku kaznu zbog ponovljenog djela. Tužba je zaista smiješna i pravno me uopće ne zabrinjava. Kako mi je zdravlje ipak preče od Gorana Beusa Richembergha, koristio sam u nekoliko navrata svoje zakonsko pravo odgode ročišta.
To Goran Beus Richembergh odmah zlorabi za javno prozivanje i mene i suda što je protuzakonito i dosad još nisam vidio u sudskoj praksi. U Reporteru Beus Richembergh navodi „da se uporno izvlačim od ročišta šaljući potvrde da se nalazim u bolnici“, a na gradskom nezavisnom portalu je izravan, citiram: „Podsjećam ga (A. Božića) da je naredno ročište u drugome postupku koji se vodi protiv njega za iznošenje laži i kleveta 20. lipnja i da po treći put ne šalje na sud kukavičke lažne potvrde o tome da leži u bolnici“.
I zbog ove izjave će se Goran Beus Richembergh naći na sudu, gdje će se morati suočiti s mojim otpusnim pismom iz bolnice i drugim dokumentima.
Od Beusovog trabuljanja i javnih prijetnji o „drugom sudskom postupku“, društveno je nezabilježeno i opasno da si jedan saborski zastupnik dozvoljava iznošenje svojih „impersija“ o sudskom postupku koji je tek u žalbenom postupku i da kroz medije radi pritisak na tuženika i sam sud kojeg posredno optužuje za moralnu korupciju….
Očito je da se Goran Beus Richembergh u svojoj, možda i poremećenoj svijesti, doživljava kao grandiozna osoba kojoj više nitko ništa ne smije, za koju zakoni ne vrijede i koja svoje kritičare može ne samo vrijeđati, nego i prozivati sud i pravosuđe.
JE LI GORAN BEUS RICHEMBERGH LAŽNI NIJEMAC?U tekstu u prošlom broju Reportera, Goran Beus Richembergh posebno se zgraža nad mojim propitivanjem njegova porijekla. Tobože mu brojim „krvna zrnca“. Odmah u Reporteru objavljuju i potporu, „pismo čitatelja“ koje je najvjerojatnije napisao tajni (pravi) urednik Reportera koji je, također, u komunizmu bio medijska perjanica Službe. U čemu je stvar? Neki sumnjaju da je i priča o „podunavskom švabi“ samo jedan od identiteta Gorana Beusa Richembergha kojeg su mu pripremile odgovarajuće institucije i službe. Zato propitivanje kako je i kada Goran Beus postao i Richembergh? Šovinizam i „brojanje krvni zrnca“ s tom političkom činjenicom uvaženog saborskog zastupnika nemaju nikakve veze. Uostalom, kako Nijemcu brojati (i koja) krvna zrnca…..
Dakle, Goran Beus Richembergh bi kao profesionalni političar, kako se od nedavno sam titulira po medijima, trebao narodu koji ga je izabrao u Hrvatski sabor objasniti kada je i kako postao Nijemac. Istražujući predmet, Glasnik Turopolja je pošao od jedine dvije poznate činjenice – da je velikogoričkoj policiji rekao da mu se otac zove Edhem i od internetske saborske stranice gdje uvaženi saborski zastupnik ne navodi oca, već samo ime majke Marije Beus. Goran Beus, dakle, od rođenja nosi majčino prezime, a kako mu je otac navodno Edhem Tiro iz Goražda, nameće se pitanje kako je i po kojoj osnovi postao Nijemac….?!
BEUS RICHEMBERGH LAGAO O STRUČNOJ SPREMI. GBR VJEČITI STUDENT S 25 GODINA „STAŽA“Kada je 2004. godine preuzeo velikogorički HNS, Goran Beus Richembergh je svim članovima poslao popis članova s adresama, telefonima i stručnoj spremi. I u tom dokumentu je naveo da je završio fakultet, ali je pod strukom naveo da je suradnik. To je pobudilo sumnju nekih članova stranke kojima nije bila poznata akademska titula „suradnik“, pa su podatak provjerili u referadi Fakulteta političkih nauka u Zagrebu. Utvrdilo se da je Goran Beus Richembergh apsolvent FPN-a, sada već sa studentskim „stažom“ dužim od 25 godina.
Izgleda da bi Goran Beus Richembergh ipak mogao i morao štošta objasniti Velikogoričanima i cijeloj hrvatskoj javnosti, ali ne na način kako „objašnjava“ svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu. Baš je pio kavicu u nekom kafiću, kad je naišao NN, a za vrijeme gableca je razgovarao i s drugim zapovjednikom neke zagrebačke brigade, danas Velikogoričanom VV-om. U dogovoru s njima Beus Richembergh je ostao na svom radnom mjestu.
Goran Beus Richemberg o svom nezamislivo velikom doprinosu Domovinskom ratu u Reporteru piše, citiram: „Iako sam se dragovoljno javio T.P-u, zapovjedniku prve bojne jedne zagrebačke brigade (koji je u to doba zamijenjivao zapovjednika brigade) te o svom aktiviranju ozbiljno razgovarao i sa V.V.-om, zapovjednikom još jedne zagrebačke brigade (čovjek danas živi u Velikoj Gorici). Naloženo mi je oba puta da ostanem na svome radnom mjestu i da nastavim s poslom kojega obavljam jer ću na toj funkciji učiniti mnogo više. Vodio sam, naime, sustav koji je logistički najprije opsluživao specijalne postrojbe MUP-a u Zadru i Krizni stožer i zapovjedno mjesto obrane grada Šibenika, a nakon toga i skrbio o nekoliko stotina prognanika i izbjeglica u Puli, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, sve do okončanja Domovinskog rata i njihova povratka na oslobođena područja. Vjerojatno zato nikada nisam bio niti mobiliziran“.
Mora da je GBR imao jako odgovorne dužnosti u Domovinskom ratu, kada mu je zapovjednik, pazi sad, prve bojne neke zagrebačke brigade (sve je to vojna tajna i strogo povjerljivo, naravno) na njegovo ustrajno inzistiranje da ode na prvu crtu bojišnice, rekao da je korisniji ako ostane doma u toplom dnevnom boravku.
Molim GBR-a da objavi u Reporteru ili GT-u „tajni“ podatak u kojem je područnom uredu za narodnu obranu koje zagrebačke gradske četvrti bio 1991. godine uveden u registar vojnih obveznika. Nije se odlazak u Domovinski rat „dogovarao“ po zagrebačkim kafićima sa „zapovjednicima prve bojne“, već se u rat išlo po mobilizacijskom pozivu ili se domoljub sam prijavio. Zar GBR nije čuo da se u rat mogao dragovoljno prijaviti u svakom uredu za obrani, kriznom štabu ili naprosto otiči u centar za obuku u Rakitju? Zar on misli da je skoro 6 tisuća Velikogoričana koji su prošli Domovinski rat toliko naivno da mogu progutati priču da su GBR-a od odlaska na front odgovorili zapovjednik neke prve bojne i neki V.V….?!
Prema njegovoj radnoj knjižici GBR je bio predsjednik Ferijalnog saveza. Vjerojatno je policija i Hrvatska vojska koristila neke smještajne kapacitete ferijalaca za svoje potrebe, što bi radili i s Beusom i bez njega. Ali u Reporteru ispada da je GBR imao ratne dužnosti koje su po značaju bile uz bok ministraima Martinu Špegelju ili Gojku Šušku, a koje su još uvijek klasificirane 20 godina poslije izbijanja rata…..
HRVATI I OSTALI GRAĐANI RH – NE BIRAJTE U SABOR LAŽNE PROROKENa kraju o Beusovom političkom pamfletu na kraju njegova „odgovora“ u Reporteru. Narodu, neimar i vizionar Goran Beus Richembergh, poručuje da se neda smesti takvima kakav sam ja i meni sličnima koji su na platnom spisku ove ili one stranke i političkih sponzora.
Narodu je poznato da sam osobno i kroz Glasnik Turopolja, znatno pridonio da Picula i Goran Beus Richembergh 2005. godine postanu gradonačelnik i dogradonačelnik Velike Gorice. Kada su 2006. godine zbog istupanja jednog vijećnika HSP-a iz koalicije lijevice, koji je činio prevagu u Gradskom vijeću, Picula i Richembergh već podnijeli ostavke na svoje dužnosti, jedini sam novinar u Hrvatskoj koji je otkrio i dokazao političku trgovinu vijećnika. Na taj način su Picula i Beus Richembergh sačuvali svoje fotelje. Zbog toga je Goran Beus Richembergh danas saborski zastupnik, ali tada vjerojatno nisam bio „zastupnik političkih sponzora“….
Moja poruka Velikogoričanima i svi biračima je jednostavna. Kod mene nema nikakve patološke fokusiranosti na Gorana Beusa Richembergha ni tobožnjeg četverogodišnjeg javnog progona sirotog, čestitog saborskog zastupnika. Smatram da je Goran Beus Richembergh zbog svojih karakternih osobina politički neprikladna i opasna osoba za Veliku Goricu i Hrvatsku. Osobno ga ne poznajem dobro, ali njegov politički rad ocijenjujem kao lažnu tvorevinu, a u biblijskom smislu kao političko zlo.
Nemojte birati lažne proroke i političke fukare koji bi htjeli lagodno živjeti od varanja i laganja narodu. Nemojte glasovati za psihopate koji kroz politiku liječe osobne komplekse.“
Aleksandar Božić
izvor: mojagorica.com
http://www.mojagorica.com/nekorektan-i-neporofesionalan-potez-reportera/