Sve kreće od roditelja. Naši roditelji (rođeni u ili iza 2. svj. rata) teško su živjeli, pa su svojoj djeci htjeli olakšati život - "ako sam se ja mučil, ne mora i moje dijete". Te su ih mnogi naučili "snalaženju", držali ih uz svoje skute do 30-e, uputili da je najbolji posao - posao u državnoj službi.
I onda su njihova djeca dobila djecu. U međuvremenu je došlo do raspada svih sustava, pa i sustava vrijednosti. Kriminalna privatizacija javne imovine uništila je industriju, "zaslužni" su dobili privilegije, država je stimulirala ljude da idu u mirovinu. Zbog takvog bjesomučnog povećavanja državne potrošnje smanjilo se izdvajanje za školstvo, zdravstvo i mirovinski sustav. I sad ta djeca žele neku perspektivu za sebe. Naravno da je ne vide.
Jedina poruka je: djeco, učite! Jest da vam to znanje danas neće puno pomoći, pogotovo ne u Hrvatskoj. Ali, za godinu-dvije, kad postanemo ravnopravni članovi europske obitelji, jedino je znanje to koje će vam dati nekakvu šansu. "Snalaženje" ostavite bakama i djedovima...