Nekako se sve svodi i na one fatalističke poante - sad se žanje kaj se prije sijalo... iliti, svaki napredak ima svoju cijenu...
Gledajući na satelitu emisije o tim događanjima, naiđoh i na par komentara kako su njihove nukearke sigurnosno vrlo loše napravljene, da se štedjelo na svemu, a posebice na materijalima, tako da je i nuklearka u Krškom višestruko kvalitetnije napravljena, posebice su zgrade sa reaktorima kvalitetno napravljene, dok su ruski i japanski sistemi bili da su im reaktori u običnim zgradama - nema onih poznatih cilindara, nema propisane debljine zidova kao zaštite oko reaktora, nema puno toga...
Ono kaj sam imala čuti od ljudi čija imena nekaj znače na tom polju, japanske nuklearke su građene negdje '60-ih godina, i datumski su stare, ali da su ih oni itekak kroz vrijeme modernizirali i dorađivali.
Jer, ak su Japanci tu podbacili, onda kome vjerovati danas da mu je tehnologija na visini?
Predvidjeli su navodno i jače potrese, tome se prilagodili i u nuklearkama i to odlično, ali nisu predvidjeli tsunami ovih razmjera.
Slana voda izaziva koroziju metala daleko brže nego pitka voda, i ono što iz toga proizlazi je potpuno gašenje nuklearke, tj. nakon što ju je more zalilo za nju nema više budućnosti.
Radijacija koja je izašla, navodno su samo pare radioaktivnog joda i (mislim) stroncija iz kontrolnih šipki, nastale radi visoke temperature zbog nemogućnosti hlađenja.
Uran i plutonij nisu "pobjegli" van reaktora, a navodno je nemoguće da se to dogodi sad kad je u nuklearku vraćena struja i reaktori se hlade.
No da bi se dovoljno ohladili mora proći još puno vremena jer se radi o iznimno visokim temperaturama koje se u reaktoru razvijaju (uspoređuje ih se sa temperaturom Sunca), znači deseci tisuća Celzijusa su u pitanju.