Jedan od uzroka koji je urodio najvećim brojem ratova bile su vjerske predrasude. Glede toga Bahá‘í učenja jasno pokazuju da je do neprijateljstva i sukoba između ljudi različitih religija i sekti dolazilo, ne zahvaljujući pravoj religiji, nego zato što je bila potiskivana lažnim predrasudama, oponašanjima i krivim tumačenjima.
U jednom od svojih pariških govora, ‘Abdu’l-Bahá je rekao:-
Religija bi trebala sjediniti sva srca i učiniti da ratovi i sporovi nestanu s lica zemlje; ona bi trebala roditi duhovnost, i donijeti svjetlo i život svakoj duši. Postane li religija uzrokom netrpeljivosti, mržnje i podjele, bolje bi bilo bez nje, i povući se iz takve religije bio bi istinski religiozni čin. Jer, jasno je da je svrha lijeka liječiti, ali, ako lijek pojačava tegobe, bolje je ne uzimati ga. Bilo koja religija koja nije uzrokom ljubavi i jedinstva, nije uistinu religija.
Opet On kaže:-
Od početka ljudske povijesti sve do danas različite religije svijeta anatemizirale su jedna drugu i optuživale jedna drugu za neistinitost.
... Najstrože su jedna drugu izbjegavale, iskazujući uzajamno neprijateljstvo i mržnju. Promislite o povijesti vjerskih ratova... Jedan od najvećih vjerskih ratova, Križarski rat, trajao je u razdoblju od 200 godina.
... Ponekad su uspješni bili križari, ubijajući, pljačkajući i zarobljavajući muhamedanski narod; ponekad su muslimani pobjeđivali, uzvraćajući krvoprolićem i razaranjem u redovima osvajača.
Nastavili su tako dva stoljeća, naizmjence bijesno se boreći ili se umorni odmarajući, sve dok se europski bogomoljci nisu povukli s Istoka, ostavivši iza sebe prah i pepeo, a svoje su vlastite narode zatekli u stanju nereda i nemira ... Ipak, bio je to samo jedan od "Svetih ratova".
Bilo je mnogo vjerskih ratova. Koliko stotina tisuća mučenika rezultat je sukoba i razlike između protestanata i katolika... Koliko li ih je završilo u zatvorima! Kako se nemilosrdno postupalo prema zatočenicima! Sve u ime religije!
Kršćani i muslimani smatrali su židove sotonskima i neprijateljima Božjim. Zato su ih proklinjali i progonili. Golem je broj židova ubijen, njihove kuće opljačkane i spaljene, njihova djeca odvedena u zatočeništvo. Židovi su za uzvrat kršćane smatrali nevjernicima, a muhamedance neprijateljima i prekršiteljima Mojsijevih zakona; stoga su na njih prizivali odmazdu i proklinju ih sve do danas.
Kad je svjetlo Bahá’u’lláha izašlo na Istoku, On je obznanio obećanje jednosti čovječanstva. Obratio se svekolikom čovječanstvu riječima: "Svi ste vi plodovi jednog stabla. Ne postoje dva stabla, jedno stablo božanske milosti, a drugo stablo Sotone". ... Stoga moramo iskazivati najveću ljubav jedni prema drugima. Ni jedan narod ne smijemo smatrati narodom Sotone, već moramo spoznati i priznati sve slugama jednoga Boga. To znači: neki ne znaju, valja ih voditi i poučiti... Neki nisu čuli, valja ih obavijestiti. Neki su poput djece, valja im pomoći da dostignu zrelost. Neki su bolesni, njihovo je moralno stanje loše, valja ih liječiti dok se njihov moral ne pročisti. No, bolesna čovjeka ne treba mrziti zato što je bolestan; dijete ne treba koriti jer je dijete, neznalicu ne treba prezirati zbog nedostatka znanja. Valja ih liječiti, odgajati, obrazovati i pomagati s ljubavlju. Sve se mora učiniti zato da bi cijelo čovječanstvo živjelo u sjeni Božjoj u najvećoj sigurnosti, u najvišoj sreći.
Bahá‘í nauk o jedinstvu čovječanstva napada korijene još jednog uzroka rata, a to je rasna predrasuda. Određene rase smatrale su se višima od drugih i smatrale su gotovom činjenicom da im, prema načelu "opstanka najsposobnijih", ta superiornost daje pravo na izrabljivanje slabijih rasa radi svoje vlastite koristi, ili, čak, na njihovo istrebljenje. Mnoge od najmračnijih stranica povijesti svijeta primjeri su nemilosrdna sprovođenja ovog načela. Prema Bahá‘í stajalištu pripadnici svake rase jednako vrijede u očima Božjim. Svi imaju predivne urođene sposobnosti, kojima, da bi se razvile, jedino treba odgovarajuće obrazovanje, i svaka može odigrati neku ulogu, koja će, umjesto osiromašenja, obogatiti i upotpuniti život svih drugih članova tijela čovječanstva. ‘Abdu’l-Bahá kaže:-
Što se tiče predrasude o rasi: to je iluzija, čisto i najobičnije praznovjerje, jer Bog nas je sve stvorio iste rase... U početku isto tako nije bilo granica među različitim zemljama; niti jedan dio zemlje nije pripadao više jednom nego drugom narodu. U Božjim očima nema razlike između raznih rasa. Zašto bi čovjek izmislio takvu predrasudu? Kako možemo podržavati rat izazvan takvom iluzijom? Bog nije stvorio ljude zato da bi jedni druge uništili. Sve rase, plemena, sekte i klase ravnopravno dijele izobilje svoga Nebeskog Oca.
Jedina prava razlika počiva u stupnju vjernosti, u pokornosti zakonima Božjim. Neki su ljudi poput upaljenih luči; drugi, pak, sjaju poput zvijezda na nebu čovječanstva.
A oni koji ljube čovječanstvo, to su viši ljudi, koje god nacije, vjerovanja ili boje oni bili.
Jednako štetne kao i rasna jesu političke i patriotske predrasude. Sad je došlo vrijeme da se uski nacionalni patriotizmi stope u širi patriotizam kojega je svijet država. Bahá’u’lláh kaže:-
Od davnina je objavljeno: "Ljubav prema svojoj zemlji dio je Vjere Božje". Jezik Veličajni,... na dan Njegove objave obznanio je: "Ne dolikuje hvalisati se onome koji ljubi svoju zemlju, već onome koji ljubi svijet". Snagom oslobođenom kroz te uzvišene riječi On je dao svjež podsticaj i odredio novi smjer pticama ljudskih srdaca, te iz Božje Svete Knjige izbrisao svaki trag sputavanja i ograničenja.
