Autor Tema: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna  (Posjeta: 541076 )

0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #450 : Veljača 08, 2013, 11:48:03 poslijepodne »
Međimurske novine,
e-vundato: 28.01.2013.
 
Premišlavanje Jožeka radnika
 
Branko Šalamon odustal od kandidature

 
Piše: Jožek radnik

Počeli so pomalem, kak puži vum z kučici, dohajati gradonačelniki, načelniki, župani… i jivi zamjeniki. Kak i navek. Nejpredi pomalem, srmežljivo, a črez par tjedni jiv bode vse vejč i vejč, kak gljivi posle dežđa. No, nikaj zato, navčeni smo mi na vse to, jerbo neje nam prvipot kaj pak pemo zbirat. Ali kak i navek, ne bodemo mogli zebrati nejbolše, jer se oni niti ne bodo javili, pak bodemo morali zebrati od onih šteri nam se nudijo.


Minuli mesec nas je rezveselil čakoski Mikula Lesarov, šteri je postal nejbolši kuhar vu Lepoj našoj, očem reči, Master Šef na Novoj televiziji, a of mesec je osvetlal obraz nam Međimorcaj Mikula Bregović z Peklenice, šteri je, vsima na sveto, otkril zmržjeno mlačno vodo. Najme kaj, Mikula je pokazal i dokazal da mlačna, topla i vroča voda zmrzavle čuda fletneše nek mrzla. Kuliko vidimo, mi Međimorci smo spametni kak vrag, očem reči, prek prokleti i za kaj god se primemo smo nejbolši. Treba igrati ve dok nas je karta krenula. Kaj nebo ve zišlo da so sam Mikule spametni, zadji je cajt kaj se i vsi drugi genemo. Dečki so nam sam pokazali da je vse muoči dok se oče.

Precedništvo SDP-a vu Zagrebo je doneslo odluko, a da je nej nišči niti z okom trepnul, da bode Ivek Perhočov znova kandidat za našega i međimorskoga župana. Z tom odlukom je istekel mandat Deano Hunjadijo šteroga so mo dali međimorski esdepeovci. Na tom zagrebečkom zestanko so se paritjci spominkovali o temo što bode glavni međimorski SDP-ovac dok Iveko mine mandat povjerenika. Kak sam mel za čuti pre čakoski gracki vuri, to mesto je bilo ponuđeno Brankijo Šalamono, ali je on odustal od kandidature, tak da bodo morali iskati drugoga.

Zadji sneg šteri je zapunil celo Međimorje nacurel je i vu Čakovco i to tak čuda kaj je podral krova nad terasom na glavnomo čakoskomo trgo. Vsa je sreča kaj je sneg curel po zimi da je terasa prazna, jerbo da se je to pripetilo po leti mogel je i nešči nastradati. Vsako zlo za nekše dobro. No, neje to vse: vsi smo mi, kak i navek, meje delali, meje odmetali snega, a čuda vejč gledali sosede šteri so nej odmetali snega. A morali so. Nejvredneši so bili beskučniki, oni so, vsi do jednoga, počistili snega pred svojaj hižaj tak da sam jiv moral pofaliti.

Počeli so pomalem, kak puži vum z kučici, dohajati gradonačelniki, načelniki, župani… i jivi zamjeniki. Kak i navek. Nejpredi pomalem, srmežljivo, a črez par tjedni jiv bode vse vejč i vejč, kak gljivi posle dežđa. No, nikaj zato, navčeni smo mi na vse to, jerbo neje nam prvipot kaj pak pemo zbirat. Ali kak i navek, ne bodemo mogli zebrati nejbolše, jer se oni niti ne bodo javili, pak bodemo morali zebrati od onih šteri nam se nudijo.

Dok se nam jedni nudijo, drugi so zdigli roke od naše domače, očem reči, lokalne (neje od glagola lokati) politike. Tak so nam se zagrozili Mario Moharič z Gorčana, Marijan Varga, dobravski načelnik i svetomartinski Francek Makovec da več ne kanijo biti načelniki. Razmem dobravskoga Marijana, šteri je več pomočnik ministra, razmem gorčanskoga Mohariča, šteri je več sabornik i čaka kaj se sprazni nešterna ministarska fotelja, ali nikak si nebrem pregruntati kam se, itak, ravna Francek? Pak ne bode valjda doma ostal? Što ga bode magadil? Tulikša leta je, po cele dneve, bil u laufu, a ve najempot bi moral, od jutra do zutra, doma čičati. Najbrž ga bode jegova gospa natirala kaj se prijavi za još jeden mandat sam kaj ne bode dohajalo do svaje pre hiži.

Vse kaj vredi na ovomo našemo falačko zemle med dvemi vodami so gorice i vino. Kaj drugo reči posle vsih teh fešti štere speluvlemo črez celo leto. Nejpredi je Urbanovo trajalo deset dni i nejsmo se opče treznili. V novembro je došel sveti Martin, pokrstil mošta i pak smo bili v goricaj celi tjeden, a čim se leto obrnulo mam smo brojili dneve da bode došlo Vincekovo kaj imamo zgovora oditi z doma. Vsako leto vse vejč ljudi laufa po našim bregima, od goric do goric, od pelnice do pelnice, od lagva do lagva. Neje sam kaj se ljudi špancerajo nek i sprobavljejo vse te dobrote štere so zrasle v goricaj, a završile (pogunuli ste) v lagvima, a krepijo naša tela i veselijo srca. Kaj moremo, ak je naš dragi Božek ruon nas Međimorce zebral kaj bode vu našaj goricaj raslo nejbolše vino na sveto. Nej znati z čem smo si mi to zaslužili, ali to je tak. Bar za ve. Toplo se nadjam da tu ne bodemo nikaj zahuzali. Toga posla tre stajti vinogradarima i vse bode vredo, a političari nek sam dohajajo koštat i na fešte. Tak bode nejbole za vse. Čuda je ljudi bilo po goricaj za Vincekovo, ali vsi so brojili sam one šteri so lojsali v grupama, a vse nas ostali, šteri smo pili, kak i navek vu pelnicaj, a zgovarjali smo se z svetim Vincijom, nas je nišči nej brojil. A dostik ga bilo i onih na podo šteri so isto nej zapisani. Čuda je bole ne biti zapisani nego otpisani. I to zanavek!

Negda, i to ne tak zdavnja, so, ne vinogradari, služili nek lovci. I to devize jerbo so k nam dohajali lovit stranjski lovci i to oni kaj so meli malo globleše žepe. Velijo, oni šteri se razmejo, da je lov nej fal šport. Vidite, čim je politika prijela lovce vu svoje roke mam se nekaj pohabilo. I več na leta zovemo te stranjske lovce nazaj k nam, ali nikak da se vrnejo. Mortik jiv pre stiha zovemo ili pak imamo nekšo drugo falingo?

Jura Stublič se ispričal našaj turističkaj težakaj, Čakovčancima i vsemaj Međimorcaj, šteri so ga čakali na čakoskomo glavnomo trgo, dok je on lenguzal v hotelo i neje došel popevat. Tak bi se to moralo pripetiti da je Jura čovek kak tre. Ali nikaj od toga. Ve je več stoprocentno sigurno da mi Međimorci, a niti naši turistički težaki, toga filma ne bodemo gledali.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=18453:branko-alamon-odustal-od-kandidature&catid=301:joek-radnik&Itemid=575
i(l) str. 48 sim:
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine906i?mode=embed&layout=grey 
i(l) str.48 sim:
http://www.mnovine.biz/images/pdf/906/mnovine906i.pdf   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zemi mene, zemi mene ...

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.), 03:07

Leiner & Hrnjak - Fticek veli (Zagreb, 06.12.2010.)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #451 : Veljača 08, 2013, 11:56:57 poslijepodne »
Varaždinske vesti, br. 3553, 05.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor

Novi haiku: Varaždinci čakaju kie bu of mesec moral oditi v rešt

No, kaj velite?
Po tem kaj saki dien gledimo na TV-u, vidi se da je ovo fašničko vrieme.
Ali, dost je šale jer vu Varaždinu imamo i prave haiku pesnike.



Po tem kaj saki dien gledimo na TV-u, vidi se da je ovo fašničko vrieme. Kajkafci rajše veliju Fašnik ili Fašnjak, a južnjaki Karneval. Sejeno. Ljudi hočeju da jih se pod maskom, krabuljom, larfom ili obrazinom ne prepozna. A i larfe su, kak god bile maštovite, same larfe. Zapraf se ništ skriti ne da. I bez mazanja, musikanja i šminkanja, ljudi su zapraf zamaskierani, a onda jim najemput larfa opadne. Larfanje ima same sezonsku vriednost. Fnogi se razveseliju, ali svoje veselje prie ili kesneše platiju. I kratkotrajno veselje je veselje, a fašničko pak večini ljudi i dobrenamerno i same radi zabave. Kratketrajne.

Tak se, na priliku, neki hočeju maskierati v pesnike. Posude nečiji tekst, male ga spreobrnu sami ili s pomočju nekoga kie se f te posle razme i eto ti pesnika. No je, je ga i poštenih šteri odma veliju da se same zabavljaju. Jeden me takev, šteri se male maskieral v haiku – pesnika, zastavil na vulici. Z nutrešnjega žepa kaputa zvlekel je papierek, kak da zvlači novoga “starčeviča”, tumačeči da je probal napraviti haiku, ali ne zna je li to dobro pa ak nieje, naj to popravim. Na papiereku je pisalo nekaj kaj smo onda skup spredelali shitavajuč vun višak rieči, pa je ispalo ovak:


Varaždinci čakaju
kie bu of mesec
moral oditi v rešt.



No, kaj velite? Ali, dost je šale jer vu Varaždinu imamo i prave haiku pesnike. Jeden od nji je i T. Orak šteroga je prie nekaj časa prikazal Varaždinec. A ima ji još; na priliku I. Jembrih, jeden šteri mi je zabranil da mu spominjem ime pa i ne bum, B. Filipan, R. Juras, M. Varga, a pisali su ga i pokojni Z. Petrović i F. Hrg.

Na kraju vam predstavljam nemaskieranu Zlatu Bogović. Pesme su ji zastupljene v časopisi i antologijami haikua. Dobila je i 2. nagradu za haiku na japanskom natječaju “Kumamuto Kusamakura” 2002. leta. Dobila je ona i više nagrad v Japanu, ali i prinas; v Krapini, Ludbregu i Ivanićgradu. Piše i pripovetke i pesme i na standardu i na kajkavščini. Nagrađene haikue vam nemrem predstaviti. Na engleskem su, a to ne spada v našu književnost. Vundala je knjigu Pjesma slavuja, a ovde prečtejte njenu kajkavsku pesmu


Žejni kak kača

Mrzli je dešđ curel po obloku
kak da je znorel. Zleval se seposod.
Veter je škripal i tukel po lesi staroga škednja.
A dedek je spal kak zaklani. Niš je nie čul.
Nikaj čudnoga.
Ščera se napil z susedom Štefom
na serce i dušu.
I jen i drugi zatelebal se v joči
ceckaste kelnerice.
A kaki nebi? Točila je fine špricere,
a oni su bili žejni kak kača
kaj se po vručem kamenju prevrača.



Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/novi-haiku-varazdinci-cakaju-kie-bu-of-mesec-moral-oditi-v-rest.html
i(l) str. 21 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3553.pdf 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu", 03:12

Mirjana Pospiš, Adam Končić i Kavaliri - "V Varaždinu na placu"
« Zadnja izmjena: Veljača 09, 2013, 12:04:32 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #452 : Veljača 12, 2013, 09:29:09 poslijepodne »
Zagorski list, 29.3.2011

ZA DUŠU, ZA SPOMENEK

Piše: Nevenka Gregurić

LAFRE


Lafre su se metale na sebe i unda gda je bil običaj hoditi h gosti po mačkare. Negda niesu bile veljike i preštimavane gosti kak denes. Pri ženidbe h mala trošna hižica h gosti su išlji same najbljiži rod. Pajdaši teri su štelji pocinfrati ženidbu svojuga pajdaša oblačilji su se h mačkare i došlji si zatancati dvie tri poljke ilji valjčeka. Za svoje prihajanje h gosti, dobilji su nekaj za zagriznuti i pogutnuti. Če se nej h čieve gosti došlje po mačkare bila je sramota.

Denes, kak da su  Fašunjek i Pepelnica prešlji i z datuma i dana. Dobre se zna da oni sake ljete miejnjaju datum, alji da su navieke Fašunjek h tork, a Pepelnica h sriedu. Nu zdej , kak te čovek malje bolje luče, nie su same na te dane lafre ljudem na ljica. Nekak, zgledi kak da jih furt nosiju na sebe.


Nastevek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg30413/#msg30413

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:58
Tu za repu, tu za len, tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil, pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica, Fašnik mladoženja.


GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len
« Zadnja izmjena: Veljača 12, 2013, 09:32:59 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #453 : Veljača 12, 2013, 10:09:15 poslijepodne »
Zagorski list, br. 329 / 2010-02-05.
 
Za dušu, za spomenek

Fašunjek i Pepelnica


Na sam Fašunjek h jutre, starem bi pucam na plot bil obiešen slamnati dečke. Te je je bila opomena i špot radi toga kaj se nie oženila. Ljudi su znalji govoriti da saka puca ostane neoženjena radi toga kaj fejst prebira. Ni jeden dečke je nie zapraf pak su se radi toga narugalji z slamnatem na plotu. Bolj niesu prešlji ni stari dečki. Njim bi na plotu na Pepelnicu bila pristavljena slamnata puca.

Od negda, a i denes od Pepelnice do Vuzma nie bilje ženidbi, pak su negda snoboki obavilji svoj posel do Korizme. Če se ženidba nie obavila do toga cajta unda su se čakale nedelje poklje Vuzma.

Na Fašunjek se je pune jelje. Od kokošine juhe, pečene kokoši, do bunceka h zelju i krafljine. Na Pepelnicu pak, bil je veljiki post i nemrs. Nie se smelje pune jesti, kakva korica kruha, čajek ilji se same pila voda. Niesu mrsilji i postilji same deca i betežni.


Nastavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg41997/#msg41997

Citat:
Na Pepelnicu pod misom svećenik bi pojedinačno simbolički posipao pepelom po glavi "da ne boli glava" i napravio pepelom križ na čelu. Pepeo se nije nosio kući.

Josip Kovačevič: Obitelska zadruga plemenite Kovačevičov
IV. DIO - OBIČAJI
http://www.forumgorica.com/tradicija/zivlejne-v-turopolske-obitelske-zadruge/msg40524/#msg40524

Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati, 03:19

Turopoljski svati

Črešnje cveto, črešnje cveto, se diši po medu,
v Turopolje, ravno polje, svati moji idu.
A svati su, svati beli, tak to mora biti,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda,
a bajsica brunda.

Z ružmarinom nakičeni, tak to mora navek bit,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Spodi duge, tič od srebra, veter ziba trave,
pod travami top sad drema, spomen stare slave.
Al su dečki još od negda, tak to mora biti,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda.

Od Gorice, do Lomnice, od Lomnice do Goric(e),
cvile guci, cvile guci, a bajsica brunda,
a bajsica brunda.

Z ružmarinom nakičeni, tak to mora navek bit,
Turopoljci plemeniti, kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti,
kak od zemlje zbiti.


Versi: Drago Bahun
Glazba i arr. Božo Potočnik
Izvedba G.A.„Trešnjevka“


Glazbeni ansambl Tresnjevka - Turopoljski svati
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #454 : Veljača 13, 2013, 11:23:41 poslijepodne »
coolinarka-com

A kaj da danas kuham? (45)

Halo blogerice!

Starijoj gospodi se zna dogoditi i po koja greškica. Smetnul sam z uma da je sutra fašnik a preksutra pepelnica i narvno nisam prilagodil jelovnik tim danima. Oni koji buju pročitali ovo moje posipavanje z pepelom nek si jelovnik prilagode otprilike ovak:

Utorak/Fašnik: mora biti stara kuhana kokoš i nekakav sos i naravno krafli.O vašoj kreativnosti ovisi kak bute to posložili.

Sreda/Pepelnica: Post! Pri nama bu grahova kremjuha i vjerojatno šalata od povrtnice z jajcima.

Pozdrav
ivan944

http://www.coolinarika.com/clanak/a-kaj-da-danas-kuham-45/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Florijan Andrašec

Tu za repu, tu za len

Tu za repu, tu za len,
tu za masno zelje.
Fašnik se je oženil,
pepelnicu zaručil.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.


Fašnik ima vielke oči
i duge mustače,
Pepelnica se dosmica,
kuoli njega skače.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.


Denes zelje gibanica,
zjutra povrtnica,
tuomu vam je semu kriva
stara Pepelnica.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.


Pepelnični lačni dnievi,
Fašniku se tuože:
“Slane ribe i palenta,
tuo nam črieva struže.”
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.



http://www.cakoveconline.com/arhiva-vise.asp?id=180 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len, 01:57

GA Tresnjevka - Tu za repu tu za len
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #455 : Veljača 22, 2013, 11:45:14 poslijepodne »
(Ž)VALENTINOVE


Zagorski list
e-vundano 13.02.2013.

Iz bakine pučke bilježnice

Valentinove

Bitne je da je dar od srca, a (ne?) da tulike i tulike hiljada kun ili dinarof košta. Ljubaf je, sinek dragi, najbitneša kak na Valentinove, tak i saki drugi dan, vu postelje, pri poslu, sigde


Piše: Zoran Gregurek


Gda vidiš veliki zbrku vu grmadi i gda se tičeki od veselja v zrak mečeju, znaš da je Valentinove. Jer se na Valentinove tiči ženiju. Prve, kak i pri nam, ljudem, tič za ženidbu z svoju družinu duojde k tičice i njene familije. Onda se veseliju i tancaju vu njezinomu grmlju se dok nije vrijime iti k tičjem matičaru, smijala bi se svakog Valentinova naša hraščinska baka Ivka.

Ona je, naime, puno držala do praznika zaljubljenih jer je na taj dan imala rođendan. Što je nekad Valentinovo značilo našim djedovima i bakama?


„ Gda je puca za Valentinove dobila svilenu rupčec, šal, cukor ili ruože, mam je bile se jasne. Te šte ju je daruval, imel je z nju ozbiljne namere i mislil ju je peljati pred oltar. Negdar nije bile da bi se daruvali pucice i dečeci nek same vekši šteri su več bili za zamuž. Negda nije biel kak ve da puca ima rajši onoga više šteri je je dal vekši dar. Bitne je da je dar od srca, a (ne?) da tulike i tulike hiljada kun ili dinarof košta. Ljubaf je, sinek dragi, najbitneša kak na Valentinove, tak i saki drugi dan, vu postelje, pri poslu, sigde „, bila je uvijek za savjet spremna starica.

A kamo djevojku izvesti na Valentinovo, pitali smo baku.


„ Je, kam je paše. Ne muora tuo biti restoran ili otel, kaka se vezda misli da se muora tam baš iti. Če je lijiepe vrijieme, otpeljaš deklu vu špancijer, krej poteka, vu šumu, po putu, vu kazališče. Nije bitne kam ideš i kulike se tam plača da vlejezneš, nek s kijiem ideš. Jel ti te ili ta prirasel k srcu ili ga same peljaš z suobu kaka medveda da ga drugijiem pokažeš i da moreš reči : Je, znate, i mi sme na Valentinove bili vu skupomu otelu. Od takve ljubavi slabe koristi „, govorila je baka.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavske gore list (z Radovana pri Varažu):

Valentina Fijačko – ‘Mala Floramye’ – Daleko m’e biser mora (I. Tijardović) – Pula 2011., 05:10

Valentina Fijačko - 'Mala Floramye' - Daleko m'e biser mora (I. Tijardović) - Pula 2011.
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #456 : Veljača 22, 2013, 11:46:24 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 18.02.2010.

Za dušu, za spomenek

Valčekove

Ljubaf o tere se denes tuljike šlabekuje kak da se nekam skrila. Gljiboke i srameče čuči skrita i strahu od sega onuga kaj se oko nje dogaja.
Nigdar se nie več kak denes dielala halabuka i „kričanje“oko ljubavi. Zgledi kak da se ljubaf zmenila i da nemre bez čačke. Gdoj ne dobi ilji ne daruje kakef čaček za Valjčekove zgledi za druge kak da njega, ilji on nema, nikuga rad. Rashičeju se mladi po štacune sake felje, prazniju žepe, največ svoje starce, i darujeju svoje „ljubavi“. Nigdar več, nek denes, cmokanje i srčeke ne letiju oko nas.
Ipak, ima i ona druga stran medalje kak veljiju ljudi, a i one kaj su negda ljudi reklji: „Kušljec je kak i prdec. Osietiš ga kratki cajt i poklje se kak i prie.“


 
Piše: Nevenka Gregurić


Več duge nišče ne pripovieda o tomu kak su se na Valčekove ženilji tičeki. Teške da bi denes mogel najti tere diete gda bi i čulje priču o tičekove gostja, kaj bi ga nasnubil i poslal pod grmec po gibenice. Negda, gda je dece skruljlje h želucu nie jih bilje teške zvarati i poslati jih h tičekove gosti kaj bi dobilji malje gibenja. Nu da bi videl gosti i bil počaščen moral je iti bos.

Deca su tomu nasiedalji, išlji bosi pod grm, a unda k domu dobiejžalji si ozeblji i trepeči od zime. Stariejši bi skrivalji smieh h brade i spitavalji, e su bilji trepetljikam i zebicam h gostja. Pri tomu bi se fejst čudilji kak niesu vidlji gosti i čulji mužuku i kak je grde kaj su tičeki prie odljetelji nek su deljilji gibenje. Na stranu tu šegu, gda je več denes nie. Došle su nektere nove šege. One niesu skrite h nekakve priče, stiha pod kakvem grmecu, nek su pune halabuge i sakojačke čačke. Veseljica za Valčekove je kakti veseljica za se ljudi teri se imaju radi. Baš na tie dan, radi toga kaj je biškup Valjentin, prie pune pune stotin ljiet poskrivečki ženil rimske vojnike. Delal je te radi toga jer oženjeni vojniki niesu išlji h rat. Vojnikem je zate bilje zabranjene da se hofiraju i ondak oženiju. Oženjeni niesu bilji dobri vojniki, misljile se unda. Radi toga pripoviedanja ljudi su si, pri nas hu ove par ljiet, zelji Valčekove kak dan onie teri se imaju radi. A ljubaf se, denes, dokazuje tak kaj jedni drugem darujeju nekaj fanj za svetek zaljubljeni. H sakojačke šare paperke najdeju se sakojački čački kak dar. Dar bi pak trebal reči daruvanom kak ga onie gdoj ga daruje ima rad.

Pune bu put na Valjčekove rečene i zgovorene rieči, po gospocki: “Ja te volim.“

Kam češ ljepše rieči šteti čujti nek te. Kak bi bilje ljiepe na Svietu gda bi ljudi, ne same na jeden dan h ljetu nek cielje ljete govorilji jedni drugem tak ljiepe rieči. Kak bi bilje ljiepe živeti h takve cajte. Nu, same bi bedak misljil da je tak nekaj moguče. Takvi cajti gde bi jeden druguga furt imal rad nigdar niesu bilji niti nigdar neju. One kaj pak još žalosti je te kaj se denes iza one sakojačke cinfraste čačke ne čuje, onak stiha, toplje i od srca: „ja te imam rad ilji rada.“

Ljubaf o tere se denes tuljike šlabekuje kak da se nekam skrila. Gljiboke i srameče čuči skrita i strahu od sega onuga kaj se oko nje dogaja. Nigdar se nie več kak denes dielala halabuka i „kričanje“oko ljubavi. Zgledi kak da se ljubaf zmenila i da nemre bez čačke. Gdoj ne dobi ilji ne daruje kakef čaček za Valjčekove zgledi za druge kak da njega, ilji on nema, nikuga rad. Rashičeju se mladi po štacune sake felje, prazniju žepe, največ svoje starce, i darujeju svoje „ljubavi“. Nigdar več, nek denes, cmokannje i srčeke ne letiju oko nas. Ipak, ima i ona druga stran medalje kak veljiju ljudi, a i one kaj su negda ljudi reklji:

„Kušljec je kak i prdec. Osietiš ga kratki cajt i poklje se kak i prie.“

Tužne je unda denes, kaj naj več ljubaf traje tak kak i kušljec, kratke. Ljubaf i strast su se dele pod ruku, skupa idu jeden čas, a unda se hgašnjujeju i hgasneju kaj žljeplje h vode.Poklje kratke gorjeve ostane same pepel. Onie teri su se negda imelji fejst radi, daruvalji se skojački čački u ime ljubavi, zdigneju, saki svoj nos h zrak i kreneju saki na svoju stranjku. Žalosne je kaj se denes ljubaf ne zavljieče i ne zakopa deljejke h srčeka ljudi i nutre pusti korenje kaj bi ju bilje teške spukati. Da se ljubaf duboke nie zakorenila h denešnje vrieme vidi se po tomu kaj je se več mlade ljedične. A one kaj je još gorše kaj ljubavni pari još skup ne stopiju postelju, več njim nemre biti postelja pod istem krovem. Halabuka življenja kak da je stirala one kaj se negda vidlje gda su se ljudi mladi i oni stariejši same pogledalji. Gda je h sakem cajtu življenja dotikavanje ruk, smieh i lukanje, bez da se čul glas, srce je šeptalje:

„Ja te imam rad ilji rada“. Srečni su oni teri još denes jasne moreju čutiti tie par rieči, ne poviedane nek doživljene.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-valcekove

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli, 02:59

Leiner & Hrnjak - Ftiček veli
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #457 : Veljača 22, 2013, 11:47:28 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 11.02.2010.


Iz bakine pučke bilježnice

Na Valentinove vrtite kliček od jabuke

- Je, puca štera je štijiela znati koji bu je dečke dopal vu ruke, zela bi jabuku. Držala bi ju za kliček i vrtijiela i zgovarala imena dečkov šteri je se dopadaju. Na kojemu bi se imenu ftrgel kliček, te bi bil on pravi.

 
Piše: Zoran Gregurek


„Rada te imam“, govorit će se u Zagorju na dan zaljubljenih kojega su slavili i stari Zagorci.

- Na Valentinove se tiči ženiju pak niš nije čudne da se te dan i ljudi ljubiju više nek druge dane čez lete. Nema te puce i dečka šteri na Valentinove ne čakaju da dobiju neke vu črljenome papereku ili vu škatuljice, ili bar da te one ili ona šteroga vuoliš kušne - govorila je naša hraščinska baka Ivka kojoj su se poklapali Valentinovo i rođendan.

A kakva su bila vjerovanja vezana za Valentinovu, pitali bi staricu.


- Je, puca štera je štijiela znati koji bu je dečke dopal vu ruke, zela bi jabuku. Držala bi ju za kliček i vrtijiela i zgovarala imena dečkov šteri je se dopadaju. Na kojemu bi se imenu ftrgel kliček, te bi bil on pravi. Gda bu tuo nešči čul, mrti se bu nasmejal i rekel da je ova stara baba luda. Je, tuo ti je živa istina. Šte oče nek veruje, a šte neče, kaj mu ja morem. Ima ionijieh šterem Valentinove srdi i ide im na živce te dan, tim same morem reči nek si premisliju i da postano dobrvuoljci i počneju drugač misliti jer sami sebe grizeju i furt su kisiejeli kak vugorki - govorila je baka.

Ptice na Valentinovo imaju novo simbolično značenje.


- Če je prvi tič vrabec šterega puca vidi na Valentinove, jaosiga nje, sirote, jerbo bu ju dopal siromak. Če je na obluk duojde tič z črljenim perjem, ženil bu ju čovjek šteri je furt na putu: muoreplovec, foringaš ili trguovec. Dobre je videti velikoga tiča, jastreba ili orla, jer te onda čaka muž šteri ima penez kaka pljeve. Ake puca ne vidi nikakavuga tiča na Valentinove, to iste tak nije dobre jer bi mogla ostati za seme (smijeh). Je, mogla bi ostati stara puca ili pak pe vu časne sestre - tumačila je zdušno baka starinska vjerovanja za dan zaljubljenih.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-na-valentinove-vrtite-klicek-od-jabuke

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Jagoda malena, jagoda črlena,
pozdravi mi v Koprivnici dragoga


Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina), 03:02

Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina)

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #458 : Veljača 22, 2013, 11:55:19 poslijepodne »
(H)VALENTINOVO – FALENTINOVO


Zagorski list
e-vundano 14.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Fašnik, korizma, Valentinovo

Valentinovo. Koje je u korizmi. I kaj sad? Kak otpeljati ženu nekam na romantičnu večeru kad je post? Kak h korizmi trošiti peneze na rože, parfeme i slično? Nikak. Objasnite ženi, curi ili kome več da je korizma i da toga nema. Ak ste dovoljno hrabri za to.
Da budem iskren meni je to Valentinovo čist bezveze. Kaj če meni Valentinovo ili Dan žena da bi ja pokazal svojoj ženi da ju volim i da sam zaljubljen u nju.


Piše:Tomislav Benčić


E vidite kolko toga se skupilo h jednom tjednu. Prvo dojde fašnik. Zmislim se kak je fašnik zgledal h Zaboku prije nekih 15 - 20 ljet, dok sam i ja sudjeloval h tome. Znala je biti dost velika povorka s puno raznih maski. Nakon povorke se skurilo fašnika, malo pozabavilo i gotovo. Sve skupa jedno popodne. Kak je vrijeme prolazilo tak je povorka bila sve manja i manja, a niti ne znam e je ljetos i bude. Kome je više stalo do maskiranja kad su sve maske tak i onak opale.

Mam nakon fašnika dojde Pepelnica tera označava početak korizme. I pak buju puni mediji raznih selebritija i njihovih izjava čega buju se odrekli. A čega se bu odrekel prosječni stanovnik Hrvatske? Ničega! Večina vas kaj ovo čita jako dobro zna zakaj se prosječni stanovnik Hrvatske ne odriče ničega. Zato jer se nema več čega odreči. Več se tak i onak odrekel čega se god mogel. I onda veliju da je država protiv crkve. Nije. Država je svojim mjerama uvela cjelogodišnju korizmu, a ne samo 40-dnevnu.

Čega bi se ja odrekel? Postim na svim mogućim poljima. Postim kaj se tiče jela i pijače zbog svojih bolesti. Postim od zabavnih izlazaka jer je jako malo mesta kam bi čovek prešel val, i još manje penez. I da ne nabrajam dalje.


I za kraj Valentinovo. Koje je u korizmi. I kaj sad? Kak otpeljati ženu nekam na romantičnu večeru kad je post? Kak h korizmi trošiti peneze na rože, parfeme i slično? Nikak. Objasnite ženi, curi ili kome več da je korizma i da toga nema. Ak ste dovoljno hrabri za to.
 
Da budem iskren meni je to Valentinovo čist bezveze. Kaj če meni Valentinovo ili Dan žena da bi ja pokazal svojoj ženi da ju volim i da sam zaljubljen u nju. Neki mali znak pažnje svaki dan, koji ne mora biti materijalan je čisto dosta. Recimo, hjutro če se zbudite prije žene skuhajte kavu i zbudite ju s mirisom friško skuhane kave ili kaj več pijete hjutro. Če mislite da bute zbog toga manje muško i da vas bu sram ne morate nikome to reči da ste napravili.
 
I vjerujte mi da jedan iskreni poljubac ili zagrljaj vrijedi više od največeg buketa roži ili pet litri parfema kojeg bute kupili na neki komercijalizirani dan.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fasnik-korizma-valentinovo

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988., 03:36

Kušlec pri Lotrščaku - Zagrebu u čast 1988
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #459 : Veljača 22, 2013, 11:57:35 poslijepodne »
Pepelko i lubavPepelnica i Valentinovo

Renata Kos i Ivica Pepelko – Ti si moja ljubav tajna
, 03:22
 
Renata Kos i Ivica Pepelko - Ti si moja ljubav tajna
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #460 : Veljača 22, 2013, 11:58:49 poslijepodne »
Fašnik (se) je ože(d)nil


Varaždinske vesti, br. 3555, 19.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
Fašnik se je oženil 

 
Prešel je Fašnik i fašničko veselje, a se maske itak niesu opale. Mačkari, kak god se trudili, niesu zimu pretirali neg nam je za štrof opal novi snieg. Prešlo je i Valentinovo. Bilo je i ljubavnega darivanja; cvetja, čokoladni srčekov, sulejmanjskega prstenja i rinčic kak god bili f stiski s penezi.Ljubavi je naviek bilo i bude je; srečne i uzvračane, nesrečne, prkosne, žalosne i boleče. Ona je naviek nadehnjivala pesnike šteri su zaneseni z onemi štere radi imaju; pretačeju ljubavne suze, zdihavljeju i žalujeju.

Ovie put, malo s zakešnjenjem, siem ki jesu ili su bili zaljubljeni, siem ostavljenim, razočaranim i v ljubavi povrieđenim, nudim popefke na kajkavskem od varaždinski pesnikov, one najkrajše da autorov bude čim več. A naj jih čitaju zaljubljeniki f popefke i z njimi si tažiju ljubavne boli..

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Šeršun

O da sam šeršun,
frajlica ma gizdava,
pičil bi te glibake f ta persa liepa,
biela, vroča i ciguojnska
pa f terdem trucu
brez žalca cerkel
kak pozabljeni pes na loncu.
O, da sam šeršun!

Vinko Slivar


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nigdar

Došlu je vrieme, došel je cajt
Sunčik muoj mi moral bu zajt
Nebo je žareču kak ti žerjafka
Za brege se prijelu kak ti pijafka
Za brige zelene stihu se spušča
Denes sem videl pervuga hrušča
Kmica se se kmična polefko navlači
Nuoč črna črniena k nam kurači
I megla se vleče tam ud Drave
Samu su v noči oči ti plave
Ti, sunčik moj si da sunce zajde
Saki si človek srečico najde
Prešlo bu vreme, prešli su cajti
Bodi me sunce naj nigdar mi zajti

Antun Tomašek

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Soza

Soza  je bieli metul i kak perce
sleti na pisani cviet miloga lica;
v svileni čaški išče strto serce
štero je skrila pod kiklu kmica.
Ogrnuta teplom dušom tiho zgine
na biele grudi kak megla f cmroku;
zalud išče ljubav, ar beteg ne mine
doklam ne kušne malu nežnu roku.

Tugomir Orak


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Denes je trinajsti

Denes je trinajsti, nesrečni dien veliju.
Oblietnica.
Kaj da ti velim pokle tulike žalosni liet?
Denes ti nudim same male,
čist male dragosti
na tacne dugih nadanja,
male škertega smieha
vu zdelice trplenja, 
male još tuople nežnosti
na tanieru strplenja…
Ti same zemi nož.
I prereži!

B.P.G.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nekaj se dogodilo med nami

Kaj se ve to dogodilo
med nami da ja več niesem
pred tuobu droptina
koju lefku zgaziš i zdrubiš?
Niesem več onie klimavi mak
kie se na najslabejšem vetru nakloanja.
Kaj se ve to dogodilo
da ti pred menom naklu glediš,
klimaš mi na moju najbedastejšu rieč?
Nekaj se dogodilo med nami
da mi  je sejeno ak mi kaj ili nikaj ne veliš.

Ružica Marušić Vasilić


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Negdar mi se prigovarja da nema poezije. Najte zdaj reči da je ima preveč.


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/
i(l) str. 25 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3555.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira, 03:42

GA Tresnjevka - Protuletje se otpira
« Zadnja izmjena: Veljača 23, 2013, 12:01:26 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #461 : Veljača 23, 2013, 11:52:33 poslijepodne »
Hrvatsko slovo
Tjednik za kulturu

Br. 922, petak, 21. prosinca 2012.

Oko trešnjevačkoga placa

Daj mi jednu rundu!

Kad sam bil dečec jako sam se volil vozit. Jasno, onda kad bi mi kakav bicikl dopal v ruke. Svojega nisam imal. Uvek sam moral nekog prosit: "Daš mi jednu rundu!" Al, to je bilo retko. U mojem susedstvu ga isto niko ni imal.

Piše Miroslav Klemm



Jučer sam ponovo pročital onu Britvičevu pesmu Bicikl na devedesetičetvrtoj strani zbirke Mirno teku rijeke. Znate, ono:

Trebam bicikl na pola dana,
Zašto ga trebam priča je duga.
Važno je samo to, da ga nemam.
To jest, bicikl. Al imam druga!


I onda sam se setil. Pero Šprajc, moj prijatelj iz Taborske, mi jenput rekel: "Pa kad buš došel k meni u Samobor po Dijamant!?". Ja sam mu odgovorili "Znaš da bum došel, samo još ne znam kad".

Vi sad mislite da je on neki bogataš pa se razbaciva. Niš takvoga. Perekov Dijamant je bicikl, poznata marka. Lepa rama, tri brzine, baš ono kaj čoveku treba. Stari je več prek pedeset let. Al, niš zato. I ja več imam prek šezdesetšest pa još guram.

Kad sam bil dečec jako sam se volil vozit. Jasno, onda kad bi mi kakav bicikl dopal v ruke. Svojega nisam imal. Uvek sam moral nekog prosit: "Daš mi jednu rundu!" Al, to je bilo retko. U mojem susedstvu ga isto niko ni imal. Sečam se kak je jedamput tata posudil od nekog prijatela bicikl i ni ga moral vratit isti dan, jer je tek sutra trebal š njim iči po nekom poslu u Maksimir. Tak sam se ja mogel celo popodne vozit po Ostrovičkoj i Ključkoj, čak do Počiteljske, onak ispod rame, jer sam bil premali da se sednem na zic. Bil je to jedan od onih starih, teških biciklih s kojim si se zalaufal, a onda ni znal stat. Kak sam užival! Vozil sam se po trešnjevačkoj Grabi na Brezakov breg, pa onda dol š njega, sve po šoderu, gor, dol, gor, dol, sve do noči. Nisam mogel prestat.

Jako sam si želil bicikl, al mi ga tata nikad ni mogel kupit. Sečam se da mi je, dok sam još bil u osmogodišnjoj, obečal da bu mi kupil specijalku, ak završim razred s pet. A to se ni moglo dogodit! Rekel mi je to kad smo se jedamput vračali od dide iz Bribirske, tam negde blizi Petog rajona i ja sam si več v mašti zamišljal kak je pofarban na crveno. Moj tata je bil obični činovnik v Mahaniki i ni imal novce, pa da sam čak prošel s pet ne bi od tog bilo niš.

I tak sam onda uvek moral pitat: "Daš mi jednu rundu!" Nekad sam čist imal sreču. Sečam se kak smo jedamput u Ivekovom dvorištu u Dobojskaj igrali pingač i baš je prolazil Zlatko Žganjer s Knežije na svojem biciklu. Tata ga je poslal k nekoj mušteriji s flašom aerkonjaka kaj ga je doma sam napravil. Onda se zaustavil i pital ak može i on upast. Dečki su rekli da može. Zlatko je s Ivekom Hladnikom išel u razred i bil je jako zagrijan za igru. Ostal je igrat "vola oko stola", a bicikl je naslonil na plot. Ja sam ga odmah zapikiral. Pital sam ga za jednu rundu i on mi je dal. Odmah sam odjuril oko gimnazije i napravil ne jednu nego deset rundi. Zlatko se tak zagrijal da je skor zaboravil da gaje tata poslal po poslu i da je več odavno moral otič. A ja sam se vozil, vozil.

Zlatkov bicikl je bil nekaj posebno. Ni veliki, ni mali. Nekaj srednjega. Ženski ! Otprilike onakav kakav je imala Poni Hithen u "Emilu i detektivima". Taman je pasal za moju veličinu! Bil je nafarban zeleno. I tak, dok je Zlatko s Ivekom, Bigijem i Ekačom rezal i drajfal ja sam ludoval oko škole. Nisam se mogel zasitit.

Kad se Zlatko dosetil da ga je tata poslal s flašom konjaka u Trakoščansku več sam se ja navozil. On je odjuril dalje, a ja sam još malo igral s dečkima pingič. Da je bar taj bicikl bil moj! Sad si mislim di je taj Zlatkov bicikl završil. Možda se zgubil u onoj prokletoj poplavi kad je voda na Knežiji bila do krova njegove kuče. Valjda ga se i on koji put sjeti!? Ja ga nikad nebum zaboravil.

Bicikl Dijamant je za mene bil pojam i prije nego mi ga Pero nudil. Još dok sam odlazil k baki u Maksimir imal je tam jedan dečko ženski Dijamant. I uvek sam si mislil kak bi volil imati baš takvi. A onda sam ga jedamput, puno godina posle, našel kod Stare tete u Bribirskoj u podrumu. Nisam ja dotad ni znal za njega. Tam ga je spremil stric Viktor. Bil je to bicikl od tete Ljerke, mamine sestrične, njegove žene, stari preko pedeset let. Pital sam ga dal si ga smem zeti. Rekel je da mogu. I tak je bicikl postal moj. Ženski Dijamant, pofarban na plavo. Pravi Dijamant, nakon tolko godina! Baš onakav, ženski, kakav sam si želel. Vozil sam ga još dugo u Varaždinu. Samo sam ga pofarbal na crveno. Čak i dinamo i lampu. Al ga nemam več jedno osamnaest let. Prvo mi se potrgal guvernal, a onda sam si zvinul zadnji kotač. Tak je jedamput moj toliko željeni Dijamant završil u Canjkerici (to se danas veli Otpad). Imal sam posle još par biciklih, onih novih s puno brzina i slično. Al sve to ni za niš. Samo sam se z njima mučil. Jedan slabiji od drugog. A onda sam prije leto i pol dobil od Lele stari bicikl njene mame. Konačno opet pravi! Licenca NSU, izrada Pretis u Vogošću pokraj Sarajeva. Bicikl nad biciklima! Opet, kad ga zateraš ne zna stati. Baš ko onaj iz detinjstva po Ostrovičkoj. Gotovo i ne silazim s njega. Osečam se ko Kentaur.

Ipak, moram reči. Išel bum k Pereku u Samobor. Dijamant je Dijamant!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv, 02 :49

Pesme Podravine i Podravla 2005

Mladen Medak Gaga - Z beciklom.wmv
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #462 : Veljača 23, 2013, 11:54:27 poslijepodne »
Mi smo dečki ke pijemo st(r )oječki
 

Zagorski list
e-vundano 10.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Mi smo dečki kaj pijemo stoječki

Gracia je kraj mene sedela i tipkala po laptopu. I najmput si je ničim izazvana zapopevala: „Mi smo dečki kaj pijemo stoječki, kad je dobra klapa more i ležečki“ i to je ponovila par put...

Piše:Tomislav Benčić



Moram priznati da me Gracia svako malo s nečim iznenadi. Tak me je iznenadila i neki dan. Sedela je na trosjedu h dnevnoj sobi i grala se na svojem novom laptopu. Kak je pokazivala interes za prčkanjem po kompjuteru i po našim laptopima odlučili smo joj kupiti onaj laptop za malu decu. Kad smo ga donesli doma bil je fest interesantan. Pa ga je Gracia prešla prvo pokazati dedi i baki na kat, a drugi dan i drugim dedi i baki h Repovec. Taj laptop je bil zanimljiviji bakama nego njoj. Nije ni čudno da joj taj dječji laptop i nije fest zanimljiv kad se nafčila na normalan kompjuter i normalne laptope.

Da budem iskren taj dječji laptop je čisto bezveze. Ima manji ekran nego danas prosječni mobitel, uz to je i crno bijeli, a na prvom mobitelu kaj sam ga h životu imel je bila bolja rezolucija i imel je več igrica nego ovo. No, Gracia je jedno skromno dijete i ona je zadovoljna i s takvim laptopom jer ima sve osnovno kaj bi trebalo imati. Ima kakav takav ekran, tipke i nazovi miša. I samo je njezin. Bitno je da ga ima.

I tak, već spomenuti neki dan žena je nekaj delala na kompjuteru, ja sam gledel televizor, a Gracia je kraj mene sedela i tipkala po laptopu. I najmput si je ničim izazvana zapopevala: „Mi smo dečki kaj pijemo stoječki, kad je dobra klapa more i ležečki“ i to je ponovila par put.

Normalno, žena i ja smo ostali zatečeni i iznenađeni. Deca su u stanju svašta zapamtiti. Tak je uz Sandru vrlo brzo naučila Ai Se Eu Te Pego (za one teri ne znaju kaj to je to vam je ona Nosa nosa), tak je negde pri dedi i baki čula i Mi sme dečki kaj pijemo stoječki i zapamtila.

Do neki dan smo imali i mali problem s njom. Nikak nakon velike nužde nije štela sama obrisati stražnjicu. Nakon obavljanja male nužde se uredno sama obrisala i obljekla, ali nakon velike nužde ne i ne. I kad bi obavila veliku nuždu zvala nas je tražila da brišemo guzu. Doskočili smo mi i tome. Zapraf nismo mi, nego moja ženica. Zagledala je h dučanu vlažni toaletni papir zapakiran h paketu na kojem je lik iz jednog popularnog crtanog filma i pomislila kak bi možda Gracia s tim štela brisati guzu.

S obzirom da je taki fašnik trebalo je Gracii i nekakav kostim nabaviti. Iskali smo nekaj kaj si more sama oblječi. Pa smo joj kupili nekakav kostim ose (ona to zove pčelica) i pribor za vilu (ona to veli kraljica). Pa je onda sve to skupa skombinirala i sad je pčelica kraljica. Sve bi to bilo u redu da ti kostimi nisu prepuni šljokica. Koje otpadaju. Pa mi je hiža prepuna šljokica. I bez obzira kaj saki dan usisavamo hižu (ponekad i više puta dnevno) šljokica se nemremo riješiti. Tak da ak me negde zagledate i vidite da se na meni nekaj blješti to su šljokice terih se za sad još nemremo riješiti. Bar ne dok ne prejde fašnik. Jer zabadaf usisavamo kad s kostima šljokice redovito opadaju. I nikak da sve otpadnu


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-mi-smo-decki-kaj-pijemo-stojecki

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dubrovački Trubaduri - Mi smo dečki,kaj pijemo stoječki (1972) HQ, 04:00
(N.Kalogjera - I.Krajač - N.Kalogjera)

V jutro krenem v štalu da napojim konja
Kad na frtal puta sretnem Štefa, joj na
Vražji dečko veli: "Kak je danes zima"
Kaj si nebi prešli, popit malo vina ?

Mi smo dečki kaj pijemo stoječki
će je dobra klapa, more i sedečki
Mi smo dečki kaj pijemo stoječki

Dubrovački Trubaduri - Mi smo dečki,kaj pijemo stoječki (1972) HQ
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #463 : Veljača 26, 2013, 11:25:54 poslijepodne »
Zagorski list
e-vundano 23.02.2013.

Dnevnik tate Bena

Dinosaur
 
Gde se ja osječam ko dinosaur? U današnjoj, nazovimo to popularnoj mužiki. Neki dan, prošli tjedan Sandra i ja sedimo u kuhinji, a na televizoru h dnevnoj sobi igra MTV. Ja sam bil s leđima okrenut i nisam videl televizor, a Sandra me pita „E dobro pjeva?“. Misleć pritom na trenutnog izvođača na televizoru. Nisam se baš nikak izjasnil, pa mi je Sandra pojasnila da je to onaj sad popularni Biber. Da budem iskren ja sam mislil da nekakva ženska popeva.

Piše:Tomislav Benčić



Valjda znate kaj su bili dinosauri. Če i ne znate sigurno znate da ih više nema, da su izumrli. Iako ta bića več ne postojiju sam pojam se u upotrebi i dan danas zadržal. I uglavnom označava nekoga ili nekaj kaj je pregazilo vrijeme.

Tak se i ja tu i tam osječam ko dinosaur. Daleko od toga da me pregazilo vrijeme. Uredno pratim napredak tehnike i tehnologije i uspijevam dobrim dijelom sve to pratiti. Kompjuteru ne prilazim sa strahom. Ko neki iz moje generacije, pa čak i mlajši.

Nisam sad neki vrhunski kompjuterski stručnjak, ali mislim da znam nekaj več od prosječnog korisnika kompjutera. Barem u nekim dijelovima. Nikakav problem mi ne predstavlja rastepsti kompjuter, fizički ga počistiti, zmeniti ili nadograditi neki dio nutra h njemu. Poduži je i niz programa s kojima se odlično služim ili barem dobro služim. Međutim možda i griješim. Tak sam mislil da znam puno i o fejsu. A zapraf jedino kaj znam je nekaj napisati, deti nekakaf link, prokomentirati nekaj i aploudati fotke. I mislil sam da je to to. Sve dok mi žena i deca nisu objasnili da ima toga još. Znam da ima.

Igram i igrice. Pa su mi pokazale ni sam ne znam kaj. Znam samo da sam se z bog nepoznavanja i štekanja fejsa skoro s ženom posvadil. Bil sam objavil nekaj na ženinom zidu, a to nije bilo vidljivo na mojem. Pa sam mislil da me je blokirala. Pa su mi žena i deca pojasnile da me je blokirala onda ne bi mogel ni po njezinom zidu pisati.

Ono kaj mi baš nije leglo su mobiteli. Kad sam počel to koristiti vrlo brzo sam skužil sve kaj ima. A nije baš puno toga niti imel moj prvi mobitel. Mogel si nazvati nekoga, napisati poruku, imel je par igric, budilicu, kalkulator, štopericu i to je to. Od tih dana su na mobitele nametali svašta. Djelom sam još pratil razvoj mobitela. Kad su se pojavili mobiteli s kamerama, to nije bil problem za koristiti. Je da su na početku fotke bile nikakve, ali sad ima sve več i več megapixela i fotke mogu biti super. Dobro mi dojde i diktafon. Ne moram više na teren nositi svojeg starog, kaj je još na kazete, nego vužgem ovog na mobitelu i snimim kaj trebam. Tu i tam prejdem na internet da si nekaj pogledam.

Sve to kaj sam nabrojil je manji dio onoga kaj sve danas morete s mobitelom. Da mi sad nešči da ne znam kakve peneze da mu nabrojim kaj sve moj mobitel more i ima ne bi znal reči. Sigurno bi dosta toga izostavil.

Gde se ja osječam ko dinosaur? U današnjoj, nazovimo to popularnoj mužiki. Neki dan, prošli tjedan Sandra i ja sedimo u kuhinji, a na televizoru h dnevnoj sobi igra MTV. Ja sam bil s leđima okrenut i nisam videl televizor, a Sandra me pita „E dobro pjeva?“. Misleć pritom na trenutnog izvođača na televizoru. Nisam se baš nikak izjasnil, pa mi je Sandra pojasnila da je to onaj sad popularni Biber. Da budem iskren ja sam mislil da nekakva ženska popeva.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-dinosaur

Citat:
Dinosaurice su bile fest srameče

Zakaj su dinosaurci zumrli,
zakaj im je bil tak kratki vek?!
Dinosaurice su bile fest srameče
i tak su se zdošli zanavek!


(jena od osamnajest kitic z hrvatskokajkavske slikovnice Paje Kanižaja - PRAKRAPINCI i prapišpilinci )

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg44559/#msg44559 

Vide(l)o:
VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina), 03:58

VANNA - Suza za zagorske brege (Krapina)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #464 : Veljača 26, 2013, 11:27:10 poslijepodne »
Varaždinske vesti, br. 3554, 12.02. 2013.

Piše Barica Pahič

KAJ je naše pitanje i naš odgovor
 
F kojekakve stvari se fpuščam
 
Ne mislim da je to (negda) bile bolje, ali deci treba reči da v te odnose nejdu prerane i radi mode, i prectaviti posledice na telesne i duševne zdravje i dalnje življenje. Igre z vragovim repom zezivlju teške životne drame
.
 

Fpikavljem se f kojkakve stvari pa me neki pitaju kaj bi rekla na jake aktualnu temu zdravstvenega i spolnega odgoja. Niesem mislila da se f te stvari trebam miešati i moralizierati. No, kaj je, tu je. Dek nie bile takvega odgoja f školi, f tem području se odgajale potihe i šepčuč. Bile je pune več dece, ali nie i problemov izumiranja naroda. I onda su se ljudi zaljubljivali; i jake mladi i starejši, i v “intimne odnose” se fpuščali gda jim je tak došle. I onda je bile fačukov ( gerde se i sramne  govorile).Ali nie bile toga  da bi novine objavile da su se pucke v jene osnovne škole kladile štera bu “spala” z  više diečkov. A pobiedila je ona štera je spala z njih sto, maker o spanju i nie mogle biti rieči.

Rečite kaj hočete, ali ja o tem imam svoje (reakcionarne) mišljenje. Kak pervo betežne je f tak rane duobe imeti tulike “odnosov” i to za okladu, a druge, kaj mi se vidi još betežnejšim, da se tak nekaj organiziera, a pogotki zbrajaju kak f športu jer mora biti i sucov šteri to nadgledavljeju. Istina, ljudi su naviek vu tem griešili, ali se do vernosti deržale. I negda bi či muž  odišel  f kvar, a prevarena žena i ona druga se rezrečunavale; spreklele, zeskuble ili sklempevuhale ak su se poznale. Prevareni muž pak bi svoju nevernu ženu zbil kak vraga ak je mogel, a ak nie, onda bi se napil i se po hiži spotrl, ali rastave braka su bile rietke. Kak se pokle živele, sam Bog zna. Ne mislim da je to bile bolje, ali deci treba reči da v te odnose nejdu prerane i radi mode, i prectaviti posledice na telesne i duševne zdravje i dalnje življenje. Igre z vragovim repom zezivlju teške životne drame.

A zakaj se vu te fpuščam? Tiem se, kaj nie, bavi  veliki diel kniževnosti.To se vidi i f  knige“Za Barbaru” šteru sam trebala prectaviti. Napisala ju je Ružica Schmid Bistrović, i posvetila svoji rođakinji. Po dokumenti i osobni zapisi, ona znaša dviestolietno propadanje i lutanje članov svoje obitelji po svietu, tiem do Nemačke. Ima tu i krimiča i herc-literature; ljubavi plemiča i selske puce, silovanja, ubojstva, osvete i obiteljske tajne radi štere je Barbara največa žrtva pretkov. Na miesti je radnja preveč razvliečena i nie baš smisleno povezana. Autorica za obiteljske nevolje krivi ljubavne i ljubomorne zgode pretkov.

Šteta je kaj nie prikazan pravi razlog rasprodaje obiteljske imovine strancem za male peneze. Slične se i denes dogaja v naši deržavi. Je li važne decu nafčiti i zakaj je tak? Kie ništ ne nafči z onoga kaj je bilo, se preživljuje znovič!


Zvir:
http://varazdinske-vijesti.hr/kaj-je-nase-pitanje-i-nas-odgovor/f-kojekakve-stvari-se-fpuscam.html
i(l) str. 20 sim:
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3554.pdf

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

El Combo - SPOVED (Ak sem ti srčeko ranil), 03:51

Gost u pjesmi: Rajko Suhodolčan

Ak sem te ikada fkanil,
ak sem i prešel vu kvar
ak sam ti srčeko ranil
pozabil te nebum nigdar

Ak sem i druge gledal
Ak sam i kušlec koj dal
O tem ti nisam povedal
Da pokle ti ne bude žal

Ak sem s pajdašima ostal
Ak sem te v noći zbudil
Popevke te semu su krive
I vince kaj srcu godi

Ak ti i nisam došel
Ak sem pozabil te zvat
Ja ti se znova kunem
Zatajil te nebum nigdar

El Combo - SPOVED (Ak sem ti srčeko ranil)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549