Ova parola jako lijepo zvuči, ali kreni malo u operacionalizaciju.
Kako ti misliš da se u godinu dana do izbora sastavi jedna kvalitetna ekipa "potpuno novih ljudi", koji će imati vremena (znači da nisu nigdje zaposleni), znanja (koje nikom ne treba, jer bi ih već zaposlio) i novca (kojeg su pošteno zaradili i nemaju ga na niš pametno potrošiti) za pripremu "novih programa i novih stranaka"?
Zašto bih pljuvao po onome koji postavlja pitanje?
Operacionalizacija... pa takovih ljudi, i u strankama koje ne mogu dobiti ikakvu brojku glasača da bi ušli u Sabor, i samostalnih kao nezavisnih kandidata, ima već dovoljno, a isti bi u konkretnoj situaciji mogli povući i angažirati mnoge ljude koji primarno nisu politički angažirani, ali zadovoljavaju sve uvjete.
Znači, sve ono kaj si natuknuo u onim plavim riječima smatram tjeranjem maka na konac, jer je to nerealna opcija koja kreće od ekstremnih pozicija, iako znamo obojica da ljudi koji zadovoljavaju te uvjete, i imali bi srca, poštenja, morala i znanja to raditi - ima.
Od aktualnih i/ili znanih i/ili "isluženih" političara podnio bih da isti budu samo neka vrsta savjetodavnih osoba u nekakvoj "Vladi nacionalnog spasa", jer nam jedna upravo tog tipa, ne nužno i naziva, očajnički treba. Jasno da je iskustvo potrebno, nitko se nikoga ne odriče apriori i ultimativno, no naglasak bi trebao biti na traženju rješenja koja nisu na tragu dosadašnjih rješenja i dosadašnjih načina traženja istih. Stoga bi ta Vlada trebala odustati od podilaženja dosadašnjim rješenjima i lobijima, već tražiti vlastiti, zdravorazumski i ekonomski-politički stabilan put, uz maksimalnu i primarnu zaštitu državnih i nacionalnih interesa, pa makar to značilo i odustajanje od mnogobrojnih nametnutih sloboda i rješenja koja nam nameće EU.
Nije tajna da je moj politički pogled onaj tipa desnog centra do malo žešće desnice, jer i povijesna iskustva i nas, i svih ostalih zemalja, nas uče da odrješitost i iskrena vjera i pošten nastup za svoj narod i zemlju nikada nisu "omanuli". Stoga, ako mogu birati - naše voće ili strano, onda naše. Kao i povrće. Kao i žitarice. Kao i sve ostalo što Hrvatska zna, može i hoće proizvoditi, uz uvjet da to bude prilagođeno zdravom životu i napretku u budućnosti.
To nije nikakva radikala, to je normalan obrazac ponašanja i svih onih koji prozivaju druge zbog takova ponašanja - i oni primarno, pa i pod cijenu velikih nemira u EU ili izvan nje, štite svoje nacionalne interese. A mi ih imamo puno, a realizira ih se malo, ili bolje rečeno - nimalo.