Ja gledam to svo čudo za Sisvete, gledam koliko lampaša gori na svakom grobu, gledam one tisuće zapaljene oko raspela, cveće, aranžmane, pa nekak preračunavam to u kunice i zavrti mi se od brojke.
Možda sam ja u krivu, ali nekak mi je svega toga preveč.
Jel to potrebno baš toliko i sve na taj jedan dan?
Gledam ljude, svi jure, žure se kroz gužvu, popale kaj imaju, na brzinu se prekriže i trk dalje s vrećicama. Z jednog na drugo groblje.
Odrađuju ono kaj moraju na taj dan.
Bilo mi je žal kaj sam to tak vidjela i doživjela

Sve nekak gubi smisao. Sve smo pokvarili.