Sledge, evo tekst je tu.
Jedino ako austrijanci uspiju riješiti našu korupciju.
Ako bi ovo sve bilo istina trebalo bi uvesti električnu stolicu i kod nas.
http://www.glasistre.hr/kolumna/n/253132"Dvorac Freyenthurn, smješten pokraj austrijskog grada Klagenfurta, neočekivano je postao mitsko mjesto za hrvatsku javnost. U tom golemom, kičastom zdanju koje podsjeća na animirane filmske bajke rađene po predlošcima braće Grimm, hrvatski političari pretvorili su vlastite zamisli u gotov novac.
Na šalteru Hypo banke u Freyenthurnu... uplaćivani su i isplaćivani političari, generali i drugi uglednici iz Hrvatske, opisuju upućeni svjedoci. Nuđene su i druge usluge – diskretni transfer novca u treće zemlje, pohrana dragog kamenja i zlata. Jedan tjednik piše da su, možda, ponuđene i usluge prostitutki, kako bi hrvatski klijenti mogli do kraja uživati u bankarenju s Hypo Alpe Adria bankom.
Danas je u tom hrvatskom, prije svega HDZ-ovom, dvorcu iz snova prava javna kuća s oglašenim cjenikom. Freyenthurn je prestao biti financijska institucija posvećena korumpiranim hrvatskim državnim i stranačkim liderima kada su oni novac izmuzen iz domovine pohranili na sigurno, u Liechtenstein i off-shore tvrtke što posluju na egzotičnim lokacijama, odnosno vratili preko kredita samima sebi, izgrađujući u Hrvatskoj, posve legalno, stambene blokove, luksuzne vile, šoping-centre i slična poduzetništva kojima su željeli «oploditi» svoj olako stečen kapital.
Tajna Hypo banke – ako je ikad otkriju do kraja i predoče javnosti pripadnici CIS Hypo, osnovanog od austrijskih istražnih tijela – otkrit će pozadinu poslovnih uspjeha brojnih ovdašnjih tajkuna, savjetnika, ministara i poduzetnika. Pokazat će se tko je odnio, u poslovni bordel Freyenthurn, milijune kuna zarađenih u ratno doba kada se trgovalo oružjem, naftom i hranom, odnosno kada je novac naivnih iseljenika, sakupljan po HDZ-ovim torbarima, završavao na njihovim osobnim bankovnim računima.
Osim «novca za oružje», kojim su hrvatski generali bez dana boravka na frontu plaćali usluge u Freyenthurnu, moglo bi se vidjeti gdje su sredstva iz tuđmanovske privatizacije i pretvorbe, odnosno ono što je korupcija pojela prvih godina nakon rata. Gdje su jamstva za kredite, gdje je novac za tvrtke i zemljišta koji su prodani inozemnim ulagačima, kako bi se u zemlji ustoličila uska klasa bogatuna, koja je toliko imponirala pokojnom poglavaru i njegovim doglavnicima, prispjelima iz, kako se 1945. govorilo, opanaka u Mercedese.
Dvorac Freyenthurn nije, naravno, vidio sav taj novac ukraden, popljačkan i privatiziran u Hrvatskoj, ali preko njegove blagajne prošlo je dovoljno da u njega smjestimo bajku o HDZ-u i njegovim ministrima, premijerima, predsjednicima i dužnosnicima svih vrsta. Izgleda da nema mjesta sumnji da se tamo odvozio hrvatski sumnjiv kapital, upravo u vremenima kada se ta stranka «oštro borila» protiv korupcije, te da su to činili upravo njezini najvažniji članovi.
General Vladimir Zagorec, recimo, bio je vjeran učenik HDZ-ovih vođa i proteže samog poglavara. Hrvoje Petrač, osuđeni otmičar, nije samo bio blizak s prvom obitelji – s Tuđmanovim unukom imao je zajedničku Kaptol banku – nego je blisko surađivao s «originalnim», Prvostolnim kaptolom zagrebačkim. Radilo se o najuglednijim ljudima u državi, koji su svi od reda imali pokriće s vrha.
Od Tuđmana, preko Sanadera, do Jadranke Kosor, HDZ je stranka vezana uz prvake pretvorbenog i organiziranog kriminala, ratne profitere i osumnjičenike za razne vrste prijevara. Dio HDZ-ova vrha mogao bi u Klagenfurtu, ili na pročelju Freyenthurna, staviti spomen-ploču u čast onima koji su im omogućili da se u tišini pretvore iz siromaha šupljih cipela u bogatune koji žive u vilama pod Sljemenom.
Najsvježiji razotkriveni primjeri korupcije pod okriljem Središnjice, poput Polančeca, Mravka, HAC-a i Podravke, pokazuju da je mitski koruški dvorac izgubio atraktivnost u doba suvremenijeg «poslovanja», kada više nije potrebno nositi novac i dragulje u torbama, organizirati njegovo tajno prebacivanje avionom u Liechtenstein ili drugdje po svijetu. Današnji marifetluci s dionicama i udjelima, kako pokazuje primjer Podravke, očit su dokaz da je prošlo herojsko doba pljačkanja domovine. Umjesto da se uzme novac iseljenika, ili da se konzerve u ratu prodaju Ministarstvu obrane po višestrukoj cijeni (čime se proslavio ugledni član partnerskog HSS-a Stipe Gabrić Jambo), sada postoji Fimi medija, reketira se preko PR tvrtki i javnih poduzeća.
Konstantna povezanost HDZ-a s korupcionašima i prvacima pretvaranja javnog novca u privatna bogatstva nagnala je ovih dana bivše saborske zastupnike HNS-a Antuna Kapraljevića i Nikolu Vuljanića da napišu prijavak USKOK-u, tvrdeći da je ta stranka udružena u zločinačku organizaciju. Bivšim zastupnicima glavni argument je korištenje Fimi medije za navodno sakupljanje stranačkog novca, pa se pitaju nije li HDZ zapravo «krovna organizacija» za takav protuzakonit posao, odnosno stvaranje zločinačke organizacije.
Njihove sumnje čine se utemeljene laicima, no pravnici već kažu da politička stranka ne može odgovarati kao da je fizička osoba. Bez obzira na proceduru, jasno je da se radi o inicijativi jurišanja na vjetrenjače - iako pri tom jurišu imaju dobar vjetar u leđa. Realnu šansu da se pozabave tim oblicima sofisticiranog kriminala, kao i sa zločinima iz pretvorbe koji se još mogu kažnjavati, imat će tek iduća vlada."
http://www.glasistre.hr/kolumna/n/253132Više
