ponedjeljak, studeni 17, 2008
SPAVAJ, PRIJATELJU MOJU malom seli Kurilovcu, koje je sada dio Velike Gorice, 4.7.1963. začuo se dječji plač. Toga dana se rodio Tihomir. Prvo dijete Ludimile i Albina, a i također Snježanin brat.
Odgajan u duhu pravog i nesebičnog prijatelja, te nadasve vedrog i uvijek za društvo spremog, vrlo brzo je sklapao prijateljstva oko sebe.
Naši putevi su se sreli u izviđačima u Velikoj Gorici. Došavši iz ondašnje vojske, priključio se ponovo izviđačima, gdje smo tada već bili mi, "neki novi klinci". Proveli smo predivne godine družeći se i putujući po bivšoj državi. Bio je osoba na koju su se uvijek mogao osloniti, a i on na nas.
Došao je i taj prokleti rat koji nam je odnio najmilije. Jedan od njih bijaše i Tihica, kako smo ga zvali u izviđačima. Gledajući slike na televiziji iz granatiranog i razrušenog Vukovara, srce mu nije moglo izdržati i te otišao u njegovu obranu.
U Vukovaru je bio ranjen, te je završio u vukovarskoj bolnici. Prilikom pada Vukovara, ranjenici iz vukovarske bolnice prevezeni su na farmu "Ovčara" 5 km južno od Vukovara. Tu su ranjenici mučeni, te 20.11.1991.g. odvedeni na polje gdje su smaknuti metkom u potiljak. Njih 192-je je indentificirano u toj jami.
Među njima je bio i moj prijatelj Tihica. U spomen-domu na Ovčari nalazi se i njegova slika zajedno s još 261 osobom (nedostaje jedan autobus pun zarobljenika za koji se ne zna gdje su pobijeni).
Godine prolaze i sjećanja blijede. Sve te žrtve rate polako blijede u našim sjećanjima. Ali dok god se prisjećamo ijednog od njih da se zvao Tihomir Tomašić, za nas Tihica, ili bilo kojim drugim imenom, njihova žrtva neće biti uzaludna.
Spavaj vječni san, prijatelju moj.
Za sve koji "spavaju".
theBeli @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
http://thebeli.bloger.hr/default.aspx?tag=vukovar
