…….. Izbacivanje nekoga traje godinama i nemre se u par mjeseci bez nekih teških prijetnji provesti.
Da, ali ne i u ratno doba u Zagrebu, kad je riječ o vojnom stanu gdje nosioca stanarskog prava nema, nego ostaju djeca.
Nemojte zaboraviti da su zaista bile drugačije okolnosti, kad su ovi ljudi živjeli u strahu za vlastiti život, samo zato jer su od nekih proglašeni nepodobnima po nacionalnosti (Ustavom zagarantirano pravo koje su mnogi zaboravljali i na konto nacionalnosti činili svirepe zločine).
I sjetite se tko je bio glavni u tome. A tko je bio izvršilac? Onaj tko je imao oružje, a vodio „rat“ u Zagrebu, a ne na prvoj crti. Takvih je tada bilo jako puno.
To nije bio njihov dom. Njihov otac je imao pravo koristiti taj dom ali oni nikada nisu imali to pravo. Stanarsko pravo nije nasljedivo. Oni su živjeli godinama ilegalno i protuzakonito u tom stanu.
To je bio njihov dom. Ostali su bez roditelja kao maloljetnici, a i nisu bili uopće u poziciji birati, prijetilo im se. Jesu li bili u stanju dobiti kakvu takvu informaciju (em su bili „krive“ nacionalnosti, em su bili djeca).
Znači otac je imao pravo živjeti, a djeca koja su ostala iza njega nemaju pravo? Sjećam se mnoge djece koja su zatražila pravo otkupa, pa nisu otkupila, nego su prodala veeeeeliki stan (da netko drugi otkupljuje stan još par godina poslije) i domogla se novca.
Zašto to isto nisu napravili Dropčevi?.
Gdje su službe koji su im trebale i morale pomoći?
Jadranka je odavno trebala riješiti status socijalnog slučaja jedinog preostalog Drobca, jer ima alat (da se poslužim rječnikom našeg gradonačelnika), trebala se ispričati za nepravdu koja se toj obitelji dogodila, trebala se riješti tog, za nju spornog, stana.
Ali – teško je ostaviti stan koji je otkupila (uz kredit) za 30 000 DEM, a on sad vrijedi 250 000 EUR.
U svakom slučaju za mene nemoralno, kao i mnogi "zakoni i pravilnici" koji su tada vladali, a još više zato jer je odavno znano da se poneki političari (kao uostalom i danas) nisu držali slova zakona, i donosili su Odluke kako im je odgovaralo i kako su uhvatili potpisnika.
Ona je predsjednica vlade jedne države, taman i trula banana države.
Za kraj, pročitajte i ovo:
"Naravno da je Jadranki Kosor žao. Žao joj je što ovaj slučaj nije umro prirodnom smrću. Što se još uvijek izvlači iako su od njega digli ruke i Stjepan Mesić i Milorad Pupovac. Žao joj je što se aktualizirao na Hrvatskoj televiziji. Što zbog tog slučaja sada mora pisati demantije i sudske tužbe. Žao joj je što se o tome sada piše, što joj to nanosi političku štetu, što joj taj stan ugrožava rejting među biračima. Što se ruši njezin brižno i mukotrpno građeni imidž. A u kategorijalnom aparatu predsjednice Vlade to su ipak preče stvari od sudbine dvoje ljudi."
http://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-kosor-ne-odglumi-sucut-to-joj-tako-dobro-ide/482183.aspx