Jedan dan u godini, a izabire se vikend najbliži Uskrsu, Bikers Brothers Sisak okuplja motoriste u znak sjećanja na sve bikere koji sada voze nebeskim cestama.
-I ove godine, a prvi R.I.P. Route organizirali smo prije tri godine, vozimo za sve naše poginule prijatelje, poštivajući ideju kojoj su pripadali ili su joj težili. Prijeći ćemo između 120 i 150 km na relaciji Sisak – Petrinja – Kostajnica – Hrv. Dubica – Sunja – Sisak. Sve se događa na cesti i motorioma, uz male pauze, nova poznanastva i sve što ide uz bajkerski život. Bircevi se ne posjećuju, jer pod šankom nisu ni otišli. – priopćuju iz udruge Biker Brothers Sisak, koja će se pobrinuti za svu logistiku ovog događaja.
R.I.P. Route 2011. kreće 17. travnja u 14 sati ispred 1.st Bikers Safe House u Savskoj ulici. http://www.sisak.info/?p=10039212 (http://www.sisak.info/?p=10039212)
Odlično, ukoliko vrijeme bude iole normalno, rado ću se odazvati... tu dionicu ionako često vozim, vrlo je lijepa za turističku vožnju i gušti je napraviti 150 kilometara bez ijednog semafora... a možda i kod Dede u Hrvatskoj Kostajnici zastanemo, ipak treba mrknuti čevape, tako da... here I come! ;D ;D ;D :) :) :)
bome da... samo kaj je meni ko klincu san bil "elektronik 90",jel sam u to doba imal "tomos 14 kolibri" (tatin zvlečen z štaglja,poštarski štitnici za noge i 4 BRZINE!!!) a MZ mi je bil svemir...sleđ ima tu na forumu sigurno još motoristov samo da se zbudiju,pa bu i tema o motorima...
Možda je tebi to teško shvatiti, ali moj muž je spreman puno toga učiniti da ja idem s njim motorom, samo nikak bez kacige. Kupil bi on kakvu god hoću kacigu, samo ja nisam baš za vožnju na motoru, bojim se jer sam opala jednom davno i onda uglavnom kad nekam idemo on ide motorom, a ja autom.
Moj muž sigurno pe s ekipom, a kad čujem za klopicu na Djedu, možda napokon pristanem da mi kupi tu kacigu :)
Bil bi i red, nema ljepšeg liječenja stresa i ljepšeg druženja od izleta motorima...
A s kojom ekipom muž ide?
Da, da, da, slušam to i doma godinama kak je motorom najljepše, ali ja ipak izbjegnem motor kad god mogu. Ipak, pristala sam da ove godine idemo na jedan malo duži put motorom s frendovima, samo moram kupiti novu kacigu, a sad odgađam tu kupovinu, jer kad to odradim onda mi nema spasa :) Ne znam ti točno reći koji su klubovi u pitanju ako to misliš (on je član bmw kluba u zg i još nekog u Gorici), ali za vožnje se dogovara sa svojim dečkima neovisno o klubu. Pa kad imaju vremena i volje odu na neki moto susret ili nekam po vlastitom izboru i baš sam skoro načula da pričaju nekaj o toj Petrinji i Kostajnici, pa pretpostavljam da budu išli.
Da se nadovežem na temu, s novom postajom za RIP Route:
Policija je utvrdila da je 24-godišnjak vozio neregistriran i neosiguran motocikl. Nesreća se dogodila kada ga je prebrzo vozio samo na zadnjem kotaču te je sletio u odvodni kanal, a motocikl je udario u betonsku žardinjeru s cvijećem i metalnu dvorišnu ogradu. Mladić, koji se vozio bez kacige, je umro na mjestu nesreće.
Uzimati za primjer normalnoga nekoga tko je prekršio sve moguće zabrane i norme koje postoje baš i nije ništa drugo nego tendenciozno drketanje bez elementarnog pojma i znanja.
To je otprilike kao da si rekao i "tko voli nek izvoli" za šetanje po pločniku, jer je tajkunov sin upravo tamo ubio dvije curice...
Naravno da se ne pridržavam, no to uvelike ovisi i o čemu se točno radi.
Ali sigurno se svjesno ne izlažem niti jednom riziku kojega je ovaj mrtvac ignorirao, tako da je usporedba potpuno promašena, i sa mnom i sa 99% ostalih motociklista.
Ja imam registriran motocikl, tehnički ispravan, imam položene sve ispite koji se službeno traže u Hrvatskoj (i puno više od toga - završene škole sigurne vožnje licencirane od njemačke policije), uvijek nosim kompletnu opremu bez obzira kakvi vremenski uvjeti vladali vani (u smislu da se ne vozim u japankama, bez kacige ili kompletne opreme zato jer mi je vruće ili želim da me cijelo susjedstvo vidi), nikada ne radim rizične i potencijalno opasne radnje na motociklu, posebice ne ovakve koje i nemaju nikakve svrhe osim preseravanja, kao što je podizanje na zadnji ili prednji kotač (wheelie...), tako da svjesno i namjerno ne kršim niti jedan uzrok koji je ubio tog dečka, simptomatičnog prezimena Pijanec...
I sve to kako se ponašam smatram jedinim receptom za dug i sretan život na motociklu, iako je to tek vrhunac cijele sante stvari na koje treba paziti i ne izazivati vraga...
@ sleđ,sa svime se slažem,osim sa postotkom ostalih normalnih motorista...hoću reći da je nažalost još uvijek puno onih kaj se voze bez kacige,u havajkama i japankama,a destinacije se kreču od jedne birtije do druge sa jedinim ciljem preseravanja,uz godišnju pređenu kilometražu od cca.200km...no takve ni ne smatram motoristima...