Nisam se do sada uključivala, ali kad vidim ovo prepucavanje što jest a što nije bokčija i gdje je tu Hrvatska i njezini bokci, morala sam se uključiti.
Pa kad se već razbacujete statistikom i prosjecima, a uz to se uspoređujete sa drugim zemljama u okruženju ili dalje (Sledge veli da su to međunarodno propisani standardi, prema kojima dakle rade i naši statistički zavodi, zar ne?), ajmo ovako:
- Prosječni radnik u Hrvatskoj i te kako je dobro plaćen obzirom na to koliko radi (3,5 sati efikasno u toku radnog vremena) - podaci Svjetske bvanke temeljeni na istraživanjima provedenima u Hrvatskoj;
- Radnik u HRvatskoj(onako "produktivan" kakav jest
) ima najviše godišnjeg odmora i slobodnih dana u godini u odnosu na radnike u primjerice, zemljama EU. U prosjeku svaki 3. dan mu je neradni!!!
(podaci Državnog zavoda za statistiku)
- 87 posto kućanstava u Hrvatskoj živi u vlastitom stambenom prostoru (mnogim stanovnicima i puno bogatijih zemalja u svijetu to je nedosanjani san, samo 42 posto kućanszava u jednoj pbogatoj Njemačkoj živi u svom vlastitom stanu, za Ameriku da ne velim!)) - podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS);
- Za svoju plaću prosječni radnik u HRvatskoj može kupiti mnogo više nego radnik u zemljama regije, a isti je odnos usporedimo li se sa nekim "friškim" članicama EU (Češka, Slovačka, Poljska, Rumunjska,...) - (podaci DZS-a)
- Prosječna porodica u Hrvatskoj na troškove stanovanja daje 13,8 posto mjesečnih primanja, mnogo manje nego prosječna porodica u zemljama EU ili nekih bogatijih zemalja svijeta (od 22 do 50 posto).
Sve su ovo podaci nedavno objavljeni u jednostavnom kvizu Jutarnjeg lista, netko je, mislim, od forumaša čak stavio link na taj kviz.
No ono što je mene najviše iznenadilo jest da - pazite sad ovo!
- prosječna porodica troši čak 15 posto svojeg mjesečnog budžeta na posjete kladionicama (!!!) i mobitele. U Hrvatskoj ima 30 posto više mobitela nego što ima živih duša! A te žive duše - opet za ne vjerovati! - troše 500 kuna mjesečno na te iste mobitele!!!
Osim toga, prošetajte usred radnog dana, u bilo koje doba radnog vremena, po nekom od naših većih ili manjih gradova i naći ćete sve kafiće pune!!! Nedavno sam to imala prilike učiniti u Zagrebu, na Jelačić placu u dva sata popodne, slobodne stolce po kafićima jedva da sam na prste mogla nabrojati, o Bogovićevoj i Cvjetnom da ne velim.
I inače su nam kafići puni u svako doba dana.
Uđite u bilo koje doba dana i bilo kojeg dana u tjednu u naše šoping centre i vidjet ćete da su krcati ljudima koji mahnito kupuju sve i svašta! Hrvati po prosječćnoj potrošnji na kreditne karticce već godinama drže visoka mjesta u usporedbi sa građanima mnogo bogatijih zemalja od nas!
Otkud tim sirotim ljudima toliko novaca za kladionice, mobitele, sjedenje po kafićima i obilaženje šoping centara? Bokčija? Ma nemojte me nasmijavati!!! To su prosječni građani o0ve zemlj!
POgledajte kakvi nam se auti voze po cestama, ne samo u Zagrebu nego i po cijeloj Hrvatskoj! Još uvijek u Hrvatskoj postoji gomila ljudi koji će radije kupiti novi automobil i za njega bez riječi plaćati astronomske mjesečne rate nego da djetetu ili sebi kupe knjigu! Nažalost, to nisu iznimke, upravo takvi ljudi su prosječni građani ove zemlje.
Jest, nitko ne osporava da ima određeni broj naših sunarodnjaka koji su doista siromašni, toliko siromašni da će se vrlo lako naći u priči naše Rožice. Statistike (opet statistike
) kažu da je takvih oko 10 posto u HRvatskoj, odnosno otprilike isto onoliko koliko i u ostalim zemljama EU. Ima ih, i to nitko ne spori. Bilo bi divno kada bismo i imi bili kao Švedska ili Norveška, ali nažalost nismo. Osobno mislim da tim ljudima ne treba davati socijalnu milostiinju, nego im treba naći posao.
No zanimljivo, ali ni oni se vrlo često ne odriču recimo mobitela ili cigareta. U vviše sam navrata na TV imala prilike gledati teške i mučne priče o ljudima sa dna, onim najsiromašnijima, koji su pred kamerama molili za pomoć u školovanju djece ili za plaćanje najosnovnijih mjesečnih troškova. Da čovjeku srce pukne od takvig priča. NO onda na stolu ili za pasom tog istog čovjeka ugledam zataknut mobitel, a u ruci mu (joj) cigareta. Ima bezbroj takvih situacija u kojima sam vidjela upravo to! Jesu li oni doista toliko siromašni ako imaju za cigarete (par stotina kuna mjesečno) i još toliko za mobitele?
Evo, to je statistika i to je prosjek nas Hrvata. I još nešto:
Jer meni kad čine nepravdu ja glasno vičem i teram mak na konac dok ne isteram.
To si ti. No 90% ljudi nisu takvi.
Možda nemaju pameti za prosvjed. Možda nemaju smisla za organizaciju istoga. Možda su mutavi pa ne viču. Možda su toliko oguglali na nepravdu da nemaju snage više ni buniti se. Možda nemaju ni fizičkih mogućnosti za to. Možda...
No sve to ne znači da ne zaslužuju pravdu i boljitak samo zato jer su nemoćni poduzeti nešto.
Sledge, oprosti, ali na ovu se tvoju teoriju mogu samo nasmijati. Sjeti se samo bezbrojnih primjera radnika u propalim i pokradenim tvornicama koji su danima, pa i tjednima znali okupirati svoje tvornice, spavati u njima pa čak i štrajkati glađu ili se lancima vezivati za svoja radna mjesta, kada im je "dogorilo do nokata", ne bi li natjerali vlasnike, državu i stečajnog upravitelja da učini nešto kako bi dobili svoje plaće. A kada netko (sindikati, nezavisni ili posve je svejedno koji organiozatori) organizira prosvjede zbog pada standarda, niskih mirovina i plaća i visokih troškova života, onda se na tim prosvjedima - organiziranima, gotovima, koji ništa drugo ne traže nego da se ti i takvi tamo pojave i podrže zahtjeve! - pojavi 200 ili 300 ljudi!!!
Pa tko je tu lud? Ti koji vjeruješ kako su ljudi siromašni i žive teško, ali su svejedno mutavi? Ili statistika koja kaže da mi i te kako dobro živimo obzirom na to koliko radimo i u kakvoj državi živimo? Ti sam odgovori na ovo pitanje?
I slažem se, čak i oni koji nisu spremni poduzeti nešto zaslužuju boljitak. Ali neka onda i sami malo mrdnu guzicom - u vlastitom interesu! - a ne da samo sjede doma, kukaju i čekaju da im netko drugi riješi njihove probleme.
