Na gostovanje u Bedenicu uvijek se i u pravilu odlazi s najmanje radosti i gušta. Razlog tome nikako nije ovaj lijepi i živopisni kutak Prigorja u kojem „potočić maleni dolinom žubori“, a na „brijegu crkva mala“ čini cijelu sliku i dojam naglašeno romantičnim.
Usred opisane doline smješteno je nogometno igralište domaćeg NK „Strmec“ i izlaskom na isto, svaka daljnja romantika – prestaje i nestaje. Teren skučenih dimenzija, neshvatljivo neravan, pardon grbav (kurilovečka „Škarpa“ je tepih!), na brzinu ispeglan teškim valjkom, sa nekoliko doslovno blatnih oaza, zavarat će svakog dobronamjernika i učiniti ga nogometno ograničenim i bezvoljnim.
Shvatili smo stoga već od prve minute da će od nogometne igre danas malo toga biti moguće prezentirati. Otvaranje utakmice pokazalo je da jedino taktika „bubaj, mico, bubaj“ može donijeti kakvog-takvog ploda (boda). Puno trke, borbe i htijenja, bezbroj duela i more taktičkog strpljenja, bit će potrebo ugraditi na putu do pozitivnog rezultata. Naš je „Vaha“ na teren poslao gotovo novu momčad (- požutjeli Japec, Vrdoljak + sedam novih imena u odnosu na kolo prije), koja je trebala zadovoljiti prije navedene kriterije ove utakmice. Mladići su već u prvih 45 minuta pokazali da su spremni opravdati ukazano im povjerenje. U „igri bez igre“, paralizirali su „ho-ruk“ namjere domaćina i predstavili se kao opasniji i konkretniji takmac. Dokazali smo da i mi u sustavu „tko nabije, taj dobije“, „ždrijebad“ za trku imamo, pa je u „polčasu“ bez prilika jedino mladi Bakula bio u poziciji „zakucati“ jedan u nizu otpadaka domaće obrane.
Nastavak nam je već u 47. minuti donio opravdano vodstvo i priliku za rijetki „časak radosti“ na „ukletom“ terenu. U toj su se minuti domaći uvjerili da ih „Sokol nikad nije volio“, pa mu poslije bijega po lijevoj strani ni „soli na rep nisu mogli staviti“ – Mršić nije očekivano poentirao na njegovu asistenciju, ali je srećom Majić pratio razvoj situacije i loptu zaustavljenu u jednoj od prije navedenih blatnih oaza, iz blizine zakucao u mrežu, za zasluženih 0:1. I opet bi po onoj staroj – „tko će kome, nego svoj svome“ pa je i „mali Maja“ rastužio svoje bivše suigrače i „poslodavce“. Ljutnja domaćina ubrzo je prerasla u bijes, a meta je postao mlađahni arbitar Mlinarić, koji je „preko noći“ iz četvrtog promoviran u glavnog djelitelja pravde!? Uhodani i tradicionalni recept pritiska Bedeničani su prezentirali u 69. minuti, kada su dosuđeni prekršaj u korist gostiju popratili naguravanjem i navlačenjem „maloga Mlinke“ i, zanimljivo, ishodili na intervenciju prvog pomoćnog (udaljenog tridesetak metara) – promjenu odluke. Posljedice hajke iskazane kroz verbalne i fizičke nasrtaje na glavnog suca svele su se na opomenu jednom od domaćih „Tarzana“, zapisnički evidentiranom – „zbog prigovora na odluku suca“. Jeb.. takav prigovor…! Nastavka slijedi u 75. minuti kada je domaća mlada zvjezdica (devetnaest mu je godina tek) i glavni golgeter Lucijan Gorički prisilio suca da mu pokaže put u svlačionicu zbog vrlo sočne i još glasnije izrečene kletve koja je prizivala sučeve pretke ženskog roda. Na žalost, ova se odluka i nije pokazala najsretnijom po „Vahin dječji vrtić“, jer se na ovakvom mini terenu igrač više ne osjeti bitnom, a kamo li kapitalnom prednošću, a, uz to, sve buduće odluke poprimaju naglasak kompenzacije za prethodno učinjeno. I bi upravo tako…. pa i „prekršaj“ koji je prethodio poravnanju rezultata spada u „sučevu imaginaciju i fantaziju“, a što video prikaz (pogledajte i uvjerite se sami) zorno potvrđuje. Dakle, drugi „polčas“ doživio je nastavak od 4 minute (zbog čega???), domaćin je poravnao (a gdje je nestao Čičak, a kam se skril Jura?) u 92., a kraj je uslijedio istekom 93. minute!!! I bi znatno lakše i sucima i domaćinu….
I tak smo izgubili dva preostala boda, a koja nikak ne bi izgubili da je prethodno Mršo poentiral poslije posljednjeg bijega Sokola ili da je Jura zabil kad je neočekivano zbrisal domaćoj obrani ili… Ili da smobarem za jednu polu sezonu iskusniji….
I na kraju da se razmemo: kapa dole i treneru i dečkima, za kompletnu prezentaciju na bedeničkoj „grbavici“, razloga za ljutnju nema i ne smije biti. Konačno, igrali smo protiv jedine još uvijek neporažene momčadi u ligi, na njihovom neosvojivom „terenu“ gdje „sto let nismo boda ni videli“! Ko cucku mi je žal, ne zbog bod(ova), neg upravo zbog činjenice da ih je naša mlađarija nezasluženo izgubila baš pet do dvanaest…
No, sutra je novi dan, u nedjelju nova tekma. Dolazi zahuktali Laduč, bivši NK Crvena Zvijezda: idemo Japa, idemo dečki uz srca Turopolja!!!
I za sam kraj, citiram starog Ćirkija: „I am a coach…“! Jesi, sinek, ba, jesi i ostaješ „coach Kurilovečki“!!!
Izvještaj podnio: gledatelj !
Ako ima još zainteresiranih koji žele napisati izvještaj sa utakmice, drage volje ćemo ga objaviti! Hvala!
-
Metalac - Polet 1 : 1
Sava - Stupnik 1 : 2
Strmec - Udarnik 1 : 1
Mraclin - Jelačić 6 : 1
Parikožari dobro napudrali Alapiče...-
Sljedeća utakmicaNedjelja, 07 Studeni 2010 14:00
Udarnik : Laduč
http://www.nk-udarnik.hr/
12. KOLO: MRACLIN - JELAČIĆ 6:1 MRACLIN : SRC Nova graba. Gledatelja 170. Sudac: Filipčić (Ključ Brdovečki).
Pomoćnici: Šekerija (Zagreb) i Ruškač (Jakovlje).
STRIJELCI: 0:1 Mikulin (29), 1:1 Brebrić (49), 2:1 Popović (55), 3:1 M. Rus (57), 4:1 Brebrić (64), 5:1 Brebrić (83), 6:1 Lučić (90)
MRACLIN: Žigman, Škrinjarić, Lučić, Novosel (od 70. D. Rus), Ožvald, Dandić, Zenuni (od 46. Popović), Krpačić, M. Rus, Rak (od 46. Hadžić), Brebrić.
TRENER: Stjepan Grđan
JELAČIĆ: Prošenski, Karlović, Kelava, Sever, Buzov, Mikulin, Bobesić (od 52. Matejčić), Novosel, Rožić (od 63. Maksimović), Mirenić (od 72.Grubeša), Križanić.
TRENER: Nedjeljko Pavlica
(vitomir štuban)
http://www.nk-mraclin.hr/
