Ima više mogućih i pravilno upotrebljavanih naziva za ovaj objekt, spomenik kulture, a
jedino je nepravilan onaj kojeg se najčešće upotrijebi, a to je naziv: „Dvorac“.
Također ostaje nerazjašnjena i upotreba imena:
Lukavec -grad ili Stari grad Lukavec.
Za
POT kao graditelje i povijesne vlasnike, on je Kaštel i po njemu domaćin je: Kaštelan. U određenoj internoj komunikaciji, komeš -gospodar, u ovom slučaju Župan POT-a mogao je upotrijebiti izraz „Dvor“, a to se nije odnosilo baš na sami objekt nego na zbroj objekta i njegovog sadržaja.
Ovdje se podrazumijeva upravno sjedilački, nestambeni sadržaj, a da mu se kroz povijest, kojim slučajem nadogradio stambeno -ladanjski sadržaj, onda bi to bio Dvorac.
Kada nazivlje pogrešno upotrebljavaju došljaci, treba im objasniti, ali je neprimjereno da u tome griješe turopoljski plemenitaši i naravno struka, a nedavno su znanstvenici Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba, kao čista znanstvena institucija, krajnje neuko ga klasificirali kao „dvorac“.
Ono što je kaštelan za kaštel, to je burger za burg, dvorski, dvoršić ili dvoršak za dvor, tvrdoš za tvrđavu, pa odmah vidimo od kuda je porijeklo takvih prezimena u građanstvu.
POT je upotrebljavao za svoj Kaštel isključivo ime Lukavec -grad, kao što su bila imena Želin -grad ili Peršin –grad.
U mijenjanju kroz padeže je ostajalo neprovredivo ime Lukavec a promjeni je bio podložan samo dodatak: grad. Npr: Lukavec -grad, u Lukavec -gradu, sa Lukavec -gradom itd, a ne: u Lukavcu gradu, sa Lukavcem gradom itd.
Nisu se upotrebljavali niti oblici kao npr: Grad Lukavec ili slično. Samo u kontekstu razgovora koji traje mogao se upotrijebiti skraćeno Grad ili skraćeno Lukavec, a u svim drugim okolnostima, Grad je podrazumijevao neku od urbanih trgovačkih, nepoljoprivrednih cjelina kao npr. Samobor a ime Lukavec je izvan konteksta podrazumijevao isključivo sela: Gornji ili Donji Lukavec.
Ime: „Stari grad Lukavec“, je narodni, „romantični“ naziv novijeg datuma i nije primjereno da svoj Kaštel tako zovu pripadnici plemenitaškog turopoljskog korpusa, nego ga tako mogu zvati neplemenitaši šireg Turopolja i dotepenečko stanovništvo, bez obzira da li su ovogeneracijski ili daleko stariji došljaci.
Naime, upotreba takvog naziva za ovaj Kaštel govori da ga došljaci u pozitivnom smislu doživljavaju kulturnom stečevinom u sastavu svoje odluke da se nastane u Turopolju ali ne bi trebali u isto vrijeme razvijati konkurentski odnos sa sjedilačkim stanovništvom nego bi trebali i POT doživljavati na srodan, promotivan način.
Bilo bi korisno u kontekstu teme razjasniti i razlog odbacivanja starijeg naziva za Plemenitu opčinu: „Turopolje“, a prevladavanja naziva: „turopoljska“.
Još je i Emilij Laszowaki upotrebljavao stariji naziv, ali on dolazi od još starijeg pokušaja da sebe Turopoljski plemenitaši doživljavaju domicilnim nad cijelim Turopoljem i to u širem pojmu, od Sv. Nedelje do ušća Kupe u Savu iza Siska.
S toga je danas primjeren naziv Plemenita opčina turopoljska a ako se u toku nekog teksta planira produžiti upotreba skraćenice:
POT onda bi trebalo biti prihvatljivo uvodno puni naziv pisati sa sve tri velika početna slova, dakle: Plemenita Opčina Turopoljska.Lukavec -grad , 09. 01. 2009
Radivoje Jovičić , viši konzervator -restaurator
