Na Wikipediji sam pronašao Powellovo oproštajno pismo:
"Dragi skauti,
Imao sam vrlo sretan život i želim svakome od vas, također da ima tako sretan život. Vjerujem da nas je Bog stavio u ovaj veseli svijet da budemo sretni i uživamo život. Sreća ne dolazi od toga da je netko bogat, ni samo što je uspješan u svojoj karijeri, a niti od prepuštanja užicima. Jedan korak prema sreći je učiniti sebe zdravim i snažnim dok si dječak, tako da možeš biti koristan i da možeš uživati život dok si čovjek. Proučavanje prirode pokazat će ti koliko je izvanrednih i lijepih stvari koje je Bog stvorio na svijetu da bi baš ti uživao. Budi zadovoljan s onim što imaš i učini s tim najbolje što možeš. Gledaj na svijetlu stranu stvari umjesto na onu mračnu. Ali, stvarni put do sreće je davanje sreće drugim ljudima. Pokušaj ostaviti ovaj život malo boljim nego što si ga našao, a kad dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan, uz osjećanje da svakako nisi potratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao. Budi pripravan za to da živiš sretno i umireš sretno..."
Na stranicama skauta „Tur“ navedeno je:
Zavjet je prisega pojedinaca, da će se truditi najbolje što može živjeti u skladu sa tim kodeksom, koju svaka mlada osoba daje pred grupom vršnjaka kada odluči pristupiti Pokretu. Dajući zavjet, mlada osoba donosi svjesnu i dobrovoljnu odluku o prihvaćanju Izviđačkih zakona i preuzima odgovornost za izvršenje te odluke kroz osobni trud.
Bilo bi interesantno ako nam možete napisati
kodeks izviđača ili skauta!
Primijetio sam naglašava se:
Timski rad
Ljubav prema prirodi
Učenje kroz rad
Da li nam možete još nešto reći
o moralno-duhovnoj edukaciji skauta?
Na vašim web stranicama našao sam i ovo o izviđačkom odredu „Tur“ (da ne ispada da sami sebe reklamirate):
Izviđački odred „Tur“ – od temelja do krova (Svijeta)Rano jutro. 8 sati. Prvi je kolovoza 1907. godine. Na Brownsee Islandu, u blizini Londona zvukom trube službeno je označen početak prvog logorovanja skauta (prevedeno na Hrvatski: izviđača), na kome se okupilo desetak dječaka i njihov vođa, Robert Baden Powell. Osnivač i vječni vođa skautskog pokreta, čije je ideja godinama potom pobuđivala maštumladih diljem svijeta. Sto godina nakon prvog logora skautski pokret je aktivan u 216 zemalja svijeta, a Baden Powellovov duh i ideja okuplja 28 milijuna mladih iz cijelog svijeta.
Skautska ideja, pustolovni duh, slobodoljublje, ljubav prema prirodi, želja za upoznavanjem drugih ljudi i krajeva, vjernost svojoj domovini, ali i tolerancija prema drugim narodima, rasama i vjerama, stigla je u Hrvatsku već 1914. godine. Vihor prvog, a potom i drugog svjetskog rata nije dozvolio da se skautska ideja razvija.
Ipak, 1957. godine u Velikoj Gorici s radom počinje odred „Čiča Janko“. Njegovi osnivači ime su mu dali po narodnom heroju Moši Pijade, koji je umro dvadesetak dana prije formiranja odreda, 7. travnja 1957. godine. Osnivanje izviđačke jedinice pri osnovnoj školi u Velikoj Gorici predložila je književnica Slava Ogrizović, koja je tada bila Starješina Saveza izviđača Zagreba. Pomoć u tome pružala joj je teta Berta Grbović, a za prvog je Starješinu odreda izabran Mirko Braim (koji je i danas sa nama). Odred je rastao, a iz njega su izrastali i novi Odredi, u Vukovini, Ščitarjevu, Pokupskom, Kravarskom, a potom još tri odreda u Velikoj Gorici. Savez izviđača općine Velika Gorica osnovan je 1963. godine, u naponu svoje snage, trideset godina nakon osnivanja prvog odreda u Velikoj Gorici, 1987. godine broji 1712 izviđača. Dugu tradiciju skautizma u Velikoj Gorici tada ponovno prekida vihor rata. Ovoga puta Domovinskog. Godine 1990. s radom prestaje Savez izviđača Općine Velika Gorica i svi odredi na području tadašnje općine (u čijem su sastavu bile današnje općine Kravarsko, Pokupsko i Orle).
Najiskusniji među nama, kao i oni s manjim brojem logorskih dana, ali ogromnom ljubavlju prema slobodi, prema svojoj domovini, odlaze na bojišta, gdje je prepoznato njihovo iskustvo, poznavanje izviđačkih vještina korisnih u ratu i snalažljivost, a koje su stavili u službu borbe za slobodu, neovisnost i samostalnost Hrvatske. Od nekih od njih, tada još ne znajući, zauvijek oprositili.
S ponosom se prisjećamo jednog od naših izviđačkih voditelja Tihomira Tomašića – Tihice koji je svoj život položio na oltar domovine na Ovćari, kao branitelj Vukovara. Odveden je iz vukovarske bolnice i pogubljen uz još 260 heroja 20.11.1991. godine. U tom ratnom vihoru, 1992. godine petorica mladih Velikogorićana, koji u to vrijeme nisu bili u prilici dati svoj doprinos na bojištu, odlučili su iz prkosa djeci čiji su očevi branili domovinu, pokušati priuštiti djetinjstvo izvan podruma, skloništa, izvan svijeta mržnje i straha.
Gorine 1992. godine oglasili su poziv na vratima Osnovne škole Eugena Kumičića. Ušli su u školu, 23. listopada, po završetku nastave no tamo nije bilo niti jednog djeteta. Spremačica ih je uputila u mali hodnik, a tamo … lica su im se ukočila od nevjerice kada su njih petorica pred sobom vidjeli stotine malih glava. Bili su to: Zoran Horvat, Tomislav Pasarić, Siniša Silaj, Goran Mikulić i Alen Konjević. U više velikogoričkih škola vodili su svaki po dva voda (danas ih nazivamo patrolama i jatima).
Već nam je tada bilo jasno da će Odred opstati samo uz puno muke, truda, rada i odricanja. Život je mnoge od nas poveo dalje, kroz Odred je do danas prošlo više od pet stotina malih velikogorićana. Nakon osamnaest godina korisnike izviđačkog programa, djecu sa šireg Velikogoričkog područja volonterski vodi već peta generacija predvodnika. Svoja znanja nesebično prenose na mlađe i pripremaju sljedeću generaciju predvodnika. Istovremeno se i sami pripremaju da postanu voditelji odreda. Sredstva za rad, provedbu programskih aktivnosti i nabavu neophodne opreme za članove Odreda osiguravaju sami članovi kroz članske priloge i članarinu, te Grad Velika Gorica kroz dotaciju za provedbu programskih aktivnosti, odgoj i obrazovanje te programe prevencije društveno neprihvatljivog ponašanja djece i mladih koje Odred organizira i provodi.
Odred danas ima šezdesetak članova, a osim na užem području grada Velika Gorica, u suradnji s Osnovnim školama, djeluje i u Vukovini te na području općine Kravarsko.
Na tome smo zahvalni izuzetnoj ekipi roditelja koja se aktivno uključila u rad odreda i nama koji provodimo program s njihovom i drugom djecom daje bezrezervnu potporu, ali i konkretnu pomoć. Suradnja se pokazala izuzetno dobrom i korisnom, a slobodno mogu reći da je urodila i novim, ugodnim prijateljstvima i odličnom suradnjom. Prilikom proslave 15. godišnjice Izviđačkog odreda Tur, 50. obljetnice izviđačke organizacije u Velikoj Gorici i 100. obljetnice Svjetskog skautskog pokreta 2008. Godine počasnom članicom odreda imenovana je dugogodišnja tajnica Saveza izviđača Hrvatske, danas umirovljena Velikogoričanka Bosiljka Kostelac.
Izviđački odred Tur je već punoljetan. U jesen 2010. godine navršio je 18 godina kontinuiranog i kvalitetnog rada s djecom. Sjedište mu je pri Osnovnoj školi Eugena Kumičića, a osim u prirodi svoje programske aktivnosti provodi u prostorima Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica te u prostorima osnovnih škola u Vukovini i Kravarsko. Namjera nam je u skoroj budućnosti, do proslave 20. obljetnice osnutka Odreda, oformiti organizacijske skupine i u Velikoj Mladi te u Ščitarjevu, gdje očekuje pomoć lokalne zajednice i stanovnika, prvenstveno roditelja.
Uz izviđački pozdrav:
“Budi pripravan!”
… i odredski poklik:
“Čast svakome – Tur nikome!”
… upučujemo Vam poziv:
Pridružite nam se!
