Ovo dobih na mail, iako su mi neki navodi daleko od vjerojatnih, ipak prenosim... ukoliko netko je bio u Libiji, ili dobro poznaje život tamo, neka nas malo informira, baš me zanima...
============================================================
Zašto su napali Libiju?
Europska unija se suočava sa ogromnim financijskim problemima, a jedna po jedna europska država proglašava bankrot. Zona eura je ozbiljno uzdrmana i u ogromnim problemima.
Amerika je sve svoje resurse potrošila 12 godina unaprijed, jer duguje svojoj - i pojedinim državama u svijetu - 36.000 milijardi dolara.
Europska unija i Amerika duguju Libijskoj državi - za isporučenu naftu - blizu 200 milijardi dolara. 2012.-e godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na libijsku naftu.
Gadafi je zatražio vraćenje duga, ili će sklopiti međudržavne ugovore sa drugim zemljama i kompanijama.
Zbog toga i je ovo neviđeno razaranje Libije. A da li je libijski građanin imao razloga da se buni protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.
Ako gledamo standard libijskog naroda, i povlastice koje im pruža država, imali su jako lijep i lagodan život, živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila.
Ako netko hoće studirati u bilo kojoj državi u svijetu, on podnosi zamolbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju u iznosu od 2300 dolara.
U Libiji se ne plaća voda, struja, plin, porez, a krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit, država ga otpisuje ili vraća za vas.
Svaki punoljetni gradanin Libije, kada napuni 18 godina, dobija ključeve od stana.
Ako hoćete kupiti auto, vi dajete 20-30 posto od cijene, ostalo dotira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte.
U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10 kilograma kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve to rade stranci.
Živio sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima, i nikada nisam vidio ni jednog prosjaka na ulici.
Libijci ne idu da rade po bijelom svijetu, jer za to nemaju potrebe.
U Libiji ni jedan građanin nije izbačen - ili mu je oduzet - stan ili auto, zato što nije mogao vratiti kredit, a što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.
Iskreno, žalim za libijskim narodom, jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara, i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.
