nego šta ,nego vidjeli,trebamo ić tamo u onaj šator i dati im potporu.Ima hssovaca koji postaju bivši i spremaju se bez traktora u prosvjed da im daju podršku.
nego šta ,nego vidjeli,trebamo ić tamo u onaj šator i dati im potporu.Ima hssovaca koji postaju bivši i spremaju se bez traktora u prosvjed da im daju podršku.
Mojca - gdje je šator?
Naslov: Odg: Poticaji i prosvjedi
Autor: Stjepan - Ožujak 04, 2010, 07:30:03 poslijepodne
Desno uz cestu kad se krene prema Zagrebu, poslije zadnjeg semafora, uz parkirane traktore.
Aha. Ja sam išao danas do plesa preko svih jama do ceste aerodrom - gorica/zagreb i tamo se uključio. Meni s te strane nije bila gužva ali tko zna kako je bilo ovima koji su išli kroz goricu prema zagrebu.
…….. jučer sam bio kod naših seljaka na Velikogoričkoj cesti, dao im podršku, usput donio hrane i pića za okrijepu....možeš li se ti pohvaliti tako nečim???...teško bohami....mož mislit....
I ja sam bila, doduše nisam došla s darovima nego praznih ruku, jer sam se prvo htjela informirati kaj im treba. Zaključila sam – baš ništa, popričala kratko i otišla. (usput sam si zablatila čizme).
Ta potpora bi bila potpora kad bi ti seljaci bili predvodnici svih nas (poljoprivrednika, ribara, nezaposlenih, onih koji rade a ne dobivaju plaću, umirovljenika, i svih nas koji jedva spajamo kraj s krajem) i kad bi se išlo do kraja.
Ovako, iz onoga kaj sam vidjela oni čekaju instrukcije i služe kao paravan, a ne kao razljućeni, omalovažavani ili ne daj bože degradirani ljudi. Govorim o onima koje sam ja vidjela.
Kad krenu prema Banskim dvorima reći kapitalcu da im odmah isplati novac, a ostalima da se pripreme za Remetinec i kad odluče među svojim redovima prokazati lažove i prevarante koji su dobili zemlju (neki čak i onu koju treba razminirati – veću glupost nisam čula), dobili poticaje (i za 100 godina unaprijed jer da su ostali voćnjaci bilo bi jabuka i jabuka, možda i malina), a kod nekih je poklonjena zemlja zarasla u šipražju i trnju (poznato?), tada budem išla trčećim koracima u tenisicama pored traktora sve do vrha Gradeca.
..1947 OZNA I DOZNA seljacima su na silu kupili pšenicu sa tavana a do danas su toliko evoluirali i sofisticirali svoje vještine uvjeravanja da im seljaci sami dovezu pšenicu...
Da, evoluirali su, oni su brinuli za svoje guzice, a ovi danas su zbrinuli i sebe i još 3 generacije ispred. Jedva čekam dan kad će „biti kamenovani“, ali ne u vidu da se povuku i daju ostvke, nego da ih se procesuira, dokaže istina i kazni, a oni, njihove žene, djeca, muževi, roditelji, bake, stričevi – da vrate sve što su stekli od kad su osuđeni stupili u članstvo ZNA SE kojih kradljivaca.
prvo, da su blokirali ceste, ja bi se isla svadjati s njima. jer, ako si necime nezadovoljan, ne mozes se u zivotu postaviti sa - ja sam nezadovoljan pa idem i drugima zagorcavati zivot. dakle, blokiranjem cesta oni meni zabranjuju ili me u ometaju u odlasku na posao i u radu. blokada cesta bila bi njihova blokada moga rada. to nikako nije nacin. inace, u suprotnom, jednog dana kada cu ja strajkati, mogla bi sjest nasred njihove oranice i nedozvoljavat im da oru zemlju. toliko o blokadi cesta (koja se nije dogodila na svu srecu).
drugo, pitanje poljoprivrede je puno kompleksnije nego sto ga oni postavljaju. i ovi i oni. uzrok problema nije samo u vladi i politici nego je i u samim poljoprivrednicima. oni ne mogu ocekivati da zive samo od poticaja i drzave baveci se poljoprivredom kao sto se bavilo prije 50 godina. to nede. s druge strane, nasa drzava ima prelosu poljoprivrednu politiku, stoga, kao sto je to cesto slucaj u zivotu, istina je negdje na sredini, ni jedni nit drugi nisu potpuno u pravu, ili, svatko je djelomicno u pravu...