Autor: shaka zulu - Veljača 24, 2010, 06:31:14 poslijepodne
Čega se odričemo u Korizmi?
"Ako se kriza nastavi Korizma će biti svakog dana"
PETRINJA - Ušavši u Korizmu, vjernici razmišljaju i o odricanju, no čini se kako se Petrinjci koje smo susreli na ulicama našega grada nemaju čega odreći.
Anketirajući građane većina njih odgovorila je kako se odriču svaki dan. Tako nam je naša sugrađanka kazala kako i inače živi skromno, a u Korizmi se planira odreći sitnica.
„Odreći ću se mesa i možda kave, cigareta sam se ostavio prije nekoliko godina i od tada nisam zapalio niti jednu cigaretu“, rekao nam je jedan Petrinjac.
Također ima i onih koji smatraju da će nam kriza, ako se nastavi, priuštiti Korizmu svakoga dana
Komentari (1)
Pixel
Ja li autorica teksta svjesna kolika je glupost opće pistati članak na ovu temu. Bilo bi bolje da ode koji put na misu pa možda shvati smisao korizme.
Ispričavam se na oštrim riječima ali već mi stvarno ide na živce ovakvo pomodarstvo u pisanju tekstova o korizmi i totalno nepoznavanje teme o kojoj se piše. A da ne spominjem koliko ovakav pristup obezvrijeđuje vjernike i iskazuje totalno nepoštivanje nečije intime.
Ako petrinjskom radiju nije cilj postati žuti tisak predlažem micanje ovakvog članka.
Čak i da izuzmem to da se radi o ovoj temi koji je smisao članka - par rečenica u kojima nema nikave vijesti niti smislene informacije. Ljudi su siromašni i jedva spajaju kraj s krajem - zaista velike novosti.
Pixel • 24. 02. 2010. 12:52:49
http://www.petrinjskiradio.hr/content/view/8304/106/ (http://www.petrinjskiradio.hr/content/view/8304/106/)
Jel korizma znači da se ono čega smo se odrekli treba dati nekomu il je to ono...odrekel se-neodrekel se.Jen moj prijatel je zagovornik ove prve teze i rekel je da ak se odrečeš cigaretlinov v korizme penezi kaj si na taj način prišparal trebaš dati potrebitem.
Mene se čini da muslimani imaju nekakov običaj da se zakole ovca (il nekaj drugo) i podeli se na tri-četiri tale.Jen tal ide prijatelom,drugi potrebitem,trejti familije...
Autor: shaka zulu - Veljača 27, 2010, 08:10:19 prijepodne
„Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!“ 2 Kor 6, 2b
Korizmeno vrijeme, koje započinje na Pepelnicu obredom pepeljenja i traje do mise posvete ulja na Veliki četvrtak, vrijeme je priprave za proslavu Kristove smrti i njegova slavnog uskrsnuća! U tom svetom vremenu sjećamo se Kristova četrdesetodnevnog boravka u pustinji i četrdesetogodišnjeg putovanja izraelskog naroda iz ropstva u slobodu. Tražiti Gospodina i njemu zahvaljivati, moliti za oproštenje i moliti za ono što nam je potrebno, te tu Kristovu ljubav ostvarivati u svojim bližnjima, trebao bi biti „program“ života svakog vjernika da bi onog posljednjeg dana života na zemlji uskrsnuli s Kristom na novi život u njegovom kraljevstvu. No, u vremenu korizme, u kojem odjekuje glas Pepelnice – obratite se i vjerujte evanđelju – posebno je svaki vjernik pozvan postajati što sličniji Kristu i popravljati svoj život. To je vrijeme obraćenja, tj. odvraćanja od svog zlog puta i grijeha te vrijeme dubljeg i iskrenijeg obraćanja Kristu. U toj nakani obraćenja poglavito nam pomažu molitva, pokora, post i djela ljubavi. Misna čitanja i evanđelja kroz ovo vrijeme pozivaju nas na intenzivniju osobnu i zajedničku molitvu te kroz vršenje pokore, posta i djela ljubavi na jače zbližavanje s Bogom i svojim bližnjima. U ovom našem vremenu posebna je milost i jakost uspjeti se nečega odreći, posvetiti određeno vrijeme razmišljanju i poniranju u samoga sebe, biti dionikom pokorničkog slavlja – ispovijedi, ustrajati u molitvi… Ali naglasio bih i ono što mi se čini da u ovom našem vremenu i posebno manjka, a što je također važan izraz korizme uz onaj pogled na Boga – pogledati brata čovjeka do sebe!
Krist je pošao putem ljubavi prihvaćajući križ za spasenje svih ljudi, a taj put ljubavi je ostavio i nama kao testament:„Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici“(Iv 13, 34-35). To je Kristov poticaj na prihvaćanje križa drugih ljudi, na djelotvornu ljubav i sebedarje. I sigurno je svatko u svom životu osjetio kako je nekad teško pogledati brata do sebe, osvrnuti se na njegovo zapomaganje, oprostiti onome tko nas je povrijedio, pokloniti samo osmjeh da nekome uljepšamo dan… A to je zato jer se ne znamo radovati vlastitom oproštenju, jer ne vidimo veličinu i toplinu Božjeg milosrđa u svom životu!
Uđimo zato u ovo korizmeno vrijeme raskajana srca i s željom istinskog obraćenja da kroz pomirenje i vlastiti susret s Bogom budemo otvoreni i osjetljivi za svoje bližnje, da nam ova korizma bude na istinsko obogaćenje.
„Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.
Vi što se bojite Gospoda, očekujte
njegovu milost
i ne skrećite s pravoga puta,
da ne propadnete.
Vi što se bojite Gospoda, uzdajte
se u nj i plaća vam neće propasti.
Vi što se bojite Gospoda, nadajte
se dobru, vječnoj radosti i milosti.“ Sir 2, 6-9
piše;M.M
http://nbdm.bloger.hr/ (http://nbdm.bloger.hr/)
Autor: Sledgehammer - Veljača 27, 2010, 11:32:00 prijepodne
Prvi problem je u tome što ljudi poistovjećuju Uskrs sa nekakvim narodnim običajima, što Uskrs nije. Uskrs je najveći kršćanski blagdan, isključivo je vjernički blagdan, i slavljenje nečega što se ne razumije mi spada u kategoriju "maloumnosti". A činjenica je da ogroman broj ljudi koji slavi Uskrs ustvari uopće nema pojma što slavi i što Uskrs predstavlja.
Drugi problem je u tumačenju tog odricanja u Korizmi. Ljudi najčešće stavljaju vlastiti egoizam i svjetovno (umjesto vjerničkog tumačenja o poslanju i smislu, elementarnim razlozima tog odricanja!) na prvo mjesto. Tako stalno slušam "ja sam se odrekao ovoga, ja sam se odrekao onoga", i odmah vidim da ti ljudi ustvari i nemaju pojma ni zašto se odriču toga što se odriču, ni koja se svrha tog odricanja.
Poanta odricanja u korizmi je da DRUGI imaju koristi od toga odricanja, a ne onaj koji se odriče. Znači, ako netko veli "neću jesti kolače 40 dana" to zajednici, vjerničkoj zajednici braće i sestara, ne znači apsolutno ništa, i zajednica od toga nema koristi, a korist koju ima taj koji se odriče ne treba tumačiti kao korist za zajednicu. On se toga čega se odrekao može bilo kada kroz godinu, a što imaju siromasi, nemoćni i ostali potrebiti od braće i sestara od tog njegovog odricanja od kolača - nemaju ništa. Zato je takva "žrtva" u očima vjerskog tumačenja beskorisna (i to je i liturgijsko tumačenje).
Stoga molim da razmislite čega ćete se stvarno odreći, i da li je to odricanje stvarno vjerničkog karaktera, ili je to odricanje samo ugađanje vlastitoj guzici (kao i u ostatku godine), koje se želi prikazati kao Bogu ugodna žrtva...
Odrekni se pušenja - ali novac koji bi u tom razdoblju potrošio na cigarete daj za potrebe siromaha, uplati ga u neki fond, i onda to odricanje ima smisla! Jer ako lova ostaje u tvom džepu, ukoliko koristiš samo sebi - to nema veze sa poslanjem Uskrsa i smislom odricanja u Korizmi. To je poslanje i smisao odricanja.
Autor: Goričanka - Veljača 28, 2010, 09:52:50 prijepodne
Dodala bih samo da ljudi koji se u Korizmi odriču npr. tih spomenutih kolača, to smatraju žrtvovanjem.
Znači, nekonzumacijom nečega što posebno voliš, za čim žudiš, činiš žrtvu koja bi trebala biti Bogu ugodna.
Nema mi to smisla da Bogu bude ugodno što ja ne jedem kolače i još mi je pritom teško.
Niti Bog ima radosti u mojoj žrtvi, niti ja imam milosti neke zbog toga što jedva čekam Uskrs da se najedem slatkoga!?!?
To odricanje i žrtvovanje o kojem ljudi pričaju na sva usta, i time skreću pažnju na svoju "silnu" žrtvu, me stvarno već živcira.
Ono na čemu se temelji Korizma je Isusov boravak na Gori.
Iskustvo, pročišćenje, katarzu, spoznaju samoga sebe kroz svjesnu borbu dobra i zla u svojoj nutrini, kakvu je prošao Isus boraveći 40 dana izoliran, povučen od ostatka svijeta, neće ljudi doživjeti ako ne jedu kolače, pa čak ni ako se odreknu novca za cigarete u korist zajednice.
Za mene, smisao dobro iskorištenog korizmenog vremena je trajna promjena, osnaživanje duha i približavanje Bogu praktičnim životom u skladu s Božjim Zapovjedima.
Svake godine dam si novi zadatak, uvedem novu praksu u svoj duhovni život. Što i kako nije bitno svijetu nego meni i Bogu.
Autor: Sledgehammer - Veljača 28, 2010, 01:58:04 poslijepodne
Ako žrtva nije takva da zajednica ima koristi od nje, onda to i nije žrtva i nije u duhu i smislu Korizme.
I muslimani imaju svoje praznike kada im je obveza pomagati, poklanjati i davati siromašnima i zajdnici, ustvari svima samo sebi osobno ne. Oni su to u davna vremena stvaranja islama preuzeli iz postojećeg kršćanstva, no izgleda da se to u kršćanstvu sa vremenom izgubilo...
Sada face umišljaju kako je njihovo odricanje od žderanja, lokanja i pljuganja tri kutije dnevno velika žrtva za Korizmu. Svakaj!! Kaj got!
Autor: plemenitashica - Veljača 28, 2010, 03:21:01 poslijepodne
Znači, nekonzumacijom nečega što posebno voliš, za čim žudiš, činiš žrtvu koja bi trebala biti Bogu ugodna.
Nema mi to smisla da Bogu bude ugodno što ja ne jedem kolače i još mi je pritom teško.
Žrtva ili pokora je Bogu draga.
Znam ljude koji u tih 40 dana žive doslovno na kruhu i vodi.
Kad na cvjetnu nedjelju slušamo Muku gospodnju, velika većina vjernika stoji više od pola sata iako imaju mjesto u klecalu. To je žrtva tj pokora.
Kad idemo na hodočašće pješke u MB idemo zbog neke pokore (mnogo češće) ili zahvale (manje, ali to je Bogu posebno drago), (doduše mnogi idu da dokažu izdržljivost sami sebi, pa kad dođu tam među prvima već ih netko s autom čeka i vraćaju se natrag (znam i takve) a da niti ne uđu u crkvu ili na misu/to su oni koji ne razumiju).
Kad idemo na hodočašće u Međugorje mnogi, mnogi idu na Križevac ili Brdo ukazanja bosi i bosi silaze - to je žrtva ili pokora. Nikako nije ugodno, nego može biti i bolno.
Tako i u Korizmi, ako se odrekneš nečega što ti je posebno drago, činiš pokoru za nešto što si sam odredio, ili zahvaljuješ Bogu na milosti što ti je uslišio molbu ili želju.
Ne govorim sad o nakaradama kojih ima i previše i kak Sledge veli: "Sada face umišljaju kako je njihovo odricanje od žderanja, lokanja i pljuganja tri kutije dnevno velika žrtva za Korizmu. Svakaj!! Kaj got!". Takvi pojma nemaju čemu i zašto. Čine to da mogu pričati da su nešto učinili (a čak i nisu dosljedni, ali su glasni).
Autor: Goričanka - Veljača 28, 2010, 04:03:48 poslijepodne
Zašto bi uopće žrtva bila Bogu draga ako ju nije od nas tražio?
Ja ne znam što je Bogu ugodno, ali znam što od mene traži kroz Zapovjedi.
I vidim da u 10 zapovjedi Božjih nigdje se ne spominje žrtvovanje.
Mislim da su Bogu draža djela ljubavi, poštovanja i milosti, nego samokažnjavanje.
Jer o ljubavi i milosti imamo nekoliko konkretnih Božjih zapovjedi.
Ne treba komplicirati jednostavne stvari.
Bog je ljubav, a ljubav ne traži žrtvu nego podršku i zajedništvo.
Autor: shaka zulu - Veljača 28, 2010, 04:20:54 poslijepodne
Žrtva ili pokora je Bogu draga.
Znam ljude koji u tih 40 dana žive doslovno na kruhu i vodi.
Kad na cvjetnu nedjelju slušamo Muku gospodnju, velika većina vjernika stoji više od pola sata iako imaju mjesto u klecalu. To je žrtva tj pokora.
Kad idemo na hodočašće pješke u MB idemo zbog neke pokore (mnogo češće) ili zahvale (manje, ali to je Bogu posebno drago), (doduše mnogi idu da dokažu izdržljivost sami sebi, pa kad dođu tam među prvima već ih netko s autom čeka i vraćaju se natrag (znam i takve) a da niti ne uđu u crkvu ili na misu/to su oni koji ne razumiju).
...
Če očeš postiti i odricati se imaš 365-6 dan na leto.Nekak mi se čini da se nemremo složiti kaj je zapraf korizma.
Mati od mega bivšega kolege z posla je postila saki tork za Sv. Antu iak bi ja to povezal z socijalno-ekonomskem stajnem v okolice Primoštena odkud je isti bil.
Nekteri su na kolene z Kuč išli nabistru...
Autor: Sledgehammer - Veljača 28, 2010, 06:06:21 poslijepodne
Ja ne mislim da je samoodabrana žrtva ili pokora Bogu nešto jako draga.
Zašto bi uopće žrtva bila Bogu draga ako ju nije od nas tražio?
Ja ne znam što je Bogu ugodno, ali znam što od mene traži kroz Zapovjedi.
I vidim da u 10 zapovjedi Božjih nigdje se ne spominje žrtvovanje.
Mislim da su Bogu draža djela ljubavi, poštovanja i milosti, nego samokažnjavanje.
Jer o ljubavi i milosti imamo nekoliko konkretnih Božjih zapovjedi.
Ne treba komplicirati jednostavne stvari.
Bog je ljubav, a ljubav ne traži žrtvu nego podršku i zajedništvo.
Mislim da malo preveč toga tumačiš na svoju ruku, ali ti je tumačenje krivo.
Autor: Goričanka - Ožujak 02, 2010, 08:36:06 prijepodne
Može biti da je krivo.
Ako ti znaš kako je ispravno, slobodno mi objasni.
U Starom zavjetu je bilo daleko više žrtvovanja koja je Bog osobno tražio od ljudi.
Osim toga vrijedio je zakon "oko za oko".
Novi zavjet nas opet uči da "okrenemo i drugi obraz", a Isusova žrtva je otkupljenje za sve naše grijehe.
Mi imamo sakrament ispovjedi, i zato mislim da nije potrebno nikakvo svojevoljno samokažnjavanje i odricanje od koječega, ali rad na osobnom produbljenju i razumjevanju vjere i duhovnosti nam je svima potreban.
Osim toga ta cijela parada oko korizmenog odricanja je nova i pomodarska.
Odgojena sam u vjerničkoj obitelji, ali se ne sjećam tih odricanja i silnih žrtvi.
Pamtim da je baka išla svaki dan na misu, više se molilo, nije se slavilo ništa u to vrijeme, petkom je obavezno bio posni ručak.
Ovo kak se to danas dela je meni osobno je to bezveze i ne nalazim se u tom žrtveničkom obliku prakticiranja vjere.
Mislim da su jedan iskreni osmjeh i lijepa riječ Bogu kudikamo ugodniji od svih mojih nepojedenih kolača i nepopušenih cigareta.
Autor: Sledgehammer - Ožujak 02, 2010, 09:43:27 prijepodne
Ako ti znaš kako je ispravno, slobodno mi objasni.
Već jesam, samo što ne čitaš. ;)
Autor: Goričanka - Ožujak 02, 2010, 09:59:19 prijepodne
Sve sam tu pročitala i slažem se s onim što si napisao.
Mene jedino smeta kad ljudi na sva usta viču čega se odriču.
Pa čak i kad je ta žrtva usmjerena za dobrobit zajednice, sve dok vrijedi "usta moja hvalite me" znači ide iz egoističnih pobuda jer joj je namjera da podilazi Bogu, umjesto da joj namjera bude dobrobit zajednice.
Nadam se da razumijete kaj hoću reći, jer se ne znam bolje izraziti jutros.
Autor: domovinesin - Ožujak 05, 2010, 02:35:59 poslijepodne
Autor: port - Ožujak 05, 2010, 03:31:04 poslijepodne
:)
Autor: Mlačanin - Ožujak 05, 2010, 04:01:35 poslijepodne
Jl 2
12"Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'." 13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. 14Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! 15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, 16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 17Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" 18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
2 Kor 5
20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!
2 Kor 6
1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.
Ps 51
3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
Mt 6
1"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. 2Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 3Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, 4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" 5"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 6Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."
16"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 17Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."
Autor: shaka zulu - Ožujak 14, 2010, 06:59:13 poslijepodne
Korizmeni savjeti za vozače
U svojim korizmenim porukama katolički biskupi diljem svijeta pozivaju vjernike da u vrijeme priprave za Uskrs više promišljaju svoju vjeru i pripadnost Kristu, učvrste svoju povezanost sa Crkvom te da se više posvete svojoj obitelji i ljudima oko sebe, posebno onima kojima je na bilo koji način potrebna pomoć. Vjernici su pozvani da novac i druga sredstva koje su prikupili u dane posta i nemrsa daruju za dobrotvorne svrhe namijenjene onima koji su u nevolji, a u Zapadnim zemljama uobičajena su i korizmena prikupljanja za potrebite.
Jedna od najzanimljivijih je ovogodišnja poruka hrvatsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka u kojoj se vjernicima savjetuje kako bi se trebali ponašati za upravljačem svog automobila.
Biskup Štambuk upozorava vjernike da, uzimajući u ruke volan, uzimaju u ruke najveću vrijednost-život. 0 tome se premalo razmišlja i time se čini grijeh propusta, dodaje biskup. U nastavku naglašava da u vožnji jednako smeta onaj koji prebrzo i onaj koji vozi presporo te da bi vjernici vozači trebali biti posebno oprezni na mokroj ili smrznutoj cesti, na cestama u naselju te prilagoditi voznju uvjetima na putu.
Biskup poručuje vjernicima da na cesti mogu vježbati kreposti poput poniznosti, strpljivosti i razboritosti. "Poštivanje usputnih znakova vrlo je prikladan tekst naših dobih i loših sklonosti", poručuje hrvatsko-bračko-viški biskup i poziva vjernike da budu strpljivi u prometu, posebno ako je pred njima spori vozač ili ako je crta puna te poziva da se ne razbacuju novcem na nove marke automobila, što rezultira razbuktavanjem oholosti.
U korizmenoj poruci koja nosi naslov "Korizma za volanom", biskup se osvrnuo i na problematiku vezanu uz parkiranje. "Parkiranje može pokazati naše razumijevanje prema drugima ili omalovažavanje drugih ukoliko ne ostavljamo potrebiti prostor za druge. Možda bismo moglo to ovako kazati: Parkiraj (se) i reći ću ti tko si i kakav si!" poručuje mons. Štambuk.
Također je upozorio vjernike da tijekom vožnje ne koriste mobitel. "Razgovori za vrijeme vožnje mogu biti uzrokom velikih nesreća i životnih pogibelji. Stani na prikladni prostor. Zaustavi se. Razgovaraj pa kreni dalje. Ukoliko je razgovor bio šokantan, smiri se, pogledaj lijevo i desno i primiren nastavi svoj put", piše biskup te posebno poziva mlade vozače da budu oprezni u prometu.
Također poziva vjernike da preispitaju svoju savjest i da se zapitaju koliko su grijeha učinili za upravljačem automobila. "I mi biskupi smo vozači, i svečenici su vozači, i časne sestre su vozačice, gotovo u svim našim obiteljima nije više ni magarac ni konj, ali jesu konjske snage raznih motora koji mogu opasnije ritnuti od bilo kojeg konja", zaključuje biskup.
~
Navještenje br. 376, ožujak 2010.
Inače baš ne doživlavam propovedi ali ova mi se čini kak da je pisana na denešni den,na zemle a ne na nebu,za čoveka a ne političara...
"Parkiranje može pokazati naše razumijevanje prema drugima ili omalovažavanje drugih ukoliko ne ostavljamo potrebiti prostor za druge. Možda bismo moglo to ovako kazati: Parkiraj (se) i reći ću ti tko si i kakav si!"
Ali Bog ni štel da se pri nami prakticera "razumijevanje i omalovažavanje" pak nam je poslal maloga zločestoga Dražena kaj je ukinul "gracku kaštigu" za one kaj se parkeraju de se ne šika.Il je pajek zdigel kakovu HDZ (http://img715.imageshack.us/img715/5660/bbm.jpg) (http://img715.imageshack.us/i/bbm.jpg/) ... ):D pak je sam kaštiguvan.
Autor: shaka zulu - Ožujak 14, 2010, 07:53:59 poslijepodne
Veliki četvrtak
Na Veliki četvrtak krščani obilježavaju početak svetoga trodnevlja u kojem je sadržana temeljna tajna krščanske vjere - uskrsnuće Isusa Krista. Veliki četvrtak ujedno je spomen na Posljednju večeru. Crkva se toga dana spominje euharistije ili svete mise i dana kada je ustanovljen svećenički red. Zato okupljeni oko svojih biskupa obnavljaju dana obećanja. U svim katedralnim crkvama posvečuje se ulje za krizmu, krštenje, bolesničko pomazanje te svećenički red.
U dvorani posljednje večere, prije nego što je bio predan, Isus je pranjem nogu poučio apostole kako se ljubav mora provesti u nesebično i ponizno služenje drugima. Sječajući se te zapovijedi, biskupi i svečenici čine isto.
Naša je pozornost usredotočena na tajnu Kristove ljubavi koja želi s nama na vidljiv način ostati zauvijek. Ova Isusova Pashalna Večera oslobođenje je čovječanstva iz ropstva grijeha i početak njegova puta prema Vječnoj Domovini, vječnom Božjem Životu za koji je Bog i stvorio čovjeka.
Zato se vjernici s posebnim poštovanjem pričešćuju na Veliki Četvrtak. Žele se susresti
s Kristom na osobit način, žele se s njim sjediniti, žele kroz sjedinjenje s Kristom doživjeti i` međusobno zajedništvo i ljubav. I kao što je Isus želio biti dar nama, tako i vjernici po Kristu žele biti dar drugima. Kao što se Krist za nas žrtvovao tako i oni žele u ljubavi žrtvovati se za druge. Po sjedinjenju s Kristom žele se obući u Kristovu snagu da se mogu hrabro boriti protiv sveg zla u sebi i oko sebe - sa sigurnošću da će - sjedinjeni s Kristom - pobijediti.
Veliki petak
Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti, dan pokore i posta.
Crkvena zvona i orgulje ne čuju se. Veliki petak jedini je dan u godini u kojem se ne slavi euharistija, vjernici se okupljaju na Službi muke Gospodnje. Slušaju potresno svjedočanstvo o Kristovoj muci i smrti. Pjevajući tužaljke klanjaju se križu, nekoć simbolu sramote koji je postao simbolom naše pobjede.Imajući povjerenja u Kristovo djelo spasenja mole Isusa za sve svoje potrebe, za potrebe svih vjernika, svih ljudi. Nastoje i sebe i cijeli svijet doživjeti u Kristovoj ljubavi koja nikoga ne isključuje, koja je sve spasila, koje svima želi dobro.
Isus je izdahnuo s riječima: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." Od Oca je došao, za Oca je živio, u Oca se pouzdavao, u Ocu umire. U najtežim trenucima, kad se osjetio ostavljenim i napuštenim, nije izgubio povjerenje u Oca da ga neizmjerno ljubi, da je njegov Ljubljeni Sin, njegov Miljenik, njegov Izabranik. Posljednjim izdisajem Isus se našao u vječnom zagrljaju s Ocem. Ali ne sam. Ocu je doveo i na Očinsko Srce stavio cijelo čovječanstvo, cijeli svijet. Božje djelo stvaranja i otkupljenja je dovršeno. Božja Ljubav je pobijedila sve zlo, sve zapreke.
Velika subota
Vjernici se okupljaju na vazmeno bdijenje. Žele budni dočekati Kristovo uskrsnuće, žele biti dionici njegove milosti, njegova novog uskrsnulog života. Najprije prisustvuju blagoslovu ognja na kome se zapali uskrsna svijeća simbol uskrsnulog Krista. I dok svečenik najavljuje "Svjetlo Kristovo" vjernici pale svoje svijeće na uskrsnoj svijeći - sa željom do zapale Kristovo svjetlo u svojim srcima, sa željom da imaju udjela u Kristovom uskrsnulom životu. Tako se sa zapaljenim svijećama pridružuju vazmenom hvalospjevu Kristu uskrsnulom, Bogu koji pobijedi sotonu, grijeh, zlo, smrt. Nakon što je svijetlo stiglo među vjernike zapjeva se Glorija,svečana pjesma koja se nije čula u proteklom korizmenom razdoblju. Nakon Glorije čuju se i zvona, koja se u znak muke i smrt, nisu čula od Velikog četvrtka. Nakon toga pažljivo slušaju glavna svetopisamska izvješća o povijesti spasenja od početka ljudskog roda do sadašnjeg trenutka - sve u želji da budu što bogatiji i što potpuniji dionici Božje ljubavi i Božjeg spasenja. Kristovo uskrsnuće je konac Božjeg djela stvaranja i spasenja. Kristovim uskrsnućem Bog je, unatoć ljudskom grijehu - ostvario pobjedu svoje ljubavi. Vazmeno bdijenje završava slavljenjem Svete Mise. Vjernici su svjesni da nas onaj Krist koji nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem djelotvorno spašava u Svetoj Misi.
U uskrsnoj noći mnogi, osobito u stolnim crkvama, primaju sakramente kršćanske inicijacije.
~
Navještenje br. 376, ožujak 2010.
Autor: shaka zulu - Ožujak 14, 2010, 07:54:56 poslijepodne
Župa Navještenja BDM
VELIKI ČETVRTAK
19.00 - OBRED POSLJEDNJE VEČERE
VELIKI PETAK (post i nemrs)
15.00 - KRIŽNI PUT
19.00 - OBRED MUKE GOSPODNJE
VELIKA SUBOTA
8.00 - 20,00: POKLON BOŽJEM GROBU
20.00 - VAZMENO BDIJENJE
BLAGOSLOV HRANE:
na Veliku subotu
17.00 Kobilić, Kurilovec
18.00 kapela sv. Lovre
na Uskrs
6.00 župna crkva
7.00 župna crkva
Župa Sv. Petra i Pavla
VELIKI ČETVRTAK
18.30 - OBRED POSLJEDNJE VEČERE
VELIKI PETAK (post i nemrs)
15.00 - KRIŽNI PUT
18.30 - OBRED MUKE GOSPODNJE
VELIKA SUBOTA
21.00 - VAZMENO BDIJENJE
BLAGOSLOV HRANE:
na Veliku subotu
u 17.00 i 18.00
Župa BI A. Stepinca
VELIKI ČETVRTAK
19.00 OBRED POSLJEDNJE VEČERE
VELIKI PETAK (post i nemrs)
19.00 OBRED MUKE GOSPODNJE
VELIKA SUBOTA
8.00 - 20.00 POKLON BOZJEM GROBU
20.00 - VAZMENO BDIJENJE
BLAGOSLOV HRANE:
na Veliku subotu 17.00 župna crkva
na Uskrs 6.00 župna crkva
7.30 kapelica na Plesu
~
Navještenje br. 376, ožujak 2010.
